Djelo koje se sad obavlja zapravo jest navesti ljude da se pobune protiv Sotone i svog starog pretka. Svaki sud iskazan riječju ima za cilj razotkriti ljudske iskvarene naravi i ljudima omogućiti da razumiju bit života. Ovaj ponovljeni sud probada ljudska srca. Svaki se sud izravno odnosi na njihove sudbine i ima za cilj raniti njihova srca kako bi sve te stvari mogli ostaviti i tako spoznati život, spoznati ovaj prljavi svijet, spoznati Božju mudrost i svemogućnost te ljudski rod kojeg je iskvario Sotona. Što su više ovakvi grdnja i sud, to više čovjekovo srce može biti ranjeno i njegov se duh može više probuditi. Cilj ovakvog suda je buđenje duhova ovih izrazito iskvarenih i najdublje obmanutih ljudi. Čovjek nema duha, odnosno, njegov duh je odavno umro i on ne zna za postojanje nebesa, ne zna za postojanje Boga i sigurno ne zna da se bori u ponoru smrti; kako bi uopće mogao znati da živi u ovom zlom ljudskom paklu? Kako bi uopće mogao znati da je ovaj njegov truli leš upao u podzemlje smrti nakon što ga je Sotona iskvario? Kako bi uopće mogao znati da je ljudski rod odavno nepopravljivo uništio sve stvoreno na zemlji? I kako bi on uopće mogao znati da je Stvoritelj danas došao na zemlju i traži skupinu iskvarenih ljudi koje može spasiti? Iako je čovjek iskusio svako moguće pročišćenje i sud, njegova je otupjela svijest ostala potpuno nepokrenuta i gotovo uopće ne reagira. Kako je čovjek izopačen! I premda je ova vrsta suda poput okrutne tuče koja pada s neba, ona je od najveće koristi za čovjeka. Bez ovakva suđenja ljudima, rezultat se ne bi mogao postići, a ljude nipošto ne bi bilo moguće spasiti iz ponora bijede. Bez djelovanja na ovaj način, ljudima bi bilo vrlo teško izaći iz podzemlja, jer su njihova srca odavno izumrla, a njihove je duhove odavno pregazio Sotona. Spašavanje vas koji ste potonuli u najdublje dubine izopačenosti, zahtijeva žestoko dozivanje, oštro suđenje; tek tada se vaša zaleđena srca mogu probuditi.

Vaše tijelo, vaše neumjerene želje, vaša pohlepa i vaša požuda duboko su ukorijenjeni u vama. Ove stvari neprekidno kontroliraju vaša srca, pa ste nemoćni odbaciti jaram tih feudalnih i izopačenih misli. Vi ne žudite promijeniti svoje postojeće stanje niti pobjeći od utjecaja tame. Naprosto ste vezani tim stvarima. Iako svi vi znate da je ovaj život tako bolan i da je ovaj ljudski svijet tako mračan, nitko od vas, ipak, nema hrabrosti promijeniti svoj život. Samo čeznete pobjeći od stvarnosti ovog života, postići transcendiranje duše i živjeti u spokojnom, predivnom okruženju nalik raju. Nevoljni ste podnijeti teškoće kako biste promijenili sadašnji život; a niste voljni ni u okviru ovog suda i grdnje tražiti život u koji trebate ući. Umjesto toga, sanjate potpuno nerealne snove o tom divnom svijetu izvan tijela. Život za kojim čeznete je onaj koji možete pridobiti bez ikakva napora, bez podnošenja ikakve boli. To je potpuno nerealno! To je zato što ono čemu se vi nadate nije proživjeti smislen život u tijelu i zadobiti istinu tijekom životnog vijeka, odnosno, živjeti za istinu i zalagati se za pravdu. Vi to ne biste smatrali blistavim, sjajnim životom. Osjećate da to ne bi bio blistav ili smislen život. Živjeti takvim životom u vašim bi očima izgledalo kao nepravda! Iako danas prihvaćate ovu grdnju, ne težite zadobiti istinu ni proživjeti istinu u sadašnjosti, već tomu da kasnije možete ući u sretan život izvan tijela. Vi ne tražite istinu niti se zalažete za istinu, a kamoli da živite za istinu. Danas ne težite radi ulaska; naprotiv, vaše su misli zaokupljene onim što bi se jednoga dana moglo ostvariti: gledate u plavo nebo i lijete gorke suze dok iščekujete dan kada ćete biti odvedeni na nebo. Zar ne znate da je takvo