Otkako je čovječanstvo stvorilo društvene znanosti, ljudski um okupiran je znanošću i znanjem. Znanost i znanje postali su tako alati za upravljanje čovječanstvom i više nema dovoljno prostora da čovjek obožava Boga, niti povoljnih uvjeta za obožavanje Boga. Božje mjesto potonulo je još dublje u ljudskom srcu. Bez Boga u srcu, čovjekov unutrašnji svijet je mračan, beznadan i prazan. Slijedom toga, mnogi društveni znanstvenici, povjesničari i političari došli su u prvi plan kako bi iznijeli teorije društvenih znanosti, teoriju ljudske evolucije i druge teorije koje su u suprotnosti s istinom da je Bog stvorio čovjeka, da ispune srca i umove ljudi tim teorijama. I tako, sve je manje onih koji vjeruju da je Bog stvoritelj svega, dok je onih koji vjeruju u teoriju evolucije sve više. Sve više ljudi zapise o djelovanju Božjem i Njegovim riječima iz doba Starog zavjeta smatra za mitove i legende. U svojim srcima, ljudi postaju ravnodušni prema dostojanstvu i veličini Boga, prema načelu da Bog postoji i vlada nad svim stvarima. Opstanak čovječanstva i sudbina zemalja i naroda više im nisu važni, i čovjek živi u šupljem svijetu u kojem ga zanimaju samo jelo, piće i potraga za zadovoljstvom. … Malo ljudi preuzima na sebe obvezu da potraži mjesta gdje Bog danas djeluje, ili da traga za načinom na koji On upravlja i uređuje čovjekovo odredište. I tako, mimo čovjekovog znanja, ljudska civilizacija postaje sve manje sposobna udovoljavati čovjekovim željama, a ima čak i mnogo ljudi koji osjećaju kako su, živeći u takvom svijetu, manje sretni od onih koji su već preminuli. Čak i ljudi koji žive u zemljama koje su nekada bile visoko civilizirane izražavaju takvo nezadovoljstvo. Jer bez Božjeg naputka, koliko god da se vladari i sociolozi silno trude očuvati ljudsku civilizaciju, uzaludno je. Nitko ne može ispuniti prazninu u čovjekovu srcu, jer nitko ne može biti život čovječji, i nijedna društvena teorija ne može osloboditi čovjeka od praznine koja ga je snašla. Znanost, znanje, sloboda, demokracija, slobodno vrijeme, udobnost – sve to čovjeku donosi samo privremenu utjehu. Čak i kad sve to ima, čovjek i dalje neizbježno griješi i tuži se na društvene nepravde. Ništa od ovoga ne može obuzdati čovjekovu žudnju i želju za istraživanjem. To je zbog toga što je čovjeka stvorio Bog, a besmislene žrtve i istraživanja koja čovjek poduzima mogu samo dovesti do još veće nevolje i uzrokovati da čovjek živi u neprestanom stanju straha, ne znajući kako da se suoči s budućnošću čovječanstva niti s putem koji je pred njim. Čovjek se čak počinje plašiti znanosti i znanja, a još više osjećaja praznine. Na ovom svijetu, bez obzira na to živiš li u slobodnoj zemlji ili onoj u kojoj se ne poštuju ljudska prava, ti si potpuno nesposoban izbjeći sudbinu čovječanstva. Bilo da si vladar ili podčinjeni, potpuno si nesposoban oduprijeti se porivu istraživanja sudbine, tajne i odredišta čovječanstva, a još manje sposoban pobjeći od zbunjujućeg osjećaja praznine. Takve pojave, koje su zajedničke čitavom čovječanstvu, sociolozi nazivaju društvenim fenomenima, no nijedan veliki čovjek ne može istupiti i riješiti takve probleme. Naposljetku, čovjek je čovjek, i nijedan čovjek ne može zamijeniti Božji položaj i život. Čovječanstvo ne zahtijeva samo pravedno društvo u kojem svatko ima dovoljno za hranu i u kojem su svi jednaki i slobodni. Ono što je čovječanstvu potrebno jesu Božje spasenje i Njegov dar života čovječanstvu. Tek kad čovjek bude primio Božji dar života i Njegovo spasenje, moći će se iscijeliti čovjekove potrebe, njegova žudnja za istraživanjem i duhovna praznina. Ako ljudi neke zemlje ili nekog naroda nisu kadri primiti spasenje i brigu Božju, takva zemlja ili narod koračat će putem propasti, ka tami, i Bog će ih uništiti.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dodatak 2: Bog upravlja sudbinom cijelog čovječanstva.