Danas ljudi vjeruju da je Biblija Bog i da je Bog Biblija. Isto tako, vjeruju da su sve riječi Biblije bile jedine riječi koje je Bog izgovorio i da ih je sve Bog izgovorio. Oni koji vjeruju u Boga čak misle da su, iako su svih šezdeset šest knjiga Starog i Novog zavjeta napisali ljudi, sve one nastale u nadahnuću koje je došlo od Boga i da su one zapis izjava Duha Svetoga. To je čovjekovo iskrivljeno shvaćanje i nije u potpunosti u skladu s činjenicama. U stvari, ako se izuzmu knjige proročanstava, veći dio Starog zavjeta su povijesni zapisi. Neke poslanice Novog zavjeta potječu iz iskustava ljudi, a neke od prosvjetljenja Duha Svetoga. Na primjer, Pavlove poslanice nastale su kao djelo čovjeka, sve su bile plod prosvjetljenja Duha Svetoga, napisane su za crkve te su bile riječi poticaja i ohrabrenja za braću i sestre u crkvama. To nisu bile riječi koje je izgovorio Duh Sveti – Pavao nije mogao govoriti u ime Duha Svetoga, nije bio ni prorok, a kamoli imao vizije koje je Ivan vidio. Njegove poslanice napisane su crkvama u Efezu, Korintu, Galaciji i drugim crkvama tog vremena. Stoga su Pavlove novozavjetne poslanice one koje je Pavao napisao crkvama, a ne nadahnuća Duha Svetoga niti su neposredne izjave Duha Svetoga. To su samo riječi poticaja, utjehe i ohrabrenja koje je napisao crkvama tijekom svojega djela. One su i zapis velikog dijela Pavlova djela u to vrijeme. Bile su namijenjene svima koji su braća i sestre u Gospodinu kako bi braća i sestre u crkvama u to vrijeme poslušali njegov savjet i slijedili put pokajanja Gospodina Isusa. Pavao ni na koji način nije rekao da crkve onog vremena ili crkve budućnosti trebaju jesti i piti ono što je on napisao niti je rekao da su sve njegove riječi potekle od Boga. U skladu s okolnostima u kojima su se crkve nalazile u to vrijeme on je samo prisno razgovarao s braćom i sestrama te ih poticao, nadahnjivao vjeru u njima i naprosto je propovijedao ili podsjećao ljude i poticao ih. Njegove riječi bile su zasnovane na njegovu bremenu i on je tim riječima podržavao ljude. Obavljao je djelo apostola crkava tog vremena, bio je djelatnik kojeg je koristio Gospodin Isus, stoga je morao preuzeti odgovornost za crkve i morao je preuzeti djelo crkava, morao je saznati u kakvom su stanju braća i sestre – i zato je pisao poslanice svoj braći i sestrama u Gospodinu. Sve što je rekao da je poučno i pozitivno za ljude bilo je ispravno, ali to nije predstavljalo izjave Duha Svetoga i nije moglo predstavljati Boga. To je nečuveno shvaćanje i ogromno bogohuljenje jer se ljudi prema zapisima o čovjekovim iskustvima i čovjekovim poslanicama odnose kao prema riječima koje je Duh Sveti uputio crkvama! To posebno vrijedi za Pavlove poslanice crkvama jer su njegove poslanice napisane za braću i sestre na temelju okolnosti i prilika svake crkve u to vrijeme, a namjera im je bila potaknuti braću i sestre u Gospodinu kako bi mogli primiti milost Gospodina Isusa. Namjera njegovih poslanica bila je probuditi braću i sestre tog vremena. Može se reći da je to bilo njegovo breme, a i breme koje mu je dao Duh Sveti; na kraju krajeva, on je bio apostol koji je vodio crkve tog vremena, koji je pisao poslanice za crkve i bodrio ih – to je bila njegova odgovornost. Njegov identitet bio je samo identitet apostola djelatnika, a on je bio samo apostol kojega je poslao Bog; on nije bio prorok ni proricatelj. Njemu su njegovo djelo i životi braće i sestara bili od najveće važnosti. Stoga nije mogao govoriti u ime Duha Svetoga. Njegove riječi nisu bile riječi Duha Svetoga, a kamoli riječi Božje jer je Pavao bio samo stvoreno biće i sasvim sigurno nije bio Božje utjelovljenje. Njegov identitet nije bio isti kao Isusov. Riječi Isusove bile su riječi Duha Svetoga, bile su riječi Božje jer je Njegov identitet bio identitet Krista – Sina Božjeg. Kako bi se Pavao mogao izjednačiti s Njime? Ako ljudi vide poslanice ili riječi poput Pavlovih kao izjave Duha Svetoga i štuju ih kao Boga, onda se samo može reći da im suviše nedostaje razlučivanja. Ozbiljnije rečeno, zar to nije naprosto bogohuljenje? Kako bi čovjek mogao govoriti u ime Boga? I kako bi se ljudi mogli klanjati zapisima iz čovjekovih poslanica i riječima koje je izgovorio kao da su sveta ili nebeska knjiga? Može li čovjek tek tako izgovoriti Božje riječi? Kako bi čovjek mogao govoriti u ime Boga? Dakle, što kažeš – mogu li poslanice koje je napisao za crkve ne biti ukaljane njegovim idejama? Kako bi mogle ne biti ukaljane ljudskim idejama? Pisao je poslanice za crkve na temelju svojih osobnih iskustava i vlastitog znanja. Na primjer, Pavao je napisao poslanicu galaćanskim crkvama koja je sadržavala određeno mišljenje, a Petar je napisao drugu, koja je izlagala drugačije mišljenje. Koja je od njih potekla od Duha Svetoga? Nitko ne može biti siguran. Stoga se samo može reći da su obojica nosila breme za crkve, ali njihove poslanice predstavljaju njihov rast, predstavljaju njihovo opskrbljivanje i podršku braći i sestrama i njihovo breme prema crkvama te predstavljaju samo ljudsko djelo – one nisu bile u potpunosti potekle od Duha Svetoga. Ako kažeš da su poslanice riječi Duha Svetoga, onda si apsurdan i huliš na Boga! Pavlove poslanice i druge poslanice Novog zavjeta isto su što i memoari novijih duhovnih osobnosti: one su u rangu s knjigama Watchmana Neeja ili s Laurentovim iskustvima i tako dalje. Knjige novijih duhovnih osobnosti naprosto nisu dio Novog zavjeta, ali bit tih ljudi je ista: oni su bili ljudi koje je Duh Sveti koristio u određenom razdoblju i nisu mogli izravno predstavljati Boga.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. U vezi s Biblijom (3).