Danas trebaš biti svjestan toga kako biti osvojen i načina na koji se ljudi ponašaju nakon što budu osvojeni. Možeš reći da si osvojen, ali možeš li se pokoravati do same smrti? Moraš biti dosljedan do samoga kraja, bez obzira postoje li izgledi i bez obzira na okruženje ne smiješ izgubiti vjeru u Boga. Na kraju, moraš postići dva aspekta svjedočanstva: Jobovo svjedočanstvo – pokornost do same smrti; i Petrovo svjedočanstvo – najvišu ljubav prema Bogu. U jednom pogledu moraš biti poput Joba: izgubio je svu materijalnu imovinu, bio je shrvan tjelesnom bolešću, ali ipak se nije odrekao Jahvinog imena. To je bilo Jobovo svjedočanstvo. Petar je bio u stanju sve do smrti ljubiti Boga – kad se suočio sa smrću i dalje je ljubio Boga, kad je pribijen na križ, i dalje je ljubio Boga. Nije razmišljao o svojim izgledima niti je težio lijepim nadama ili neumjerenim zamislima i nastojao je samo ljubiti Boga i pokoriti se svim Božjim uređenjima. Ovo je mjerilo koje moraš dostići prije nego se može smatrati da si svjedočio, prije nego postaneš netko tko je usavršen nakon što je osvojen. Kada bi ljudi danas zaista znali vlastitu bit i status, bi li i dalje tražili izglede i nade? Trebaš znati sljedeće: bez obzira na to usavršava li me Bog, moram slijediti Boga; sve ono što On sada čini dobro je i čini za moje dobro, tako da se naša narav može promijeniti i da se možemo riješiti Sotoninog utjecaja, da nam dopusti da se rodimo u zemlji prljavštine a ipak se oslobodimo nečistoće, otresemo prljavštinu i utjecaj Sotone i ostavimo ga za sobom. Naravno, to je ono što se traži od tebe, ali za Boga je to samo osvajanje, učinjeno da bi ljudi imali odlučnost pokoriti se i da mogu sve prepustiti Božjim orkestracijama. Na ovaj način će se stvari postići. Danas je većina ljudi već osvojena, ali u njima još uvijek ima mnogo toga buntovnog i nepokornog. Pravi rast ljudi još uvijek je premalen i oni mogu postati puni životne snage samo ako postoje nade i izgledi; bez nade i izgleda postaju negativni, pa čak razmišljaju o napuštanju Boga. Štoviše, ljudi nemaju veliku želju da teže tomu da prožive normalnu ljudskost. Ovo je neprihvatljivo. Dakle, i dalje moram govoriti o osvajanju. U stvari, usavršavanje se događa u isto vrijeme kad i osvajanje: kako bivaš osvojen, postižu se i prvi učinci usavršavanja. Ako postoji razlika između osvajanja i usavršavanja, ona se ogleda u stupnju promjene u ljudima. Biti osvojen je prvi korak u usavršavanju, ali on ne znači da su ljudi potpuno usavršeni niti dokazuje da su potpuno zadobiveni od Boga. Nakon što su ljudi osvojeni, dolazi do izvjesnih promjena u njihovoj naravi, ali su takve promjene daleko manje od onih kod ljudi koji su potpuno zadobiveni od Boga. Ono što se danas obavlja jest početno djelo usavršavanja ljudi – njihovo osvajanje – i ako ne možeš postići da budeš osvojen, onda nećeš imati načina da budeš usavršen i potpuno zadobiven od Boga. Dobit ćeš samo nekoliko riječi grdnje i suda, ali one neće moći potpuno promijeniti tvoje srce. Tako ćeš ti biti jedan od onih koji su eliminirani. To neće biti drugačije nego što je gledati raskošnu gozbu na stolu, a ne jesti. Nije li to za tebe tragičan scenarij? Stoga moraš tragati za promjenama: bilo da je riječ o osvajanju ili usavršavanju, oboje se odnosi na to ima li promjena u tebi, jesi li pokoran ili nisi, a to određuje možeš li biti zadobiven od Boga ili to ne možeš. Znaj da se „biti osvojen” i „biti usavršen” jednostavno temelje na opsegu promjene i pokornosti, kao i na tome koliko je čista tvoja ljubav prema Bogu. Ono što se danas traži je da možeš biti potpuno usavršen, ali na početku moraš biti osvojen – moraš imati dovoljno znanja o Božjoj grdnji i sudu, moraš imati vjeru da slijediš i budeš onaj koji traga za promjenom i za spoznajom Boga. Samo ćeš tada biti netko tko teži tomu da bude usavršen. Trebate razumjeti da ćete tijekom usavršavanja biti osvojeni, a tijekom osvajanja biti usavršeni. Danas možeš težiti tomu da budeš usavršen ili tražiti promjene u svojoj vanjskoj ljudskosti i poboljšanja u svom kovu, ali od suštinske važnosti je da možeš razumjeti da sve što Bog danas čini ima smisla i da je korisno: omogućuje tebi koji si rođen u zemlji prljavštine da pobjegneš od prljavštine i otreseš je sa sebe, omogućuje ti da prevladaš utjecaj Sotone i ostaviš iza sebe mračni utjecaj Sotone. Kada se usredotočuješ na ove stvari, zaštićen si u ovoj zemlji prljavštine. Na kraju, kakvo će se svjedočanstvo tražiti od tebe? Rođen si u zemlji prljavštine, ali možeš postati svet, više nikada ne biti okaljan prljavštinom, živjeti pod vlašću Sotone, ali se osloboditi Sotoninog utjecaja, da te Sotona više ne zaposjedne niti uznemirava i da živiš u rukama Svemogućeg. Ovo je svjedočanstvo i dokaz pobjede u borbi sa Sotonom. U stanju si pobuniti se protiv Sotone, više ne otkrivati sotonske naravi u onome što proživljavaš, već umjesto toga proživljavati ono što je Bog zahtijevao da čovjek postigne onda kada je stvorio čovjeka: normalnu ljudskost, normalan razum, normalno shvaćanje, normalnu odlučnost da ljubiš Boga i odanost Bogu. Takvo je svjedočanstvo stvorenog bića. Ti kažeš: „Rođeni smo u zemlji prljavštine, ali zbog Božje zaštite, zbog Njegova vodstva i zato što nas je osvojio, oslobodili smo se utjecaja Sotone. To što se danas možemo pokoriti također je posljedica toga što nas je Bog osvojio, a ne zato što smo dobri ili zato što smo prirodno ljubili Boga. Zato što nas je Bog izabrao i predodredio, mi smo danas osvojeni i možemo svjedočiti o Njemu i možemo Mu služiti. Isto tako, zato što nas je On izabrao i zaštitio, mi smo spašeni i izbavljeni iz vlasti Sotone i možemo za sobom ostaviti prljavštinu i biti pročišćeni u zemlji velikog crvenog zmaja.”

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Unutarnja istina o djelu osvajanja (2).