Ako želiš biti prikladan za Božju upotrebu, moraš poznavati Božje djelo, moraš znati koja je djela On ranije obavio (u Starom i Novom zavjetu) i, povrh toga, moraš poznavati Njegovo današnje djelo; to jest moraš poznavati tri faze djela koje Bog obavlja preko 6000 godina. Ako se od tebe bude tražilo širenje evanđelja, ti to nećeš moći učiniti ako ne poznaješ Božje djelo. Netko te može pitati o tome što je vaš Bog rekao o Bibliji, o Starom zavjetu i o Isusovu djelu i riječima iz tog vremena. Ako ne možeš ništa reći o priči na kojoj se Biblija temelji, onda nećeš biti uvjerljiv. U ono vrijeme Isus je sa Svojim učenicima mnogo razgovarao o Starom zavjetu. Sve što su čitali bilo je iz Starog zavjeta; Novi zavjet napisan je tek nekoliko desetljeća nakon Isusova raspeća. Da biste mogli širiti evanđelje, trebali biste načelno razumjeti unutarnju istinu Biblije i Božje djelo u Izraelu, što je djelo koje je izvršio Jahve, a morate razumjeti i djelo koje je učinio Isus. To su pitanja koja najviše zanimaju sve ljude, a priča iz prve ruke o tim dvjema fazama djela ono je što dosad nisu čuli. Kad širite evanđelje, najprije ostavite po strani priču o današnjem djelu Duha Svetoga. Ta faza djela izvan je njihova domašaja jer ono čemu vi težite nadmašuje sve ostalo – to je znanje o Bogu i znanje o djelu Duha Svetoga – a od tog dvoga ništa nije uzvišenije. Ako najprije budete govorili o onome što je uzvišeno, to će im biti previše zato što takvo djelo Duha Svetoga nitko nije iskusio; ono je bez presedana i ljudi ga ne mogu lako prihvatiti. Njihova iskustva čine stare stvari iz prošlosti, uz poneko usputno djelo Duha Svetoga. Ono što oni doživljavaju nije današnje djelo Duha Svetoga ni današnja Božja volja. I dalje se ponašaju u skladu sa starim običajima, bez novog svjetla i bez novih stvari.

U Isusovo doba Duh Sveti je Svoje djelo uglavnom obavljao u Isusu, dok su oni koji su Jahvi u hramu služili u svećeničkim odorama činili to s nepokolebljivom odanošću. Iako su i oni posjedovali djelo Duha Svetoga, nisu mogli shvatiti sadašnju volju Božju i jednostavno su ostali vjerni samo Jahvi u skladu sa starim običajima i nisu imali nove smjernice. Isus je došao i donio novo djelo, ali oni koji su služili u hramu nisu dobili nove smjernice ni novo djelo. Služeći u hramu, mogli su se samo držati starih običaja, a bez napuštanja hrama naprosto nisu mogli ostvariti nikakav novi ulazak. Novo djelo je donio Isus, a Isus nije ulazio u hram da bi obavljao Svoje djelo. Svoje djelo obavljao je isključivo izvan hrama zato što se opseg Božjeg djela odavno već bio promijenio. Nije djelovao unutar hrama, a kad su ljudi tamo služili Bogu, time se samo održavalo postojeće stanje, ali nije se moglo ostvariti novo djelo. Slično tomu, religiozni ljudi danas i dalje štuju Bibliju. Ako njima budeš prenosio evanđelje, zasipat će te sitnim pojedinostima iz Biblije i pronalaziti mnoštvo dokaza koji će te zaprepastiti i ostaviti bez riječi, a zatim će vam prilijepiti etiketu i smatrati vas budalastima u vašoj vjeri. Reći će: „Ti čak ni Bibliju, Božju riječ, ne poznaješ, pa kako onda možeš kazati da vjeruješ u Boga?” Potom će prezrivo pogledati i nastaviti: „Ako je Onaj u koga vjeruješ Bog, zašto ti onda On ne ispriča sve o Starom i Novom zavjetu? Ako je Svoju slavu prenio iz Izraela na istok, kako ne zna za djelo učinjeno u Izraelu? Zašto ne zna za Isusovo djelo? Ako vi to ne znate, onda je to dokaz da vam nije rečeno; ako je On drugo utjelovljenje Isusovo, kako može ne znati te stvari? Isus je poznavao djelo koje je obavio Jahve; kako onda On to može ne znati?” Kad za to dođe vrijeme, svi će ti postavljati takva pitanja. Glave su im pune takvih stvari; kako onda ne bi pitali? Oni među vama koji su dio ovog tijeka ne usredotočuju se na Bibliju zato što ste upoznati s djelom koje Bog danas obavlja korak po korak, zato što ste vlastitim očima svjedočili tom postupnom djelu i jasno ste uočili njegove tri faze, stoga ste morali odložiti Bibliju i prestati je proučavati. Ali oni je ne mogu ne proučavati jer ništa ne znaju o ovom djelu koje se odvija korak po korak. Neki će pitati: „Koja je razlika između djela koje obavlja utjelovljeni Bog i djela koje su u prošlosti obavljali proroci i apostoli? Davida su također nazivali Gospodinom, kao i Isusa; iako su obavljali različita djela, nazivali su ih isto. Reci mi, kako to da njihovi identiteti nisu isti? Ono čemu je Ivan svjedočio bilo je viđenje, koje je također došlo od Duha Svetoga, stoga je mogao izgovoriti riječi koje je Duh Sveti namjeravao kazati; zašto se onda Ivanov identitet razlikovao od Isusovo?” Riječi koje je Isus izgovorio mogle su u potpunosti predstavljati Boga i cijelosti su predstavljale Božje djelo. Ono što je Ivan vidio bilo je viđenje, a on nije mogao u potpunosti predstaviti Božje djelo. Kako to da su Ivan, Petar i Pavao izgovorili mnogo riječi, isto kao i Isus, a ipak nisu imali isti identitet kao Isus? Ponajviše zato što je djelo koje su obavljali bilo drugačije. Isus je predstavljao Duh Božji i bio je Duh Božji koji djeluje neposredno. Obavio je djelo novog doba, djelo koje dotad nitko nije obavio. Otvorio