razmišljanje već odvojeno od stvarnosti? Neprestano misliš da Spasitelj ima beskrajnu dobrotu i suosjećanje, da će nesumnjivo doći dan kada će te odvesti sa Sobom, tebe koji si pretrpio nedaće i patnju u ovom svijetu i da će On riješiti tvoje pritužbe i osvetiti tebe koji si bio žrtva i potlačen. Zar nisi pun grijeha? Jesi li ti jedini koji je patio na ovom svijetu? Sâm si pao pod vlast Sotone i patio – treba li Bog doista i dalje rješavati tvoje pritužbe? Oni koji ne mogu ispuniti Božje zahtjeve – nisu li svi oni Božji neprijatelji? Oni koji ne vjeruju u utjelovljenog Boga – zar nisu oni svi antikristi? Što vrijedi tvoje dobro ponašanje? Može li ono zamijeniti srce koje obožava Boga? Božji blagoslov ne možeš primiti naprosto čineći neke dobre stvari, a Bog neće riješiti tvoje pritužbe i neće se osvetiti zbog nepravdi nanesenih tebi samo zato što si bio žrtvovan i potlačen. Oni koji vjeruju u Boga, a ipak ne spoznaju Boga, ali koji čine dobro – zar i oni ne bivaju grđeni? Ti samo vjeruješ u Boga, samo želiš da te Bog obešteti i osveti se za nanesene nepravde i želiš da ti Bog pruži tvoj dan, onaj dan u kojem ćeš konačno podići glavu. Međutim, ti zanemaruješ istinu i ne žeđaš za tim da živiš istinu. Još manje si sposoban pobjeći iz ovog teškog, ispraznog života. Naprotiv, dok živiš svoj život u tijelu i usred grijeha, s iščekivanjem gledaš u Boga da razriješi tvoje pritužbe i skloni maglu s tvog postojanja. No, je li ovo moguće? Ako posjeduješ istinu, možeš slijediti Boga. Ako proživljavaš, možeš biti očitovanje Božje riječi. Ako imaš život, možeš uživati u Božjem blagoslovu. Oni koji posjeduju istinu mogu uživati u Božjem blagoslovu. Bog osigurava obeštećenje onih koji Ga svesrdno ljube i koji podnose nedaće i patnju, ali ne i onih koji ljube samo sebe i koji su postali plijen Sotoninih obmana. Kako može biti dobrote u onima koji ne ljube istinu? Kako može biti pravednosti u onima koji vole samo tijelo? Zar se o pravednosti i dobroti ne govori jedino u vezi s istinom? Nisu li one rezervirane za one koji svesrdno vole Boga? Oni koji ne ljube istinu i koji su samo truli leševi – zar svi ti ljudi ne gaje zlo? Oni koji ne mogu proživjeti istinu – nisu li svi oni neprijatelji istine? A što je s vama?

Ako možeš pobjeći od ovih utjecaja tame i odvojiti se od tih nečistih stvari, ako možeš postati posvećen, tad ćeš posjedovati istinu. Nije riječ o tome da se tvoja priroda promijenila, već samo da možeš istinu provoditi u djelo i pobuniti se protiv tijela. To je ono što posjeduju oni koji su pročišćeni. Glavni cilj djela osvajanja je pročišćenje ljudi kako bi mogli posjedovati istinu, jer ljudi premalo razumiju istinu! Od najvećeg je značaja obavljanje djela osvajanja na takvim ljudima. Svi vi ste pali pod utjecaj tame i nanesena vam je velika šteta. Dakle, cilj ovog djela je omogućiti vam spoznati ljudsku prirodu i tako proživjeti istinu. Usavršavanje je nešto što bi sva stvorena bića trebala prihvatiti. Da je djelo ove etape obuhvaćalo samo usavršavanje ljudi, tad bi ono moglo biti izvršeno u Velikoj Britaniji ili Americi ili Izraelu; moglo bi se obaviti na narodu bilo koje države. Međutim, djelo osvajanja je selektivno. Prvi korak djela osvajanja je kratkotrajan; štoviše, koristit će se za ponižavanje Sotone i za osvajanje cijelog svemira. Ovo je početno djelo osvajanja. Može se reći da svako stvoreno biće koje vjeruje u Boga može biti usavršeno budući da je usavršavanje nešto što se može postići samo nakon dugotrajne promjene. Međutim, drukčije je biti osvojen. Uzorak i model za osvajanje moraju biti ljudi koji najviše zaostaju, koji žive u najdubljoj tami; to moraju biti najniži od najnižih, oni koji najmanje priznaju Boga i koji su najbuntovniji