Prije no što je čovjek otkupljen,

u njemu su već bili usađeni mnogi Sotonini otrovi,

tako da se u njemu,

nakon što ga je Sotona tisućama godina kvario,

već ustalila priroda koja se opire Bogu.

Dakle, kad je otkupljen, to je samo otkupljenje

u kojem je čovjek otkupljen po vrlo visokoj cijeni

pri kojem, međutim, otrovna priroda u njemu nije eliminirana.

Čovjek je toliko osvkvrnjen i mora se promijeniti

prije nego postane dostojan služiti Bogu.

Posredstvom djela suda i grdnje,

čovjek će u potpunosti spoznati svoju prljavu i iskvarenu bit,

te će se moći u cijelosti promijeniti i postati čist.

Jedino tako čovjek može postati dostojan

doći pred Božje prijestolje, pred Božje prijestolje.

Cjelokupnim današnjim djelom suda i grdnje, ali i pročišćenja

čovjek se može promijeniti,

riješiti svoje iskvarenosti i tako postati čist.

Umjesto da ovu fazu promatramo kao spasenje,

prikladnije bi bilo reći da se radi o djelu očišćenja.

Ovo je, u stvari, faza pobjede,

a ujedno predstavlja i drugu fazu djela spasenja.

Kroz sud i grdnju riječju, čovjek dolazi do toga da ga Bog zadobiva,

a kroz upotrebu riječi zarad pročišćenja, suda i otkrivanja,

u cijelosti se razotkrivaju sve nečistoće, predodžbe, motivi i pojedinačne težnje

u čovjekovom srcu.

Posredstvom djela suda i grdnje,

čovjek će u potpunosti spoznati svoju prljavu i iskvarenu bit,

te će se moći u cijelosti promijeniti i postati čist.

Jedino tako čovjek može postati dostojan

doći pred Božje prijestolje, pred Božje prijestolje.

To da je čovjek otkupljen,

a njegovi grijesi oprošteni, može značiti samo da ih Bog ignorira.

Ukoliko, međutim, čovjek, koji živi u tijelu od krvi i mesa nije oslobođen grijeha,

on samo može nastaviti griješiti,

beskrajno razotkrivajući svoju iskvarenu sotonsku narav.

Većina ljudi danju griješi samo da bi se uvečer ispovjedila.

Iako je žrtva za grijeh za čovjeka uvijek djelotvorna,

ona ga neće moći izbaviti iz grijeha.

Djelo spasenja dovršeno je samo polovično,

jer čovjek još uvijek posjeduje iskvarenu narav.

Posredstvom djela suda i grdnje,

čovjek će u potpunosti spoznati svoju prljavu i iskvarenu bit,

te će se moći u cijelosti promijeniti i postati čist.

Jedino tako čovjek može postati dostojan

doći pred Božje prijestolje, pred Božje prijestolje.

Čovjeku nije lako postati svjestan svojih grijeha;

on nema načina prepoznati vlastitu, duboko ukorijenjenu prirodu,

te se mora osloniti na sud putem riječi da bi to postigao.

Jedino će se tako, od tog trenutka, čovjek moći postupno mijenjati.

iz knjige „Slijedi Jaganjca i pjevaj nove pjesme”