Djelo koje se sada obavlja zapravo treba ljude navesti odreći se Sotone, svojega starog pretka. Svaki sud iskazan riječju ima za cilj razotkriti iskvarenu narav čovjeka i ljudima omogućiti da razumiju bit života. Ovaj ponovljeni sud probada ljudska srca. Svaki se sud izravno odnosi na njihovu sudbinu i ima za cilj raniti njihova srca kako bi sve te stvari mogli ostaviti i tako spoznati život, spoznati ovaj prljavi svijet, spoznaju Božju mudrost i svemogućnost, a također spoznaju ljudski rod kojega je iskvario Sotona. Što više čovjek prima ovu vrstu grdnje i suda, to više čovjekovo srce može biti ranjeno i njegov se duh može više probuditi. Buđenje duhova ovih izrazito iskvarenih i najdublje obmanutih ljudi jeste cilj ovakvog suda. Čovjek nema duha, odnosno, njegov duh je odavno umro i on ne zna za postojanje nebesa, ne zna za postojanje Boga i, svakako, nije mu poznato boriti se u ponoru smrti; kako bi uopće mogao zna živjeti u ovom zlom paklu na zemlji? Kako bi uopće mogao znati da je ovaj njegov truli leš, kroz Sotoninu iskvarenost, upao u had smrti? Kako bi uopće mogao znati da je ljudski rod odavno uništio sve na zemlji bez mogućnosti za popravku? I kako bi on uopće mogao znati da je Stvoritelj danas došao na zemlju i traži grupu iskvarenih ljudi koje može spasiti? Čak i nakon što čovjek iskusi svako moguće oplemenjivanje i sud, njegova tupa svijest i dalje se jedva pokreće i, doista, doslovno ne reagira. Koliko je izopačen ljudski rod! I premda je ova vrsta suda poput okrutnog grada koji pada s neba, on je od najveće koristi za čovjeka. Da se ljudima ovako ne sudi, ne bi bilo rezultata, a ljude nipošto ne bi bilo moguće spasiti iz ponora jada. Da nije ovog djela, ljudima bi bilo veoma teško izaći iz hada, jer su njihova srca odavno izumrla, a njihove je duhove odavno pregazio Sotona. Da biste vi koji ste potonuli u najdublje dubine izopačenosti bili spašeni potrebno je dozivati vas uz velike napore, da vam se naporno sudi; jedino će tada biti moguće probuditi vaša smrznuta srca.

Vaše tijelo, vaše neumjerene želje, vaša pohlepa i vaša požuda duboko su ukorijenjeni u vama. Ove stvari neprekidno kontroliraju vaša srca, pa ste nemoćni odbaciti jaram tih feudalnih i izopačenih misli. Vi ne žudite promijeniti svoje postojeće stanje niti pobjeći od utjecaja tame. Naprosto ste privezani tim stvarima. Iako svi vi znate da je ovaj život tako bolan i da je ovaj ljudski svijet tako mračan, nitko od vas, ipak, nema hrabrosti promijeniti svoj život. Samo čeznete pobjeći od stvarnosti ovog života, postići uzdizanje duše i živjeti u spokojnom, sretnom okruženju nalik raju. Nevoljni ste istrpjeti teškoće kako biste promijenili svoj sadašnji život; a niste voljni ni u okviru ovog suda i grdnje tražiti život u koji trebate ući. Umjesto toga, sanjate potpuno nerealne snove o tom prelijepom svijetu izvan tijela. Život za kojim čeznete jeste onaj koji možete dobiti bez ikakvog napora, bez podnošenja ikakvog bola. To je potpuno nerealno! Jer vi se ne nadate tome proživjeti smislen život u tijelu i zadobiti istinu tijekom životnog