Djelo koje se sad obavlja zapravo treba ljude navesti da se odreknu Sotone, svog starog pretka. Svaki sud iskazan riječju ima za cilj razotkriti ljudsku iskvarenu narav i ljudima omogućiti da razumiju bit života. Ovaj ponovljeni sud probada ljudska srca. Svaki se sud izravno odnosi na njihovu sudbinu i ima za cilj raniti njihova srca kako bi sve te stvari mogli ostaviti i tako spoznati život, spoznati ovaj prljavi svijet, spoznati Božju mudrost i svemogućnost te ljudski rod kojeg je iskvario Sotona. Što više čovjek prima ovu vrstu grdnje i suda, to više čovjekovo srce može biti ranjeno i njegov se duh može više probuditi. Buđenje duhova ovih izrazito zlih i najdublje obmanutih ljudi je cilj ovakvog suda. Čovjek nema duha, odnosno, njegov duh je odavno umro i on ne zna za postojanje nebesa, ne zna za postojanje Boga i sigurno ne zna da se bori u ponoru smrti; kako bi uopće mogao znati da živi u ovom zlom paklu na zemlji? Kako bi uopće mogao znati da je ovaj njegov truli leš, kroz Sotoninu iskvarenost, upao u podzemlje smrti? Kako bi uopće mogao znati da je ljudski rod odavno nepopravljivo uništio sve na zemlji? I kako bi on uopće mogao znati da je Stvoritelj danas došao na zemlju i traži skupinu iskvarenih ljudi koje može spasiti? Čak i nakon što čovjek iskusi svako moguće pročišćenje i sud, njegova tupa svijest i dalje se jedva pokreće i, doista, doslovno ne reagira. Koliko je izopačen ljudski rod! I premda je ova vrsta suda poput okrutne tuče koja pada s neba, ona je od najveće koristi za čovjeka. Da se ljudima ovako ne sudi, ne bi bilo rezultata, a ljude nipošto ne bi bilo moguće spasiti iz ponora bijede. Da nije ovog djela, ljudima bi bilo vrlo teško izaći iz podzemlja, jer su njihova srca odavno izumrla, a njihove je duhove odavno pregazio Sotona. Spašavanje vas koji ste potonuli u najdublje dubine izopačenosti, zahtijeva žestoko dozivanje, oštro suđenje; tek tad će biti moguće probuditi vaša zaleđena srca.

Vaše tijelo, vaše neumjerene želje, vaša pohlepa i vaša požuda duboko su ukorijenjeni u vama. Ove stvari neprekidno kontroliraju vaša srca, pa ste nemoćni odbaciti jaram tih feudalnih i izopačenih misli. Vi ne žudite promijeniti svoje postojeće stanje niti pobjeći od utjecaja tame. Naprosto ste vezani tim stvarima. Iako svi vi znate da je ovaj život tako bolan i da je ovaj ljudski svijet tako mračan, nitko od vas, ipak, nema hrabrosti promijeniti svoj život. Samo čeznete pobjeći od stvarnosti ovog života, postići uzdizanje duše i živjeti u spokojnom, sretnom okruženju nalik raju. Nevoljni ste podnijeti teškoće kako biste promijenili sadašnji život; a niste voljni ni u okviru ovog suda i grdnje tražiti život u koji trebate ući. Umjesto toga, sanjate potpuno nerealne snove o tom divnom svijetu izvan tijela. Život za kojim čeznete je onaj koji možete pridobiti bez ikakva napora, bez podnošenja ikakve boli. To je potpuno nerealno! Jer vi se ne nadate proživjeti smislen život u tijelu i zadobiti istinu tijekom životnog vijeka, odnosno, živjeti za istinu i zalagati se za pravdu. Vi to ne biste smatrali blistavim, sjajnim životom. Osjećate da to ne bi bio očaravajući ili smislen život. Živjeti takvim životom u vašim bi očima izgledalo kao nepravda! Iako danas prihvaćate ovu grdnju, svejedno ne težite zadobiti istinu ni proživjeti istinu u sadašnjosti, već tomu da kasnije možete ući u sretan život izvan tijela. Vi ne tražite istinu niti se zalažete za istinu i, svakako, ne postojite za istinu. Ne težite ulasku danas, već su vaše misli zaokupljene budućnošću i onim što bi jednog dana moglo biti: gledate u plavo nebo, lijete gorke suze i očekujete jednog dana biti odvedeni na nebo. Zar ne znate da način vašeg razmišljanja već uveliko nema dodira