Svatko tko slijedi Boga trebao bi shvatiti svrhu Božjeg djela, rezultate koje Njegovo djelo treba postići na ljudima i koje su točno Njegove nakane prema ljudima. Svim ljudima danas nedostaje upravo spoznaja Božjeg djela. To što je Bog učinio ljudima, cjelokupno Božje djelo i koje su točno bile Božje nakane od stvaranja svijeta pa sve do danas – ljudi to ne shvaćaju niti razumiju. To je nedostatak ne samo cijelog vjerskog svijeta, već još i više svih onih koji vjeruju u Boga. Kada dođe dan da istinski ugledaš Boga, cijeniš Njegovu mudrost, ugledaš sva djela koja je Bog učinio i spoznaš što Bog jest i što ima – kada vidiš Njegovo obilje, mudrost, čudesnost i sve djelo koje je učinio na ljudima – tek će tada tvoja vjera u Boga biti istinski uspješna. Kada se za Boga kaže da je sveobuhvatan i bogat u obilju, na koji je točno način On sveobuhvatan i bogat u obilju? Ako to ne razumiješ, onda se ne može smatrati da vjeruješ u Boga. Zašto kažem da oni u vjerskom svijetu nisu vjernici u Boga, već da su zlikovci, istog soja kao đavli? Kada kažem da su zlikovci, kažem to zato što ne razumiju Božje nakane i ne mogu vidjeti Njegovu mudrost. Bog im nikada ne obznanjuje Svoje djelo. Svi su slijepi i ne mogu vidjeti Božja djela. Bog ih je ostavio i potpuno su lišeni Njegove brige i zaštite, a kamoli djela Duha Svetog. Svi oni koji nemaju Božje djelo zlikovci su i ljudi koji se opiru Bogu. Ovi ljudi koji se opiru Bogu, o kojima govorim, ljudi su koji ne poznaju Boga, koji verbalno priznaju Boga, a nemaju nikakvu spoznaju o Njemu, oni koji slijede Boga, ali Mu se ne pokoravaju te oni koji uživaju Njegovu milost, ali nisu u stanju biti postojani u svom svjedočanstvu za Njega. Ako čovjek ne razumije svrhu Božjeg djela niti djelo koje Bog čini na ljudima, on ne može biti u skladu s Božjim nakanama niti može biti postojan u svom svjedočanstvu za Boga. Razlog zbog kojeg se ljudi opiru Bogu proizlazi, s jedne strane, iz njihovih iskvarenih naravi; s druge strane, iz toga što nisu spoznali Boga i ne razumiju načela po kojima On djeluje niti koje su Njegove nakane prema ljudima. Ta dva aspekta zajedno čine povijest čovjekova opiranja Bogu. Oni koji su tek počeli vjerovati u Boga opiru Mu se jer ljudi imaju prirodu koja se opire Bogu; oni koji godinama vjeruju u Boga opiru Mu se jer Ga nisu spoznali, a povrh toga imaju iskvarene naravi. U vrijeme prije nego što se Bog utjelovio, mjerilo toga opire li se netko Bogu temeljilo se na tome pridržava li se odredbi koje je Bog uspostavio na nebu. Primjerice, u Doba zakona svatko tko se nije pridržavao Jahvinih zakona opirao se Bogu; svatko tko je krao prinose Jahvi ili se opirao onima na koje je Jahve gledao s naklonošću, opirao se Bogu i bio bi kamenovan do smrti; svatko tko nije poštovao svoje roditelje ili je druge udarao i vrijeđao kršio je zakone, a svi koji se nisu pridržavali Jahvinih zakona bili su oni koji su Mu se opirali. Stvari su bile drugačije u Doba milosti, gdje su svi koji su se opirali Isusu bili oni koji su se opirali Bogu, a svi koji se nisu pokoravali riječima koje je Isus izgovorio bili su oni koji su se opirali Bogu. Tadašnja definicija „opiranja Bogu” bila je točnija i