Vrlo brzo, Moje će djelo biti završeno i mnoge zajedničke godine pretvorit će se u nepodnošljivu uspomenu. Neprestano sam ponavljao Svoje riječi i razvijao Svoje novo djelo. Naravno, Moj savjet je neophodna sastavnica svakog mog djela. Bez Mojega savjetovanja, svi biste vi zalutali, a čak biste se i potpuno izgubili. Moje djelo je sada pri kraju i u svojoj završnoj fazi. I dalje vas želim savjetovati, odnosno ponuditi vam riječi savjeta koje možete čuti. Nadam se samo da ste kadri ne dozvoliti da patnja koju sam podnio bude uzaludna i, ponajviše, da ste u stanju razumjeti promišljenu brigu koju sam poduzeo i odnositi se prema Mojim riječima kao da čine temelj vašeg ponašanja kao ljudskih bića. Bez obzira jesu li to riječi koje ste voljni čuti, bez obzira prihvaćate li ih rado ili isključivo s nelagodom, morate ih shvatiti ozbiljno. U suprotnom, vaše ležerne i bezbrižne naravi i ponašanja ozbiljno će Me uzrujati i doista će mi se smučiti. Svim srcem se nadam da ste svi vi u stanju čitati Moje riječi iznova i iznova – na tisuće puta – i da ćete ih možda čak i naučiti napamet. Samo tako nećete iznevjeriti očekivanja koja imam od vas. Međutim, nitko od vas sada ne živi takvim životom. Naprotiv, svi ste utonuli u razvratni život, život u kojemu jedete i pijete do mile volje i nitko se među vama ne služi Mojim riječima kako bi obogatio svoje srce i dušu. Shodno tome, zaključio sam što je pravo lice čovječanstva: svaki čovjek može Me izdati u bilo kojem trenutku i nijedan nije u stanju potpuno vjerovati Mojim riječima.

„Sotona je čovjeka toliko pokvario da on više nema ljudski izgled.” Većina ljudi sada već u izvjesnoj mjeri prepoznaje ovu izreku. Ovo kažem jer je „prepoznavanje” na koje se Ja pozivam, samo neka vrsta površnog priznanja, za razliku od istinskog znanja. Kako nitko od vas ne može sebe točno procijeniti niti se temeljito analizirati vi ostajete zbunjeni Mojim riječima. Ali ovog puta iskoristit ću činjenice kako bih objasnio najozbiljniji problem koji u vama postoji. Taj problem je izdaja. Svima vama je poznata riječ „izdaja” jer je većina ljudi nekim postupkom nekada izdala nekoga, kao što muž izdaje svoju ženu, žena izdaje muža, sin izdaje oca, kćer izdaje majku, rob izdaje svojeg gospodara, prijatelji izdaju jedni druge, rođaci izdaju jedni druge, prodavači izdaju kupce i tako dalje. Svi ovi primjeri sadrže bit izdaje. Ukratko, izdaja je oblik ponašanja koji krši obećanje, narušava moralne principe ili djeluje suprotno ljudskoj etici, pokazujući time gubitak čovječnosti. Općenito govoreći, kao ljudsko biće koje je rođeno u ovom svijetu, učinit ćeš nešto što predstavlja iskrivljenje istine, bez obzira na to sjećaš li se da si ikada učinio nešto čime si izdao neku drugu osobu ili izdao druge ljude mnogo puta ranije. Budući da si u stanju izdati svoje roditelje ili prijatelje, u stanju si izdati i druge ljude i, štoviše, u stanju si izdati i Mene i činiti stvari koje prezirem. Drugim riječima, izdaja ne znači samo površno nemoralno ponašanje, već nešto što se kosi s istinom. Upravo je ovo izvor otpora i neposlušnosti čovječanstva prema Meni. Zbog toga sam to sažeo u sljedećoj izjavi: izdaja je u čovjekovoj prirodi, a ta priroda je veliki neprijatelj sloge svakog pojedinca sa Mnom.

