Što znači biti usavršen? Što znači biti osvojen? Koji kriteriji moraju biti ispunjeni kako bi ljudi bili osvojeni? A koji kriteriji moraju biti ispunjeni kako bi oni bili usavršeni? I osvajanje i usavršavanje imaju za cilj upotpuniti čovjeka kako bi on bio vraćen u svoje izvorno obličje, i oslobođen svoje iskvarene sotonske naravi i utjecaja Sotone. Ovo osvajanje nastupa rano u procesu rada na čovjeku; uistinu, to je prvi korak u tom radu. Usavršavanje je drugi korak i to je završni dio rada. Svako ljudsko biće mora proći kroz proces osvajanja. U suprotnom, ono ne bi moglo spoznati Boga niti bi bilo svjesno da Bog postoji, odnosno, bilo bi mu nemoguće priznati Boga. A ako ljudi ne priznaju Boga, Bog ih ne može upotpuniti jer ne ispunjavaš kriterije za spomenuto upotpunjavanje. Ako čak ni ne priznaješ Boga, kako Ga onda možeš spoznati? Kako možeš tragati za Njim? Nećeš moći čak ni svjedočiti o Njemu, a kamoli imati vjere da Mu udovoljiš. Prema tome, za svakoga tko želi biti upotpunjen, prvi neophodan korak je podvrgavanje djelu osvajanja. To je prvi uvjet. Ali cilj i osvajanja i usavršavanja je rad na ljudima i njihova promjena, a svaki je dio djela upravljanja čovjekom. Oba koraka su potrebna da bi se nekoga učinilo potpunim i nijedan se ne može zanemariti. Istina je da „biti osvojen” ne zvuči baš lijepo, ali proces osvajanja nekoga je zapravo proces mijenjanja nekoga. Nakon što budeš osvojen, tvoja iskvarena narav možda neće u potpunosti biti iskorijenjena, ali ti ćeš to znati. Kroz djelo osvajanja, spoznat ćeš svoju priprostu ljudskost, kao i veliki dio vlastite neposlušnosti. Iako nećeš moći u kratkom vremenskom razdoblju odbaciti ili promijeniti ove stvari, spoznat ćeš ih, a to će postaviti temelj za tvoje usavršavanje. Kao takvi, i osvajanje i usavršavanje se izvršavaju kako bi se ljudi promijenili, kako bi bili oslobođeni od svojih iskvarenih sotonskih naravi tako da se u potpunosti mogu predati Bogu. Biti osvojen samo je prvi korak u promjeni ljudskih naravi, kao i prvi korak u kojem se ljudi u potpunosti predaju Bogu, i niži je od koraka usavršavanja. Životna dispozicija osvojene osobe se mijenja znatno manje od one kod usavršene osobe. Biti osvojen i biti usavršen se međusobno konceptualno razlikuju jer su to različite faze djela i jer se pred ljude postavljaju različiti standardi; osvajanje postavlja niže standarde pred ljude, dok usavršavanje postavlja više. Usavršeni su pravedni ljudi, ljudi koji su učinjeni svetima; oni su konkretizacija djela upravljanja ljudskim rodom ili krajnji proizvodi. Iako nisu savršeni, oni su ljudi koji žele živjeti smislen život. Međutim, oni osvojeni samo na riječima priznaju Božje postojanje. Priznaju da se Bog utjelovio, da se Riječ pojavila u tijelu i da je Bog došao na zemlju izvršiti djelo suda i grdnje. Također priznaju da su Božji sud i grdnja, Njegovi udarci i pročišćenje, svi korisni za čovjeka. Oni su tek nedavno počeli dobivati donekle ljudsko obličje. Imaju određene uvide u život, ali im je on i dalje maglovit. Drugim riječima, oni tek počinju posjedovati ljudskost. To su učinci osvajanja. Kad ljudi kroče na put usavršavanja, njihove stare naravi se mogu promijeniti. Nadalje, njihovi životi se nastavljaju razvijati i oni postupno sve dublje ulaze u istinu. U stanju su prezirati svijet i sve one koji ne traže istinu. Osobito preziru sebe, ali više od toga, sebe jasno spoznaju. Spremni su živjeti prema istini i cilj im je traganje za istinom. Nisu