Što ljudi u većoj mjeri prihvaćaju riječi Božje, to prosvjećeniji oni bivaju, a njihova glad i žeđ u traganju za spoznajom Boga sve su veće. Samo oni koji prihvaćaju riječi Božje u stanju su steći bogatija i dublja iskustva, i samo njihovi životi mogu nastaviti rasti poput cvjetova sezama. Svi ljudi koji tragaju za životom trebali bi se prema tome odnositi kao prema svojem poslu s punim radnim vremenom; trebali bi osjetiti kako „bez Boga, ne mogu živjeti; bez Boga, ništa ne mogu postići; bez Boga, sve je isprazno.” Također, ukoliko su donijeli odluku da „bez prisustva Duha Svetog ništa neću uraditi i, ako čitanje riječi Božjih nema efekta, onda sam ravnodušan prema svemu što radim.” Ne udovoljavajte sebi. Životna iskustva proizlaze iz prosvjećenja i usmjeravanja Božjeg i predstavljaju kristalizaciju vaših subjektivnih napora. Od sebe bi trebalo zahtijevati sljedeće: „Kada je u pitanju životno iskustvo, ne mogu zanemarivati svoje odgovornosti i obaveze.”

Ponekad, kada se nađeš u neprirodnim okolnostima, Bog više nije prisutan u tebi i nisi više u stanju osjetiti Boga pri molitvi. Normalno je da u takvim trenucima osjetiš strah. Trebao bi odmah započeti traganje. Ako to ne učiniš, Bog će se odvojiti od tebe, a ti ćeš na dan-dva, pa čak i na mjesec ili dva biti lišen prisustva Duha Svetog – štoviše, bit ćeš lišen djela Duha Svetog. U takvim situacijama ti nevjerojatno otupiš i iznova upadaš u Sotonino ropstvo, do te mjere da si u stanju svašta učiniti. Žudiš za bogatstvom, obmanjuješ svoju braću i sestre, gledaš filmove i videozapise, igraš igrice, pa čak i prekomjerno pušiš i piješ. Tvoje srce odlutalo je daleko od Boga, u tajnosti si pošao svojim putem i počeo samovoljno suditi o Božjem djelu. U nekim slučajevima ljudi potonu toliko duboko da bez stida i srama čine grijehe seksualne prirode. Takve ljude je Duh Sveti napustio; zapravo, djelo Duha Svetog odavno već ne boravi u njima. Oni samo sve dublje tonu u pokvarenost, dok ruke zla dosežu sve dalje. Na kraju poriču postojanje ovog puta i, čineći grijehe, padaju u ropstvo Sotone. Ako otkriješ da u sebi nosiš samo prisustvo Svetog Duha, ali ti nedostaje djelo Duha Svetoga, već se nalaziš u opasnoj situaciji. A ako ne možeš osjetiti čak ni prisustvo Duha Svetog, na ivici si smrti. Ako se ne pokaješ, potpuno ćeš se vratiti Sotoni i bit ćeš među onima koji su prognani. Prema tome, kada otkriješ da se nalaziš u stanju u kojem samo postoji prisustvo Duha Svetog (ne činiš grijehe, obuzdavaš se i ne radiš ništa što se otvoreno opire Bogu), ali nedostaje ti djelo Duha Svetog (ne osjećaš se ganuto pri molitvi, ne dostižeš jasno prosvjećenje niti prosvjetljenje kada jedeš i piješ riječi Božje, ravnodušan si u pogledu jedenja i ispijanja riječi Božjih, nema nikakvog napretka u tvojem životu i odavno si lišen velikog prosvjetljenja) – u takvim trenucima moraš biti oprezniji. Ne smeš se razmaziti, ne smeš više ni za pedalj popuštati svojem karakteru. Prisustvo Duha Svetog može u bilo kojem trenutku iščiliti. Zato su takve situacije izuzetno opasne. Ako se nađeš u ovakvom stanju, pokušaj preokrenuti situaciju što je prije moguće. Najprije trebaš izgovoriti molitvu pokajanja i zamoliti Boga da još jednom prenese Svoju milost na tebe. Moli se usrdnije i umiri svoje srce kako bi pojeo i popio što više Božjih riječi. Nakon što stekneš takvu osnovu, moraš provoditi više vremena u molitvi; udvostruči svoj trud dok pjevaš, moliš, jedeš i piješ riječi Božje i obavljaš svoju dužnost. Kada si najslabiji, tvoje srce najlakše biva zaposjednuto Sotonom. Kada se to dogodi, tvoje srce biva oduzeto od Boga i vraćeno Sotoni, nakon čega ostaješ bez prisustva Duha Svetog. U takvim trenucima, dvostruko je teže povratiti djelo Duha Svetog. Bolje je tragati za djelom Duha Svetog dok je On još uvijek s tobom, što će Bogu omogućiti da ti podari više Svojeg prosvjećenja, umjesto