prema Bogu. Upravo takva osoba može posvjedočiti da je osvojena. Glavni cilj djela osvajanja je poraziti Sotonu, dok je cilj usavršavanja ljudi u zadobivanju ljudi. Da se omogući ljudima da nakon što su osvojeni imaju svjedočanstvo kako je ovo djelo osvajanja obavljeno ovdje, na ljudima poput vas. Cilj je da ljudi daju svjedočanstvo nakon što su osvojeni. Ovi osvojeni ljudi će se upotrijebiti za postizanje cilja ponižavanja Sotone. Prema tomu, koja je glavna metoda osvajanja? Grdnja, sud, bacanje kletvi i otkrivanje – korištenje pravedne naravi da se ljudi osvoje kako bi zbog Božje pravedne naravi bili u potpunosti uvjereni. Iskoristiti stvarnost i autoritet riječi kako bi se osvojilo ljude, tako da budu potpuno uvjereni – to znači biti osvojen. Oni koji su usavršeni ne mogu samo postići pokornost nakon što su osvojeni, već su sposobni posjedovati znanje o djelu suda, promijeniti svoju narav i spoznati Boga. Oni doživljavaju put ljubavi prema Bogu i bivaju ispunjeni istinom. Oni su sposobni iskusiti Božje djelo, postaju sposobni patiti za Boga i imati vlastitu odlučnost. Usavršeni su oni koji imaju praktično razumijevanje istine zahvaljujući tomu što su proživjeli Božju riječ. Osvojeni su oni koji znaju za istinu, ali nisu shvatili pravo značenje istine. Nakon što budu osvojeni, oni se pokoravaju, ali sva njihova pokornost nastaje kao rezultat suda koji su primili. Oni nemaju baš nikakvo shvaćanje pravog značenja mnogih istina. Istinu priznaju na riječima, ali nemaju ulazak u istinu; razumiju istinu, ali nisu je iskusili. Djelo koje se obavlja na onima koji se usavršavaju obuhvaća grdnje i sud, zajedno s opskrbom životom. Osoba koja se usredotočuje na ulazak u istinu osoba je koja će biti usavršena. Razlika između usavršenih i osvojenih ogleda se u tome jesu li ušli u istinu. Usavršeni su oni koji razumiju istinu, ulaze u istinu i proživljavaju istinu; ne mogu se usavršiti oni ljudi koji ne razumiju istinu i ne ulaze u istinu, odnosno, oni koji ne proživljavaju istinu. Ako se takvi ljudi mogu sad sasvim pokoriti, oni su onda osvojeni. Ako onaj koji je osvojen ne traga za istinom – ako slijedi, ali ne proživljava istinu, ako vidi i čuje istinu, ali ne usredotočuje se na proživljavanje istine – on ne može biti usavršen. Ljudi koji će biti usavršeni primjenjuju istinu prema Božjim zahtjevima na putu usavršavanja. Ovime oni udovoljavaju Božjim namjerama i bivaju usavršeni. Osvojen je svaki onaj koji slijedi do kraja prije no što se djelo osvajanja dovrši, ali se ne može reći da je i usavršen. „Usavršen” se odnosi na one koji su, nakon što se djelo osvajanja završi, sposobni tragati za istinom i koje će Bog zadobiti. Odnosi se na one koji, nakon što se djelo osvajanja završi, stoje čvrsto u nevolji i proživljavaju istinu. Ono što onog tko je osvojen izdvaja od onog tko je usavršen jesu razlike u koracima djela i razlike u stupnju u kojem ljudi razumiju istinu i u nju ulaze. Svi oni koji nisu krenuli na put usavršavanja, odnosno oni koji ne posjeduju istinu, na kraju će ipak biti eliminirani. Jedino oni koji posjeduju istinu i proživljavaju istinu mogu u potpunosti biti zadobiveni od Boga. Odnosno, oni koji proživljavaju Petrov lik jesu usavršeni, dok su svi ostali osvojeni. Djelo koje se izvršava na svima onima koji se osvajaju sastoji se od postavljanja prokletstva, grdnje i gnjeva, a do njih dolaze pravednost i kletve. Djelovati na takvoj osobi znači razotkriti bez imalo popustljivosti – razotkriti iskvarene naravi u njoj kako bi ih sama mogla prepoznati i bila posve uvjerena. Jednom kad čovjek postane sasvim pokoran, djelo osvajanja se završava. Čak i ako većina ljudi i dalje ne nastoji razumjeti istinu, djelo osvajanja će biti završeno.