je novi put, predstavljao je Jahvu i predstavljao je Samog Boga, dok su Petar, Pavao i David, kako god ih nazivali, predstavljali samo identitet Božjeg stvorenja, a poslao ih je Isus ili Jahve. Stoga, koliko god djela obavili i koliko god velika čuda činili, ipak su bili samo Božja stvorenja, nesposobna predstavljati Duh Božji. Djelovali su u Božje ime ili su djelovali poslani od Boga; štoviše, djelovali su u dobima koja je započeo Isus ili Jahve i nisu obavljali druga djela. Uostalom, bili su samo Božja stvorenja. U Starom su zavjetu mnogi proroci izgovarali pretkazanja ili sastavljali knjige proročanstava. Nitko ih nije smatrao Bogom, ali čim je Isus počeo obavljati Svoje djelo, Duh Božji posvjedočio je da je On Bog. Zašto? Dosad bi to već trebao znati! Ranije su apostoli i proroci pisali razne poslanice i izricali mnoga proročanstva. Kasnije su ljudi probrali neke od njih i unijeli ih u Bibliju, dok su ostali izgubljeni. Budući da ima ljudi koji kažu da je sve što su govorili došlo od Duha Svetoga, zašto se nešto od toga smatra dobrim, a nešto lošim? I zašto je nešto odabrano, a drugo ne? Da su to zaista riječi koje je izgovorio Duh Sveti, bi li bi bilo neophodno da ih ljudi probiru? Zašto su zapisi o Isusovim riječima i djelu koje je učinio različiti u svakom od četiri evanđelja? Zar to nije propust onih koji su ih zabilježili? Neki će upitati: „Budući da su poslanice koje su napisali Pavao i ostali autori Novog zavjeta, kao i djelo koji su oni obavili, dijelom proizašli iz ljudske volje, stoga su onečišćeni ljudskim predodžbama, zar onda i u riječima koje Ti (Bog) danas izgovaraš nema ljudskih primjesa? Zar u njima zaista nema nijedne ljudske predodžbe?” Ova faza Božjeg djela sasvim je drugačija od one koju su obavili Pavao i mnogi drugi apostoli i proroci. Ne samo da postoji razlika u identitetu, već ima i temeljnih razlika u djelu koje se obavlja. Nakon što je Pavao bio oboren i pao pred Gospodina, Duh Sveti vodio ga je u djelu i tako je postao jedan od poslanih. Stoga je napisao poslanice crkvama, a sve su se te poslanice nastavljale na Isusovo učenje. Pavla je Gospodin poslao djelovati u ime Gospodina Isusa, ali kad je Sâm Bog došao, On nije djelovao ni u čije ime i Svojim djelom nije predstavljao nikoga do Duha Božjega. Bog je došao izravno obaviti Svoje djelo: Njega čovjek nije usavršavao i Njegovo djelo nije izvršeno na temelju učenja bilo kojeg čovjeka. U ovoj fazi djela Bog ljude ne predvodi tako što im govori o Svojim osobnim iskustvima, već Svoje djelo obavlja izravno, u skladu s onim što On ima. Na primjer, kušnja slugu ili vrijeme grdnje, kušnja smrću, vrijeme ljubavi prema Bogu… Sve je to djelo koje nikad prije nije obavljeno i to je djelo sadašnjeg doba, a ne čovjekova iskustva. Što od riječi koje sam izgovorio pripada čovjekovim iskustvima? Zar sve one ne dolaze izravno od Duha i zar ih nije sve Duh navijestio? Radi se samo o tome da si ti toliko lošeg kova da ne možeš proniknuti u istinu! Praktičan životni put o kojem govorim sastoji se od pokazivanja puta, a o tome nikad prije nitko nije govorio, nitko taj put nikad nije iskusio niti je spoznao ovu stvarnost. Prije nego što sam Ja izgovorio ove riječi, nitko ih nikada nije rekao. Nitko nikad nije pričao o takvim iskustvima niti je govorio o takvim pojedinostima i, štoviše, nitko nikad nije ukazao na takva stanja da bi te stvari razotkrio. Putem kojim ja danas vodim nitko nikad nije vodio, a kad bi njime čovjek vodio, to onda ne bi bio novi put. Uzmite, na primjer, Pavla i Petra. Oni nisu imali vlastitih iskustava prije nego što ih je Isus poveo. Tek nakon što ih je Isus poveo, iskusili su riječi koje je On izgovorio i put kojim je vodio; iz toga su stekli mnoga iskustva i kasnije pisali poslanice. Dakle, čovjekova iskustva nisu isto što i djelo Božje, a djelo Božje nije isto što i znanje opisano čovjekovim predodžbama i iskustvima. Mnogo sam vam puta ponovio da Ja danas vodim novim putem i obavljam novo djelo te da se Moje djelo i izjave razlikuju od djela i izjava Ivanovih i svih ostalih proroka. Nikad ne radim tako da najprije stječem iskustva, a tek onda vama govorim o njima – to se uopće ne odvija tako. Da jest, zar uslijed toga ne biste još odavno zakasnili? U prošlosti je znanje o kojem su mnogi govorili također bilo uzvišeno, ali su sve njihove riječi izgovorene isključivo na temelju takozvanih duhovnika. Te riječi nisu pokazivale put, već su proizlazile iz njihovih iskustava, iz onoga što su oni vidjeli i iz njihova znanja. Neke su riječi proizlazile iz njihovih predodžbi, a neke su se sastojale od njihovih sažetih iskustava. Danas je priroda Mojega djela sasvim drugačija od prirode njihova djela. Ja nisam doživio da Me drugi vode niti sam prihvaćao da me drugi usavršavaju. Nadalje, sve o čemu sam govorio i sva zajedništva u kojima sam bio razlikuju se od svih drugih zajedništava i od svega što su drugi govorili. Danas se vaše djelo, tko god da ste, obavlja na temelju riječi koje Ja izgovaram. Bez tih Mojih izjava i djela, tko bi bio u stanju iskusiti sve to (kušnje slugu, vrijeme grdnje…) i tko bi mogao govoriti o takvim spoznajama? Zar