Što ljudi više prihvaćaju Božje riječi, to su prosvjetljeniji i to više gladuju i žeđaju u svojoj težnji da spoznaju Boga. Samo oni koji prihvaćaju Božje riječi sposobni su imati bogatija i dublja iskustva, i jedino njihov život može postojano rasti poput cvjetova sezama. Svi koji teže životu trebali bi se prema tome odnositi kao prema svojem poslu s punim radnim vremenom; trebali bi osjećati da „bez Boga ne mogu živjeti; bez Boga ne mogu ništa postići; bez Boga je sve prazno”. Također, trebali bi biti odlučni: „Bez prisutnosti Duha Svetoga neću ništa učiniti, a ako čitanje Božjih riječi nema učinka, onda ću biti ravnodušan prema svemu što činim”. Nemojte si povlađivati. Životna iskustva proizlaze iz Božjeg prosvjetljenja i usmjeravanja, te su ona kristalizacija vaših subjektivnih napora. Od sebe biste trebali zahtijevati ovo: „Kada je riječ o životnom iskustvu, ne mogu si popuštati.”

Ponekad, kada se nađeš u nenormalnim stanjima, Bog više nije prisutan u tebi i više nisi u stanju osjetiti Boga kada se moliš. U takvim je trenucima normalno osjećati strah. Trebao bi odmah početi tražiti. Ako to ne učiniš, Bog će se odvojiti od tebe te ćeš dan, dva, pa čak i mjesec ili dva biti bez prisustva Duha Svetoga, a još više bez djela Duha Svetoga. U tim ćeš okolnostima tako nevjerojatno otupjeti te će te Sotona ponovo zarobiti, do te mjere da ćeš biti sposoban učiniti svašta – žudjeti za bogatstvom, obmanjivati svoju braću i sestre, gledati filmove i videozapise, igrati mahjong, pa čak i pušiti te piti bez ukora. Tvoje će srce odlutati daleko od Boga, potajno ćeš ići svojim putem i proizvoljno ćeš donositi sud o Božjem djelu; mogao bi pasti tako nisko da nećeš osjećati sram ili nelagodu kad činiš grijeh seksualne prirode. Takvu je osobu Duh Sveti napustio; zapravo, u njoj već odavno nema djela Duha Svetoga. Može se samo vidjeti kako tone sve dublje u iskvarenost i kako njezine grešne ruke sežu sve dalje. Na kraju će zanijekati postojanje ovog puta i, čineći grijehe, pasti u Sotonino zarobljeništvo. Ako otkriješ da imaš samo prisustvo Duha Svetoga, a da ti nedostaje djelo Duha Svetoga, već ćeš biti u opasnoj situaciji. Kada ne možeš ni osjetiti prisutnost Duha Svetoga, onda si na rubu smrti. Ako se ne pokaješ, onda ćeš se u potpunosti vratiti Sotoni i bit ćeš isključen. Dakle, kada otkriješ da si u stanju u kojem postoji samo prisutnost Duha Svetoga (ne griješiš, ne ponašaš se razuzdano i ne činiš stvari koje se očito opiru Bogu), ali ti nedostaje djelo Duha Svetoga (ne osjećaš se dirnutim kada se moliš, ne zadobivaš nikakvo očito prosvjetljenje ili osvjetljenje kada jedeš i piješ Božje riječi, ravnodušan si prema jedenju i pijenju Božjih riječi, nema nikakvog rasta u tvojem životu i već si dugo lišen velikog osvjetljenja) – u takvim trenucima moraš biti oprezniji. Ne smiješ popuštati samome sebi, ne smiješ više svojem karakteru davati odriješene ruke. Prisutnost Duha Svetoga može u bilo kojem trenutku nestati. Zato je takva situacija najopasnija. Ako se nađeš u ovakvu stanju, pokušaj što prije preokrenuti situaciju. Prvo bi trebao izgovoriti molitvu pokajanja i tražiti da ti Bog još jednom ukaže Svoje milosrđe. Moli se usrdnije i umiri svoje srce kako bi jeo i pio još više Božjih riječi. Kad izgradiš taj temelj, moraš provoditi više vremena u molitvi; udvostruči svoje napore u pjevanju, molitvi, jedenju i pijenju Božjih riječi te vršenju svoje dužnosti. Kada si najslabiji, Sotona najlakše opsjeda tvoje srce. Kada se to dogodi, tvoje srce biva odvedeno od Boga i vraćeno Sotoni, nakon čega ostaješ bez prisutnosti Duha Svetoga. U takvim trenucima dvostruko je teže ponovno zadobiti djelo Duha Svetoga. Bolje