Ako želiš biti usavršen, postoje kriteriji koje trebaš ispuniti. Kroz svoju odlučnost, upornost i savjest i kroz svoju potragu, moraš steći iskustvo kad je riječ o životu i udovoljiti Božjim namjerama. To je tvoj ulazak i ono što je potrebno na putu usavršavanja. Djelo usavršavanja može se obaviti na svim ljudima. Svatko tko traga za Bogom može biti usavršen i ima mogućnost i kvalifikacije biti usavršen. To nije nešto što je predodređeno. Može li netko biti usavršen uglavnom ovisi o tome za čime traga. Ljudi koji vole istinu i sposobni su proživjeti istinu, svakako mogu biti usavršeni. Bog ne odobrava ljude koji ne vole istinu; oni ne posjeduju život koji Bog zahtijeva i ne mogu biti usavršeni. Djelo usavršavanja je samo radi zadobivanja ljudi. To nije dio djela borbe sa Sotonom; djelo osvajanja je samo radi borbe sa Sotonom, što znači korištenje osvajanja čovjeka kako bi se porazio Sotona. Djelo osvajanja je glavno djelo, najnovije djelo koje nikad ni u jednom dobu nije obavljeno. Može se reći da je cilj ove etape djela uglavnom da se osvoje svi ljudi kako bi se porazio Sotona. Djelo usavršavanja ljudi – to nije novo djelo. Cilj cjelokupnog djela koje Bog obavlja tijekom vremena u kojem On djeluje u tijelu prvenstveno je osvajanje ljudi. Ovo je kao u Doba milosti kad je glavno djelo bilo otkupljenje cijelog ljudskog roda raspećem. „Zadobivanje ljudi” je predstavljalo dodatak djelu u tijelu i obavljeno je tek nakon raspeća. Kad je Isus došao i obavljao svoje djelo, Njegov cilj je prvenstveno bio iskoristiti Svoje raspeće za trijumf nad ropstvom smrti i podzemlja, za trijumf nad Sotoninim utjecajem – odnosno, za poražavanje Sotone. Tek nakon što je Isus raspet, Petar je krenuo, korak po korak, na put usavršavanja. Naravno, Petar je bio među onima koji su slijedili Isusa dok je Isus djelovao, ali u to vrijeme nije bio usavršen. Naprotiv, tek nakon što je Isus dovršio Svoje djelo, Petar je postupno shvaćao istinu, a zatim postao usavršen. Utjelovljeni Bog dolazi na zemlju samo završiti ključnu, presudnu etapu djela u kratkom vremenskom razdoblju, a ne dugotrajno živjeti među ljudima na zemlji s namjerom da ih usavrši. On ne obavlja to djelo. On ne čeka trenutak kad će čovjek biti posve usavršen kako bi završio Svoje djelo. U tomu nije cilj ni značaj Njegova utjelovljenja. On dolazi samo obaviti kratkotrajno djelo spašavanja čovjeka, a ne obavljati dugotrajno djelo usavršavanja čovjeka. Djelo spašavanja čovjeka je reprezentativno, sposobno pokrenuti novo doba. Može se završiti u kratkom vremenu. Međutim, usavršavanje čovječanstva zahtijeva djelovanje na čovjeku do određene razine; za takvo djelo je potrebno mnogo vremena. To je djelo koje mora obaviti Duh Božji, ali se obavlja na temelju istine koja je izgovorena tijekom Božjeg djelovanja u tijelu, ili se pak izvršava tako što On podiže apostole da obavljaju dugotrajno djelo pastirskog vođenja – na taj se način postiže Njegov cilj usavršavanja čovječanstva. Utjelovljeni Bog ne obavlja ovo djelo. On samo govori o putu života kako bi ljudi razumjeli i On čovjeku samo daje istinu, umjesto da neprekidno prati čovjeka u primjeni istine, jer to nije u okviru Njegove službe. Prema tomu, On neće pratiti čovjeka sve do dana dok čovjek u potpunosti ne shvati istinu i potpuno ne zadobije istinu. Njegovo djelo u tijelu se završava kad čovjek službeno uđe na pravi put vjere u Boga, kad čovjek zakorači na pravi put prema usavršavanju. Naravno, On će tada i potpuno poraziti Sotonu i trijumfirati nad svijetom. Njega ne zanima hoće li čovjek u tom trenutku konačno ući u istinu niti Ga zanima je li čovjekov život velik ili malen. Ništa od toga nije ono čime bi se On u tijelu trebao baviti; ništa od toga nije u okviru službe utjelovljenog Boga. Kad završi Svoje djelo koje treba obaviti, On će zaključiti Svoje djelo u tijelu. Dakle, djelo koje utjelovljeni Bog obavlja je samo ono djelo koje Božji Duh ne može izravno obaviti. Štoviše, to je kratkotrajno djelo spasenja, a ne djelo koje će On dugotrajno obavljati na zemlji.