ste zaista nesposobni to uvidjeti? O kojem god koraku djela da je riječ, čim izgovorim Svoje riječi, vi se suglasno tim riječima odmah okupljate u zajedništvo i djelujete u skladu s njima, pri čemu takav način rada nije nikomu od vas pao na pamet. Jeste li vi, iako ste dogurali ovako daleko, nesposobni shvatiti jedno tako jasno i jednostavno pitanje? Taj način nitko nije osmislio niti se on temelji na načinu rada nekog duhovnika. Riječ je o novom putu, a čak i mnoge od riječi koje je Isus jednom izgovorio više nisu primjenjive. Ono što Ja govorim je djelo otvaranja nove epohe i to je samostalno djelo; djelo koje obavljam i riječi koje izgovaram potpuno su novi. Nije li to novo djelo današnjice? Takvo je bilo i Isusovo djelo. Njegovo se djelo također razlikovalo od onoga koje su obavljali ljudi u hramu, a razlikovalo se i od djela farizeja i nije imalo nikakve sličnosti s onim što je radio sav narod Izraela. Nakon što su posvjedočili tom djelu, ljudi nisu mogli odlučiti: „Je li to djelo doista učinio Bog?” Isus se nije držao Jahvina zakona; kad je došao poučiti ljude, sve što je govorio bilo je novo i drugačije od onoga što su govorili drevni starozavjetni sveci i proroci, stoga su ljudi i dalje bili nesigurni. Upravo je zato tako teško obračunati se s ljudima. Prije prihvaćanja ove nove faze djela većina vas išla je putem praktičnog djelovanja i ulaska na temelju djelovanja duhovnika. Danas je, međutim, djelo koje Ja obavljam umnogome drugačije, stoga ne možete odlučiti je li ono ispravno ili nije. Ne zanima me kojim si putem prije hodao, ne zanima me čiju si „hranu” jeo ni koga si smatrao svojim „ocem”. Budući da sam došao i donio novo djelo usmjeravanja čovjeka, svi koji Me slijede moraju postupati kako Ja kažem. Koliko god moćna bila „obitelj” iz koje dolaziš, moraš slijediti Mene, ne smiješ postupati u skladu sa svojim ranijim običajima, tvoj „hranitelj” bi se trebao povući, a ti bi trebao doći pred svojega Boga i tražiti dio koji ti pripada. Ti si u potpunosti u Mojim rukama i ne bi trebao previše slijepo vjerovati svojem poočimu; on te ne može u potpunosti kontrolirati. Današnje je djelo samostalno. Očigledno je da se ništa od ovoga što danas govorim ne zasniva na temeljima iz prošlosti; ovo je novi početak, a ako kažeš da ga je stvorila ljudska ruka, onda si toliko slijep da te nemoguće spasiti!

Izaija, Ezekiel, Mojsije, David, Abraham i Daniel bili su vođe ili proroci među izabranim narodom Izraela. Zašto ih nisu nazivali Bogom? Zašto Duh Sveti nije svjedočio za njih? Zašto je Duh Sveti za Isusa svjedočio čim je On započeo Svoje djelo i počeo govoriti Svoje riječi? I zašto Duh Sveti nije svjedočio za ostale? Sve su te ljude od krvi i mesa nazivali „Gospodinom”. Kako god su se zvali, njihovo djelo predstavlja njihovo biće i bit, a njihovo biće i bit predstavljaju njihov identitet. Njihova bit nema veze s tim kako su ih nazivali; nju predstavlja ono što su oni izrazili i što su proživjeli. U Starom zavjetu nije bilo neobično da se netko naziva Gospodinom, a osoba se mogla nazivati bilo kako, ali su njezina bit i njoj svojstveni identitet bili nepromjenjivi. Zar među svim tim lažnim kristima, lažnim prorocima i prevarantima nema i onih koji se nazivaju „Bogom”? I zašto oni nisu Bog? Zato što nisu u stanju obavljati Božje djelo. Oni su u svojoj srži ljudska bića koja varaju ljude, a ne Bog, pa stoga nemaju identitet Boga. Zar dvanaest plemena nije i Davida nazivalo Gospodinom? Isusa su također nazivali Gospodinom; zašto je samo Isus nazvan utjelovljenim Bogom? Zar Jeremija nije bio poznat i kao Sin čovječji? A zar nisu i Isusa zvali Sinom čovječjim? Zašto je Isus raspet u Božje ime? Nije li zato što je Njegova bit bila drugačija? Nije li zato što je djelo koje je obavljao bilo drugačije? Je li bitna titula? Iako su Isusa također zvali Sinom čovječjim, On je bio prvo Božje utjelovljenje, došao je preuzeti vlast i obaviti djelo otkupljenja. To je dokaz da su Isusov identitet i bit bili drugačiji od identiteta i biti svih ostalih koji su se također nazivali Sinom čovječjim. Tko se od vas danas usuđuje tvrditi da su sve riječi koje su izgovorili oni koje je Duh Sveti upotrijebio potekle od Duha Svetoga? Usuđuje li se itko tako nešto tvrditi? Ako zaista to tvrdiš, zašto je onda odbačena Ezrina knjiga proročanstava i zašto su isto tako odbačene knjige onih drevnih svetaca i proroka? Ako su sve one potekle od Duha Svetoga, kako se onda usuđujete tako hirovito birati? Imaš li pravo birati djelo Duha Svetoga? Mnoge priče iz Izraela također su odbačene. Pa ako vjeruješ da su svi ti spisi iz prošlosti potekli od Duha Svetoga, kako to da su neke knjige odbačene? Ako su sve one potekle od Duha Svetoga, onda ih je sve trebalo sačuvati i poslati crkvenoj braći i sestrama da ih čitaju. Nije ih trebalo ni birati ni odbacivati po volji čovjekovoj; to je pogrešno. Kad se kaže da su iskustva Pavla i Ivana bila izmiješana s njihovim osobnim uvidima, to ne znači da su njihova iskustva i znanja potekla od Sotone, već samo da su neke stvari u njima proizašle iz njihovih osobnih iskustava i uvida. Njihovo je znanje bilo u skladu s