Biblija nosi i naziv Stari i Novi zavjet. Znate li na što se odnosi „zavjet”? „Zavjet” u Starom zavjetu potječe od Jahvina zavjeta s narodom Izraela kada je udario Egipćane i spasio Izraelce od faraona. Naravno, dokaz tog zavjeta bila je janjeća krv poškropljena na nadvratnike, kroz koju je Bog sklopio savez s čovjekom, onaj u kojem je rečeno da su svi oni kojima su imali janjeću krv na nadvratniku i dva dovratka bili Izraelci, oni su bili Božji izabrani narod i da će ih Jahve sve poštedjeti (jer se Jahve tada spremao ubiti sve prvorođene sinove Egipta i prvorođenu janjad i telad). Ovaj zavjet ima dvije razine značenja. Jahve neće spasiti nikoga od ljudi ili stoke u Egiptu; udarit će sve njihove prvorođene sinove i prvorođenu janjad i telad. Stoga je u mnogim knjigama proročanstava bilo prorečeno da će Egipćani biti strogo izgrđeni – to je bio ishod Jahvina zavjeta. To je prva razina značenja zavjeta. Jahve je udario prvorođene sinove Egipta i svu prvorođenu stoke, a poštedio je sve Izraelce, što je značilo da je Jahve ljubio sve one koji su potjecali iz zemlje Izraela i sve ih je poštedio; namjeravao je dugoročno djelovati u njima i uspostavio je zavjet s njima koristeći janjeću krv. Od tada Jahve nije udarao Izraelce i rekao je da će oni zauvijek biti Njegov izabrani narod. U dvanaest plemena Izraelovih započet će Svoje djelo koje će trajati čitavo Doba zakona, objavit će sve Svoje zakone Izraelcima, izabrati među njima proroke i suce, a oni će biti u središtu Njegova djela. Jahve je napravio zavjet s njima: ako se doba ne promijeni, On će raditi samo s izabranim narodom. Jahvin zavjet bio je nepromjenjiv jer je zapečaćen krvlju i bio je sklopljen s Njegovim izabranim narodom; što je još važnije, On je izabrao odgovarajući okvir i cilj kroz koji će se upustiti u Svoje djelo tijekom čitavog doba. Zbog toga su ljudi zavjet shvatili kao posebno važan. To je druga razina značenja zavjeta. Osim Postanka, koji se dogodio prije uspostave zavjeta, sve druge knjige u Starom zavjetu bilježe Božje djelo među Izraelcima nakon uspostave zavjeta. Naravno, postoje sporadični izvještaji o neznabošcima, ali Stari zavjet uglavnom opisuje Božje djelo u Izraelu. Zbog Jahvina zavjeta s Izraelcima knjige napisane u Doba zakona nazivaju se Stari zavjet. Ime su dobile po Jahvinu zavjetu s Izraelcima.

Novi zavjet nazvan je po krvi koju je Isus prolio na križu i po Njegovu zavjetu sa svima koji su vjerovali u Njega. Isusov zavjet bio je sljedeći: ljudi su morali vjerovati samo u Njega da bi im grijesi bili oprošteni zbog krvi koju je prolio i tako će biti otkupljeni i ponovo rođeni kroz Njega te više neće biti grešnici. Ljudi su morali vjerovati u Njega da bi primili Njegovu milost i da ne bi poslije smrti patili u paklu. Sve knjige napisane u Doba milosti nastale su poslije ovog zavjeta, a sve one opisuju djelo i izjave sadržane u njemu. One ne idu dalje od spasonosne milosti raspeća ili zavjeta Gospodina Isusa; sve te knjige napisala su braća u Gospodinu koja su imala iskustva. Dakle, te su knjige također dobile ime po zavjetu: one su nazvane Novi zavjet. Ta dva zavjeta uključuju samo Doba zakona i Doba milosti te nemaju nikakve veze s posljednjim dobom. Dakle, Biblija nije od velike koristi današnjem narodu posljednjih dana. U najboljem slučaju služi kao privremena referenca, ali u osnovi ima malu upotrebnu vrijednost. Ipak, religiozni ljudi i dalje je najviše cijene. Oni ne poznaju Bibliju; znaju samo tumačiti Bibliju, ali u biti nisu svjesni kako je nastala. Njihov stav prema Bibliji je sljedeći: sve u Bibliji je ispravno, ona ne sadrži netočnosti ili pogreške. Budući da su prvo utvrdili da je Biblija ispravna i bez pogreške, počeli su je proučavati i ispitivati s velikim zanimanjem. Današnja etapa djela nije prorečena u Bibliji; nigdje se ne spominje osvajanje u najmračnijem od svih mjesta. To je zbog toga što je ovo najnovije djelo. Budući da je doba djela drugačije, čak ni Isus nije bio svjestan da će se ova etapa djela obaviti tijekom posljednjih dana – pa kako onda ljudi posljednjih dana mogu pronaći ovu etapu djela proučavajući Bibliju?

