Kako treba pristupati Bibliji kad se vjeruje u Boga? Ovo je pitanje principa. Zašto prisno razgovaramo o tom pitanju? Zato što ćete u budućnosti širiti evanđelje i proširiti djelo Doba kraljevstva, a nije dovoljno samo moći govoriti o Božjem djelu danas. Da biste prenosili Njegovo djelo, važnije je da možete razriješiti stare vjerske predodžbe i stare načine vjerovanja ljudi i u potpunosti uvjeriti ljude – a dolazak do te točke uključuje Bibliju. Već dugi niz godina tradicionalno sredstvo vjere (u kršćanstvu, jednoj od tri najveće svjetske religije) jest čitanje Biblije. Odstupanje od Biblije nije vjerovanje u Gospodina, odstupanje od Biblije je krivovjerstvo i hereza, pa čak i kada ljudi čitaju druge knjige, temelj ovih knjiga mora biti tumačenje Biblije. Drugim riječima, ako vjeruješ u Gospodina, moraš čitati Bibliju, a osim Biblije ne smiješ poštovati nijednu knjigu koja se ne tiče Biblije. Ako ipak poštuješ, onda si izdao Boga. Otkad je Biblije, vjera ljudi u Gospodina je vjera u Bibliju. Umjesto što se kaže da ljudi vjeruju u Gospodina, bolje je reći da vjeruju u Bibliju; umjesto što kažu da su počeli čitati Bibliju, bolje je reći da su počeli vjerovati u Bibliju; a umjesto što kažu da su se vratili pred Gospodina, bolje je reći da su se vratili pred Bibliju. Takvim pristupom ljudi štuju Bibliju kao da je Bog, kao da je njihova životna snaga, a gubitak Biblije bio bi isto što i gubitak života. Ljudi smatraju da je Biblija uzvišena podjednako kao Bog, a postoje čak i oni koji je smatraju uzvišenijom od Boga. Ako ljudi nemaju u sebi djelo Duha Svetoga, ako ne mogu osjetiti Boga, mogu nastaviti živjeti – ali čim izgube Bibliju ili izgube poznata poglavlja i izreke iz Biblije, onda je to kao da su izgubili život. I tako, čim ljudi počnu vjerovati u Gospodina, počinju čitati Bibliju i učiti Bibliju napamet, a što više biblijskih stihova mogu zapamtiti, to više dokazuju da ljube Gospodina i da su veliki vjernici. Svi oni koji su čitali Bibliju i mogu o njoj govoriti drugima, dobra su braća i sestre. Svih ovih godina ljudska vjera i odanost Gospodinu mjere se prema stupnju njihova razumijevanja Biblije. Većina ljudi jednostavno ne razumije zašto treba vjerovati u Boga niti kako vjerovati u Boga i samo slijepo traže ključ kojim će rastumačiti poglavlja Biblije. Ljudi nikad nisu slijedili smjer djela Duha Svetoga; sve su vrijeme samo očajnički proučavali i istraživali Bibliju, ali nitko nikad nije pronašao novije djelo Duha Svetoga izvan Biblije. Nitko se nikad nije odvojio od Biblije niti se ikada usudio to učiniti. Ljudi su proučavali Bibliju svih ovih godina, došli su do mnogih tumačenja i uložili mnogo truda; isto tako imaju i mnogo različitih mišljenja o Bibliji, o kojima raspravljaju unedogled, tako da je do danas ustanovljeno preko dvije tisuće različitih vjeroispovijesti. Svi oni žele doći do nekih posebnih tumačenja ili do dubljih otajstava u Bibliji, žele ih istražiti i u njima pronaći pozadinu Jahvina