Moje će djelo uskoro biti dovršeno, a naše mnoge zajedničke godine postale su nepodnošljiva uspomena. Neprestano sam ponavljao Svoje riječi i stalno unapređivao Svoje novo djelo. Naravno, Moj savjet služi kao nužna komponenta svaki put kada obavljam djelo. Bez njega biste svi zastranili i još se više našli potpuno izgubljenima. Moje se djelo sada bliži kraju i u svojoj je završnoj etapi. I dalje želim obaviti nešto djela davanja savjeta, to jest, ponuditi vam riječi savjeta da ih čujete. Nadam se samo da nećete dopustiti da Moj trud propadne i, više od toga, da možete razumjeti Moje brižne namjere te se odnositi prema Mojim riječima kao prema temelju svog vladanja. Bez obzira na to jesu li to riječi koje ste voljni slušati, jesu li to riječi koje rado prihvaćate ili ih prihvaćate preko volje, morate ih shvatiti ozbiljno. U suprotnom, vaše ležerne i ravnodušne naravi i ponašanja duboko će Me povrijediti i još više će učiniti da osjećam veliko gnušanje. Žarko se nadam da svi vi možete čitati Moje riječi iznova i iznova – tisućama puta – čak do te mjere da vam se urežu u srce. Samo tako nećete iznevjeriti Moja očekivanja od vas. Međutim, nitko od vas sada ne živi tako. Naprotiv, svi ste uronjeni u razvratan život, život jedenja i pijenja do mile volje i nitko od vas ne koristi Moje riječi da obogati svoje srce i dušu. Iz tog razloga, došao sam do zaključka o istinskom licu čovjeka: čovjek Me može izdati u bilo kojem trenutku i nitko ne može biti u cijelosti odan Mojim riječima.

„Čovjek je toliko iskvaren od strane Sotone da više nema obličje čovjeka.” Velika većina ljudi sada donekle priznaje ovu izjavu. Govorim to jer je „priznavanje” na koje mislim samo svojevrsna površna potvrda, za razliku od istinskog znanja. Budući da nitko od vas ne može točno procijeniti sebe niti sebe temeljito raščlaniti, vi uvijek samo napola vjerujete u Moje riječi. Ali ovaj put koristim činjenice kako bih objasnio najozbiljniji problem koji postoji u vama. Taj problem je izdaja. Svi ste vi upoznati s riječju „izdaja”, jer je većina ljudi učinila nešto čime izdaje drugoga, kao što muž izdaje ženu, žena izdaje muža, sin izdaje oca, kći izdaje majku, sluga izdaje gospodara, prijatelji izdaju jedni druge, rođaci izdaju jedni druge, prodavači izdaju kupce i tako dalje. Svi ovi primjeri sadrže bit izdaje. Ukratko, izdaja je oblik ponašanja koji krši zavjet, krši moralne norme ili djeluje suprotno ljudskoj etici, pokazujući gubitak ljudskosti. Kao ljudska bića, bez obzira na to sjećate li se da ste učinili nešto čime ste izdali drugu osobu ili ste već mnogo puta prije izdali druge, samim time što ste rođeni na ovom svijetu, svi ste učinili nešto što predstavlja kršenje istine. Budući da si sposoban izdati svoje roditelje ili prijatelje, onda si sposoban izdati i druge, a još si više sposoban izdati Mene i činiti stvari koje odbacujem s prezirom. Drugim riječima, izdaja nije samo površno nemoralno ponašanje, već više od toga, nešto što je u sukobu s istinom. Upravo je to izvor otpora i buntovništva čovječanstva protiv Mene. Zato sam to sažeo u sljedećoj izjavi: izdaja je čovjekova urođena priroda, a ta je priroda iskonski neprijatelj toga da svaka osoba postigne usklađenost sa Mnom.