sa stvarnošću? Neprestano misliš kako će Spasitelj beskrajne dobrote i suosjećanja jednog dana nesumnjivo doći i odvesti te sa Sobom, tebe koji si pretrpio nedaće i patnju u ovom svijetu i da će On riješiti tvoje pritužbe i osvetiti se u ime tebe koji si bio žrtvovan i potlačen. Zar nisi pun grijeha? Jesi li ti jedini koji je patio na ovom svijetu? Sâm si upao u područje pod vlašću Sotone i patio – treba li Bog doista i dalje rješavati tvoje pritužbe? Oni koji ne mogu ispuniti Božje zahtjeve – nisu li svi oni Božji neprijatelji? Oni koji ne vjeruju u utjelovljenog Boga – zar nisu antikristi? Za što se računaju tvoja dobra djela? Mogu li ona zamijeniti srce koje obožava Boga? Božji blagoslov ne možeš primiti naprosto čineći neka dobra djela, a Bog neće riješiti tvoje pritužbe i neće se osvetiti zbog nepravdi nanesenih tebi samo zato što si bio žrtvovan i potlačen. Oni koji vjeruju u Boga, a ipak ne spoznaju Boga, ali koji čine dobra djela – zar i svi oni ne dobivaju grdnju? Ti samo vjeruješ u Boga, samo želiš da te Bog obešteti i osveti se za nanesene nepravde i želiš da ti Bog pruži tvoj dan, onaj dan u kojem ćeš konačno podići glavu. Međutim, ti odbijaš obratiti pažnju na istinu i nisi žedan proživljavanja istine. Još manje si sposoban pobjeći iz ovog teškog, ispraznog života. Naprotiv, dok živiš svoj život u tijelu i svoj grešni život, s iščekivanjem gledaš u Boga da razriješi tvoje pritužbe i skloni maglu s tvog postojanja. No, je li ovo moguće? Ako posjeduješ istinu, možeš slijediti Boga. Ako proživljavaš, možeš biti očitovanje Božje riječi. Ako imaš život, možeš uživati u Božjem blagoslovu. Oni koji posjeduju istinu mogu uživati u Božjem blagoslovu. Bog se brine o obeštećenju onih koji Ga svesrdno ljube i koji podnose nedaće i patnju, ali ne i onih koji ljube samo sebe i koji su postali plijen Sotoninih obmana. Kako može biti dobrote u onima koji ne ljube istinu? Kako može biti pravednosti u onima koji vole samo tijelo? Zar se o pravednosti i dobroti ne govori jedino u vezi s istinom? Nisu li one rezervirane za one koji svesrdno vole Boga? Oni koji ne ljube istinu i koji su samo truli leševi – zar svi ti ljudi ne gaje zlo? Oni koji ne mogu proživjeti istinu – nisu li svi oni neprijatelji istine? A što je s vama?

Ako možeš pobjeći od ovih utjecaja tame i odvojiti se od tih nečistih stvari, ako možeš postati svet, tad ćeš posjedovati istinu. Nije riječ o tome da se tvoja priroda promijenila, već samo da možeš istinu provoditi u djelo i odreći se tijela. To svojstvo posjeduju oni koji su pročišćeni. Glavni cilj djela osvajanja je pročišćenje čovječanstva kako bi čovjek mogao posjedovati istinu, budući da čovjek premalo razumije istinu! Od najvećeg je značaja obavljanje djela osvajanja na takvim ljudima. Svi vi ste pali pod utjecaj tame i nanesena vam je velika šteta. Dakle, cilj ovog djela je omogućiti vam spoznati ljudsku prirodu i tako proživjeti istinu. Usavršavanje je nešto što bi sva stvorena bića trebala prihvatiti. Da je djelo ove etape obuhvaćalo samo usavršavanje ljudi, tad bi ono moglo biti obavljeno u Britaniji ili Americi ili Izraelu; moglo bi se obaviti na narodu bilo koje zemlje. Međutim, djelo osvajanja je selektivno. Prvi korak djela osvajanja je kratkotrajan; štoviše, koristit će se za ponižavanje Sotone i za osvajanje cijelog svemira. Ovo je početno djelo osvajanja. Može se reći da svako stvorenje koje vjeruje u Boga može biti usavršeno budući da je usavršavanje nešto što se može postići samo nakon dugotrajne promjene. Međutim, drukčije je biti osvojen. Uzorak i model za osvajanje mora biti onaj koji najviše zaostaje, koji živi u najdubljoj tami; to moraju biti oni najponiženiji, koji su najmanje spremni priznati Boga i koji