pozadinom njihovih stvarnih iskustava iz tog vremena, a tko bi sa sigurnošću mogao reći da je sve to došlo od Duha Svetoga? Ako su sva četiri evanđelja potekla od Duha Svetoga, kako to da su Matej, Marko, Luka i Ivan u ponečemu različito govorili o Isusovom djelu? Ako ne mislite tako, pogledajte biblijske priče o tome kako se Petar triput odrekao Gospodina: sve se te priče razlikuju i svaka ima svoje karakteristike. Mnoge će neznalice reći: „Ako je utjelovljeni Bog ujedno i čovjek, mogu li onda Njegove riječi u cijelosti potjecati od Duha Svetoga? Ako su Pavlove i Ivanove riječi bile pomiješane s ljudskom voljom, nisu li onda riječi koje On izgovara također pomiješane ljudskom voljom?” Ljudi koji tako govore slijepi su i neuki! Pažljivo proučite četveroevanđelje; pročitajte što u njemu piše o stvarima koje je Isus učinio i riječima koje je izgovorio. Svaka od tih priča jednostavno je različita i svaka je pisana iz svoje perspektive. Ako je sve što su autori tih knjiga napisali poteklo od Duha Svetoga, onda bi sve priče trebale biti iste i dosljedne. Zašto onda postoje odstupanja? Nije li čovjek izrazito glup ako ovo ne može shvatiti? Ako bi se od tebe tražilo da svjedočiš o Bogu, kakvo bi svjedočenje mogao pružiti? Može li se takvim načinom spoznaje Boga svjedočiti o Njemu? Bi li mogao dati nedvosmislen odgovor kad te drugi pitaju: „Ako su Ivanovi i Lukini zapisi pomiješani s ljudskom voljom, zar nisu onda i riječi koje tvoj Bog izgovara pomiješane s ljudskom voljom?” Nakon što su čuli Isusove riječi i vidjeli Isusovo djelo, Luka i Matej govorili su o vlastitom znanju, zapisujući sjećanja o nekim činjenicama Isusova djela. Možeš li reći da je njihovo znanje u potpunosti otkrio Duh Sveti? Izvan Biblije bilo je mnogo duhovnika koji su znali više od njih, pa zašto onda kasniji naraštaji nisu prihvatili njihove riječi? Nije li Duh Sveti upotrijebio i te duhovnike? Znajte da u današnjem djelu o Svojim uvidima ne govorim na temelju Isusova djela niti o vlastitom znanju govorim u kontekstu Isusova djela. Koje je djelo Isus obavljao u ono vrijeme? A koje djelo Ja danas obavljam? Moja su djela i riječi bez presedana. Putem kojim danas hodim još nitko nije kročio, njime nisu hodali ljudi iz prošlih doba i naraštaja. Danas je otvoren, pa zar to nije djelo Duha? Iako se zaista radilo o djelu Duha Svetoga, svi vođe iz prošlosti svoj su posao obavljali na temeljima djela drugih ljudi. Međutim, djelo Samog Boga je drugačije. Ista je bila i faza Isusova djela: On je otvorio novi put. Kad je došao, propovijedao je evanđelje o kraljevstvu nebeskom i rekao da se čovjek treba pokajati i ispovjediti. Nakon što je Isus dovršio Svoje djelo, Petar, Pavao i ostali nastavili su Isusovo djelo. Nakon što je Isus prikovan na križ i uzašao na nebo, Duh ih je poslao da šire križni put. Iako su Pavlove riječi bile uzvišene, također su bile zasnovane na temeljima koje je Isus Svojim riječima postavio, poput strpljenja, ljubavi, patnje, pokrivanja glave, krštenja i ostalih doktrina koje treba slijediti. Sve je to izgovoreno na temelju Isusovih riječi. Oni nisu mogli otvoriti novi put jer su svi bili ljudi koje je Bog upotrijebio.

Isusove izjave i djela u ono vrijeme nisu se držali doktrine, a On Svoje djelo nije obavljao u skladu sa starozavjetnim zakonom. Njegovo je djelo u skladu s djelom koje je trebao obaviti u Doba milosti. Radio je u skladu s djelom koje je iznio, prema Svojem planu i u skladu sa Svojom službom. On nije djelovao u skladu sa starozavjetnim zakonom. Ništa od onog što je učinio nije bilo u skladu sa starozavjetnim zakonom i nije došao Svojim djelom ispuniti riječi proroka. Nijedna faza Božjeg djela nije izričito obavljena da bi ispunila predviđanja drevnih proroka, a On nije došao slijediti doktrinu ni svjesno ostvariti predviđanja drevnih proroka. Ipak, Njegovi postupci nisu poremetili predviđanja drevnih proroka niti su omeli djelo koje je On prethodno bio obavio. Najistaknutija odlika Njegova djela nije se ogledala u poštovanju doktrine, već u obavljanju posla koji je On Sâm trebao obaviti. On nije bio prorok ni vidovnjak, već tvorac, koji je zapravo došao obaviti djelo koje je trebao obaviti te započeti Svoju novu eru i učiniti Svoje novo djelo. Naravno, kad je došao obaviti Svoje djelo, Isus je ujedno ispunio i mnoge riječi koje su drevni proroci izrekli u Starom zavjetu. Isto tako i današnje djelo ispunjava predviđanja drevnih starozavjetnih proroka. Stvar je samo u tome da se Ja ne držim tog „starog ljetopisa”, i to je sve. Jer sada ima više djela koje moram obaviti, više je riječi koje vam moram izgovoriti, a to djelo i te riječi mnogo su važniji od tumačenja biblijskih odlomaka jer to tumačenje za vas nema neki naročiti značaj i vrijednost i ne može vam pomoći niti vas može promijeniti. Svoje novo djelo ne namjeravam obaviti zarad ispunjenja bilo kojeg odlomka iz Biblije. Kad bi Bog došao na zemlju samo da bi ispunio riječi drevnih biblijskih proroka, tko bi onda bio uzvišeniji: utjelovljeni Bog ili ti drevni proroci? Na kraju krajeva, jesu li ti proroci nadređeni Bogu ili je Bog nadređen prorocima? Kako objašnjavaš ove riječi?

