Svaka etapa djela koju Bog obavi ima svoj praktičan značaj. U ono vrijeme, kad je Isus došao, došao je u muškom obličju, a kada Bog ovoga puta dođe, Njegovo će obličje biti žensko. Iz toga se može vidjeti da Božje stvaranje i muškaraca i žena može biti od koristi u Njegovu djelu i da On ne pravi razliku između spolova. Kada Njegov Duh dođe, On može uzeti koje god tijelo želi, i to Ga tijelo može predstavljati; bilo da je muško ili žensko, ono može predstavljati Boga dokle god je to tijelo u koje se utjelovio. Da se Isus, kada je došao, pojavio u ženskom obličju, drugim riječima, da je po Duhu Svetom začeta djevojčica, a ne dječak, ta bi etapa djela svejedno bila dovršena. Da je bilo tako, današnju etapu djela morao bi dovršiti muškarac, ali djelo bi svakako bilo dovršeno. Djelo obavljeno u svakoj pojedinačnoj etapi ima svoj značaj; nijedna etapa djela ne ponavlja se niti je u sukobu s drugom. U ono vrijeme Isusa su, dok je obavljao Svoje djelo, zvali jedinim Sinom, a riječ „Sin” podrazumijeva muški spol. Zašto se jedini Sin ne spominje u sadašnjoj etapi? Zato što u ovoj etapi djelo zahtijeva promjenu spola u odnosu na Isusov. Bog ne pravi razliku između spolova. On obavlja Svoje djelo po Svojoj volji, a u obavljanju Svojega djela ne podliježe nikakvim ograničenjima, već je izuzetno slobodan. Međutim, svaka etapa djela ima svoj praktičan značaj. Bog se utjelovio dva puta i očigledno je da je Njegovo utjelovljenje u posljednjim danima i posljednje. Došao je obznaniti sva Svoja djela. Kad se u ovoj etapi On ne bi utjelovio kako bi osobno obavio djelo naočigled čovjeka, čovjek bi se zauvijek držao predodžbe da je Bog samo muško, a ne žensko. Ranije su svi ljudi vjerovali da Bog može biti samo muško i da se žensko ne može zvati Bogom jer su svi ljudi smatrali da muškarci imaju autoritet nad ženama. Vjerovali su da nijedna žena ne može preuzeti autoritet na sebe, već samo muškarci. Štoviše, čak su govorili da je muškarac glava žene i da se žena mora pokoravati muškarcu i da ga ne može nadmašiti. U prošlim vremenima, kad se govorilo da je muškarac glava žene, to se odnosilo na Adama i Evu, koje je prevarila zmija – ne na muškarca i ženu kakve ih je Jahve stvorio u početku. Naravno, žena mora slušati i voljeti svojeg muža, a muž mora naučiti hraniti i uzdržavati svoju obitelj. To su zakoni i odluke koje je Jahve iznio i kojih se čovječanstvo mora pridržavati u svojem životu na zemlji. Jahve reče ženi: „Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.” Rekao je to samo da bi ljudski rod (to jest, i muškarac i žena) mogao živjeti normalnim životom pod Jahvinom vlašću, i da bi životi ljudi mogli imati strukturu i ne ispasti iz svojeg valjanog poretka. Stoga je Jahve uspostavio odgovarajuća pravila ponašanja za muškarce i žene, ali to se odnosilo samo na sva stvorena bića koja žive na zemlji i nije imalo nikakve veze sa Božjim utjelovljenjem. Kako bi Bog mogao biti isto što i Njegova stvorena bića? Njegove riječi bile su namijenjene samo ljudskom rodu koji je On stvorio; upravo da bi ljudi živjeli normalnim životom, On je uspostavio pravila za muškarca i ženu. U početku, kada je Jahve stvorio ljudski rod, stvorio je dvije vrste ljudskog bića, i muško i žensko; pa stoga podjela na muško i žensko postoji i u Njegovim utjelovljenjima. On nije odlučio o Svojem djelu na temelju riječi koje je uputio Adamu i Evi. Dva puta kada se On utjelovio utvrđena su u potpunosti u skladu s Njegovim razmišljanjem u vrijeme kad je prvi put stvorio ljudski rod; to jest, On je djelo Svoja dva utjelovljenja završio na temelju muškog i ženskog prije nego što su iskvareni. Ako bi čovječanstvo uzelo riječi koje je Jahve uputio Adamu i Evi, koje je zmija prevarila, i primijenilo ih na djelo Božjeg utjelovljenja, zar ne bi i Isus morao voljeti Svoju ženu onako kako je red? Bi li Bog u tom slučaju i dalje bio Bog? I s obzirom na to, bi li On i dalje mogao dovršiti Svoje djelo? Ako je pogrešno da Božje utjelovljeno tijelo bude žensko, ne bi li onda ogromna pogreška bilo i to što je Bog stvorio ženu? Ako ljudi još uvijek vjeruju da bi bilo pogrešno da se Bog utjelovi kao žensko, zar nije onda Isus, koji se nije ženio i stoga nije bio u stanju voljeti Svoju ženu, počinio istu grešku kao i sadašnje utjelovljenje? Budući da riječi koje je Jahve rekao Evi koristiš da bi mjerio