djela u Izraelu ili pozadinu Isusova djela u Judeji ili još otajstava koje nitko drugi nije spoznao. Ljudski pristup Bibliji temelji se na opsesiji i vjeri te nikomu ne može biti potpuno jasna unutarnja priča ili bit Biblije. Dakle, ljudi danas i dalje imaju neopisiv osjećaj čuđenja kad je u pitanju Biblija i još su više opsjednuti njome i imaju još više vjere u nju. Danas svi žele pronaći proročanstva o djelu posljednjih dana u Bibliji, žele otkriti što Bog čini tijekom posljednjih dana i što ukazuje na posljednje dane. Tako njihovo obožavanje Biblije postaje sve gorljivije, a što se više približavaju posljednji dani, to više slijepo vjeruju u biblijska proročanstva, posebno u ona o posljednjim danima. S takvom slijepom vjerom u Bibliju, s takvim povjerenjem u Bibliju, oni nemaju želju tragati za djelom Duha Svetoga. U njihovim predodžbama samo Biblija može donijeti djelo Duha Svetoga; samo u Bibliji mogu naći Božje tragove; samo su u Bibliji skrivena otajstva Božjeg djela; samo Biblija – ne druge knjige ili ljudi – može razjasniti sve što je Božje i cjelokupnost Njegova djela; Biblija može donijeti djelo Neba na zemlju; a Biblija može i započeti i zaključiti neko doba. Imajući takve predodžbe, ljudi nisu skloni tragati za djelom Duha Svetoga. Dakle, bez obzira na to koliko je Biblija bila od pomoći ljudima u prošlosti, postala je prepreka najnovijem Božjem djelu. Bez Biblije, ljudi mogu tražiti Božje tragove na drugim mjestima, ali su Njegovi koraci danas ipak sputani Biblijom, a širenje Njegova najnovijeg djela postalo je dvostruko teže i zahtjeva mnogo truda. Sve je to zbog poznatih poglavlja i izreka iz Biblije, kao i raznih biblijskih proročanstava. Biblija je postala idol u ljudskim umovima, postala je zagonetka u njihovim mozgovima, pa oni naprosto ne mogu povjerovati da Bog može djelovati izvan Biblije, ne mogu povjerovati da ljudi mogu naći Boga izvan Biblije, a kamoli da Bog može odstupiti od Biblije tijekom konačnog djela i započeti iznova. To je ljudima nezamislivo; oni ne mogu u to povjerovati, a ne mogu ni zamisliti. Biblija je postala velika prepreka ljudskom prihvaćanju novog Božjeg djela i prepreka Božjem širenju tog novog djela. Stoga, ako biblijsku priču ne razumijete iz prve ruke, nećete moći uspješno širiti evanđelje niti ćete moći svjedočiti o novom djelu. Iako danas ne čitate Bibliju, i dalje ste joj vrlo naklonjeni, što znači da Biblija možda nije u vašim rukama, ali mnoge vaše predodžbe potječu iz nje. Ne razumijete porijeklo Biblije niti unutarnju priču o prethodne dvije faze Božjeg djela. Iako ne čitate često Bibliju, morate je razumjeti, morate steći točno poznavanje Biblije i samo ćete tako moći znati o čemu se radi u šest tisuća godina dugom Božjem planu upravljanja. Koristit ćete to da pridobijete ljude, da ih navedete da priznaju da je ovaj tijek istiniti put, da ih navedete da uvide da je put kojim danas hodite put istine, da njime upravlja Duh Sveti i da ga nije pokrenuo čovjek.