U početku, u vrijeme kad je tek trebao službeno obaviti Svoju službu, Isus je ponekad, poput učenika koji su ga slijedili, također dolazio na sastanke, pjevao himne, davao hvalu i čitao Stari zavjet u hramu. Nakon što je kršten i uzdigao se, Duh je službeno sišao na Njega i počeo djelovati, otkrivajući Njegov identitet i službu koju je trebao poduzeti. Prije toga nikomu nije bio poznat Njegov identitet, čak ni Ivanu; za njega je znala samo Marija. Isusu je bilo 29 godina kad je kršten. Nakon što je kršten, nebesa su se otvorila, a glas je rekao: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!” Nakon što je Isus kršten, Duh Sveti tako je počeo svjedočiti o Njemu. Prije no što je kršten u Svojoj 29. godini, Isus je živio životom normalnog čovjeka, jeo je kad je trebao jesti, normalno je spavao i oblačio se i nije se ni po čemu razlikovao od drugih, iako se to, naravno, tako činilo samo ovozemaljskim, ljudskim očima. Ponekad je i On bio slab, ponekad ni On nije mogao razlučiti stvari, baš kao što je zapisano u Bibliji: Njegova je inteligencija rasla zajedno s Njegovim godinama. Te riječi samo pokazuju da je On posjedovao običnu i normalnu ljudskost i da se nije naročito razlikovao od ostalih normalnih ljudi. Također je odrastao kao normalna osoba i ništa u vezi s Njim nije bilo naročito drugačije. Ipak, bio je pod Božjom brigom i zaštitom. Nakon krštenja, najprije je bio podvrgnut kušnjama, a zatim je započeo obavljati Svoju službu i djelovati, zaposjednut snagom, mudrošću i autoritetom. To, ne znači da Duh Sveti nije u Njemu djelovao prije krštenja ili da u Njemu nije boravio. I prije krštenja Duh Sveti boravio je u Njemu, ali nije službeno počeo djelovati jer postoje ograničenja u vremenu Božjeg djela, a normalni ljudi usto moraju proći kroz normalan proces odrastanja. Duh Sveti oduvijek je živio u Njemu. Kad se rodio, Isus je bio drugačiji od ostalih, a na nebu se pojavila jutarnja zvijezda. Prije Njegova rođenja Josipu se u snu javio anđeo i rekao mu da će Marija roditi muško dijete te da je to dijete začeto po Duhu Svetom. Duh Sveti započeo je djelovati nakon Isusova krštenja, ali to ne znači da je Duh Sveti tek tada sišao na Isusa. Izreka koja kaže da se Duh Sveti spustio na Njega poput goluba odnosi se na službeni početak Njegove službe. Duh Božji boravio je u Njemu od ranije, ali još nije počeo djelovati jer još nije bilo nastupilo vrijeme za to, a Duh nije naglo počeo djelovati. Duh je o Njemu svjedočio kroz krštenje. Kad je Isus izronio iz vode, Duh je službeno počeo djelovati u Njemu, što je značilo da je Božje utjelovljeno tijelo počelo ispunjavati Svoju službu i da je započelo djelo otkupljenja, odnosno, da je službeno otpočelo Doba milosti. Postoji, dakle, određeno vrijeme za Božje djelo, ma koji posao da On obavlja. Nakon krštenja u Isusu nije bilo naročitih promjena; i dalje je boravio u Svojem prvobitnom tijelu. Samo je započeo Svoje djelo i otkrio Svoj identitet te je bio pun moći i autoriteta. U tom smislu bio je drugačiji nego prije. Njegov je identitet bio drugačiji, što znači da se značajno promijenio Njegov status; to je bilo svjedočanstvo Duha Svetoga, a ne djelo učinjeno ljudskom rukom. Ljudi to u početku nisu znali, a ponešto su saznali tek kad je Duh Sveti tako posvjedočio o Isusu. Da je Isus Svoje veliko djelo učinio prije nego što je Duh Sveti posvjedočio o Njemu, ali bez svjedočanstva Samog Boga, onda ljudi bez obzira na veličinu Njegova djela nikad ne bi spoznali Njegov identitet jer ga ljudsko oko ne bi moglo vidjeti. Bez tog koraka sa svjedočanstvom Duha Svetoga nitko u Isusu ne bi mogao prepoznati utjelovljenog Boga. Da je Isus, nakon što je Duh Sveti posvjedočio o Njemu, nastavio djelovati na isti način i bez ikakve razlike, to onda ne bi imalo isti učinak, a u tome se uglavnom ogleda i djelo Duha Svetoga. Nakon svjedočanstva Duh Sveti se morao pokazati kako bi ti mogao jasno vidjeti da je On Bog i da u Njemu postoji Duh Božji; Božje svjedočanstvo nije bilo pogrešno, a ovime se moglo dokazati da je Njegovo svjedočanstvo bilo točno. Da je Njegovo djelo prije i poslije svjedočanstva Duha Svetoga ostalo isto, onda služba Njegova utjelovljenog tijela i djelo Duha Svetoga ne bi bili jasno naglašeni, stoga čovjek ne bi mogao prepoznati djelo Duha Svetoga jer među njima ne bi bilo uočljive razlike. Nakon što je posvjedočio, Duh Sveti morao je poduprijeti to Svoje svjedočenje, stoga je morao Svoju mudrost i autoritet očitovati kroz Isusa, što je bilo drugačije nego u prošlim vremenima. Naravno, to nije bila posljedica krštenja – krštenje je samo obred – već je krštenje