Većina onih koji tumače Bibliju služi se logikom za donošenje zaključaka, bez ikakvog temelja u stvarnosti. Oni se samo služe logikom kako bi proučavali Bibliju iz mnogih kutova. Godinama se nitko nije usudio raščlaniti Bibliju, ili reći „ne” Bibliji, jer je ova knjiga „sveta knjiga” i ljudi je štuju kao Boga. To traje već nekoliko tisuća godina. Bog se na to nije obazirao, a nitko nije otkrio pravu priču koja stoji iza Biblije. Mi kažemo da je cijenjenje Biblije idolopoklonstvo, a ipak nitko od tih pobožnih vjernika ne usuđuje se na to tako gledati, i oni će te poticati: „Brate! Ne govori to, to je strašno! Kako možeš huliti na Boga?” Zatim će pokazati neugodno, nelagodno držanje: „O, Isuse, milosrdni Spasitelju, molim Te da mu oprostiš grijeh, jer Ti si Gospodin koji ljubi čovjeka, a svi smo sagriješili, molim Te, ukaži nam veliko milosrđe, amen.” Eto koliko su oni „pobožni”; kako bi im moglo biti lako prihvatiti istinu? Time što ćeš to reći nasmrt ćeš ih preplašiti. Štoviše, nitko se ne bi usudio pomisliti da bi Biblija mogla biti okaljana ljudskim idejama i sadržavati ljudske predodžbe, i nitko ne može vidjeti taj nedostatak. Nešto od onoga što je u Bibliji jesu iskustva i spoznaje pojedinaca, nešto od toga je prosvjetljenje Duha Svetog, a tu su i primjese ljudskog razmišljanja. Bog se nikada nije miješao u te stvari, ali postoji granica: te stvari ne mogu premašiti normalno ljudsko razmišljanje. Ako to čine, one ometaju i prekidaju Božje djelo, i one su Sotonino djelo, jer lišavaju ljude njihove dužnosti, tjerajući ih da obavljaju Sotonino djelo i podlegnu njegovoj vlasti. U tom trenutku Duh Sveti im neće dopustiti da tako postupaju. Ponekad neka braća i sestre pitaju: „Je li u redu da radim na taj i taj način?” Ja pogledam njihov rast i kažem: „U redu je!” Ima i onih koji kažu: „Ako radim na taj i taj način, je li moje stanje normalno?” A Ja kažem: „Da! Normalno je, osobito normalno!” Drugi kažu: „Je li u redu da radim na ovaj način?” A Ja kažem: „Ne!” Oni kažu: „Zašto je za njega u redu, a za mene nije?” A Ja kažem: „Zato što to što ti radiš dolazi od Sotone, to je ometanje, a motivacija i izvor iza tvojih postupaka su pogrešni.” Ima i trenutaka kada djelo ne dođe do te točke, a braća i sestre toga nisu svjesni. Neki Me pitaju je li u redu raditi na određeni način, a kada vidim da njihovi postupci neće prekinuti djelo u budućnosti, kažem da je u redu. Djelo Duha Svetog daje ljudima okvir; ljudi ne moraju postupati u potpunosti i apsolutno u skladu s prvotnim namjerama Duha Svetog, jer ljudi posjeduju normalno ljudsko razmišljanje i slabost, i imaju neke tjelesne potrebe, imaju stvarne probleme, a u njihovoj glavi postoje neke misli koje u osnovi nemaju načina kontrolirati. Sve što tražim od ljudi ima neku granicu. Neki smatraju da su Moje riječi dvosmislene, da im govorim da djeluju na bilo koji način – to je zato što ne razumiješ da postoji prikladan okvir Mojih zahtjeva. Kad bi bilo onako kako ti zamišljaš – kad bih iste zahtjeve postavljao svim ljudima bez izuzetka i zahtijevao od njih da svi postignu isti rast – onda to ne bi funkcioniralo. To bi bilo traženje nemogućeg i to je princip ljudskog, a ne princip Božjeg djela. Božje djelo obavlja se u skladu sa stvarnim okolnostima ljudi i temelji se na njihovu urođenom kovu. To je također princip propovijedanja evanđelja: moraš napredovati polako, puštati prirodu da ide svojim tijekom; samo kada nekomu jasno iskažeš istinu, on će razumjeti i samo tada će moći ostaviti Bibliju po strani. Kad Bog ne bi obavio ovu etapu djela, tko bi se mogao othrvati toj konvenciji? Tko bi mogao obaviti novo djelo? Tko bi mogao pronaći novi put izvan Biblije? Ljudske tradicionalne predodžbe i feudalna etika toliko su nečuvene da oni nemaju sposobnost sami odbaciti te stvari, niti imaju hrabrosti za to – a da i ne spominjemo kako je današnje ljude zarobilo nekoliko mrtvih riječi iz Biblije i kako su njihova srca opsjednuta tim riječima. Pa kako bi onda mogli biti voljni odreći se Biblije? Kako bi mogli tako lako prihvatiti put koji je izvan Biblije? To jest, osim ako ne možeš jasno objasniti pravu priču koja stoji iza Biblije i načela djela Duha Svetog, tako da svi ljudi budu potpuno uvjereni – što je prijeko potrebno. To je zato što svi unutar religije uzvisuju Bibliju i štuju je kao Boga. Oni također žele sputavati Boga unutar Biblije, pa čak Ga i ponovno pribiti na križ – tek tada će ostvariti svoje ciljeve.