vijeka, odnosno, živjeti za istinu i zalagati se za pravdu. Vi to ne biste smatrali blistavim, zasljepljujućim životom. Osjećate da to ne bi bio očaravajući ili smislen život. Živjeti takvim životom, u vašim očima izgledalo bi kao nepravda! Iako danas prihvaćate ovu grdnju, svejedno, ne težite tome zadobiti istinu niti proživjeti istinu u sadašnjosti, već tome kasnije možete ući u sretan život izvan tijela. Vi ne tražite istinu, niti se zalažete za istinu i, svakako, ne postojite za istinu. Ne težite ulasku danas, već su umjesto toga vaše misli zaokupljene budućnošću i onim što bi jednoga dana moglo biti: gledate u plavo nebo, lijete gorke suze i očekujete jednog dana biti odvedeni na nebo. Zar ne znate da način vašeg razmišljanja već uveliko nema dodira sa stvarnošću? Neprekidno misliš da će Spasitelj beskrajne dobrote i suosjećanja jednog dana nesumnjivo doći i odvesti te sa Sobom, tebe koji si pretrpio nedaće i patnju u ovom svijetu i da će On riješiti tvoje pritužbe i osvetiti se u ime tebe koji si bio žrtvovan i potlačen. Zar nisi pun grijeha? Jesi li ti jedini koji je patio na ovom svijetu? Sâm si upao u područje pod vlašću Sotone i patio – treba li Bog doista i dalje rješavati tvoje pritužbe? Oni koji nisu u stanju ispuniti Božje zahtjeve – nisu li svi oni Božji neprijatelji? Oni koji ne vjeruju u utjelovljenog Boga – zar nisu antikristi? Za što se računaju tvoja dobra djela? Mogu li ona zamijeniti srce koje obožava Boga? Božji blagoslov ne možeš primiti naprosto čineći neka dobra djela, a Bog neće riješiti tvoje pritužbe i neće se osvetiti zbog nepravdi nanijetih tebi samo zato što si bio žrtvovan i potlačen. Oni koji vjeruju u Boga, a ipak ne spoznaju Boga, ali koji čine dobra djela – zar i svi oni također ne dobivaju grdnju? Ti samo vjeruješ u Boga, samo želiš da te Bog obešteti i osveti se za nepravde koje su ti nanijete, i želiš da ti Bog pruži tvoj dan, onaj dan u kojemu ćeš konačno držati glavu uzdignuto. Međutim, ti odbijaš obratiti pažnju na istinu i nisi žedan toga proživjeti istinu. Još manje si u stanju pobjeći iz ovog teškog, ispraznog života. Naprotiv, dok živiš svoj život u tijelu i svoj grešni život, s iščekivanjem gledaš u Boga da razriješi tvoje pritužbe i skloni maglu s tvoje egzistencije. No, da li je ovo moguće? Ako posjeduješ istinu, možeš slijediti Boga. Ako proživljavaš, možeš biti očitovanje Božje riječi. Ako imaš život, možeš uživati u Božjem blagoslovu. Oni koji posjeduju istinu mogu uživati u Božjem blagoslovu. Bog se stara o obeštećenju onih koji Ga svesrdno ljube i koji podnose nedaće i patnju, ali ne i onih koji ljube samo sebe i koji su postali plijen Sotoninih obmana. Kako može biti dobrote u onima koji ne ljube istinu? Kako može biti pravednosti u onima koji vole jedino tijelo? Zar se o pravednosti i dobroti ne govori jedino u vezi s istinom? Nisu li one rezervirane za one koji svesrdno vole Boga? Oni koji ne ljube istinu i koji su samo truli leševi – zar svi ti ljudi ne gaje zlo? Oni koji nisu u stanju proživjeti istinu – nisu li svi oni neprijatelji istine? A što je s vama?