su Bogu najneposlušniji. Upravo takva osoba može posvjedočiti da je osvojena. Glavni cilj djela osvajanja je poraziti Sotonu, dok je glavni cilj usavršavanja ljudi u zadobivanju ljudi. Da se omogući ljudima da nakon što su osvojeni imaju svjedočanstvo kako je ovo djelo osvajanja obavljeno ovdje, na ljudima poput vas. Cilj je da ljudi daju svjedočanstvo nakon što su osvojeni. Ovi osvojeni ljudi će se upotrijebiti za postizanje cilja ponižavanja Sotone. Prema tomu, koja je glavna metoda osvajanja? Grdnja, sud, bacanje kletvi i otkrivanje – korištenje pravedne naravi da se ljudi osvoje kako bi zbog Božje pravedne naravi bili u potpunosti uvjereni. Iskoristiti stvarnost i autoritet riječi za osvajanje ljudi i njihovo potpuno uvjeravanje – to znači biti osvojen. Oni koji su usavršeni ne mogu samo postići poslušnost nakon što su osvojeni, već su sposobni posjedovati znanje o djelu suda, promijeniti svoju narav i spoznati Boga. Oni doživljavaju put ljubavi prema Bogu i bivaju ispunjeni istinom. Uče kako iskusiti Božje djelo, postaju sposobni patiti za Boga i imati vlastitu volju. Usavršeni su oni koji imaju stvarno shvaćanje istine zahvaljujući tomu što su proživjeli Božju riječ. Osvojeni su oni koji znaju za istinu, ali nisu prihvatili pravo značenje istine. Nakon što budu osvojeni, oni su poslušni, ali sva njihova poslušnost nastaje kao rezultat suda koji su primili. Oni nemaju baš nikakvo shvaćanje pravog značenja mnogih istina. Istinu priznaju na riječima, ali nisu ušli u istinu; shvaćaju istinu, ali nisu je iskusili. Djelo koje se obavlja na onima koji se usavršavaju obuhvaća grdnje i sud, zajedno s opskrbom životom. Osoba koja cijeni ulazak u istinu je osoba koja će biti usavršena. Razlika između onih koji će biti usavršeni i onih koji će biti osvojeni ogleda se u tome ulaze li u istinu. Usavršeni su oni koji shvaćaju istinu, ušli su u istinu i proživljavaju istinu; ne mogu se usavršiti oni ljudi koji ne shvaćaju istinu i ne ulaze u istinu, odnosno, oni koji ne proživljavaju istinu. Ako takvi ljudi mogu sad biti sasvim poslušni, oni su onda osvojeni. Ako onaj koji je osvojen ne traga za istinom – ako slijedi, ali ne proživljava istinu, ako nazire istinu i za nju čuje, ali ne cijeni proživljavanje istine – on ne može biti usavršen. Ljudi koji će biti usavršeni primjenjuju istinu prema Božjim zahtjevima na putu usavršavanja. Ovime oni zadovoljavaju Božju volju i bivaju usavršeni. Osvojen je svaki onaj koji slijedi do kraja prije no što se djelo osvajanja dovrši, ali se ne može reći da je i usavršen. „Usavršen” se odnosi na one koji su, nakon što se djelo osvajanja završi, sposobni tragati za istinom i biti zadobiveni od Boga. Odnosi se na one koji, nakon što se djelo osvajanja završi, stoje čvrsto u nevolji i proživljavaju istinu. Ono što onog tko je osvojen izdvaja od onog tko je usavršen jesu razlike u koracima djela i razlike u stupnju u kojem ljudi razumiju istinu i u nju ulaze. Svi oni koji nisu krenuli na put usavršavanja, odnosno oni koji ne posjeduju istinu, na kraju će ipak biti izgnani. Jedino oni koji posjeduju istinu i proživljavaju istinu mogu u potpunosti biti zadobiveni od Boga. Odnosno, oni koji proživljavaju Petrov lik jesu usavršeni, dok su svi ostali osvojeni. Djelo koje se obavlja na svima onima koji se osvajaju sastoji se od postavljanja prokletstva, grdnje i pokazivanja gnjeva, a do njih dolaze pravednost i kletve. Raditi na takvoj osobi znači otkriti bez obreda ili učtivosti – otkriti iskvarenu narav u njoj kako bi je sama mogla prepoznati i biti posve uvjerena. Jednom kad čovjek postane sasvim poslušan, djelo osvajanja se završava. Čak i ako većina ljudi i dalje ne nastoji razumjeti istinu, djelo osvajanja će biti završeno.