bilo tek jedan način da se pokaže kako je došlo vrijeme da se Njegova služba izvrši. Sve je to učinjeno da bi se razjasnila velika Božja moć, da bi se razjasnilo svjedočanstvo Duha Svetoga te da bi Duh Sveti do samog kraja bio odgovoran za Svoje svjedočanstvo. Prije obavljanja Svoje službe Isus je također slušao propovijedi te je po raznim mjestima propovijedao i širio evanđelje. Nije činio nikakva velika djela zato što još nije bilo došlo vrijeme da izvrši Svoju službu, a i zato što se Sâm Bog smjerno bio sakrio u tijelu i nije djelovao sve dok nije došlo pravo vrijeme. Prije krštenja nije djelovao iz dva razloga: prvo, zato što Duh Sveti još nije bio službeno sišao na Njega kako bi djelovao (odnosno, Duh Sveti Isusu još nije bio podario moć i autoritet za obavljanje takvog djela), stoga, čak i da Mu je vlastiti identitet bio poznat, Isus ne bi mogao obaviti djelo koje je namjeravao učiniti kasnije, već bi morao sačekati do dana svojega krštenja. Bilo je to Božje vrijeme i nitko, pa čak ni Sâm Isus, nije mu mogao proturječiti; ni Sâm Isus nije se mogao miješati u Svoje djelo. Naravno, u tome se ogleda Božja smjernost, a i zakon Božjeg djela; kad Duh Božji ne bi djelovao, nitko ne bi mogao obavljati Njegovo djelo. Drugo, Isus je prije krštenja bio samo vrlo običan i normalan čovjek i nije se razlikovao od ostalih normalnih i običnih ljudi, što je još jedan pokazatelj da utjelovljeni Bog nije bio natprirodan. Utjelovljeni Bog nije kršio uređenja Božjeg Duha; Svoje je poslove obavljao uredno i sasvim normalno. Njegovo je djelo steklo autoritet i moć tek nakon što je kršten. To drugim riječima znači da On, iako je bio utjelovljeni Bog, nije činio natprirodna djela i odrastao je kao i svi drugi normalni ljudi. Da je Isus već poznavao vlastiti identitet, da je po cijeloj zemlji već prije krštenja bio učinio velika djela i da se od normalnih ljudi razlikovao pokazujući koliko je izuzetan, onda ne samo da Ivan ne bi mogao obaviti svoje djelo, već ni Bog nikako ne bi mogao započeti sljedeći korak Svojega djela. Stoga bi to dokazalo da je Božje djelo pošlo po zlu, a čovjeku bi se činilo da Duh Božji i utjelovljeno Božje tijelo ne potječu iz istog izvora. Dakle, Isusovo djelo koje je zabilježeno u Bibliji je djelo koje je On obavio nakon što je kršten, djelo koje je obavljeno u tri godine. Biblija ne bilježi što je On činio prije krštenja jer On ovo djelo nije obavljao prije nego što se krstio. Bio je samo običan čovjek i predstavljao je običnog čovjeka; prije nego što je počeo izvršavati Svoju službu, Isus se nije razlikovao od normalnih ljudi i drugi u Njemu nisu mogli uočiti nikakvu razliku. Tek kad je napunio 29 godina, Isus je spoznao da je došao dovršiti fazu Božjeg djela; prije toga ni Sâm to nije znao zato što djelo koje je Bog obavio nije bilo natprirodno. Kad je s navršenih dvanaest godina prisustvovao skupu u sinagogi, Marija ga je tražila, a On je, kao što bi i svako drugo dijete, izgovorio samo jednu rečenicu: „Majko! Zar ne znaš da za Mene Očeva volja mora biti iznad svega?” Naravno, budući da je začet po Duhu Svetom, kako Isus ne bi bio poseban na neki način? Ali Njegova posebnost nije značila da je bio natprirodan, već samo da je Boga volio više od bilo kojeg drugog djeteta. Iako je po Svojem liku bio ljudsko biće, Njegova je bit ipak bila posebna i razlikovala se od drugih. Međutim, tek je nakon krštenja zaista osjetio da Duh Sveti djeluje u Njemu i osjetio je da je On Sâm Bog. Tek kad je napunio 33 godine, uistinu je shvatio da Duh Sveti namjerava djelo raspeća obaviti preko Njega. S navršene 32 godine, Isus je iz prve ruke saznao neke istine, baš kao što i piše u Evanđelju po Mateju: „Šimun Petar prihvati i reče: ‚Ti si Krist, Sin Boga živoga’” (Mt 16,16) i „Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne” (Mt 16,21). Nije unaprijed znao što treba učiniti, već je to saznao u točno određeno vrijeme. Nije to u potpunosti znao čim se rodio; Duh Sveti u Njemu je djelovao postupno i to se djelo odvijalo postupno. Ako je već na samom početku znao da je Bog, Krist i utjelovljeni Sin čovječji, ako je znao da će obaviti djelo raspeća, zašto onda nije djelovao ranije? Zašto se Isus ražalostio i usrdno molio za to tek nakon što je Svojim učenicima ispričao o Svojoj službi? Zašto Mu je Ivan otvorio put i krstio Ga prije nego što je Isus shvatio mnoge stvari koje nije razumio? To dokazuje da je to bilo djelo utjelovljenog Boga, a da bi On to razumio i ostvario, morao je proći kroz određeni proces jer On je bio utjelovljeno Božje tijelo, čije se djelo razlikovalo od djela koje neposredno obavlja Duh.

