Čovjekovo djelo ostaje unutar određenog opsega i ograničeno je. Jedna osoba može obaviti samo djelo određene faze, ali ne i djelo čitave epohe – inače bi ljude odvela u središte pravila. Čovjekovo djelo može se primijeniti samo na konkretno vrijeme ili fazu. To je zato što ljudsko iskustvo ima svoj opseg. Čovjekovo djelo ne može se usporediti s Božjim. Čovjekovi načini praktičnog djelovanja i njegovo poznavanje istine primjenjivi su unutar konkretnog opsega. Ne može se reći da put kojim čovjek korača u cijelosti predstavlja volju Duha Svetoga jer čovjek može samo biti prosvijećen Duhom Svetim, ali ne i potpuno ispunjen Njime. Sve ono što čovjek može iskusiti pripada opsegu normalne ljudskosti i ne može izaći izvan granica misli u normalnom ljudskom umu. Iskustva svih onih koji mogu proživjeti stvarnost istine nalaze se unutar tih granica. Kad ti ljudi doživljavaju istinu, to je uvijek iskustvo normalnog ljudskog života prosvijećenog Duhom Svetim; to nije način doživljavanja koji bi odudarao od normalnog ljudskog života. Oni istinu doživljavaju prosvijećeni Duhom Svetim na temelju proživljavanja svojeg ljudskog života. Štoviše, ta istina varira od osobe do osobe, a njezina je dubina povezana sa stanjem konkretne osobe. Može se samo reći da je put kojim oni koračaju normalan ljudski život nekoga tko traga za istinom, a taj se put može nazvati putem kojim korača normalan čovjek prosvijećen Duhom Svetim. Ne može se reći da je put kojim oni koračaju isti put kojim ide Duh Sveti. Djelo Duha Svetoga u normalnom ljudskom iskustvu također nije isto jer nisu isti ni ljudi koji tragaju. Osim toga, njihovo je iskustvo u različitim stupnjevima pomiješano zato što okruženja koja ljudi doživljavaju i rasponi njihova iskustva nisu isti. Svaka osoba istinu razumije u skladu sa svojim različitim, osobnim stanjem. Njihovo razumijevanje pravog značenja istine nije potpuno i predstavlja samo jedan ili više njenih aspekata. Opseg istine koju čovjek doživljava razlikuje se od osobe do osobe, u skladu s njezinim stanjem. Stoga različiti ljudi drugačije izražavaju poznavanje iste istine. To znači da je čovjekovo iskustvo uvijek ograničeno i ne može u potpunosti predstavljati volju Duha Svetoga niti se djelo čovjeka može promatrati kao djelo Božje, čak i ako je ono što čovjek izražava veoma blisko povezano s Božjom voljom i čak i ako je čovjekovo iskustvo veoma blisko djelu usavršavanja koje obavlja Duh Sveti. Čovjek može biti samo sluga Božji i obavljati posao koji mu Bog povjeri. Čovjek može izražavati samo znanje prosvijećeno Duhom Svetim i istine stečene iz osobnog iskustva. Čovjek nije kvalificiran niti ispunjava uvjete da bude odušak Duha Svetoga. Nema pravo reći da njegovo djelo predstavlja djelo Božje. Čovjek ima ljudska načela djelovanja, a svi ljudi imaju različita iskustva i promjenjiva stanja. Čovjekovo djelo obuhvaća sva njegova iskustva pod prosvjećenjem Duha Svetoga. Ta iskustva mogu predstavljati samo čovjekovo biće, ali ne predstavljaju Božje biće ni volju Duha Svetoga. Stoga se za put kojim čovjek korača ne može reći da je put kojim korača Duh Sveti jer čovjekovo djelo ne može predstavljati djelo Božje, a čovjekovo djelo i čovjekovo iskustvo nisu cjelokupna volja Duha Svetoga. Čovjekovo djelo često se pretvara u pravila, a metoda njegova rada lako se svodi na ograničeni opseg i ne može izvesti ljude na slobodan put. Većina sljedbenika živi unutar ograničenog opsega, a njihov je način doživljavanja također ograničen po svojem opsegu. Čovjekovo iskustvo uvijek je ograničeno; metoda njegova rada također je ograničena na svega nekoliko vrsta i ne može se usporediti s djelom Duha Svetoga ili djelom Samog Boga. To je zato što je ljudsko iskustvo na kraju krajeva ograničeno. Kako god Bog obavlja Svoje djelo, ono nije sputano pravilima; kako god se obavlja, nije ograničeno na samo jednu metodu. Ne postoje nikakva pravila Božjeg djelovanja – cjelokupno Njegovo djelo je nesputano i slobodno. Koliko god vremena provodio slijedeći Ga, čovjek iz toga ne može izvući zakone koji bi upravljali Božjim načinima djelovanja. Iako je Njegovo djelo utemeljeno na načelima, uvijek se obavlja na nove načine, uvijek se razvija na nov način i čovjeku je nedostižno. Bog u jednom razdoblju može imati nekoliko različitih vrsta djela i različite načine vođenja ljudi, tako da ljudi uvijek imaju nove ulaske i promjene. Ti ne možeš razabrati zakone Njegova djela jer On uvijek djeluje na nove načine i samo zato Božji sljedbenici ne postaju sputani pravilima. Djelo Samog Boga uvijek izbjegava ljudske predodžbe i suprotstavlja im se. Samo oni koji Ga slijede i svim srcem tragaju za Njim mogu preobraziti svoju narav i živjeti slobodno, bez poštovanja ikakvih pravila i nesputani bilo kakvim vjerskim predodžbama. Čovjekovo djelo ljudima postavlja zahtjeve na temelju vlastitog iskustva tog konkretnog čovjeka i onoga što on sâm može postići. Standard tih zahtjeva ograničen je određenim opsegom, a metode praktičnog djelovanja također su veoma ograničene. Stoga sljedbenici nesvjesno žive unutar tog ograničenog opsega, a kako vrijeme prolazi, te stvari postaju pravila i rituali. Ako djelo jednog razdoblja predvodi netko koga Bog nije osobno usavršio i komu Bog nije sudio, svi će njegovi sljedbenici postati vjerski zanesenjaci i stručnjaci za opiranje Bogu. Prema tome, ako je osoba kvalificirani vođa, morala je biti podvrgnuta sudu i prihvatiti usavršavanje. Oni koji nisu bili podvrgnuti sudu izražavaju samo nejasne i nestvarne stvari, čak i ako možda posjeduju djelo Duha Svetoga. Oni će s vremenom ljude navoditi na nejasna i natprirodna pravila. Djelo koje Bog obavlja nije u skladu s čovjekovim tijelom. Ne slaže se s čovjekovim mislima, već se suprotstavlja njegovim predodžbama; nije ukaljano nejasnim vjerskim bojama. Rezultate Božjeg djela ne može ostvariti netko tko nije usavršen od Njega; ti su rezultati izvan dosega čovjekova razmišljanja.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje djelo i čovjekovo djelo.