Nakon što je Bog obavio djelo Doba zakona, nastao je Stari zavjet i ljudi su tada počeli čitati Bibliju. Kad je Isus došao, obavio je djelo Doba milosti, a Njegovi apostoli napisali su Novi zavjet. Tako su nastali Stari i Novi zavjet Biblije, pa čak do danas svi oni koji vjeruju u Boga čitaju Bibliju. Biblija je povijesna knjiga. Naravno, sadrži i neka proročanstva proroka, a takva proročanstva svakako nisu prošlost. Biblija sadrži nekoliko dijelova – ne postoje samo proročanstva ili samo djelo Jahvino niti postoje samo Pavlove poslanice. Moraš znati koliko dijelova ima Biblija; Stari zavjet sadrži Postanak, Izlazak…, a tu su i knjige proročanstava koje su napisali proroci. Na kraju, Stari zavjet se završava Knjigom proroka Malahije. Stari zavjet bilježi djelo Doba zakona koje je predvodio Jahve; od Postanka do Knjige proroka Malahije, Stari zavjet je sveobuhvatan zapis o čitavom djelu Doba zakona. Drugim riječima, Stari zavjet bilježi sve ono što su doživjeli ljudi koje je vodio Jahve tijekom Doba zakona. Tijekom starozavjetnog Doba zakona velik broj proroka koje je Jahve uzdigao izricao je proročanstva u Njegovo ime, davao upute raznim plemenima i narodima te prorekao djelo koje će Jahve izvršiti. Svi ti ljudi koji su bili uzdignuti primili su Duh proročanstva od Jahve: imali su vizije Jahve i mogli su čuti Njegov glas, tako da ih je On nadahnjivao, a oni su pisali proročanstva. Djelo koje su obavljali bilo je izraz Jahvina glasa, izraz Jahvina proročanstva, a Jahvino djelo u to vrijeme bilo je naprosto voditi ljude koristeći Duh; nije se utjelovio i ljudi Mu nisu ni nazreli lice. Stoga je uzdigao mnoge proroke kako bi obavljali Njegovo djelo i dao im proročanstva koja su prenosili svakom izraelskom plemenu i klanu. Njihov posao bio je kazivati proročanstva, a neki od njih zapisali su upute koja im je Jahve dao da bi ih pokazali drugima. Jahve je te ljude uzdigao da kazuju proročanstva, proriču djelo budućnosti ili djelo koje se tek trebalo obaviti u ono vrijeme kako bi ljudi mogli vidjeti čudesnost i mudrost Jahvinu. Te knjige proročanstava bile su sasvim drugačije od drugih biblijskih knjiga; to su bile riječi koje su izgovorili ili napisali oni kojima je dat Duh proročanstva – oni koji su od Jahve zadobili vizije ili glas. Osim knjiga proročanstava, sve ostalo u Starom zavjetu sastoji se od zapisa koje su napravili ljudi nakon što je Jahve završio Svoje djelo. Te knjige ne mogu zamijeniti proročanstva koja su izgovorili proroci koje je Jahve uzdigao, isto kao što se Postanak i Izlazak ne mogu usporediti s Knjigom proroka Izaije i Knjigom proroka Daniela. Proročanstva su izrečena prije nego što je djelo obavljeno; druge knjige su, međutim, napisane nakon što je djelo završeno, što je bilo u domeni ljudske moći. Proroke onog vremena nadahnuo je Jahve te su izrekli neka proročanstva, izrekli su mnoge riječi i prorekli događaje Doba milosti, kao i uništenje svijeta u posljednjim danima – djelo koje je Jahve planirao učiniti. Sve preostale knjige bilježe ono što je Jahve učinio u Izraelu. Stoga, kad čitate Bibliju, uglavnom čitate o tome što je Jahve učinio u Izraelu; biblijski Stari zavjet prvenstveno bilježi Jahvino djelo predvođenja Izraela, Njegovo korištenje Mojsija da izvede Izraelce iz Egipta, što ih je oslobodilo faraonovih lanaca i odvelo u pustinju, nakon čega su ušli u Kanaan, a sve što je uslijedilo bio je njihov život u Kanaanu. Osim toga, ostatak čine zapisi o Jahvinu djelu diljem Izraela. Sve što je zapisano u Starom zavjetu je Jahvino djelo u Izraelu, to je djelo koje je Jahve obavio u zemlji u kojoj je stvorio Adama i Evu. Otkad je Bog službeno počeo voditi narod na zemlji poslije Noe, sve što je zapisano u Starom zavjetu djelo je Izraela. A zašto nema zabilježenih djela izvan Izraela? Zato što je zemlja Izraelova kolijevka čovječanstva. U početku nije bilo drugih zemalja osim Izraela, pa Jahve nije djelovao ni na jednom drugom mjestu. Stoga je ono što je zapisano u biblijskom Starom zavjetu čisto Božje djelo u Izraelu u to vrijeme. Riječi koje su izgovorili proroci Izaija, Daniel, Jeremija i Ezekiel… njihove riječi proriču Njegovo drugo djelo na zemlji, proriču djelo Samog Boga Jahve. Sve je to došlo od Boga, to je bilo djelo Duha Svetoga i, osim tih knjiga proroka, sve ostalo zapis je iskustava ljudi o tadašnjem Jahvinom djelu.

