Staro je doba prošlo i nastupilo je novo doba. Godinu za godinom i dan za danom Bog čini mnoga djela. Došao je na svijet, a zatim ga napustio. Taj se ciklus ponavlja kroz brojne naraštaje. Danas Bog nastavlja, kao i ranije, obavljati djelo koje mora, djelo koje tek treba dovršiti, jer do dana današnjeg On još nije ušao u počinak. Od vremena postanka svijeta do danas Bog je učinio mnoga djela. Ali jesi li znao da Bog danas čini mnogo više djela nego ranije i da je opseg Njegova djelovanja mnogo veći nego ranije? Upravo zato kažem da Bog čini veliko djelo među ljudima. Sva su Božja djela vrlo važna, bila ona za ljude ili za Boga, jer je svaki dio Njegova djela povezan s čovjekom.

Budući da se Božja djela ne mogu ni vidjeti ni dotaći – a svijet ih još teže može opaziti – kako bi mogla biti nešto veliko? Što bi se to smatralo velikim? Svakako, nitko ne može poreći da se sva djela koja Bog čini mogu smatrati velikima, no zašto to kažem za djela koja Bog čini danas? Kad kažem da je Bog učinio veliko djelo, to nesumnjivo uključuje brojna otajstva koje čovjek tek treba razumjeti. Popričajmo sad o njima.

Isus je rođen u jaslama u doba koje nije moglo podnijeti Njegovo postojanje, ali čak i u tim uvjetima svijet Mu nije mogao stati na put i živio je među ljudima trideset tri godine pod Božjim okriljem. Tijekom tih mnogih godina života On je iskusio gorčinu svijeta i život bijede na zemlji. Podnio je veliki teret raspeća kako bi otkupio cjelokupno čovječanstvo. Otkupio je sve grešnike što su živjeli pod okriljem Sotone, a Njegovo uskrslo tijelo naposljetku se vratilo u Njegovo počivalište. Tada je započelo novo Božje djelo, a to je ujedno i početak novog doba. Bog u Svoju kuću dovodi one koji su otkupljeni kako bi započeo Svoje novo djelo spasenja. Ovoga puta djelo spasenja potpunije je nego u prošlim vremenima. Nije Duh Sveti taj koji djeluje u čovjeku ne bi li ga potaknuo da se sam promijeni niti se Isus utjelovljuje među ljudima kako bi učinio to djelo, a ponajmanje se to djelo obavlja na druge načine. Umjesto toga, utjelovljeni Bog izvršava djelo i Sam njime upravlja. On to čini na taj način da uvede čovjeka u novo djelo. Nije li to nešto izvanredno? Bog to djelo ne čini kroz dio čovječanstva niti putem proročanstava. Umjesto toga, Bog ga izvršava Sam. Netko može reći da to nije velika stvar i da čovjeku ne može donijeti ushićenje. No ja ću ti reći da Božje djelo nije samo to, već nešto mnogo veće i mnogo više.