Ponašanje koje ne predstavlja bezuvjetnu pokornost Meni je izdaja. Ponašanje koje ne predstavlja odanost Meni je izdaja. I kada Me varaš i služiš se lažima da bi Me obmanuo je izdaja. Izdaja je i kad imaš mnoštvo ideja i širiš ih posvuda. Kada nisi u stanju potvrditi Moja svjedočanstva i interese je izdaja. Kada se lažno smiješ, a u srcu si daleko od Mene, i to je izdaja. Sve su ovo djela izdaje za koja ste oduvijek bili sposobni i među vama su uobičajena. Nitko od vas možda ovo ne smatra problemom, ali ja ne mislim tako. Ja se prema čovjekovoj izdaji Mene ne mogu odnositi kao prema nečem beznačajnom, a još je manje mogu zanemariti. Čak i sada, kada djelujem među vama, vi se tako ponašate – ako dođe dan kada neće biti nikoga da pazi na vas, nećete li postati poput razbojnika koji su se proglasili kraljevima svojih malih oblasti? Kada se to dogodi i vi izazovete katastrofu, tko će biti tu da počisti za vama? Ako mislite da su neka djela izdaje samo povremeni postupci, a ne vaše ustrajno ponašanje, koje ne bi trebalo spominjati s takvom ozbiljnošću, čime se povrjeđuje vaš ponos, i ako je to ono u što doista vjerujete, onda ste potpuno lišeni razuma. Što netko više tako razmišlja, to je više arhetip i uzor buntovništva. Čovjekova priroda je njegov život; to je načelo na koje se oslanja kako bi preživio i ne može ga promijeniti. Uzmimo prirodu izdaje kao primjer. Ako možeš učiniti stvari kojima izdaješ bilo kojeg od svojih rođaka ili prijatelja, to dokazuje da je to dio tvog života i priroda s kojom si rođen.To je nešto što nitko ne može poreći. Na primjer, ako osoba uživa krasti od drugih, onda je to uživanje u krađi dio njenog života, iako ponekad krade, a ponekad ne. Bilo da kradu ili ne, to nije dokaz da je njihova krađa samo vrsta ponašanja. Naprotiv, to je dokaz da je ta krađa dio njihovog života – to jest, njihove prirode. Neki će se zapitati: ako je takva njihova priroda, zašto ponekad i ne ukradu lijepe stvari koje vide? Odgovor je vrlo jednostavan. Mnogo je razloga zašto ne kradu. Neke stvari ne kradu jer su prevelike da bi ih ugrabili neopaženo pod nečijim budnim okom, ili zato što nema pogodnog trenutka za akciju, ili je nešto preskupo, prestrogo čuvano, ili možda nisu naročito zainteresirani za to, ili ne vide kako im je to korisno, i tako dalje. Svi ovi razlozi su mogući. Ali bez obzira na to jesu li nešto ukrali ili ne, to ne može biti dokaz da ova misao postoji samo kao trenutni, prolazni bljesak. Naprotiv, to je dio njihove prirode – prirode koju je teško promijeniti. Takva se osoba ne zadovoljava samo jednom krađom; takve misli o posezanju za tuđom imovinom kao da je njihova javljaju se kad god naiđu na nešto lijepo ili kada se nađu u pogodnoj situaciji. Zato kažem da ta misao nije nešto što takva osoba tek povremeno pokupi, nego nešto što proizlazi iz njezine prirode.

Svatko može upotrijebiti vlastite riječi i postupke kako bi predstavio svoje istinsko lice. To istinsko lice je, naravno, njegova priroda. Ako si netko tko govori na nepošten način, onda imaš nepoštenu prirodu. Ako je tvoja priroda lažljiva, onda postupaš na lukav način i vrlo lako ćeš prevariti i nasamariti druge. Ako je tvoja priroda zloćudna, tvoje riječi mogu biti ugodne za slušanje, ali tvoji postupci ne mogu sakriti tvoje zloćudne trikove. Ako je tvoja priroda lijena, onda ćeš svakom svojom riječi pokušavati opravdati sebe za to što si površan i lijen, a tvoji će postupci biti spori i površni te prilično dobri u prikrivanju istine. Ako je tvoja priroda suosjećajna, onda će tvoje riječi biti razumne, a tvoji će postupci također biti dobro usklađeni s istinom. Ako je tvoja priroda takva da si odan svima, onda su tvoje riječi zasigurno iskrene, a način na koji postupaš je utemeljen, oslobođen svega što bi tvog gospodara moglo učiniti nespokojnim. Ako je tvoja priroda pohotna ili pohlepna za novcem, onda će tvoje srce često biti ispunjeno tim stvarima, i nesvjesno ćeš činiti izopačena, nemoralna djela koja ljudi neće lako zaboraviti i koja će im se zgaditi. Baš kao što sam rekao, ako imaš prirodu izdaje, onda se teško možeš izvući iz nje. Nemoj gajiti način razmišljanja u kojem iskušavaš sreću, pretpostavljajući da, zato što nisi nanio nepravdu drugima, nemaš prirodu izdaje. Ako tako misliš, onda si doista odbojan. Svaki put kada govorim, Moje su riječi usmjerene na sve ljude, a ne samo na jednu osobu ili jednu vrstu osobe. Činjenica da Me nisi izdao u jednoj stvari ne dokazuje da Me nećeš izdati ni u jednoj stvari. Neki ljudi, tijekom poteškoća u svom braku, gube svoju vjeru u traganje za istinom. Neki ljudi napuštaju svoju obvezu da Mi budu odani dok im se obitelj raspada. Neki Me ljudi napuštaju kako bi tražili trenutak radosti i uzbuđenja. Neki bi ljudi radije pali u mračnu provaliju nego živjeli u svjetlu i zadobili užitak djela Duha Svetog. Neki ljudi ignoriraju savjete prijatelja radi zadovoljavanja svoje žudnje za bogatstvom, pa čak ni sada ne mogu priznati svoju pogrešku i promijeniti svoj smjer. Neki ljudi žive samo privremeno pod Mojim imenom kako bi primili Moju zaštitu, dok Mi drugi nevoljko posvećuju samo mrvice jer se drže života i boje se smrti. Nisu li ovi i drugi takvi postupci, koji su nemoralni i, još više, lišeni integriteta, samo ponašanja kojima su Me ljudi odavno izdali duboko u svojem srcu? Naravno, Ja znam da ljudi ne planiraju unaprijed da će Me izdati, ali njihova je izdaja prirodno otkrivanje njihove prirode. Nitko Me ne želi izdati, a još je manje itko sretan jer je počinio čin izdaje protiv Mene. Naprotiv, oni drhte od straha, zar ne? Dakle, razmišljate li o tome kako iskupiti svoje izdaje i kako promijeniti trenutnu situaciju?