Svaki korak Božjeg djela odvija se jednim te istim tokom, stoga u Božjem šesttisućljetnom planu upravljanja iza svakog koraka odmah dolazi sljedeći, od postanka svijeta pa sve do danas. Kad ne bi bilo nikoga da utaba put, onda ne bi imao tko ni doći. Budući da uvijek ima onih koji će doći poslije, postoje i oni koji utiru put. Tako se djelo, korak po korak, prenosi dalje. Jedan korak slijedi drugi, a kad ne bi bilo nikoga da prokrči put, bilo bi nemoguće započeti novo djelo, a Bog nikako ne bi mogao napredovati u Svojem djelu. Nijedan korak nije u suprotnosti s ostalima i svi se odvijaju jedan za drugim, u nizu od kojeg nastaje tijek; sve te korake obavlja isti Duh. Međutim, bez obzira na to krči li netko put ili nastavlja djelo drugoga, to ne određuje njegov identitet. Nije li tako? Ako je Ivan otvorio put, a Isus se nadovezao na njegovo djelo, dokazuje li to da je Isusov identitet niži od Ivanova? Ako je Jahve Svoje djelo obavio prije Isusa, možeš li reći da je Jahve veći od Isusa? Nije važno je li netko utro put ili se nadovezao na djelo drugoga; najvažnija je, pak, bit nečijeg djela i identitet koji ona predstavlja. Nije li tako? Budući da je Bog namjeravao djelovati među ljudima, morao je najprije uzdići one koji mogu obaviti djelo utiranja puta. Tek što je počeo propovijedati, Ivan je rekao: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!” „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” Tako je govorio od samog početka, a zašto je mogao izgovoriti te riječi? Što se tiče redoslijeda po kojem su ove riječi izgovorene, Ivan je prvi kazivao evanđelje o kraljevstvu nebeskom, dok je Isus o tome govorio kasnije. Prema čovjekovim predodžbama Ivan je otvorio novi put, stoga je Ivan, naravno, veći od Isusa. Ali Ivan nije za sebe govorio da je Krist, a Bog o njemu nije svjedočio kao o voljenom Sinu Božjem, već ga je samo upotrijebio da otvori i pripremi put za Gospodina. On je Isusu utro put, ali nije mogao djelovati u Isusovo ime. Cjelokupno čovjekovo djelo također je podržavao Duh Sveti.

U starozavjetno doba Jahve je bio taj koji je utro put, a Jahvino djelo predstavljalo je čitavo starozavjetno doba i cjelokupno djelo koje je obavljeno u Izraelu. Mojsije je to djelo samo podržao na zemlji, a njegov se trud smatra ljudskom suradnjom. U ono vrijeme Jahve je bio taj koji je govorio, koji je dozvao Mojsija, uzdigao ga među narodom Izraela i rekao mu da svoj narod povede u pustinju do Kanaana. To nije bilo djelo samog Mojsija, već djelo kojim je osobno Jahve rukovodio, stoga se Mojsije ne može nazvati Bogom. Mojsije je također donio zakon, ali i taj je zakon Jahve osobno odredio. On je samo zadužio Mojsija da izrazi taj zakon. Isus je također izdao zapovijedi; ukinuo je starozavjetni zakon i utvrdio zapovijedi za novo doba. Zašto je Isus Sâm Bog? Zato što postoji razlika. U ono vrijeme djelo koje je učinio Mojsije nije predstavljalo doba niti je otvorilo novi put; njega je usmjeravao Jahve i on je bio samo čovjek kojega je Bog upotrijebio. Kad je došao Isus, Ivan je već bio obavio korak utiranja puta i počeo širiti evanđelje o kraljevstvu nebeskom (što je prethodno bio započeo Duh Sveti). Kad je Isus došao, svoje je djelo obavljao izravno, ali se Njegovo djelo umnogome razlikovalo od Mojsijeva. Izaija je također izrekao mnoga proročanstva, pa zašto onda on nije bio Sâm Bog? Isus nije izrekao tolika proročanstva, pa kako to da On jest bio Sâm Bog? Nitko se nije usuđivao reći da je cjelokupno Isusovo djelo iz tog vremena proizašlo od Duha Svetoga niti se itko usuđivao reći da je u cijelosti proizašlo iz čovjekove volje ili da je to u potpunosti bilo djelo Samog Boga. Čovjek takve stvari ni na koji način nije mogao analizirati. Može se reći da je Izaija učinio takvo djelo i izrekao takva proročanstva, ali da je sve to poteklo od Duha Svetoga; Izaija to nije sâm osmislio, već su to bila Jahvina otkrivenja. Isus nije mnogo toga obavio i nije izgovorio mnogo riječi niti je izrekao mnoga proročanstva. Ljudima se Njegova propovijed nije činila naročito uzvišenom, a On je ipak bio Sâm Bog, što je čovjeku neshvatljivo. Nitko nikad nije vjerovao u Ivana, Izaiju ili Davida niti ih je itko ikada nazivao Bogom, poput Bog David ili Bog Ivan; nitko nikad nije tako nešto izgovorio, a jedino su Isusa nazivali Kristom. Ova klasifikacija napravljena je prema Božjem svjedočanstvu, prema djelu koje je Isus poduzeo i službe koju je obavio. Što se tiče biblijskih velikana – Abrahama, Davida, Jošue, Daniela, Izaije, Ivana i Isusa – na temelju njihova možeš kazati tko je od njih Sâm Bog, koje vrste ljudi u proroci, a tko su apostoli. Koga je Bog upotrijebio, a tko je od njih Sâm Bog, razlikuje se i određuje na temelju biti i vrste djela koje je svatko od njih obavio. Ako ih ne možeš razlikovati, time dokazuješ da zapravo ne znaš što znači vjerovati u Boga. Isus je Bog zato što je izgovorio tolike riječi i učinio tolika djela, a naročito zato što je prikazao mnoga čuda. Slično tomu, i Ivan je obavio mnogo djela i izgovorio mnoge riječi, kao i Mojsije; zašto onda i njih nisu nazivali Bogom? Adama je neposredno stvorio Bog; zašto onda on nije nazvan Bogom, već samo stvorenjem? Ako