Djelo stvaranja dogodilo se prije nego što je postojalo čovječanstvo, ali Knjiga postanka došla je tek nakon što je nastalo čovječanstvo; to je bila knjiga koju je Mojsije napisao u Doba zakona. Isto to se događa među vama danas: nakon što se nešto dogodi, vi to zapisujete da biste pokazali ljudima u budućnosti, a ljudima budućnosti to što si zabilježio samo su stvari koje su se dogodile u prošlim vremenima – one su samo prošlost. U Starom zavjetu zapisano je Jahvino djelo u Izraelu, a u Novom zavjetu zapisano je Isusovo djelo tijekom Doba milosti; oni bilježe djelo koje je Bog obavio u dva različita doba. Stari zavjet bilježi Božje djelo tijekom Doba zakona, stoga je Stari zavjet povijesna knjiga, dok je Novi zavjet proizvod djela Doba milosti. Kad je novo djelo otpočelo, i Novi zavjet je zastario – stoga je Novi zavjet također povijesna knjiga. Naravno, Novi zavjet nije sistematičan kao Stari zavjet niti bilježi toliko stvari. Sveukupno mnoštvo riječi koje je izgovorio Jahve zapisane su u biblijskom Starom zavjetu, dok su samo neke Isusove riječi zapisane u četiri Evanđelja. Naravno da je i Isus mnogo toga učinio, ali to nije podrobno zabilježeno. Manje je toga zabilježeno u Novom zavjetu, razmjerno količini djela koje je Isus obavio; količina djela koje je obavio tijekom tri i pol godine na zemlji i djelo apostola daleko su manji od Jahvina djela. Stoga Novi zavjet sadrži manje knjiga nego Stari.

Kakva je knjiga Biblija? Stari zavjet je Božje djelo u Doba zakona. Stari zavjet bilježi sva Jahvina djela u Doba zakona i Njegovo djelo stvaranja. Cijeli Stari zavjet bilježi djelo koje je Jahve obavio, a na kraju dovršava izvještaje o Jahvinu djelu Knjigom proroka Malahije. Stari zavjet bilježi dva segmenta djela koje je Bog obavio: jedan je djelo stvaranja, a drugi je donošenje zakona. Oba su bila Jahvino djelo. Doba zakona predstavlja djelo pod imenom Boga Jahve; to je cjelokupno djelo koje je prije svega obavljeno pod Jahvinim imenom. Dakle, Stari zavjet bilježi Jahvino djelo, a Novi zavjet bilježi Isusovo djelo, djelo koje je prije svega izvršeno pod Isusovim imenom. Značaj Isusova imena i djela koje je On obavio uglavnom su zabilježeni u Novom zavjetu. U starozavjetno Doba zakona Jahve je izgradio hram i oltar u Izraelu, vodio je živote Izraelaca na zemlji, dokazujući da su oni Njegov izabrani narod, prva skupina ljudi koju je izabrao na zemlji i koji su bili nalik Njemu, prva skupina koju je On osobno vodio. Dvanaest plemena Izraelovih bila su Jahvini prvi izabranici, stoga je On uvijek djelovao u njima, sve dok se nije završilo Jahvino djelo Doba zakona. Druga faza djela bilo je djelo novozavjetnog Doba milosti, a ono je obavljeno u židovskom narodu, u jednom od dvanaest plemena Izraela. Opseg tog djela bio je manji zato što je Isus bio Bog koji se utjelovio. Isus je djelovao samo na prostoru Judeje, a Njegovo je djelo potrajalo samo tri i pol godine, stoga ono što je zabilježeno u Novom zavjetu ni izbliza ne može nadmašiti razmjere djela zabilježenog u Starom zavjetu. Isusovo djelo u Doba milosti prvenstveno je zabilježeno u četiri Evanđelja. Put kojim su hodili ljudi Doba milosti bio je put najpovršnijih promjena u njihovoj životnoj dispoziciji, od kojih je većina zabilježena u poslanicama. Poslanice pokazuju kako je Duh Sveti djelovao u to vrijeme. (Naravno, bez obzira na to je li Pavao bio izgrđen ili pogođen nesrećom, kroz djelo koje je obavljao vodio ga je Duh Sveti, bio je netko koga je Duh Sveti koristio u to vrijeme; Petra je Duh Sveti također koristio, ali on nije obavio toliko djela kao Pavao. Iako je Pavlovo djelo onečišćeno ljudskošću, iz poslanica koje je napisao Pavao može se vidjeti kako je Duh Sveti djelovao u to vrijeme. Put kojim je Pavao išao bio je pravi, bio je ispravan i bio je put Duha Svetoga.)