praktičnija. Prije nego što se Bog utjelovio, mjerilo toga opire li se netko Bogu temeljilo se na tome štuje li nevidljivog Boga na nebu i ugleda li se na Njega. Tadašnja definicija „opiranja Bogu” nije bila osobito praktična jer ljudi nisu mogli vidjeti Boga niti su znali kakva je slika Božja niti kako točno On djeluje i govori. Ljudi nisu imali baš nikakve predodžbe o Bogu i vjerovali su u Boga u nejasnoći jer se Bog još nije bio ukazao čovjeku. Stoga, koliko god da su ljudi u Boga vjerovali na temelju svojih uobrazilja, Bog ih nije osuđivao niti im je postavljao previsoke zahtjeve jer Boga uopće nisu mogli vidjeti. Kada se Bog utjelovi i dođe djelovati među ljudima, svi Ga vide, čuju Njegove riječi i vide djela Boga u tijelu, nakon čega se svačije predodžbe rasprsnu poput mjehurića. Što se tiče onih koji vide Boga kako se pojavljuje u tijelu, oni neće biti osuđeni ako Mu se svjesno pokore, dok će oni koji Mu se namjerno opiru biti okarakterizirani kao ljudi koji se opiru Bogu. Takvi su ljudi antikristi, neprijatelji koji se namjerno opiru Bogu. Oni koji gaje predodžbe o Bogu, ali Mu se ipak dragovoljno pokoravaju, neće biti osuđeni. Bog osuđuje ljude na temelju njihovih namjera i onoga što čine, a ne zbog njihovih misli i zamisli. Kad bi Bog osuđivao ljude na temelju njihovih misli i zamisli, tada nijedna osoba ne bi mogla umaći gnjevnim Božjim rukama. Oni koji se namjerno opiru utjelovljenom Bogu bit će kažnjeni zbog svog prkosa. Otpor tih ljudi proizlazi iz predodžbi koje gaje o Bogu, a one ih navode da čine stvari koje ometaju Božje djelo. Svi se takvi ljudi namjerno opiru Božjem djelu i pokušavaju ga uništiti. Ne samo da imaju predodžbe o Bogu, nego se i upuštaju u aktivnosti koje ometaju Njegovo djelo te su zbog toga osuđeni. Oni koji namjerno ne ometaju Božje djelo neće biti osuđeni kao grešnici, jer se mogu svjesno pokoriti i ne činiti stvari koje uzrokuju prekide i ometanje. Takvi ljudi neće biti osuđeni. Međutim, kada netko godinama doživljava Božje djelo, a još uvijek ima predodžbe o Njemu i nije u stanju spoznati djelo utjelovljenog Boga, i još uvijek je ispunjen predodžbama o Bogu i nije Ga u stanju spoznati koliko god godina doživljavao Njegovo djelo, njegovo je srce prepuno predodžbi o Njemu unatoč tome što nije nužno učinio ništa što uzrokuje ometanja – iako te predodžbe možda ne postanu očite – ta osoba nije ni od kakve pomoći Božjem djelu, nesposobna je propovijedati evanđelje za Boga ili biti postojana u svom svjedočanstvu za Njega – to znači da je beskorisna i maloumna. Budući da nije spoznala Boga i, štoviše, potpuno je nesposobna otpustiti svoje predodžbe o Njemu, osuđena je. Moglo bi se to reći ovako: normalno je za one koji su tek počeli vjerovati u Boga da imaju predodžbe o Njemu ili da Ga nisu spoznali, ali ako netko godinama vjeruje u Boga i doživio je dobar dio Njegova djela, a ipak i dalje ima predodžbe o Njemu, to nije normalno, a još je nenormalnije ako nema nikakvu spoznaju o Bogu. Budući da to nije normalno stanje, oni su osuđeni. Svi su ti nenormalni ljudi beskorisni; oni su ti koji se najviše opiru Bogu i koji su uzalud uživali Božju milost. Svi će takvi ljudi na kraju biti eliminirani!