Ako želiš biti usavršen, postoje kriteriji koje trebaš ispuniti. Kroz svoju odlučnost, upornost i savjest i kroz svoju potragu, moći ćeš iskusiti život i zadovoljiti Božju volju. Ovo je tvoj ulazak i to su stvari koje se zahtijevaju na putu usavršavanja. Djelo usavršavanja može se obaviti na svim ljudima. Svatko tko traga za Bogom može biti usavršen i ima mogućnost i kvalifikacije biti usavršen. Ovdje ne postoji nikakvo utvrđeno pravilo. Može li netko biti usavršen uglavnom ovisi o tome za čime traga. Ljudi koji vole istinu i sposobni su proživjeti istinu, svakako mogu biti usavršeni. Ljudi koji ne vole istinu ne dobivaju pohvale od Boga; oni ne posjeduju život koji Bog zahtijeva i ne mogu biti usavršeni. Djelo usavršavanja je samo radi zadobivanja ljudi i nije dio djela borbe sa Sotonom; djelo osvajanja je samo radi borbe sa Sotonom, što znači korištenje osvajanja čovjeka kako bi se porazio Sotona. Djelo osvajanja je glavno djelo, najnovije djelo, djelo koje nikad ni u jednom dobu nije obavljeno. Može se reći da je cilj ove etape djela uglavnom da se osvoje svi ljudi kako bi se porazio Sotona. Djelo usavršavanja ljudi – to nije novo djelo. Suštinsko obilježje cilja cjelokupnog djela tijekom Božjeg djela u tijelu je osvajanje ljudi. Ovo je kao u Doba milosti kad je glavno djelo bilo iskupljenje cijelog ljudskog roda raspećem. „Zadobivanje ljudi” je predstavljalo dodatak djelu u tijelu i obavljeno je tek nakon raspeća. Kad je Isus došao i obavljao svoje djelo, Njegov cilj je prvenstveno bio iskoristiti Svoje raspeće za trijumf nad ropstvom smrti i podzemlja, za trijumf nad Sotoninim utjecajem – odnosno, za poražavanje Sotone. Tek nakon što je Isus raspet, Petar je krenuo, korak po korak, na put usavršavanja. Naravno, Petar je bio među onima koji su slijedili Isusa dok je Isus djelovao, ali u to vrijeme nije bio usavršen. Naprotiv, tek nakon što je Isus dovršio Svoje djelo, Petar je postupno shvaćao istinu, a zatim postao usavršen. Utjelovljeni Bog dolazi na zemlju samo završiti ključnu, presudnu etapu djela u kratkom vremenskom razdoblju, a ne dugotrajno živjeti među ljudima na zemlji s namjerom da ih usavrši. On ne obavlja to djelo. On ne čeka trenutak kad će čovjek biti posve usavršen kako bi završio Svoje djelo. U tomu nije cilj ni značaj Njegova utjelovljenja. On dolazi samo obaviti kratkotrajno djelo spašavanja čovjeka, a ne obavljati dugotrajno djelo usavršavanja čovjeka. Djelo spašavanja čovjeka je reprezentativno, sposobno pokrenuti novo doba. Može se završiti u kratkom vremenu. Međutim, usavršavanje čovjeka zahtijeva od čovjeka da se podigne na određenu razinu; za takvo djelo je potrebno mnogo vremena. To je djelo koje mora obaviti Duh Božji, ali se obavlja na temelju istine koja je izgovorena tijekom djela u tijelu. Ono se, također, obavlja tako što On podiže apostole da obavljaju dugotrajno djelo usmjeravanja kako bi postigli Njegov cilj usavršavanja čovjeka. Utjelovljeni Bog ne obavlja ovo djelo. On samo govori o putu života kako bi ljudi razumjeli i On čovjeku samo daje istinu, umjesto da neprekidno prati čovjeka u primjeni istine, jer to nije u okviru Njegove službe. Prema tomu, On neće pratiti čovjeka sve do dana dok čovjek u potpunosti ne shvati istinu i potpuno ne zadobije istinu. Njegovo djelo u tijelu se završava kad čovjek službeno uđe na pravi put vjere u Boga, kad čovjek zakorači na pravi put prema usavršavanju. Naravno, On će tada i potpuno poraziti Sotonu i trijumfirati nad svijetom. Njega ne zanima hoće li čovjek u tom trenutku konačno ući u istinu, niti Ga zanima je li čovjekov život velik ili sićušan. Ništa od toga nije ono čime On u tijelu treba upravljati; ništa od toga nije u okviru službe utjelovljenog Boga. Kad završi Svoje predviđeno djelo, On će zaključiti Svoje djelo u tijelu. Dakle, djelo koje utjelovljeni Bog obavlja je samo ono djelo koje Božji Duh ne može izravno obaviti. Štoviše, to je kratkotrajno djelo spasenja, a ne djelo koje će On dugotrajno obavljati na zemlji.