Ako želiš vidjeti djelo Doba zakona i kako su Izraelci slijedili Jahvin put, onda moraš pročitati Stari zavjet. Ako želiš razumjeti djelo Doba milosti, onda moraš pročitati Novi zavjet. Ali kako shvaćaš djelo posljednjih dana? Moraš prihvatiti vodstvo Boga današnjice i zakoračiti u djelo današnjice jer to je novo djelo i nitko ga prije nije zabilježio u Bibliji. Bog je danas utjelovljen i odredio je druge Svoje izabranike u Kini. Bog djeluje u ovim ljudima, On nastavlja sa Svojim djelom na zemlji i nastavlja se na djelo Doba milosti. Današnje djelo je put kojim čovjek nikada nije išao i put koji nitko nikada nije vidio. To je djelo koje nikad prije nije obavljeno – to je najnovije Božje djelo na zemlji. Stoga, djelo koje nikada prije nije obavljeno nije prošlost jer sada je sada i tek treba postati prošlost. Ljudi ne znaju da je Bog obavio veće, novije djelo na zemlji, i to izvan Izraela, da je ono već izašlo izvan okvira Izraela, kao i proročanstava proroka, da je to novo i čudesno djelo koje nadilazi proročanstva, i novije djelo izvan Izraela, i djelo koje ljudi ne mogu ni primijetiti ni zamisliti. Kako bi Biblija mogla sadržavati konkretne zapise o takvom djelu? Tko je mogao unaprijed zabilježiti svaki djelić današnjeg djela, a ništa ne izostaviti? Tko je mogao zabilježiti ovo moćnije, mudrije djelo koje prkosi konvencijama u toj pljesnivoj staroj knjizi? Današnje djelo nije prošlost i stoga, ako želiš krenuti novim putem današnjice, moraš se odvojiti od Biblije, moraš ići dalje od knjiga proročanstava ili povijesnih knjiga u Bibliji. Tek tada ćeš moći ispravno hoditi novim putem i tek tada ćeš moći zakoračiti u novo kraljevstvo i u novo djelo. Moraš shvatiti zašto se od tebe danas traži da ne čitaš Bibliju, zašto postoji još jedno djelo koje je odvojeno od Biblije, zašto Bog ne traži noviju, podrobniju primjenu u Bibliji i zašto umjesto toga postoji moćnije djelo izvan Biblije. To je ono što trebate shvatiti. Moraš znati razliku između starog i novog djela i, premda ne čitaš Bibliju, moraš je moći analizirati; u suprotnom ćeš i dalje štovati Bibliju i bit će ti teško ući u novo djelo i proći kroz nove promjene. Kad postoji uzvišeniji put, zašto proučavati taj niski, zastarjeli put? Kad postoje novije izjave i novije djelo, zašto živjeti među starim povijesnim zapisima? Nove izjave mogu te opskrbiti, što dokazuje da je ovo novo djelo; stari zapisi ne mogu te zasititi ni zadovoljiti tvoje trenutne potrebe, što dokazuje da su oni prošlost, a ne djelo koje pripada ovom mjestu i ovom trenutku. Najuzvišeniji put je najnovije djelo, a s novim djelom, koliko god negdašnji put bio uzvišen, to je samo prošlost na koju se ljudi osvrću, i koliko god je vrijedna odrednica, to je i dalje stari put. Iako je zapisan u „svetoj knjizi”, stari je put prošlost; iako nema zapisa o njemu u „svetoj knjizi”, novi put pripada ovom mjestu i ovom trenutku. Taj put može te spasiti i taj put može te promijeniti jer je on djelo Duha Svetoga.