Ako možeš pobjeći od ovih utjecaja tame i raskrstiti s tim nečistim stvarima, ako možeš postati svijet, tada ćeš posjedovati istinu. Nije riječ o tome da se tvoja priroda promijenila, već samo da si u stanju istinu provoditi u djelo i u stanju si se odreći tijela. U pitanju je ono svojstvo koje posjeduju oni koji su pročišćeni. Glavni cilj djela osvajanja jeste u tome pročistiti čovjeka kako bi čovjek mogao posjedovati istinu, budući da čovjek premalo razume istinu! Od najvećeg je značaja obavljanje djela osvajanja na takvim ljudima. Svi vi ste pali pod utjecaj tame i nanijeta vam je velika šteta. Dakle, cilj ovog djela jeste omogućiti vam spoznati ljudsku prirodu i na taj način proživjeti istinu. Usavršavanje je nešto što bi sva stvorena bića trebali prihvatiti. Da je djelo ove etape obuhvaćalo samo usavršavanje ljudi, tada bio ono moglo biti obavljeno u Britaniji ili Americi ili Izraelu; moglo bi se obaviti na narodu bilo koje zemlje. Međutim, djelo osvajanja je selektivno. Prvi korak djela osvajanja je kratkotrajan; štoviše, koristit će se za ponižavanje Sotone i za osvajanje cijelog svemira. Ovo je početno djelo osvajanja. Može se reći da svako stvorenje koje vjeruje u Boga može biti usavršeno budući da je usavršavanje nešto što se može postići jedino nakon dugotrajne promjene. Međutim, drugačije je biti osvojen. Uzorak i model za osvajanje mora biti onaj koji najviše zaostaje, tko živi u najdubljoj tami; to moraju biti oni najponiženiji, koji su najmanje spremni priznati Boga i koji su Bogu najneposlušniji. Upravo takva osoba može posvjedočiti da je osvojena. Glavni cilj djela osvajanja jeste poraziti Sotonu, dok je glavni cilj usavršavanja ljudi u zadobivanju ljudi. Da se omogući ljudima da nakon što su osvojeni imaju svjedočanstvo da je ovo djelo osvajanja obavljeno ovdje, na ljudima kao što ste vi. Cilj je da ljudi daju svjedočanstvo nakon što su osvojeni. Ovi osvojeni ljudi će se upotrijebiti da se postigne cilj ponižavanja Sotone. Prema tome, koja je glavna metoda osvajanja? Grdnja, sud, bacanje kletvi i otkrivanje – korištenje pravedne naravi da se ljudi osvoje kako bi zbog Božje pravedne naravi bili u potpunosti uvjereni. Iskoristiti stvarnost i autoritet riječi za osvajanje ljudi i njihovo potpuno uvjeravanje – to znači biti osvojen. Oni koji su usavršeni ne samo da su u stanju postići poslušnost nakon što su osvojeni, već su i u stanju posjedovati znanje o djelu suda, promijeniti svoju narav i spoznati Boga. Oni doživljavaju put ljubavi prema Bogu i bivaju ispunjeni istinom. Uče kako iskusiti Božje djelo, postaju sposobni patiti za Boga i imati vlastitu volju. Usavršeni jesu oni koji imaju stvarno shvaćanje istine zahvaljujući tome što su proživjeli Božju riječ. Osvojeni jesu oni koji znaju za istinu, ali nisu prihvatili pravo značenje istine. Nakon što budu osvojeni, oni su poslušni, ali sva njihova poslušnost nastaje kao rezultat suda koji su primili. Oni nemaju baš nikakvo shvaćanje pravog značenje mnogih istina. Istinu priznaju na riječima, ali nisu ušli u istinu; shvaćaju istinu, ali istinu nisu iskusili. Djelo koje se obavlja na onima