Popravljanje vašeg kova nije u domeni Mog djela. Od vas tražim da to učinite samo zato što vam je kov previše loš. To zapravo nije dio djela usavršavanja; naprotiv, to je dodatni posao koji se obavlja na vama. Djelo koje se danas dovršava na vama obavlja se u skladu s onim što vam je potrebno. Ono je individualizirano i ne predstavlja put kojim treba kročiti svatko tko se usavršava. Budući da vam je kov lošiji od svakog tko je u prošlosti usavršavan, tijekom obavljanja ovog djela na vama pojavljuju se mnoge prepreke. Ja među vama obavljam ovaj dodatni posao jer su ciljevi usavršavanja drukčiji. U biti, kad Bog dođe na zemlju, On ostaje u okviru Svojih odgovarajućih nadležnosti i obavlja Svoje djelo, ne zamarajući se drugim nepovezanim stvarima. Ne miješa se u obiteljske stvari niti sudjeluje u životima ljudi. Potpuno je nezainteresiran za takve beznačajne stvari; one nisu dio Njegove službe. Međutim, vaš kov je znatno lošiji od onoga koji sam zahtijevao – odista se ni s čim ne može usporediti – tako da predstavlja krajnju prepreku tom djelu. Povrh toga, ovo djelo se mora obaviti među ljudima u ovoj zemlji Kini. U toj mjeri ste nedovoljno obrazovani da nemam izbora nego progovoriti i zahtijevati da se obrazujete. Rekao sam vam da je ovo dodatni posao, ali je i nešto što morate pridobiti, nešto što će vam pomoći da postanete usavršeni. U stvari, obrazovanje, osnovno znanje o vlastitom ponašanju i osnovno znanje o životu, sve su to stvari koje bi trebalo prirodno posjedovati; ne bi vam morao govoriti te stvari. Međutim, kako ih ne posjedujete, nemam izbora osim usaditi vam ove stvari nakon što ste već rođeni na svijetu. Čak i ako gajite mnoge predodžbe o Meni, Ja i dalje ovo zahtijevam od vas – i dalje zahtijevam da popravite svoj kov. Nije Mi namjera doći i obaviti ovo djelo jer je Moje djelo samo da vas osvojim, steknem vaše potpuno uvjerenje sudeći vam, ukazujući vam time na put života na koji trebate ući. Drugim riječima, koliko ste obrazovani i upućeni u život, ne bi imalo apsolutno nikakve veze sa Mnom kad ne bi bilo činjenice da vas moram osvojiti Svojom riječju. Sve ovo se dodaje kako bi se osiguralo postizanje rezultata u djelu osvajanja i radi vašeg kasnijeg usavršavanja. To nije dio djela osvajanja. Budući da ste lošeg kova, lijeni ste i nemarni, budalasti i tupoglavi, bezizražajni i nedotupavni – jer ste krajnje nenormalni – zahtijevam od vas da prvo popravite svoj kov. Svatko tko želi biti usavršen mora ispuniti određene kriterije. Kako bi bio usavršen, čovjek mora biti bistar i trezven i spreman živjeti smislenim životom. Ako si netko tko nije spreman živjeti ispraznim životom, netko tko traga za istinom, netko tko je ozbiljan u svemu što čini i netko tko ima izuzetno normalnu ljudskost, onda ispunjavaš uvjete da budeš usavršen.

