Svakodnevne riječi Božje: Spoznaja Božjeg djela, Odlomak 174

13 November 2023

Čovjekovo djelo ukazuje na njegovo iskustvo i njegovu ljudskost. Ono što čovjek pruža i djelo koje obavlja predstavljaju njega samoga. Čovjekovi uvidi i rezoniranje, njegova logika i bogata mašta – sve je to obuhvaćeno njegovim djelom. Čovjekovo iskustvo pogotovo može ukazati na njegovo djelo, a iskustva osobe postaju dio njezinog djela. Čovjekovo djelo može izražavati njegovo iskustvo. Ako ljudi imaju negativna iskustva, jezik njihova zajedništva uglavnom će se sastojati od negativnih elemenata. Ako je njihovo iskustvo u određenom razdoblju pozitivno i ako naročito imaju put u pozitivnom aspektu, onda je njihovo zajedništvo veoma ohrabrujuće i ljudi iz njega mogu izvući pozitivne stvari. Ako djelatnik na određeno vrijeme postane negativan, njegovo će zajedništvo uvijek nositi negativne elemente. Takva vrsta zajedništva je obeshrabrujuća i drugi će ljudi nesvjesno postati depresivni nakon njegovog zajedništva. Stanje sljedbenika mijenja se ovisno o stanju vođe. Kakav god da je djelatnik iznutra, on to izražava, a djelo Duha Svetoga često se mijenja s čovjekovim stanjem. On djeluje u skladu s iskustvom ljudi i ne primorava ih, već im postavlja zahtjeve u skladu s normalnim tijekom njihova iskustva. To znači da se čovjekovo zajedništvo razlikuje od Božje riječi. Ljudsko zajedništvo prenosi osobne uvide i iskustvo ljudi, a njihovi uvidi i iskustvo izražavaju se na temelju Božjeg djela. Njihova je obaveza, nakon što Bog obavi djelo ili progovori, otkriti što od toga trebaju primijeniti u praksi, odnosno u što trebaju zakoračiti, a zatim to prenijeti sljedbenicima. Dakle, čovjekovo djelo predstavlja njegov ulazak i njegovu praksu. Naravno, takav rad je pomiješan s ljudskim poukama i iskustvom ili s nekim ljudskim razmišljanjima. Kako god Duh Sveti djeluje, bilo na čovjeku ili u utjelovljenom Bogu, radnici uvijek izražavaju ono što jesu. Iako je Duh Sveti taj koji djeluje, to je djelo zasnovano na onome što čovjek suštinski jest jer Duh Sveti ne djeluje bez osnova. Drugim riječima, to djelo ne nastaje ni iz čega, već se uvijek obavlja u skladu sa stvarnim okolnostima i realnim uvjetima. Jedino je tako moguće preobraziti čovjekovu narav i promijeniti njegove stare predodžbe i misli. Čovjek, pak, izražava ono što vidi, doživljava i može zamisliti, a to se može postići čovjekovim razmišljanjem, čak i ako se radi o doktrinama ili predodžbama. Čovjekovo djelo, koliko god veliko bilo, ne može prekoračiti opseg njegova iskustva ni ono što čovjek vidi ili može smisliti ili zamisliti. Sve što Bog izražava je ono što On Sâm jest, a to je čovjeku nedostižno – to jest, to je izvan dosega čovjekovog razmišljanja. On izražava Svoje djelo vođenja čitavog čovječanstva, a to nema veze s pojedinostima ljudskog iskustva, već se tiče Njegova vlastitog upravljanja. Čovjek izražava svoje iskustvo, dok Bog izražava Svoje biće, koje je Njegova suštinska narav, izvan čovjekova dosega. Čovjekovo iskustvo su njegov uvid i znanje stečeno na temelju Božjeg izraza Njegova bića. Takav uvid i znanje nazivaju se čovjekovim bićem, a osnova njihova izražavanja jesu čovjekova suštinska narav i kvaliteta – stoga se nazivaju i čovjekovim bićem. Čovjek u zajedništvu može podijeliti ono što doživljava i vidi. Nitko u zajedništvu ne može podijeliti ono što nije iskusio, ono što nije vidio ili ono što njegovo