Ovoga puta Bog djelo dolazi obaviti ne u duhovnom, već u sasvim običnom tijelu. Štoviše, ne samo što je to tijelo drugog Božjeg utjelovljenja, već je i tijelo kroz koje se Bog vraća tjelesnom. To je sasvim obično tijelo. Ne možeš opaziti ništa što bi Ga izdvojilo od drugih, ali možeš od Njega primiti istine za koje se ranije nije čulo. U tom beznačajnom tijelu utjelovljuju se sve riječi istine što dolaze od Boga, ono preuzima Božje djelovanje u posljednjim danima i izražava cjelokupnu Božju narav kako bi je čovjek mogao razumjeti. Zar ne želiš silno vidjeti Boga na nebu? Zar ne želiš silno razumjeti Boga na nebu? Zar ne želiš silno vidjeti odredište čovječanstva? On će ti reći sve te tajne – tajne koje ti nijedan čovjek ne može reći, a reći će ti i istine koje ne razumiješ. On je tvoj ulaz u kraljevstvo i tvoj vodič u novo doba. Jedno takvo svakidašnje tijelo čuva mnoga nedokučiva otajstva. Njegova ti djela mogu biti nedokučiva, ali cjelokupan cilj djela što ih On čini dovoljan je da možeš vidjeti kako On nije, kao što ljudi vjeruju, obično tijelo. Jer On predstavlja Božju volju i brigu koju Bog iskazuje čovječanstvu u posljednjim danima. Premda ne možeš čuti Njegove riječi koje kao da potresaju nebo i zemlju, premda ne možeš vidjeti Njegove oči koje su poput plamena ognjenog i premda ne možeš primiti ispravljanje Njegovom gvozdenom palicom, ipak u Njegovim riječima možeš čuti da je Bog gnjevan i spoznati da Bog pokazuje suosjećanje prema ljudima; možeš vidjeti Božju pravednu narav i Njegovu mudrost i, dapače, sagledati Božju brigu za cijelo čovječanstvo. Božje djelo u posljednjim danima je dopustiti čovjeku da vidi Boga u nebesima kako živi među ljudima na zemlji i omogućiti čovjeku da upozna, posluša, štuje i voli Boga. Zbog toga se On drugi put utjelovio. Premda čovjek danas vidi Boga koji je isti kao čovjek, Boga s nosom i parom očiju, jednog ni po čemu izuzetnog Boga, na kraju će vam Bog pokazati da, kad taj čovjek ne bi postojao, nebo i zemlja pretrpjeli bi ogromnu promjenu. Kad taj čovjek ne bi postojao, nebesa bi se zamračila, zemljom bi zavladao kaos, a čitavo čovječanstvo živjelo bi usred gladi i pošasti. On će vam pokazati da, kad utjelovljeni Bog ne bi došao spasiti vas u posljednjim danima, Bog bi odavno bio uništio čitavo čovječanstvo u paklu. Kad to tijelo ne bi postojalo, zauvijek biste bili arhigrešnici i zauvijek biste bili leševi. Trebali biste znati da, kad to tijelo ne bi postojalo, čitavo čovječanstvo suočilo bi se s neizbježnom nesrećom i ne bi moglo izbjeći još strožu kaznu koju Bog izriče čovječanstvu u posljednjim danima. Da to obično tijelo nije rođeno, svi biste bili u stanju u kojem preklinjete za život, a ne možete živjeti, i molite za smrt, a ne možete umrijeti. Da ovo tijelo ne postoji, ne biste danas mogli steći istinu i stupiti pred Božje prijestolje, već bi vas Bog kaznio za vaše teške grijehe. Jeste li znali da bez Božjeg povratka u tijelo nitko ne bi imao priliku za spasenje, a kad ne bi bilo dolaska ovog tijela, Bog bi odavno okončao drevno doba? S obzirom na to, možete li i dalje odbijati drugo Božje utjelovljenje? Budući da od tog običnog čovjeka možete imati tako mnogo koristi, zašto Ga ne biste rado prihvatili?