Ponašanje koje ne predstavlja apsolutnu poslušnost Meni je izdaja. Ponašanje koje ne predstavlja odanost Meni je izdaja. I kada Me varaš i služiš se lažima da bi Me obmanuo je izdaja. Izdaja je i kad imaš mnoštvo ideja i širiš ih posvuda. Kada nisi u stanju potvrditi Moja svjedočanstva i interese je izdaja. Kada se lažno smiješ, a u srcu si daleko od Mene, i to je izdaja. Sve su ovo djela izdaje za koja ste oduvijek bili sposobni i među vama su uobičajena. Nitko od vas možda ovo ne smatra problemom, ali ja ne mislim tako. Kada Me netko izda, ne odnosim se prema tome kao da je to neka beznačajna stvar i svakako to ne mogu ignorirati. Sada, kada obavljam svoje djelo među vama, ponašate se ovako – dođe li dan kad vas više neće imati tko čuvati, nećete li biti poput razbojnika koji su se proglasili kraljevima svojih malih planina? Kada se to dogodi i kada izazovete katastrofu, tko će biti tu da počisti za vama? Vi smatrate da su neka djela izdaje samo povremeni incidenti, a ne vaše ustaljeno ponašanje i da nisu vrijedna ozbiljne rasprave koja bi mogla povrijediti vaš ponos. Ako zaista tako mislite, onda vam nedostaje zdrav razum. Ako tako razmišljate, vi ste primjer i arhetip pobune. Čovjekova priroda je njegov život; princip na koji se oslanja kako bi opstao i on ga ne može promijeniti. Uzmimo prirodu izdaje kao primjer. Ako si u stanju izdati rođaka ili prijatelja, to je dokaz da je to dio tvojeg života i prirode s kojom si rođen. To je nešto što nitko ne može poreći. Na primjer, ako osoba uživa krasti od drugih, onda je to uživanje u krađi dio njenog života, iako ponekad krade, a ponekad ne. Bilo da kradu ili ne, to nije dokaz da je njihova krađa samo vrsta ponašanja. Naprotiv, to je dokaz da je ta krađa dio njihovog života – to jest, njihove prirode. Neki će se zapitati: ako je takva njihova priroda, zašto ponekad i ne ukradu lijepe stvari koje vide? Odgovor je vrlo jednostavan. Mnogo je razloga zašto ne kradu. Neke stvari ne kradu jer su prevelike da bi ih ugrabili neopaženo pod nečijim budnim okom, ili zato što nema pogodnog trenutka za akciju, ili je nešto preskupo, prestrogo čuvano, ili možda nisu naročito zainteresirani za to, ili ne vide kako im je to korisno, i tako dalje. Svi ovi razlozi su mogući. Ali bez obzira na to jesu li nešto ukrali ili ne, to ne može biti dokaz da ova misao postoji samo kao trenutni, prolazni bljesak. Naprotiv, to je dio njihove prirode koji se teško mijenja na bolje. Takva se osoba ne zadovoljava samo jednom krađom; takve misli o posezanju za tuđom imovinom kao da je njihova javljaju se kad god naiđu na nešto lijepo ili kada se nađu u pogodnoj situaciji. Zato kažem da porijeklo ove misli nije nešto što se jednostavno povremeno događa, već nešto što leži u samoj prirodi ovakve osobe.

Svatko može vlastitim riječima i postupcima predstaviti svoje pravo lice. To pravo lice je, naravno, njihova priroda. Ako si ti netko čiji je način izražavanja dvosmislen, onda je i tvoja priroda dvosmislena. Ako si prepredene prirode, onda se i ponašaš kao prepredenjak i nije ti teško obmanjivati druge. Ako si pakosne prirode, i tvoje riječi možda prijaju uhu, tvoji postupci ipak ne mogu sakriti tvoje pakosne smicalice. Ako si lijene prirode, onda sve što kažeš podrazumijeva da želiš izbjeći odgovornost za svoju površnost i lijenost, te da će tvoji postupci biti spori i površni, i prilično vješto prikrivati istinu. Ako si empatične prirode, tvoje će riječi biti razumne, a tvoji postupci u skladu s istinom. Ako si odane prirode, onda su i tvoje riječi svakako iskrene, a način na koji se ponašaš smiren, lišen svega onoga što bi tvojem gospodaru moglo izazvati nelagodu. Ako si požudne prirode ili pohlepan za novcem, onda će tvoje srce često biti ispunjeno takvim stvarima, a ti ćeš nehotice počiniti izopačena, nemoralna djela koja će ljudima biti odvratna i koja neće olako zaboraviti. Kao što sam rekao, ako si izdajnik po prirodi, onda se teško možeš otrgnuti od nje. Ne uzdajte se u sreću da nisi izdajničke prirode, ako nisi drugima nanio nepravdu. Ako tako razmišljaš, onda si ti, doista, buntovnik. Sve Moje riječi, svaki put kada ih izgovorim, odnose se na sve ljude, a ne samo na jednu osobu ili jedan tip osobe. Samo zato što Me nisi izdao u određenoj situaciji nije dokaz da Me nećeš izdati u nekoj drugoj. Neki ljudi, suočeni s bračnim problemima, gube vjeru u istinu. Neki ljudi se odriču obaveze da Mi budu odani dok im se obitelj raspada. Neki ljudi Me napuštaju u potrazi za trenucima radosti i ushićenja. Neki ljudi bi radije upali u mračnu jarugu nego živjeli u svjetlosti i uživali u djelu Duha Svetoga. Neki ljudi koji ignoriraju savjete prijatelja da bi zadovoljili žudnju za bogatstvom, čak ni danas nisu u stanju priznati svoju grešku i promijeniti se. Neki ljudi samo privremeno žive pod Mojim imenom kako bi dobili Moju zaštitu, dok mi drugi pod prisilom posvećuju samo djelić vremena, jer se čvrsto drže života i boje se smrti. Nisu li ovi i drugi nemoralni postupci, koji su, štoviše, nečasni, upravo ona ponašanja kojima su Me ljudi odavno izdali duboko u svojoj duši? Naravno, znam da me ljudi ne planiraju izdati; njihova izdaja je prirodno otkrivanje njihove prirode. Nitko Me ne želi izdati, i nitko nije sretan zbog postupka kojim me je izdao. Naprotiv, takvi drhte od straha, zar ne? Dakle, razmišljate li o tome kako se iskupiti za ove izdaje i kako promijeniti sadašnje stanje?