mišljenje ne može doseći jer su to stvari koje on nema u sebi. Ako ono što čovjek izražava ne potječe iz njegova iskustva, onda je to njegova mašta ili doktrina. Jednostavno rečeno, u njegovim riječima nema realnosti. Da nikad nisi iskusio kakvo je društvo, ne bi mogao u zajedništvu jasno komunicirati o složenim društvenim odnosima. Kad ne bi imao obitelj, ne bi razumio o čemu drugi ljudi pričaju kad govore o obiteljskim problemima. Dakle, ono što čovjek s drugima razmjenjuje u zajedništvu i djelo koje obavlja predstavljaju njegovo unutarnje biće. Kad bi netko u zajedništvu objašnjavao kako shvaća grdnju i sud, a da ih ti nikad nisi iskusio, ti se ne bi usudio osporiti njegovo znanje, a kamoli biti potpuno uvjeren u njega. To je zato što je njegovo zajedništvo nešto što ti nikad nisi iskusio, nešto što nikad nisi spoznao, i tvoj um to ne može zamisliti. Na temelju njegova znanja, možeš naučiti samo kojim putem krenuti kako bi u budućnosti bio podvrgnut grdnji i sudu. Ali taj put može biti samo put doktrinarnog znanja; ne može zamijeniti tvoje razumijevanje, a kamoli tvoje iskustvo. Možda misliš da je to što on kaže prilično točno, ali na temelju vlastitog iskustva smatraš to na mnogo načina neizvedivim. Možda misliš da je nešto od onoga što čuješ krajnje neizvedivo; u tom trenutku o tome gajiš predodžbe i, čak i ako to prihvaćaš, činiš to nevoljko. Ali prema vlastitom iskustvu znanje iz kojeg si stvorio predodžbe postaje tvoj način primjene i, što ih više primjenjuješ, sve više shvaćaš pravu vrijednost i značenje riječi koje si čuo. Nakon što stekneš vlastita iskustva, možeš pričati o znanju koje bi trebalo imati o onome što si iskusio. Pored toga, također možeš razlikovati one čije je znanje stvarno i praktično od onih čije je znanje utemeljeno na doktrini i bezvrijedno. Dakle, to slaže li se znanje koje propovijedaš s istinom, uvelike ovisi o tome imaš li praktično iskustvo u vezi s tim. Tamo gdje u tvojem iskustvu ima istine tvoje će znanje biti praktično i dragocjeno. Kroz vlastito iskustvo također možeš steći razboritost i uvid, produbiti svoje znanje te uvećati svoju mudrost i zdrav razum o tome kako bi se trebao ponašati. Koliko god bilo uzvišeno, znanje koje izražavaju ljudi koji ne posjeduju istinu je doktrina. Takvi ljudi mogu biti veoma inteligentni u pogledu tjelesnih stvari, ali ne mogu rasuđivati o duhovnim stvarima. To je zato što takvi ljudi nemaju iskustva u stvarima koje se tiču duha. To su ljudi koji nisu prosvijećeni u duhovnim stvarima i koji te stvari ne razumiju. Koju god vrstu znanja izražavaš, sve dok je ono tvoje biće, ono je i tvoje osobno iskustvo, tvoje istinsko znanje. Ono o čemu razgovaraju ljudi koji govore samo o doktrini – a to su oni koji ne posjeduju ni istinu ni stvarnost – također se može nazvati njihovim bićem jer su do svoje doktrine došli samo dubokom kontemplacijom i ona je rezultat njihova temeljitog promišljanja. Pa ipak, to je samo doktrina, ništa više od mašte!

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje djelo i čovjekovo djelo.

Pogledajte dodatne sadržaje

Ukazala vam se velika sreća što ste posjetili našu internetsku stranicu, jer ćete imati priliku zadobijete Božje blagoslove i pobjegnete iz mučna života. Pridružite se našoj zajednici kako biste doznali više o tome. Pristup stranici je besplatan.

Ostali videozapisi

Leave a Reply

Podijeli

Otkaži

Povežite se s nama preko Messengera