Božje djelo nešto je što ne možeš pojmiti. Ako ne možeš u potpunosti dokučiti je li tvoj izbor ispravan niti možeš znati može li Božje djelo uspjeti, zašto onda ne oprobaš sreću i vidiš može li ti ovaj običan čovjek biti od velike pomoći i je li Bog doista učinio veliko djelo? Ipak, moram ti reći da su ljudi u Noino vrijeme jeli i pili, ženili se i udavali u tolikoj mjeri da je Bogu bilo nepodnošljivo to gledati, pa je poslao veliki potop da uništi čovječanstvo, poštedjevši samo Noinu osmeročlanu obitelj i svakovrsne ptice i životinje. Međutim, oni pošteđeni od Boga u posljednjim danima svi su oni koji su mu bili odani do kraja. Iako su oba doba bila vrijeme velike iskvarenosti koju je Bogu bilo nepodnošljivo gledati, a čovječanstvo je u oba doba postalo toliko iskvareno i zanijekalo je da je Bog njegov Gospodin, Bog je uništio samo ljude u Noino vrijeme. Čovječanstvo je u oba doba uzrujalo Boga, no Bog je ipak ostao strpljiv s ljudima posljednjih dana sve do sada. Zašto je tako? Zar se nikad niste zapitali zašto? Ako doista ne znate, Ja ću vam reći. Razlog zbog kojeg Bog može ljudima podariti milost u posljednjim danima nije to što su oni manje iskvareni od ljudi u Noino vrijeme ni to što su pred Bogom pokazali pokajanje, a još manje se radi o tome da je tehnologija u posljednjim danima toliko napredna da se Bog ne može natjerati da ih uništi. Zapravo se radi o tome da Bog treba djelovati u skupini ljudi u posljednjim danima i da će Sam Bog djelovati u Svojem utjelovljenju. Nadalje, Bog će izabrati dio te skupine da postanu predmet Njegova spasenja i plod Njegova plana upravljanja i uvest će te ljude u sljedeće doba. Stoga, bez obzira na sve, ova cijena koju je Bog platio u potpunosti je bila dio pripreme za djelo koje će Njegovo utjelovljeno tijelo učiniti u posljednjim danima. To što ste stigli do današnjeg dana možete zahvaliti tom tijelu. Zbog toga što Bog živi u tijelu vi imate priliku preživjeti. Sav taj uspjeh postignut je zahvaljujući tom običnom čovjeku. Ne samo to, već će naposljetku svaki narod obožavati tog običnog čovjeka, kao i zahvaljivati i biti poslušan tom beznačajnom čovjeku, jer su istina, život i put koje je On donio spasili čitavo čovječanstvo, ublažili sukobe između čovjeka i Boga, skratili razdaljinu između njih i stvorili vezu između Božjih i čovječjih misli. Također, On je taj koji je zadobio još veću slavu za Boga. Je li tako običan čovjek nedostojan tvojeg povjerenja i divljenja? Je li neprikladno tako obično tijelo nazivati Kristom? Zar takav običan čovjek ne može postati Božji izraz među ljudima? Zar takav čovjek, koji je čovječanstvo poštedio katastrofe, ne zaslužuje vašu ljubav i želju da se držite Njega? Ako odbacujete istine koje izlaze iz Njegovih usta i prezirete Njegovo postojanje među vama, što će od vas na kraju biti?

Sva Božja djela u posljednjim danima čine se preko tog običnog čovjeka. On će ti pružiti sve – štoviše, On će moći odlučivati o svemu što se tebe tiče. Može li takav čovjek biti onakav kakvim Ga smatrate: toliko jednostavan da nije dostojan spomena? Zar Njegova istina nije dovoljna da vas u potpunosti uvjeri? Zar svjedočanstvo Njegovih djela nije dovoljno da vas u potpunosti uvjeri? Ili put koji On utire nije dostojan da po njemu koračate? Na kraju krajeva, što vas zapravo dovodi do toga da Ga se gnušate, da Ga odbacujete i da Ga se klonite? Upravo taj čovjek izražava istinu, upravo On daje istinu i upravo vam On pokazuje put kojim trebate ići. Je li moguće da još uvijek ne možete pronaći tragove Božjeg djelovanja unutar ovih istina? Bez Isusova djela čovječanstvo ne bi moglo sići s križa, ali bez Njegova današnjeg utjelovljenja oni što silaze s križa nikad ne bi mogli dobiti Božje odobrenje ni zakoračiti u novo doba. Bez dolaska tog običnog čovjeka nikad ne biste imali priliku vidjeti pravo lice Boga niti biste za to bili sposobni, jer svi ste vi odavno trebali biti predmet uništenja. Zbog dolaska drugog Božjeg utjelovljenja, Bog vam je oprostio i ukazao vam milosrđe. Bez obzira na to, riječi koje vam na kraju ostavljam još uvijek su ove: taj običan čovjek, koji je utjelovljeni Bog, od suštinskog je značaja za vas. To je velika stvar koju je Bog već učinio među ljudima.