Poboljšanje vašeg kova nije u domeni Mog djela. Od vas tražim da to učinite samo zato što vam je kov previše loš. To zapravo nije dio djela usavršavanja; naprotiv, to je dodatni posao koji se obavlja na vama. Djelo koje se danas izvršava na vama obavlja se u skladu s onim što vam je potrebno. Ono je individualizirano i ne predstavlja put kojim treba kročiti svatko tko se usavršava. Budući da vam je kov lošiji od svakog tko je u prošlosti usavršavan, i budući da je ovo djelo, kada se obavlja na vama, prepuno prepreka, a svi su ciljevi usavršavanja različiti, Ja stoga moram obaviti nešto dodatnog djela među vama. U početku, kad je Bog došao na zemlju, ostao je u okviru Svojih odgovarajućih nadležnosti i obavljao Svoje djelo, ne zamarajući se drugim nepovezanim stvarima. Nije se miješao u obiteljske stvari niti sudjeluje u životima ljudi. Potpuno je nezainteresiran za takve beznačajne stvari; one nisu dio Njegove službe. Međutim, vaš kov je znatno lošiji od onoga koji sam zahtijevao – odista se ni s čim ne može usporediti – tako da predstavlja krajnju prepreku tom djelu. Povrh toga, ovo se djelo mora obaviti među ljudima u ovoj zemlji Kini, a vi ste toliko neobrazovani – primoran sam progovoriti i zahtijevati da se obrazujete. Rekao sam vam da je ovo dodatni posao, ali je i nešto što morate steći, nešto što će vam pomoći da postanete usavršeni. U stvari, obrazovanje, osnovno znanje o vlastitom ponašanju i osnovno znanje o životu, sve su to stvari koje bi trebalo prirodno posjedovati; ne bih vam morao govoriti te stvari. Međutim, kako ih ne posjedujete, nemam drugog izbora nego obaviti djelo njihova usađivanja u vas. Iako gajite mnoge predodžbe o Meni, Ja i dalje ovo zahtijevam od vas – i dalje zahtijevam da poboljšate svoj kov. Nije Mi namjera doći i obaviti ovo djelo jer je Moje djelo samo da vas osvojim, steknem vaše potpuno uvjerenje sudeći vam, ukazujući vam time na put života na koji trebate ući. Drugim riječima, koliko ste obrazovani i upućeni u život, ne bi imalo apsolutno nikakve veze sa Mnom kad ne bi bilo činjenice da vas moram osvojiti Svojom riječju. Sve ovo se dodaje kako bi se osiguralo postizanje rezultata u djelu osvajanja i radi vašeg kasnijeg usavršavanja. To nije dio djela osvajanja. Budući da ste niskog kova, lijeni ste i tromi, budalasti i tupoglavi, drvenasti i glupi – jer ste krajnje nenormalni – zahtijevam od vas da prvo poboljšate svoj kov. Svatko tko želi biti usavršen mora ispuniti određene kriterije. Kako bi bio usavršen, čovjek mora biti bistar i trezven i spreman živjeti smislenim životom. Ako si netko tko nije spreman živjeti ispraznim životom, netko tko traga za istinom, netko tko je ozbiljan u svemu što čini i netko tko ima izuzetno normalnu ljudskost, onda ispunjavaš uvjete da budeš usavršen.