koji se usavršavaju obuhvata grdnje i sud, zajedno s opskrbom životom. Osoba koja cijeni ulazak u istinu jeste osoba koja će biti usavršena. Razlika između onih koji će biti usavršeni i onih koji će biti osvojeni ogleda se u tome ulaze li u istinu. Usavršeni jesu oni koji shvaćaju istinu, ušli su u istinu i proživljavaju istinu; ne mogu se usavršiti oni ljudi koji ne shvaćaju istinu i ne ulaze u istinu, odnosno, oni koji ne proživljavaju istinu. Ako su takvi ljudi u stanju sada biti sasvim poslušni, oni su onda osvojeni. Ako onaj koji je osvojen ne traga za istinom – ako slijedi, ali ne proživljava istinu, ako nazire istinu i za nju čuje, ali ne cijeni proživljavanje istine – on ne može biti usavršen. Ljudi koji će biti usavršeni primjenjuju istinu prema Božjim zahtjevima na putu usavršavanja. Ovim oni zadovoljavaju Božju volju i bivaju usavršeni. Osvojen je svaki onaj koji slijedi do kraja prije no što se djelo osvajanja dovrši, ali se ne može reći da je i usavršen. „Usavršen” se odnosi na one koji su, nakon što se djelo osvajanja završi, u stanju tragati za istinom i biti zadobiveni od strane Boga. Odnosi se na one koji, nakon što se djelo osvajanja završi, stoje čvrsto u nevolji i proživljavaju istinu. Ono što onog tko je osvojen izdvaja od onog tko je usavršen jesu razlike u koracima djela i razlike u stupnju u kojemu ljudi razumiju istinu i u nju ulaze. Svi oni koji nisu krenuli na put usavršavanja, odnosno oni koji ne posjeduju istinu, na kraju će ipak biti izgnani. Jedino oni koji posjeduju istinu i proživljavaju istinu mogu u potpunosti biti zadobiveni od strane Boga. Odnosno, oni koji proživljavaju Petrov lik jesu usavršeni, dok su svi ostali osvojeni. Djelo koje se obavlja na svima onima koji se osvajaju sastoji se od postavljanja prokletstva, grdnje i pokazivanja gnjeva, a do njih dolaze pravednost i kletve. Raditi na takvoj osobi znači otkriti bez obreda ili učtivosti – otkriti iskvarenu narav u njoj kako bi sama mogla je prepoznati i biti sasvim uvjerena. Jednom kada čovjek postane sasvim poslušan, djelo osvajanja se završava. Čak i ako većina ljudi i dalje ne nastoji razumjeti istinu, djelo osvajanja će biti završeno.

Ako želiš biti usavršen, postoje kriteriji koje treba ispuniti. Kroz svoju riješenost, svoju upornost i svoju savjest, i kroz svoju potragu, bit ćeš u stanju iskusiti život i zadovoljiti Božju volju. Ovo je tvoj ulazak i to su stvari koje se zahtijevaju na putu usavršavanja. Djelo usavršavanja može se obaviti na svim ljudima. Svatko tko traga za Bogom može biti usavršen i ima mogućnost i kvalifikacije biti usavršen. Ovdje ne postoji nikakvo utvrđeno pravilo. Može li netko biti usavršen uglavnom zavisi od toga za čim traga. Ljudi koji vole istinu i u stanju su proživjeti istinu svakako mogu biti usavršeni. Ljudi koji ne vole istinu ne dobivaju pohvale od Boga; oni ne posjeduju život koji Bog zahtijeva i ne mogu biti usavršeni. Djelo usavršavanja je samo radi zadobivanja ljudi i nije u sastavu djela borbe sa Sotonom; djelo osvajanja je samo radi borbe sa Sotonom, što znači korištenje osvajanja čovjeka da bi se porazio Sotona. Djelo