istinitost sadašnjeg Božjeg utjelovljenja, onda moraš koristiti Jahvine riječi upućene Adamu da sudiš Gospodinu Isusu koji se utjelovio u Dobu milosti. Zar to nije jedno te isto? Budući da Gospodina Isusa procjenjuješ u odnosu na muškarca kojeg zmija nije prevarila, onda ne možeš suditi o istinitosti današnjeg utjelovljenja na temelju žene koju je zmija prevarila. To bi bilo nepravedno! Procjenjivanje Boga na taj način dokazuje da ti nedostaje razuma. Kada se Jahve dva puta utjelovio, spol Njegova tijela bio je povezan sa muškarcem i ženom koje zmija nije prevarila; On se oba puta utjelovio u skladu s muškarcem i ženom koje zmija nije prevarila. Nemoj misliti da je Isusova muškost bila ista kao Adamova, kojeg je zmija prevarila. Njih su dvojica potpuno nepovezani, oni su muškarci dvije različite prirode. Zasigurno ne može biti da Isusova muškost dokazuje da je On glava svim ženama, ali ne i svim muškarcima? Zar On nije kralj svih Židova (uključujući i muškarce i žene)? On je Sâm Bog, ne samo glava ženi, već i glava muškarcu. On je Gospodin svih stvorenja i glava svim stvorenjima. Kako si mogao zaključiti da je Isusova muškost simbol glave žene? Zar to ne bi bilo bogohulno? Isus je muškarac koji nije iskvaren. On je Bog; On je Krist; On je Gospodin. Kako bi On mogao biti muškarac poput Adama, koji je bio iskvaren? Isus je tijelo koje je na sebe odjenuo najsvetiji Duh Božji. Kako bi mogao reći da je On Bog koji posjeduje Adamovu muškost? Zar u tom slučaju ne bi sve Božje djelo bilo pogrešno? Bi li Jahve u Isusu utjelovio muškost Adama, kojeg je prevarila zmija? Zar utjelovljenje sadašnjeg vremena nije još jedan primer djela utjelovljenog Boga, koji je po spolu različit od Isusa, ali je po prirodi poput Njega? Usuđuješ li se još uvijek kazati da utjelovljeni Bog ne može biti žensko zato što je žena bila prva koju je zmija prevarila? Usuđuješ li se još uvijek kazati da se Bog nikako ne bi mogao utjeloviti kao žensko zato što je žena najnečistija i izvor iskvarenosti ljudskog roda? Usuđuješ li se i dalje tvrditi da „žena treba uvijek biti pokorna muškarcu i da nikad ne smije očitovati ili izravno predstavljati Boga”? U prošlosti nisi razumio, ali možeš li sada i dalje huliti djelo Božje, pogotovo utjelovljeno tijelo Božje? Ako ti ovo nije jasno, onda ti je najbolje pripaziti na jezik, inače će se tvoja glupost i neznanje razotkriti, a tvoja ružnoća prikazati. Nemoj misliti da ti je sve jasno. Kažem ti da sve što si vidio i doživio nije dovoljno da shvatiš ni tisućiti dio Mojeg plana upravljanja. Zašto se onda ponašaš tako nadmeno? Ta mrvica talenta i trunka znanja koje imaš nisu dovoljne Isusu da ih upotrijebi ni u jednoj jedinoj sekundi Svojeg djela! Koliko iskustva zaista posjeduješ? Ono što si vidio i sve ono što si čuo u čitavom svojem životu i ono što si zamislio manje je od djela koje Ja obavim u jednom jedinom trenutku! Bolje ti je ne cjepidlačiti i ne tražiti mane. Možeš biti nadmen koliko god hoćeš, ali ti nisi ništa više do stvorenje koje čak ni mravu nije doraslo! Sve što držiš u svojem manje je od onoga što se nalazi u trbuhu jednog mrava! Nemoj misliti da samo zato što si stekao nešto iskustva i zrelosti imaš pravo žučno mahati rukama i razmetati se riječima. Zar tvoje iskustvo i tvoja zrelost nisu proizašli iz riječi koje sam Ja izjavio? Vjeruješ li da si ih dobio u zamjenu za svoj trud i težak rad? Danas vidiš da sam se utjelovio i samo na temelju toga u tebi se već javlja pregršt koncepata i beskrajno mnogo predodžbi koje proizlaze iz toga. Da nije Mojeg utjelovljenja, čak i da si izuzetno nadaren, ti ne bi imao toliko koncepata; a zar nisu oni začetak tvojih predodžbi? Da se Isus nije taj prvi put utjelovio, bi li ti uopće znao za utjelovljenje? Zar se drskost tvojeg pokušaja da sudiš drugom utjelovljenju ne zasniva na znanju koje ti je dalo prvo utjelovljenje? Zašto ga, umjesto da budeš pokoran sljedbenik, podvrgavaš ispitivanju? Kada uđeš u tu struju i staneš pred utjelovljenog Boga, bi li ti On dozvolio istraživati ga? Ti možeš istraživati prošlost svoje obitelji, ali ako pokušaš istražiti Božju „obiteljsku povijest”, bi li ti današnji Bog dozvolio da provedeš takvo ispitivanje? Da nisi slijep? Zar ne navlačiš prezir na sebe?

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Dva utjelovljenja upotpunjuju značaj utjelovljenja.