Morate razumjeti Bibliju – to je krajnje neophodno djelo! Danas ne trebaš čitati Bibliju jer u njoj nema ničeg novog; sve je u njoj staro. Biblija je povijesna knjiga i da si jeo i pio Stari zavjet u Doba milosti – da si u Doba milosti proveo u djelo ono što je bilo zahtijevano u vrijeme Starog zavjeta – Isus bi te odbacio i osudio; da si Stari zavjet primijenio na Isusovo djelo, bio bi farizej. Ako danas uzmeš Stari i Novi Zavjet kako bi iz njih jeo i pio te ih primjenjivao, Bog današnjice će te osuditi; to će značiti da zaostaješ za današnjim djelom Duha Svetoga! Ako jedeš i piješ Stari i Novi zavjet, onda si izvan toka Duha Svetoga! U Isusovo vrijeme, Isus je Židove i sve Svoje druge sljedbenike vodio u skladu s tadašnjim djelovanjem Duha Svetoga u Sebi. Nije uzeo Bibliju kao temelj za ono što je činio, već je govorio u skladu sa Svojim djelom; nije obraćao pažnju na ono što Biblija kaže niti je u Bibliji tražio put kojim će voditi svoje sljedbenike. Otkad je počeo djelovati, širio je put pokajanja – riječi o kojoj nije bilo apsolutno nikakvog spomena u proročanstvima Starog zavjeta. Ne samo da nije postupao u skladu s Biblijom, već je išao novim putem i činio nova djela. Nikad nije spominjao Bibliju kad je propovijedao. U Doba zakona nitko nikad nije mogao obaviti Njegova čudesna iscjeljenja bolesnih i izgona demona. Tako je bilo i s Njegovim djelom, Njegovim učenjima, autoritetom i snagom Njegovih riječi, koji su bili iznad svakog čovjeka u Doba Zakona. Isus je naprosto obavljao svoje novije djelo i, premda su Ga mnogi osuđivali koristeći Bibliju – i čak koristeći Stari zavjet da Ga razapnu – Njegovo djelo nadmašilo je Stari zavjet; ako nije bilo tako, zašto su Ga ljudi prikovali na križ? Nije li to zato što u Starom zavjetu nije zapisano ništa o Njegovu učenju i o Njegovoj sposobnosti da iscijeli bolesne i izgoni demone? Njegov posao bio je ići novim putem, a ne namjerno se upustiti u borbu protiv Biblije niti se namjerno oglušiti o Stari zavjet. On je naprosto došao obaviti Svoje djelo, donijeti novo djelo onima koji su žudjeli za Njim i tražili Ga. Nije došao tumačiti Stari zavjet ni podržati djelo zavjeta. Njegovo djelo nije služilo nastavku razvoja Doba zakona jer za Njegovo djelo nije bilo važno ima li Bibliju kao temelj; Isus je jednostavno došao obaviti djelo koje je trebao obaviti. Dakle, On nije tumačio proročanstva Starog zavjeta niti je djelovao po riječima starozavjetnog Doba zakona. Zanemarivao je tvrdnje iz Starog zavjeta, nije Ga zanimalo slaže li se s Njegovim djelom ili ne i nije Ga brinulo što drugi znaju o Njegovu djelu ili kako Ga osuđuju. Naprosto je nastavio obavljati djelo koje je trebao obavljati, iako su mnogi ljudi koristili proročanstva proroka Starog zavjeta da Ga osude. Ljudima se činilo da