voljni živjeti u mislima koje stvaraju njihovi vlastiti umovi i osjećaju prezir prema čovjekovoj samopravednosti, oholosti i samoljublju. Govore sa snažnim osjećajem ispravnosti, stvari izvršavaju razborito i mudro te su odani i poslušni Bogu. Ako dožive primjer grdnje i suda, ne samo da ne postaju pasivni ili slabi, već su zahvalni na ovoj grdnji i sudu od Boga. Oni vjeruju da ne mogu bez Božje grdnje i suda, da ih to štiti. Oni ne teže vjeri koja se temelji na miru i radosti i traženju kruha da utaže glad. Niti teže prolaznim tjelesnim užicima. Ovo se događa onima koji su usavršeni. Nakon što su ljudi osvojeni, oni priznaju da Bog postoji, ali se to priznanje u njima očituje na ograničen broj načina. Što zapravo znači da se Riječ pojavljuje u tijelu? Što znači utjelovljenje? Što je učinio utjelovljeni Bog? Koji je cilj i značaj Njegovog djela? Nakon što si iskusio toliko od Njegovog djela, nakon što si iskusio Njegova djela u tijelu, što si dobio? Tek nakon razumijevanja svih ovih stvari bit ćeš netko tko je osvojen. Ako samo govoriš da priznaješ da Bog postoji, ali se ne odričeš onoga čega se treba odreći i ne odustaješ od tjelesnih užitaka od kojih trebaš odustati, već umjesto toga nastavljaš žudjeti za tjelesnim udobnostima za kojima si oduvijek žudio, i ako nisi u stanju osloboditi se bilo kakvih predrasuda prema braći i sestrama i ne plaćaš nikakvu cijenu u obavljanju mnogih jednostavnih, praktičnih djela, onda to dokazuje da tek trebaš biti osvojen. U tom slučaju, čak i ako mnogo toga razumiješ, sve će biti uzalud. Osvojeni su ljudi koji su postigli određene početne promjene i početni ulazak. Iskustvo Božjeg suda i grdnje ljudima pruža početno znanje o Bogu i početno razumijevanje istine. Možda nisi u stanju potpuno ući u stvarnost dubljih, detaljnijih istina, ali si u svom stvarnom životu u stanju provesti u djelo mnoge rudimentarne istine, kao što su one koje obuhvaćaju tvoje tjelesne užitke ili tvoj osobni status. Sve ovo je učinak koji se postiže kod ljudi tijekom procesa osvajanja. Kod osvojenih se mogu vidjeti i promjene u naravi; na primjer, način na koji se odijevaju i predstavljaju i kako žive – sve se to može promijeniti. Njihov pogled na vjeru u Boga se mijenja, jasni su im ciljevi njihove potrage i imaju veće težnje. Tijekom djela osvajanja, odgovarajuće promjene nastaju i u njihovoj životnoj dispoziciji. Promjene postoje, ali su one plitke, preliminarne i daleko slabije u odnosu na promjene u naravi i ciljeve potrage onih koji su usavršeni. Ako se tijekom osvajanja narav određene osobe uopće ne promijeni i ona ne spozna nikakvu istinu, onda je ta osoba smeće i potpuno beskorisna! Ljudi koji nisu bili osvojeni ne mogu biti usavršeni! Ako neka osoba teži tome da bude samo osvojena, tada ona ne može biti sasvim upotpunjena, čak i ako se tijekom djela osvajanja u njenoj naravi očituju određene odgovarajuće promjene. Ona će izgubiti i početne istine koje je spoznala. Ogromna je razlika u promjeni naravi kod onih koji su osvojeni u odnosu na one koji su usavršeni. Ali biti osvojen predstavlja prvi korak u promjeni; to je temelj. Nedostatak ove početne promjene dokaz je da neka osoba zapravo uopće ne spoznaje Boga, budući da to saznanje dolazi iz suda, a takav sud je glavni element djela osvajanja. Zato, svi oni koji se usavršavaju prvo moraju biti osvojeni; u suprotnom, nema načina da budu usavršeni.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Unutarnja istina o djelu osvajanja (4).