ti netko kaže: „Danas je Bog obavio tolika djela i izgovorio tolike riječi; On je Sâm Bog. Ali onda je sigurno i Mojsije bio Sâm Bog, jer je i on izgovorio mnoge riječi!”, ti bi mu trebao uzvratiti sljedećim pitanjima: „Zašto je u ono vrijeme Bog o Isusu, a ne o Ivanu, svjedočio kao o Samom Bogu? Zar Ivan nije bio preteča Isusa? Čije je djelo uzvišenije, Ivanovo ili Isusovo? Ljudima se Ivanovo djelo čini većim od Isusova, ali zašto je onda Duh Sveti svjedočio za Isusa, a ne za Ivana?” Ista se stvar događa i danas! U vrijeme kad je Mojsije predvodio izraelski narod, Jahve mu se obraćao iz oblaka. Mojsije nije govorio neposredno, već ga je Jahve izravno usmjeravao. Bilo je to djelo starozavjetnog Izraela. U Mojsiju nije bilo ni Duha ni Božjeg bića. On nije mogao obaviti to djelo, stoga se djelo koje je on obavio uvelike razlikuje od djela koje je učinio Isus. A to je zato što su se djela koja su obavili razlikovala! Je li netko upotrijebljen od Boga ili je prorok, apostol ili Sâm Bog, može se razlučiti na temelju prirode njegova djela, a time ćeš stati na kraj svojim sumnjama. U Bibliji je zapisano da samo Jaganjac može otvoriti sedam pečata. Među velikanima je kroz vjekove bilo mnogo tumača svetih spisa, pa možeš li za sve njih reći da su Jaganjac? Možeš li reći da sva njihova objašnjenja potječu od Boga? Oni su samo tumači; oni ne posjeduju identitet Jaganjca. Kako bi oni mogli biti dostojni otvaranja sedam pečata? Točno je da „Samo Jaganjac može otvoriti sedam pečata”, ali On ne dolazi samo da bi otvorio sedam pečata; ne postoji potreba za obavljanjem tog djela, ono se obavlja usputno. Njegovo djelo savršeno Mu je jasno; je li Mu neophodno mnogo vremena utrošiti na tumačenje svetih spisa? Mora li „Doba u kojem Jaganjac tumači svete spise” biti pridodano šesttisućljetnom djelu? On dolazi obaviti novo djelo, ali ujedno pruža neka otkrivenja o djelima prošlih vremena, omogućavajući ljudima shvaćanje istine o šesttisućljetnom djelu. Nije potrebno objašnjavati mnogo odlomaka iz Biblije; današnje djelo je ključno, jedino je ono važno. Trebao bi znati da Bog ne dolazi posebice da slomi sedam pečata, već da obavi djelo spasenja.

Znaš samo da će Isus sići tijekom posljednjih dana, ali kako će točno sići? Grešnik kao što si ti, koji je upravo otkupljen, ali se nije promijenio niti ga je Bog usavršio – možeš li ti biti po srcu Božjem? Što se tiče tebe, koji još nisi promijenio svoju staru ćud, točno je da te Isus spasio i da se zahvaljujući Božjem spasenju više ne ubrajaš u grešnike, ali to nije dokaz da nisi grešan i da nisi nečist. Kako bi mogao nalikovati svecu ako se nisi promijenio? Iznutra si onečišćen, sebičan i zao, ali ipak i dalje želiš sići zajedno s Isusom – kamo lijepe sreće! U svojoj vjeri u Boga preskočio si jedan korak: samo si otkupljen, ali se nisi promijenio. Da bi bio po srcu Božjem, Bog te osobno mora promijeniti i očistiti. Ako si samo otkupljen, nećeš moći postići svetost. Tako nećeš imati pravo na dio dobrih Božjih blagoslova jer si propustio korak u Božjem djelu upravljanja ljudima, koji je ujedno i najvažniji korak promjene i usavršavanja. Stoga si kao tek otkupljeni grešnik nesposoban neposredno baštiniti Božje nasljeđe.

Da nova faza djela nije otpočela, tko zna dokle biste svi vi evanđelisti, propovjednici, tumači i takozvani veliki duhovnici dogurali! Da nova faza djela nije otpočela, sve to o čemu govorite bilo bi zastarjelo! Vi govorite ili o usponu na prijestolje ili o procesu rasta kojim se postaje kralj; ili o nijekanju samoga sebe ili o podčinjavanju čovjekovog tijela; ili o strpljivosti ili o izvlačenju pouka iz svih stvari; ili o poniznosti ili o ljubavi. Nije li sve to pjevanje jedne te iste pjesme? Radi se samo o tome da istu stvar nazivate drugačijim imenom! Riječ je ili o pokrivanju glave i lomljenju kruha, ili o polaganju ruku i molitvi, ili o iscjeljivanju bolesnih i izgonu demona. Može li tu biti novog djela? Može li tu biti izgleda za razvoj? Ako nastaviš voditi tim putem, slijepo ćeš slijediti doktrinu ili se pridržavati konvencije. Vjeruješ da je tvoje djelo tako uzvišeno, ali zar ne znaš da je sve to odavno prošlo i da su ljude tomu poučavali oni „starci” iz drevnih vremena? Zar sve to što govorite i radite nisu bile posljednje riječi tih staraca? Nije li to ono čime su vas ti starci opteretili prije nego što su izdahnuli? Misliš li da vaši postupci nadmašuju djela apostola i proroka iz prošlih naraštaja ili da čak nadmašuju sve što postoji? Početkom ove faze djela okončano je vaše obožavanje djela koje je Witness Lee obavio u nastojanju da postane kralj i popne se na prijestolje i koje je u tolikoj mjeri zaposjelo vašu oholost i hvalisavost da se više ne možete pozabaviti ovom fazom djela. Bez ove faze djela vi biste sve dublje tonuli, sve dok vas više ne bi bilo moguće otkupiti. Previše je staroga među vama! Srećom, današnje djelo vratilo vas je na pravi put; inače, tko zna u kojem biste smjeru krenuli! Budući da je Bog onaj Bog koji je uvijek nov i nikad star, zašto i ti ne počneš tragati za novim stvarima? Zašto se stalno držiš starih stvari? Zbog toga je poznavanje djela Duha Svetoga danas od najveće važnosti!