Ovo djelo koje se obavlja među vama provodi se na vama u skladu s potrebama djela. Nakon osvajanja ovih ljudi, bit će usavršena jedna skupina ljudi. Prema tomu, veliki dio sadašnjeg djela također je radi pripreme za cilj vašeg usavršavanja, jer postoji mnogo ljudi željnih istine koji se mogu usavršiti. Kad bi djelo osvajanja bilo jedini korak izvršen na vama, a nakon toga se ne bi obavljalo nikakvo djelo, zar se ne bi dogodilo da istinu ne zadobiju neki koji za njom žude? Postojeće djelo ima za cilj otvoriti put za kasnije usavršavanje ljudi. Iako je Moje djelo samo djelo osvajanja, put života o kojemu govorim je, ipak, priprema za kasnije usavršavanje ljudi. Djelo koje dolazi nakon osvajanja usredotočuje se na usavršavanje ljudi, a osvajanje se obavlja kako bi se postavio temelj za djelo usavršavanja. Čovjek se može usavršiti tek nakon što je osvojen. Upravo sada, glavni zadatak je osvajanje; poslije će biti usavršeni oni koji tragaju za istinom i žude za njom. Biti usavršen podrazumijeva pozitivne aspekte ulaska ljudi: imaš li srce koje ljubi Boga, koliko si iskusio hodanje ovim putem, koliko je čista tvoja ljubav prema Bogu i koliko je točna tvoja primjena istine? Kako bi bio usavršen, čovjek mora imati osnovno znanje ljudskosti u svim aspektima. Ovo je osnovni zahtjev. Svi oni koji, nakon što su osvojeni, ne mogu biti usavršeni postaju uslužni predmeti i na kraju će biti bačeni u jezero ognjeno i sumporno i svejedno će upasti u bezdan, jer se tvoja narav nije promijenila i još si uvijek od Sotone. Ako osoba ne ispunjava uvjete za usavršavanje, beskorisna je – smeće je, oruđe, nešto što ne može izdržati kušnju ognja! Koliko srca koje ljubi Boga posjeduješ upravo sad? Koliko srca koje se gnuša samog sebe? Koliko duboko doista poznaješ Sotonu? Jeste li učvrstili svoju odlučnost? Ima li reda u načinu na koji živite u okviru svoje ljudskosti dobro uređen? Je li vam se život promijenio? Živite li novim životom? Je li vam se promijenio životni pogled? Ako se ove stvari nisu promijenile, ne možeš biti usavršen čak ni ako se ne povučeš; naprotiv, samo si osvojen. Kad dođe vrijeme i budeš stavljen na kušnju, nećeš imati istinu, tvoja ljudskost će biti nenormalna i bit ćeš nizak poput zvijeri. Postići ćeš jedino to što si osvojen – bit ćeš samo predmet koji sam osvojio. Poput magarca koji, nakon što je jednom iskusio gospodarev bič, postaje strašljiv i plaši se da se loše ne ponaša svaki put kad ugleda gospodara, bit ćeš samo magarac koji je osvojen. Ako nekoj osobi nedostaju ovi pozitivni aspekti i umjesto toga je negativna i strašljiva, bojažljiva i kolebljiva u svemu, nesposobna išta jasno vidjeti, nesposobna shvatiti istinu, i dalje bez puta za primjenu, a povrh toga čak i bez srca koje ljubi Boga – ako neka osoba uopće ne shvaća kako ljubiti Boga, kako živjeti smislenim životom ili kako biti stvarna osoba – kako takva osoba može svjedočiti o Bogu? To bi pokazalo da tvoj život ima malo vrijednosti i da si samo osvojeni magarac. Bio bi osvojen, ali bi to samo značilo da si se pobunio protiv velikog crvenog zmaja i odbio se pokoriti njegovoj vlasti; značilo bi da vjeruješ u postojanje Boga, da se želiš pokoriti svim Božjim uređenjima i nemaš pritužbi. Međutim, kad je riječ o pozitivnim aspektima, jesi li sposoban proživjeti Božju riječ i očitovati Boga? Ako nemaš nijedan od ovih aspekata, to znači da nisi zadobiven od Boga i da si samo osvojeni magarac. Nema ničeg poželjnog u tebi i Duh Sveti u tebi ne djeluje. Tvoja ljudskost je odviše manjkava; nemoguće je da te Bog upotrijebi. Bog te mora smatrati dostojnim i moraš biti stotinu puta bolji od nevjernih zvijeri i hodajućih mrtvaca – samo oni koji dosegnu ovu razinu stječu pravo biti usavršeni. Samo ako posjeduje ljudskost i savjest, čovjek je podoban za Božju upotrebu. Tek kad ste usavršeni možete se smatrati ljudskim bićima. Samo ljudi koji su usavršeni žive smislenim životom. Samo takvi ljudi mogu dati zvučnije svjedočanstvo za Boga.