Oni koji ne razumiju svrhu Božjeg djela oni su koji se opiru Bogu. To još više vrijedi za one koji razumiju svrhu Božjeg djela, a ipak ne teže tome da Mu udovolje. Ima onih koji u velikim crkvama čitaju Bibliju i po cijele dane recitiraju odlomke, a ipak nitko od njih ne razumije svrhu Božjeg djela niti među njima ima onih koji mogu spoznati Boga – a kamoli onih koji mogu biti u skladu s Božjim nakanama. Svi su oni bezvrijedni, podli ljudi koji s visine „Bogu” drže prodike. Oni su ljudi koji djeluju pod Božjom zastavom, a ipak se namjerno opiru Bogu, koji nose oznaku vjerovanja u Boga dok jedu ljudsko meso i piju ljudsku krv. Svi su takvi ljudi zli đavli koji proždiru ljudske duše, glavni đavli koji namjerno ometaju ljude da krenu pravim putem i kamen su spoticanja koji sprječava ljude da traže Boga. Možda izgledaju „tjelesno snažni”, ali kako bi njihovi sljedbenici mogli znati da su oni antikristi koji navode ljude da se opiru Bogu? Kako bi njihovi sljedbenici mogli znati da su oni živi đavli posvećeni proždiranju ljudskih duša? Oni koji sebe smatraju plemenitima u Božjoj prisutnosti najniži su od svih, dok su oni koji smatraju sebe niskima najplemenitiji. A oni koji pretpostavljaju da poznaju Božje djelo i, usmjerivši pogled prema Njemu, bez zadrške mogu drugima naviještati Njegovo djelo, najneukiji su od svih. Takvi ljudi nemaju svjedočanstvo za Boga i svi su oholi i uobraženi. Oni koji vjeruju da premalo poznaju Boga, ali zapravo imaju praktično iskustvo i praktičnu spoznaju Boga, ljudi su koje On najviše voli. Samo takvi ljudi doista imaju svjedočanstvo i doista su sposobni da ih Bog usavrši. Oni koji ne razumiju Božje nakane oni su koji se opiru Bogu. Oni koji razumiju Božje nakane, a ipak ne primjenjuju istinu ljudi su koji se opiru Bogu. Oni koji jedu i piju riječi Božje, a ipak postupaju protivno biti Božjih riječi, ljudi su koji se opiru Bogu. Oni koji imaju predodžbe o utjelovljenom Bogu i, štoviše, namjerno se bune, ljudi su koji se opiru Bogu. Oni koji donose sud o Bogu ljudi su koji se opiru Bogu. A svatko tko nije u stanju spoznati Boga i ne može svjedočiti za Njega osoba je koja se opire Bogu. Stoga vas opominjem: ako doista imate vjere da kročite ovim putem, onda nastavite slijediti. Ali ako se ne možete suzdržati od opiranja Bogu, tada bi bilo najbolje da odstupite prije nego što bude prekasno, inače vam se doista ne piše dobro, jer je vaša priroda jednostavno previše iskvarena. Nemate odanosti, nemate pokornosti, nemate srce koje žeđa za pravednošću i istinom te nemate ljubavi prema Bogu. Moglo bi se reći da je vaše stanje pred Bogom u biti potpuni nered. Niste u stanju pridržavati se onoga čega biste se trebali pridržavati, niste u stanju reći ono što biste trebali reći, niste u stanju primijeniti ono što biste trebali primijeniti niti ste u stanju ispuniti ulogu koju biste trebali ispuniti; nemate odanost koju biste trebali imati, savjest koju biste trebali imati, pokornost koju biste trebali imati niti odlučnost koju biste trebali imati; niste pretrpjeli patnju koju ste trebali pretrpjeti, a nemate ni vjeru koju biste trebali imati. Gotovo ste potpuno lišeni bilo kakve vrline. Nije li vas sramota nastaviti živjeti? Savjetujem vam da što prije zatvorite oči u vječnom počinku i tako poštedite Boga brige zbog vas i patnje radi vas. Vjerujete u Boga, ali ne razumijete Njegove nakane; jedete i pijete riječi Božje, ali niste u stanju udovoljiti Božjim zahtjevima prema čovjeku. Vjerujete u Boga, a ipak Ga ne poznajete te živite bez cilja kojemu biste težili, bez ikakvih vrijednosti ili ikakvog smisla. Ljudska ste bića, ali nemate ni najmanje savjesti, integriteta ni vjerodostojnosti – možete li se i dalje nazivati ljudima? Vjerujete u Boga, a ipak Ga obmanjujete; čak žudite za Božjim novcem i jedete žrtve koje Mu se prinose. A ipak na kraju i dalje ne pokazujete ni najmanje razumijevanja prema Božjim osjećajima niti trunku savjesti prema Njemu. Ne možete udovoljiti nijednom malom zahtjevu koji Bog postavlja. Možete li se i dalje nazivati ljudima? Jedete hranu koju vam Bog pruža, udišete kisik koji vam On daje i uživate Njegovu milost, ali na kraju nemate ni najmanju spoznaju Boga. Naprotiv, postali ste beskorisni ljudi koji se opiru Bogu. Ne čini li vas to zvijerima koje se ne mogu usporediti ni sa psom? Ima li među životinjama ijedne koja je zlonamjernija od vas?