osvajanja je glavno djelo, najnovije djelo, djelo koje nikada ni u jednom dobu nije obavljeno. Može se reći da je cilj ove etape djela uglavnom da se osvoje svi ljudi kako bi se porazio Sotona. Djelo usavršavanja ljudi – to nije novo djelo. Suštinsko obilježje cilja cjelokupnog djela tijekom Božjeg djela u tijelu jeste osvajanje ljudi. Ovo je kao u Doba milosti kada je glavno djelo bilo iskupljenje cijelog ljudskog roda raspećem. „Zadobivanje ljudi” je predstavljalo dodatak djelu u tijelu i obavljeno je tek nakon raspeća. Kada je Isus došao i obavljao svoje djelo, Njegov cilj je prvenstveno bio iskoristiti Svoje raspeće da bi trijumfirao nad ropstvom smrti i Ada, da bi trijumfirao nad Sotoninim utjecajem – odnosno, da bi porazio Sotonu. Tek nakon što je Isus razapet, Petar je krenuo, korak po korak, na put usavršavanja. Naravno, Peter je bio među onima koji su slijedili Isusa dok je Isus djelovao, ali u to vrijeme nije bio usavršen. Naprotiv, tek nakon što je Isus dovršio Svoje djelo, Petar je postepeno shvaćao istinu, a zatim postao usavršen. Utjelovljeni Bog dolazi na zemlju samo završiti ključnu, suštinsku etapu djela u kratkom vremenskom periodu, a ne dugotrajno živjeti među ljudima na zemlji u namjeri usavršiti ih. On ne obavlja to djelo. On ne čeka do onog trenutka kada će čovjek biti sasvim usavršen da bi završio Svoje djelo. U tome nije cilj niti značaj Njegova utjelovljenja. On dolazi jedino obaviti kratkotrajno djelo spašavanja čovjeka, a ne obavljati dugotrajno djelo usavršavanja čovjeka. Djelo spašavanja čovjeka je reprezentativno, u stanju pokrenuti novo doba. Može se završiti u kratkom vremenskom periodu. Međutim, usavršavanje čovjeka zahtijeva od čovjeka podići se na određeni nivo; za takvo djelo je potrebno mnogo vremena. To je djelo koje mora obaviti Duh Božji, ali se obavlja na temelju istine koja je izgovorena tijekom djela u tijelu. Ono se, također, obavlja tako što On podiže apostole obavljati dugotrajno djelo usmjeravanja kako bi postigli Njegov cilj usavršavanja čovjeka. Utjelovljeni Bog ne obavlja ovo djelo. On samo govori o putu života kako bi ljudi razumjeli i On jedino čovjeku daje istinu, umjesto neprekidno pratiti čovjeka u primjeni istine, jer to nije u okviru Njegove službe. Prema tome, On neće pratiti čovjeka sve do dana dok čovjek u potpunosti ne shvati istinu i potpuno ne zadobije istinu. Njegovo djelo u tijelu se završava kada čovjek zvanično uđe na pravi put vjere u Boga, kada čovjek zakorači na pravi put ka usavršavanju. Naravno, ovo je i onda kada on bude potpuno porazio Sotonu i trijumfirao nad svijetom. Njega ne zanima hoće li čovjek u tom trenutku konačno ući u istinu, niti Ga zanima je li čovjekov život veliki ili minijaturan. Ništa od toga nije ono čime On u tijelu treba upravljati; ništa od toga nije u okviru službe utjelovljenog Boga. Kada završi Svoje predviđeno djelo, On će zaključiti Svoje djelo u tijelu. Dakle, djelo koje utjelovljeni Bog obavlja jeste samo ono djelo koje Božji Duh ne može izravno obaviti. Štoviše, to je kratkotrajno djelo spasenja, a ne djelo koje će On dugotrajno obavljati na zemlji.

