Djelo koje Bog obavlja ne proizlazi iz iskustva Njegova tijela; djelo koje obavlja čovjek proizlazi iz njegova iskustva. Svatko priča o svojem osobnom iskustvu. Bog može neposredno izraziti istinu, dok čovjek može izraziti samo ono iskustvo koje odgovara njegovu doživljaju istine. Božje djelo nema pravila i ne podliježe vremenskim ili prostornim ograničenjima. On bilo kad i bilo gdje može izraziti ono što On jest. On radi onako kako želi. Čovjekovo djelo ima uvjete i kontekst; bez njih čovjek ne bi mogao djelovati niti bi mogao izraziti svoje znanje o Bogu ili svoj doživljaj istine. Kako bi utvrdio je li djelo Božje ili ljudsko, moraš samo usporediti razlike među njima. Ako ne postoji djelo koje je obavio Sâm Bog, već samo čovjekovo djelo, ti ćeš jednostavno znati da su čovjekova učenja uzvišena, da nadilaze sposobnosti bilo koga drugoga; način na koji on govori, načela kojima se vodi u rukovanju stvarima te iskusan i staložen način rada, izvan su dosega drugih ljudi. Svi se vi divite tim ljudima dobrog kova i uzvišenog znanja, ali iz Božjeg djela i riječi ne možeš vidjeti koliko je Njegova ljudskost uzvišena. Naprotiv, On je običan, a dok djeluje, On je normalan i stvaran, ali za smrtnike ipak neizmjeran, zbog čega ljudi osjećaju neku vrstu bojazni pred Njim. Možda je iskustvo nekog čovjeka u njegovom radu naročito napredno ili su njegova mašta i rasuđivanje naročito napredni, a njegova ljudskost naročito dobra; takva svojstva mogu kod ljudi izazvati samo divljenje, ali ne i strahopoštovanje i strah. Svi se dive onima koji znaju dobro raditi, koji posjeduju naročito duboko iskustvo i koji umiju istinu provesti u djelo, ali takvi ljudi nikad ne mogu izazvati strahopoštovanje, već samo divljenje i zavist. Međutim, ljudi koji su iskusili Božje djelo ne dive se Bogu, već osjećaju da je Njegovo djelo izvan dosega ljudi i da je čovjeku nedokučivo, da je svježe i predivno. Kad ljudi iskuse Božje djelo, njihova prva spoznaja o Njemu jest da je On nedokučiv, mudar i divan te Ga se nesvjesno pribojavaju i osjećaju otajstvenost djela koje obavlja, a koje je izvan vidokruga čovjekovog uma. Ljudi samo žele moći ispuniti Njegove zahtjeve, udovoljiti Njegovim željama; ne žele Ga nadmašiti jer djelo koje On obavlja nadilazi čovjekovo razmišljanje i maštu i čovjek ga ne bi mogao obaviti umjesto Njega. Čak ni sâm čovjek ne poznaje vlastite nedostatke, ali Bog je utro novi put i došao uvesti čovjeka u noviji i ljepši svijet, a čovječanstvo je tako učinilo novi korak naprijed i dobilo priliku za novi početak. Ono što ljudi osjećaju prema Bogu nije divljenje, ili, bolje rečeno, nije samo divljenje. Njihovo najdublje iskustvo jest strahopoštovanje i ljubav; oni osjećaju da je Bog doista divan. On obavlja posao koji čovjek ne može obaviti i govori stvari koje čovjek ne može reći. Ljudi koji su iskusili Božje djelo uvijek imaju neki neopisiv osjećaj. Ljudi s dovoljno dubokim iskustvom mogu razumjeti Božju ljubav; mogu osjetiti Njegovu divotu, da je Njegovo djelo tako mudro i tako divno, čime se među njima stvara beskrajna moć. To nije strah ili povremena ljubav i poštovanje, već duboki osjećaj Božje samilosti i trpeljivosti prema čovjeku. Međutim, oni koji su iskusili Njegovu grdnju i sud osjećaju Njegovo veličanstvo i znaju da On ne tolerira uvrede. Čak Ga ni ljudi koji su u velikoj mjeri iskusili Njegovo djelo ne mogu dokučiti; svi koji su istinski bogobojazni znaju da Njegovo djelo nije u skladu s ljudskim predodžbama, već im je uvijek suprotstavljeno. Njemu nije potrebno apsolutno divljenje ili hinjena poslušnost ljudi; umjesto toga, ljudi trebaju postići istinsku bogobojaznost i istinsku podčinjenost. U tolikom dijelu Njegova djela svatko tko ima istinsko iskustvo osjeća bojazan prema Njemu, koja je uzvišenija od divljenja. Ljudi su vidjeli Njegovu narav zahvaljujući Njegovu djelu grdnje i suda, stoga su svim svojim srcem bogobojazni. Ljudi se trebaju bojati Boga i pokoravati Mu se jer Njegovo biće i Njegova narav nisu isti kao kod stvorenog bića, već su iznad njih. Bog je samopostojeći i vječan, On je nestvoreno biće i samo je Bog dostojan bogobojaznosti i poslušnosti; čovjek na to nema pravo. Prema tome, svi koji su iskusili Njegovo djelo i koji su Ga istinski spoznali prema njemu osjećaju bogobojaznost. Međutim, oni koji se ne odriču svojih predodžbi o Njemu – oni koji Ga naprosto ne smatraju Bogom – ne osjećaju bogobojaznost prema Njemu i, premda Ga slijede, nisu osvojeni; oni su po prirodi neposlušni ljudi. On djeluje tako kako bi sva stvorena bića u srcu osjetila bogobojaznost prema Stvoritelju, štovala Ga i bezuvjetno se podčinila Njegovoj vlasti. To je konačni rezultat koji cjelokupno Njegovo djelo treba ostvariti. Ako ljudi koji su iskusili takvo djelo nisu nimalo bogobojazni i ako se njihova prethodna neposlušnost nimalo ne promijeni, oni će zasigurno biti izgnani. Ako se čovjekov stav prema Bogu sastoji samo u divljenju ili iskazivanju poštovanja na daljinu, pri čemu nema ni najmanje ljubavi, onda je to rezultat do kojeg je došla osoba čije srce nije ispunjeno ljubavlju prema Bogu, a ta osoba ne ispunjava uvjete da bude usavršena. Ako toliko djelo ne može zadobiti istinsku ljubav osobe, onda ta osoba nije zadobila Boga i ne teži iskreno istini. Osoba koja ne voli Boga ne voli ni istinu, stoga ona ne može zadobiti Boga, a kamoli od Boga dobiti odobravanje. Takvi ljudi, kako god da su iskusili djelo Duha Svetoga i Božji sud, ne mogu se bojati Boga. To su ljudi čija je priroda nepromjenjiva i ljudi izuzetno pokvarene naravi. Svi koji se ne boje Boga bit će izgnani, bit će podvrgnuti kazni i bit će kažnjeni isto kao i oni koji čine zlo, propatit će čak i više od onih koji su počinili nepravdu.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje djelo i čovjekovo djelo.