je tragati za djelom Duha Svetoga dok je On još s tobom, kako bi ti Bog podario više Svojeg prosvjetljenja i kako te ne bi napustio. Molitva, pjevanje himni, vršenje svoje funkcije te jedenje i pijenje Božjih riječi – sve se to radi kako Sotona ne bi imao priliku činiti svoje djelo i kako bi Duh Sveti mogao djelovati u tebi. Ako na ovaj način ponovno ne zadobiješ djelo Duha Svetoga, ako jednostavno čekaš, onda, kada izgubiš njegovu prisutnost, ponovno zadobivanje njegova djela neće biti lako, osim ako te Duh Sveti nije posebno dirnuo ili osobito osvijetlio i prosvijetlio. Čak ni tada tvoje se stanje neće obnoviti za samo dan ili dva; ponekad može proći i šest mjeseci bez ikakva oporavka. Sve je to zato što ljudi previše popuštaju sami sebi, što su nesposobni iskusiti stvari na normalan način i stoga ih Duh Sveti napušta. Čak i ako se oporaviš, sadašnje Božje djelo i dalje ti možda neće biti sasvim jasno jer si u svojem životnom iskustvu uvelike zaostao, kao da zaostaješ deset tisuća milja. Nije li to pogubno? Međutim, takvim ljudima kažem da sada nije prekasno da se pokaju, ali uz jedan uvjet: moraš raditi marljivije i ne smiješ biti lijen. Ako se drugi ljudi mole pet puta dnevno, ti se moraš moliti deset puta; ako drugi ljudi jedu i piju Božje riječi dva sata dnevno, ti to moraš činiti četiri ili šest sati; a ako drugi ljudi slušaju himne dva sata, ti ih moraš slušati barem pola dana. Često se umiri pred Bogom i razmišljaj o Božjoj ljubavi dok ne budeš dirnut, dok se tvoje srce ne vrati Bogu i dok se više ne usudiš odlutati od Njega – tek tada će tvoje postupanje uroditi plodom; tek tada ćeš moći povratiti svoje prijašnje, normalno stanje.

Neki ljudi teže s puno entuzijazma, a ipak ne uspijevaju zakoračiti na pravi put. To je zato što su previše nemarni i ne obraćaju pozornost na duhovne stvari. Nemaju pojma kako iskusiti Božje riječi i ne znaju što su djelo i prisutnost Duha Svetoga. Takvi su ljudi entuzijastični, ali smeteni; oni ne teže životu. To je zato što nemaju nimalo znanja o Duhu, ne znaju ništa o dinamici djela Duha Svetoga i ne znaju za stanje unutar vlastitog duha. Nije li vjera takvih ljudi smetena vrsta vjere? Težnja takvih ljudi na kraju ne donosi ništa. Ključ za postizanje rasta u životu u vjeri u Boga jest znati koje djelo Bog vrši u tvojem iskustvu, sagledati Božju divotu i razumjeti Božje nakane, kako bi se pokorio svim Božjim aranžmanima, kako bi Božje riječi bile utkane u tebe i postale tvoj život te kako bi time udovoljio Bogu. Ako je tvoja vjera smetena vjera, ako ne obraćaš pozornost na duhovne stvari i na promjene u svojoj život-naravi, ako ne ulažeš nikakav trud oko istine, hoćeš li moći dokučiti Božje nakane? Ako ne razumiješ što Bog traži, onda nećeš moći stjecati iskustvo i nećeš imati put primjene. Dok doživljavaš Božje riječi moraš obratiti pozornost na učinak koji one proizvode u tebi kako bi iz Božjih riječi mogao upoznati Boga. Ako znaš samo čitati Božje riječi, ali ne znaš kako ih iskusiti, ne pokazuje li to da nemaš duhovno razumijevanje? Većina je ljudi trenutačno nesposobna iskusiti Božje riječi, te stoga ne poznaju Božje djelo. Nije li to nedostatak u njihovoj primjeni? Ako nastave ovako, kada će biti sposobni za bogata iskustva i postizanje rasta u svojim životima? Ne svodi li se to samo na prazne priče? Među vama ima mnogo onih koji se usredotočuju na doktrine, koji ne znaju ništa o duhovnim stvarima, a ipak i dalje žele da ih Bog uvelike upotrijebi i blagoslovi. To je potpuno nerealno! Stoga morate ukloniti ovaj nedostatak kako biste svi mogli ući na pravi put u svom duhovnom životu, imati stvarna iskustva te istinski ući u stvarnost Božjih riječi.