Popravljanje vašeg kova nije u domenu Mojega djela. Od vas tražim to učiniti samo zato što vam je kov previše loš. To zapravo nije u sastavu djela usavršavanja; naprotiv, to je dodatni posao koji se obavlja na vama. Djelo koje se danas dovršava na vama obavlja se u skladu sa onim što vam je potrebno. Ono je individualizirano i ne predstavlja put kojim treba kročiti svatko tko se usavršava. Budući da vam je kov lošiji od svakoga tko je u prošlosti usavršavan, tijekom obavljanja ovog djela na vama pojavljuju se mnoge prepreke. Ja među vama obavljam ovaj dodatni posao jer su ciljevi usavršavanja drugačiji. U biti, kada Bog dođe na zemlju, On ostaje u okviru Svojih odgovarajućih nadležnosti i obavlja Svoje djelo, ne zamarajući se drugim nepovezanim stvarima. Ne miješa se u porodične stvari niti učestvuje u životima ljudi. Potpuno je nezainteresiran za takve beznačajne stvari; one nisu dio Njegove službe. Međutim, vaš kov je znatno lošiji od onoga koji sam zahtijevao – odista se ni sa čim ne može usporediti – tako da predstavlja krajnju prepreku tom djelu. Povrh toga, ovo djelo se mora obaviti među ljudima u ovoj zemlji Kine. U toj mjeri ste nedovoljno obrazovani da nemam izbora do progovoriti i zahtijevati da se obrazujete. Rekao sam vam da je ovo dodatni posao, ali je i nešto što morate steći, nešto što će vam pomoći postati usavršeni. U stvari, obrazovanje, osnovno znanje o vlastitom ponašanju i osnovno znanje o životu, sve su to stvari koje bi trebalo prirodno posjedovati; ne bi trebao morati vam govoriti te stvari. Međutim, budući da ih ne posjedujete, nemam izbora osim usaditi vam ove stvari nakon što ste već rođeni na svijetu. Čak i ako gajite mnoge predodžbe o Meni, Ja i dalje ovo zahtijevam od vas – i dalje zahtijevam popraviti svoj kov. Nije Mi namjera doći i obaviti ovo djelo, jer je Moje djelo samo osvojiti vas, samo dobiti vaše potpuno uvjerenje sudeći vam, ukazujući vam time na put života na koji trebate ući. Drugim riječima, koliko ste obrazovani i upućeni u život, ne bi imalo apsolutno nikakve veze sa Mnom da nije činjenice da vas moram osvojiti Svojom riječju. Sve ovo se dodaje kako bi se osiguralo postizanje rezultata u djelu osvajanja i radi vašeg kasnijeg usavršavanja. To nije u sastavu djela osvajanja. Budući da ste lošeg kova, lijeni ste i nemarni, budalasti i tupoglavi, bezizražajni i nedotupavi – budući da ste preko svake mjere nenormalni – zahtijevam od vas prvo popraviti svoj kov. Svatko tko želi biti usavršen mora ispuniti određene kriterije. Da bi bio usavršen, čovjek mora biti bistar i trezven i spreman živjeti smislenim životom. Ako si netko tko nije spreman živjeti ispraznim životom, netko tko traga za istinom, netko tko je ozbiljan u svemu što čini i netko tko ima izuzetno normalnu ljudskost, onda ispunjavaš uvjete biti usavršen.