Njegovo djelo nema temelja, a bilo je mnogo toga što je bilo u suprotnosti sa zapisima Starog zavjeta. Zar to nije ljudska greška? Treba li doktrinu primijeniti na djelo Božje? I mora li Bog djelovati prema proročanstvima proroka? Na kraju krajeva, tko je veći: Bog ili Biblija? Zašto Bog mora postupati shodno Bibliji? Je li moguće da Bog nema pravo nadići Bibliju? Zar Bog ne može napustiti Bibliju i činiti druge stvari? Zašto Isus i Njegovi učenici nisu svetkovali šabat? Ako je trebao provoditi djelo u svjetlosti šabata i u skladu sa zapovijedima Starog zavjeta, zašto Isus nije svetkovao šabat nakon što je došao, već je oprao noge, pokrio glavu, lomio kruh i pio vino? Nije li sve to odsutno iz zapovijedi Starog zavjeta? Ako je Isus poštovao Stari zavjet, zašto je raskinuo s tim doktrinama? Trebao bi znati što je bilo prvo, Bog ili Biblija! Budući da je Gospodin šabata, zar On ne bi mogao biti i Gospodin Biblije?

Djelom koji je Isus obavio u vrijeme Novog zavjeta započelo je novo djelo: On nije djelovao u skladu s djelom Starog zavjeta niti je primijenio riječi koje je izgovorio starozavjetni Jahve. On je obavljao Svoje djelo i obavljao je novije djelo, i to djelo koje je bilo više od zakona. Stoga je rekao: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.” Dakle, u skladu s onim što je postigao mnogo doktrina je prekinuto. Na šabat, kad je vodio učenike kroz polja žita, oni su brali i jeli zrna žita; On nije svetkovao šabat i rekao je: „Sin Čovječji gospodar je subote.” U ono vrijeme, prema pravilima Izraelaca, tko god ne bi svetkovao šabat, bio bi kamenovan do smrti. Međutim, Isus nije ulazio u hram niti je svetkovao šabat, a Jahve nije obavljao Njegovo djelo u vrijeme Starog zavjeta. Tako je Isusovo djelo nadišlo zakon Starog zavjeta, bilo je uzvišenije od njega i nije bilo u skladu s njim. U Doba milosti Isus nije djelovao po zakonu Starog zavjeta, već je raskinuo s tim doktrinama. Ali Izraelci su se čvrsto držali Biblije i osudili su Isusa – zar to nije bilo poricanje Isusova djela? Danas se religiozni svijet također čvrsto drži Biblije, a neki ljudi kažu: „Biblija je sveta knjiga i mora se čitati”. Neki ljudi kažu: „Božja djela moraju se podržavati zauvijek, Stari zavjet je Božji zavjet s Izraelcima i ne može se ukinuti, a šabat se uvijek mora svetkovati!” Zar nisu smiješni? Zašto Isus nije svetkovao šabat? Je li griješio? Tko može u potpunosti razumjeti takve stvari? Bez obzira na to kako ljudi čitaju Bibliju, bit će im nemoguće spoznati Božje djelo koristeći svoju moć razumijevanja. Ne samo da neće steći čisto znanje o Bogu, već će njihove predodžbe postati sve očiglednije, tako da će se početi suprotstavljati Bogu. Da nije Božjeg utjelovljenja danas, ljudi bi se uništili vlastitim predodžbama i umrli bi u Božjoj grdnji.