Oni pastori i starješine koji svisoka drže prodike drugima ljudi su koji se opiru Bogu; svi su oni saveznici Sotone. Što se tiče vas koji drugima držite prodike, a to ne činite svisoka, ne opirete li se Bogu još i više? Niste li još više i u savezu sa Sotonom? Oni koji ne razumiju svrhu Božjeg djela ne znaju kako biti u skladu s Božjim nakanama. Zar bi to moglo vrijediti i za one koji razumiju svrhu Njegova djela? Božje djelo nikada nije pogrešno; naprotiv, problem leži u ljudskoj težnji. Nisu li ti izopačenici koji se namjerno opiru Bogu još zlokobniji i zlonamjerniji od tih pastora i starješina? Mnogo je onih koji se opiru Bogu, ali među njima postoje i mnoga različita stanja u kojima Mu se opiru. Kao što među vjernicima ima svakojakih ljudi, tako su različiti i oni koji se opiru Bogu; nijedan nije posve jednak drugome. Ne može biti spašen nijedan od onih koji ne uspijevaju jasno prepoznati svrhu Božjeg djela. Bez obzira na to kako se netko možda opirao Bogu u prošlosti, kada shvati svrhu Božjeg djela i bude u stanju težiti tome da udovolji Bogu, Bog će izbrisati sve njegove prijašnje grijehe. Sve dok čovjek može tražiti i primjenjivati istinu, Bog neće pamtiti sve što je učinio. Štoviše, Bog će ga okarakterizirati kao pravednu osobu jer je u stanju provoditi istinu u djelo. To je Božja pravednost. Prije nego što čovjek vidi Boga ili doživi Njegovo djelo, kako god se odnosio prema Bogu, On to ne pamti. Međutim, kada čovjek vidi Boga i doživi Njegovo djelo, Bog će sva njegova djela i postupke unijeti u „ljetopise”, jer je vidio Boga i živio usred Njegova djela.

Kada čovjek uistinu vidi što Bog ima i što jest, ugleda Božju nadmoć i istinski spozna Božje djelo – te se, povrh toga, njegova stara narav promijeni – on će u potpunosti odbaciti svoju buntovnu narav koja se opire Bogu. Moglo bi se to reći ovako: svatko se opirao Bogu i svatko se pobunio protiv Boga. Međutim, ako se možeš svjesno pokoriti utjelovljenom Bogu i od sada nadalje svojom odanošću udovoljavati Božjem srcu, primjenjivati istinu koju bi trebao primjenjivati, vršiti dužnost koju bi trebao vršiti i pridržavati se propisa kojih bi se trebao pridržavati, onda si čovjek koji je voljan odbaciti svoje buntovništvo kako bi udovoljio Bogu i koga Bog može usavršiti. Ako tvrdoglavo ustraješ na svojim pogrešnim putovima, bez kajanja u srcu, i nastaviš se buntovno ponašati bez i najmanje namjere da surađuješ s Bogom i udovoljiš Mu, tada će takva tvrdoglava i nepopravljiva osoba poput tebe biti određena za kažnjavanje i označena kao osoba koju Bog neće usavršiti. Ako se to dogodi, bit ćeš Božji neprijatelj danas, a i Božji neprijatelj sutra i ostat ćeš Božji neprijatelj prekosutra – zauvijek ćeš biti onaj koji se opire Bogu, neprijatelj Božji. Kako bi te Bog onda uopće mogao poštedjeti? Ljudi imaju prirodu koja se opire Bogu, ali ne smiju namjerno tražiti „tajnu” opiranja Bogu jer je vrlo teško promijeniti nečiju prirodu. Kad bi pokušao, bilo bi ti bolje da jednostavno odeš prije nego što bude prekasno, kako u budućnosti ne bi dobio još strožu grdnju, kako tvoja zvjerska priroda ne bi izbila na površinu i postala neukrotiva, te kako Bog na kraju ne bi okončao tvoje tjelesno tijelo. Vjeruješ u Boga da bi primio blagoslove; ali ako te na kraju umjesto toga dočeka jad, tvoja vjera doista ne bi bila vrijedna toga. Opominjem vas: bolje bi vam bilo smisliti drugi plan. Ne bi li vam bilo bolje da radite bilo što drugo nego da vjerujete u Boga? Vjerujete li doista da je to jedini put za vas? Zar ne biste nastavili preživljavati čak i bez traženja istine? Zašto se ovako suprotstavljate Bogu?