Ovo djelo koje se obavlja među vama provodi se na vama shodno djelu koje se treba obaviti. Nakon osvajanja ovih ljudi, bit će usavršena jedna skupina ljudi. Prema tomu, veliki dio sadašnjeg djela također je radi pripreme za cilj vašeg usavršavanja, jer postoji mnogo ljudi željnih istine koji se mogu usavršiti. Ako bi se djelo osvajanja obavilo na vama, a nakon toga se ne bi obavljalo nikakvo djelo, zar se ne bi dogodilo da istinu ne zadobiju neki koji za njom žude? Postojeće djelo ima za cilj otvoriti put za kasnije usavršavanje ljudi. Iako je Moje djelo samo djelo osvajanja, put života o kojemu govorim je, ipak, priprema za kasnije usavršavanje ljudi. Djelo koje dolazi nakon osvajanja usredotočuje se na usavršavanje ljudi, a osvajanje se obavlja kako bi se postavio temelj za djelo usavršavanja. Čovjek se može usavršiti tek nakon što je osvojen. Upravo sada, glavni zadatak je osvajanje; poslije će biti usavršeni oni koji tragaju za istinom i žude za njom. Biti usavršen podrazumijeva aktivne aspekte ulaska ljudi: Imaš li srce koje ljubi Boga? Koliko je bilo duboko tvoje iskustvo dok si hodao ovim putem? Koliko je čista tvoja ljubav prema Bogu? Koliko je točna tvoja primjena istine? Kako bi bio usavršen, čovjek mora imati osnovno znanje o svim vidovima ljudskosti. Ovo je osnovni zahtjev. Svi oni koji, nakon što su osvojeni, ne mogu biti usavršeni postaju uslužna sredstva i na kraju će biti bačeni u jezero ognjeno i sumporno i svejedno će upasti u bezdan, jer se tvoja narav nije promijenila i još uvijek pripadaš Sotoni. Ako čovjek ne ispunjava uvjete za usavršavanje, tad je on beskoristan – on je otpad, oruđe, nešto što ne može izdržati kušnju ognja! Koliko je sad velika tvoja ljubav prema Bogu? Koliko je veliko tvoje gnušanje prema sebi? Koliko duboko doista poznaješ Sotonu? Jeste li učvrstili svoju odlučnost? Je li vaš život u okviru vaše ljudskosti dobro ugođen? Je li vam se život promijenio? Živite li novim životom? Je li vam se promijenio životni pogled? Ako se ove stvari nisu promijenile, ne možeš biti usavršen čak ni ako se ne povučeš; naprotiv, samo si osvojen. Kad dođe vrijeme i budeš stavljen na kušnju, nedostajat će ti istina, tvoja ljudskost će biti nenormalna i bit ćeš nizak poput tegleće marve. Tvoje jedino postignuće bit će to što si osvojen – bit ćeš samo sredstvo koje sam osvojio. Poput magarca koji, nakon što je jednom iskusio gospodarev bič, postaje strašljiv i plaši se da se loše ne ponaša svaki put kad ugleda gospodara, bit ćeš samo magarac koji je osvojen. Ako nekoj osobi nedostaju ovi pozitivni aspekti i umjesto toga je pasivna i strašljiva, bojažljiva i kolebljiva u svemu, nesposobna išta jasno razlučiti, nesposobna prihvatiti istinu, i dalje bez puta za primjenu, a povrh toga čak i bez srca koje voli Boga – ako neka osoba uopće ne shvaća kako ljubiti Boga, kako živjeti smislenim životom ili kako biti stvarna osoba – kako takva osoba može svjedočiti o Bogu? To bi pokazalo da tvoj život ima malo vrijednosti i da si samo osvojeni magarac. Bio bi osvojen, ali bi to samo značilo da si se odrekao velikog crvenog zmaja i odbio se pokoriti njegovoj vlasti; značilo bi vjeru u postojanje Boga, da želiš biti poslušan svim Božjim planovima i nemaš pritužbi. Međutim, kad je riječ o pozitivnim aspektima, jesi li sposoban proživjeti Božju riječ i očitovati Boga? Ako nemaš nijedan od ovih aspekata, to znači da nisi zadobiven od Boga i da si samo osvojeni magarac. Nema ničeg poželjnog u tebi i Duh Sveti u tebi ne djeluje. Tvoja ljudskost je odviše manjkava; nemoguće je da te Bog upotrijebi. Moraš dobiti Božje odobravanje i biti stotinu puta bolji od nevjernih zvijeri i hodajućih mrtvaca – samo oni koji dosegnu ovu razinu stječu pravo biti usavršeni. Samo ako posjeduje ljudskost i savjest, čovjek je podoban za Božju upotrebu. Tek kad ste usavršeni možete se smatrati ljudskim bićima. Samo ljudi koji su usavršeni žive smislenim životom. Samo takvi ljudi mogu još glasnije svjedočiti o Bogu.