Ovo djelo koje se obavlja među vama sprovodi se na vama shodno djelu koje treba da se obavi. Nakon osvajanja ovih ljudi, bit će usavršena jedna skupina ljudi. Prema tome, veliki segment sadašnjeg djela također je radi pripreme za cilj vašeg usavršavanja, budući da postoji mnogo ljudi željnih istine koji se mogu usavršiti. Ako bi se djelo osvajanja obavilo na vama, a nakon toga se ne bi obavljalo nikakvo djelo, zar se ne bi dogodilo da istinu ne zadobiju pojedini koji za njom žude? Postojeće djelo ima za cilj otvoriti put za kasnije usavršavanje ljudi. Iako je Moje djelo samo djelo osvajanja, put života o kojemu govorim je, ipak, priprema za kasnije usavršavanje ljudi. Djelo koje dolazi nakon osvajanja usredotočuje se na usavršavanje ljudi, a osvajanje se obavlja kako bi se postavio temelj za djelo usavršavanja. Čovjek se može usavršiti tek nakon što je osvojen. Ovoga časa, glavni zadatak je u osvajanju; kasnije će biti usavršeni oni koji tragaju za istinom i žude za njom. Biti usavršen podrazumijeva aktivne aspekte ulaska ljudi: Imaš li srce koje ljubi Boga? Koliko je bilo duboko tvoje iskustvo dok si hodao ovim putem? Koliko je čista tvoja ljubav prema Bogu? Koliko je točna tvoja primjena istine? Da bi bio usavršen, čovjek mora imati osnovno znanje o svim aspektima ljudskosti. Ovo je osnovni zahtjev. Svi oni koji, nakon što su osvojeni, ne mogu biti usavršeni postaju uslužna sredstva i na kraju će biti bačeni u jezero ognja i sumpora i, svejedno, će upasti u bezdan, jer se tvoja narav nije promijenila i još uvijek pripadaš Sotoni. Ako čovjek ne ispunjava uvjete za usavršavanje, tada je on beskoristan – on je otpad, oruđe, nešto što ne može izdržati kušnju ognja! Koliko je sada velika tvoja ljubav prema Bogu? Koliko je veliko tvoje gnušanje prema sebi? Koliko duboko doista poznaješ Sotonu? Jeste li učvrstili svoju riješenost? Je li vaš život u okviru vaše ljudskosti dobro reguliran? Je li vam se život promijenio? Živite li novim životom? Je li vam se promijenio životni pogled? Ako se ove stvari nisu promijenile, ne možeš biti usavršen čak ni ako se ne povučeš; naprotiv, samo si osvojen. Kada dođe vrijeme i budeš stavljen na probu, nedostajat će ti istina, tvoja ljudskost će biti nenormalna i bit ćeš nizak poput tegleće životinje. Tvoje jedino dostignuće bit će to što si osvojen – bit ćeš samo objekt koji sam osvojio. Poput magarca koji, nakon što je jednom iskusio bič gospodara, postaje strašljiv i plaši se da se loše ne ponaša svaki put kad ugleda gospodara, bit ćeš samo magarac koji je osvojen. Ako nekoj osobi nedostaju ovi pozitivni aspekti i umjesto toga je pasivna i strašljiva, bojažljiva i kolebljiva u svemu, nesposobna da išta jasno razluči, nesposobna da prihvati istinu, i dalje bez puta za primjenu, a povrh toga čak i bez srca koje voli Boga – ako neka osoba nimalo ne shvaća kako ljubiti Boga, kako živjeti smislenim životom ili kako biti stvarna osoba – kako takva osoba može svjedočiti o Bogu? To bi pokazalo da tvoj život ima malo vrijednosti i da si samo osvojeni magarac. Bio bi osvojen, ali bi to samo značilo da si se odrekao velikoga crvenoga zmaja i odbio se pokoriti njenoj vlasti; značilo bi vjeru da postoji Bog, da želiš biti poslušan svim Božjim planovima i da nemaš pritužbi. Međutim, kad je riječ o pozitivnim aspektima, jesi li u stanju proživjeti Božju riječ i očituješ Boga? Ako nemaš nijedan od ovih aspekata, to znači da nisi zadobiven od strane Boga i da si samo osvojeni magarac. Nema ničeg poželjnog u tebi i Duh Sveti ne djeluje u tebi. Tvoja ljudskost je odviše manjkava; Bogu je nemoguće upotrijebiti. Moraš dobiti Božje odobravanje i biti stotinu puta bolji od nevjernih zvjeri i hodajućih mrtvaca – samo oni koji dostignu ovaj nivo stječu pravo biti usavršeni. Samo ako posjeduje ljudskost i posjeduje savjest, čovjek je podoban za Božju upotrebu. Tek kada ste usavršeni možete se smatrati ljudskim bićima. Samo oni koji su usavršeni jesu ljudi koji žive smislenim životom. Jedino takvi ljudi mogu još snažnije svjedočiti o Bogu.