da te On napusti. Moliti, pjevati himne, obavljati svoju dužnost, jesti i piti riječi Božje – sve se to čini kako Sotona ne bi imao priliku da obavi svoj posao i kako bi Duh Sveti mogao djelovati unutar tebe. Ako ne povratiš djelo Duha Svetog na ovaj način već naprosto čekaš, neće ti biti lako povratiti djelo Duha Svetog nakon što si izgubio Njegovo prisustvo, osim ako te Duh Sveti nije naročito dirnuo ili posebno tebe prosvijetio i prosvijetlio. Čak ni tada, tvoje stanje se neće moći popraviti za dan-dva; ponekad može proći i šest mjeseci bez ikakvog oporavka. Sve je to zbog toga što su ljudi isuviše popustljivi prema sebi, nesposobni doživjeti stvari na normalan način, pa ih zato Duh Sveti napušta. Čak i ako uspiješ ponovno zadobiti djelo Duha Svetog, sadašnje Božje djelo možda ti još uvijek neće biti sasvim jasno, zato što nazaduješ u svojem životnom iskustvu, kao da zaostaješ deset hiljada milja. Zar to nije strašno? Takvim ljudima, ipak, poručujem kako ni sada nije kasno pokajati se, ali pod jednim uvjetom: morate vrednije raditi i ne smete se prepuštati lijenosti. Ako drugi mole pet puta na dan, ti moraš moliti deset; ako drugi jedu i piju riječi Božje dva sata dnevno, ti to moraš raditi četiri ili šest; a ako drugi po dva sata slušaju himne, ti ih moraš slušati barem pola dana. Budi često u miru pred Bogom i misli na Božju ljubav sve dok ne budeš dirnut, sve dok se tvoje srce ne vrati Bogu, a ti se više ne budeš usuđivao udaljiti se od Boga – tek tada će tvoja praksa uroditi plodom, tek tada ćeš moći povratiti svoje prethodno, normalno stanje.

Neki tragaju s mnogo poleta, ali ipak ne uspijevaju zakoračiti na pravi put. To je zbog toga što su suviše nemarni i ne posvećuju pažnju duhovnim stvarima. Nemaju pojma kako iskusiti Božje riječi, a ne znaju ni u čemu se sastoje djelo i prisustvo Duha Svetog. Takvi ljudi puni su poleta, ali lakomisleni; oni ne tragaju za životom. Ako si i ti sličan njima, to je zbog toga što nemaš ni trunke znanja o Duhu, ne znaš ništa o razvoju u aktuelnom djelovanju Duha Svetog, a nisi upoznat ni sa stanjem koje vlada unutar tvojeg vlastitog duha. Nije li vjera takvih ljudi krajnje lakomislena? Traganje takvih ljudi na kraju ne donosi ništa. Kako bi tokom života postigao rast u svojoj vjeri u Boga, ključno je znati kakvo djelo Bog izvršava u tvojem iskustvu, promatrati Božju divotu i razumjeti Božju volju, kako bi mogao prihvatiti svekoliko Božje uređenje, i kako bi Božje riječi bile uklesane u tebi do te mjere da postanu tvoj život i kako bi na taj način udovoljio Bogu. Ako je tvoja vjera lakomislena, ako ne posvećuješ pažnju duhovnim pitanjima, niti promjenama u svojim životnim sklonostima, ako ne ulažeš napor u približavanju istini, hoćeš li biti u stanju shvatiti Božju volju? Ako ne razumiješ što Bog od tebe traži, nećeš biti u stanju sticati iskustvo, pa zbog toga nećeš imati ni put koji te vodi ka praksi. Ono na što moraš obratiti pažnju dok doživljavaš Božje riječi jeste efekt koji one proizvode u tebi, kako bi mogao Boga spoznati na osnovu Njegovih riječi. Ako samo znaš čitati Božje riječi, ali ne i kako da ih doživjeti, zar to ne pokazuje kako nisi upućen u duhovna pitanja? Trenutačno, većina ljudi nije sposobna iskusiti Božje riječi, te abog toga oni i ne poznaju Božje djelo. Nije li to propust u njihovoj praksi? Ako tako nastave, u kojem će trenutku biti sposobni iskusiti stvari u svoj njihovoj punoći i ostvariti napredak u životu? Nije li sve to samo prazna priča? Mnogo je među vama onih koji su usredotočeni na teoriju, koji ne znaju ništa o duhovnim pitanjima, a ipak još uvijek žele biti stavljeni u službu Božju i da ih Bog blagoslivlja. To je potpuno nerealno! Prema tome, morate stati na put ovom neuspjehu kako biste svi mogli u svojem duhovnom životu krenuti pravim putem, doživjeti istinska iskustva i doista zakoračiti u stvarnost Božjih riječi.