Tri kategorije ljudi na temelju njihova podrijetla

Karakteristike ljudi reinkarniranih od đavola

Nedavno smo u zajedništvu razgovarali o temi razlikovanja različitih kategorija ljudi na temelju njihova podrijetla. To je posebna tema koja se javlja u okviru šire teme o urođenim stanjima ljudi, ljudskosti i iskvarenim naravima. Razgovarali smo o određenom sadržaju koji se tiče ove posebne teme – što je bilo uključeno? (Bog je prema njihovu podrijetlu kategorizirao ljude u tri vrste: one koji su reinkarnirani iz životinja, one koji su reinkarnirani iz đavola i one koji su reinkarnirani iz ljudi. Prvom prilikom, Bog je besjedio o četiri karakteristike onih koji su reinkarnirani iz životinja: prva je da imaju iskrivljeno shvaćanje; druga je da su osobito otupjeli; treća je da su osobito smušeni; a četvrta je karakteristika da su glupi. Drugom prilikom, Bog je besjedio o karakteristikama onih koji su reinkarnirani iz đavola: prva je da su okorjeli lažljivci; druga je da su izopačeni; i treća je da su zli. Glavni naglasak tog zajedništva bio je na dvjema očitovanjima – da su okorjeli lažljivci i da su izopačeni.) Glavno očitovanje okorjelog lažljivca je obmana. Što se tiče očitovanja izopačenosti, i njih smo kategorizirali – koliko je bilo očitovanja? (Bila su tri. Prvo se odnosi na narav, konkretno, na zlokobnost i nenormalnost. Drugo je opaka tjelesna požuda. I još jedno je bizarnost, to jest, često doživljavanje slušnih i drugih osjetilnih halucinacija te stalno ispoljavanje nenormalnog ponašanja.) To je otprilike ono što je bilo uključeno.

II. Druga karakteristika: izopačenost

Prošli put smo u zajedništvu razgovarali o nekim očitovanjima izopačenog aspekta ljudi reinkarniranih iz đavola. U dokumentima o izbacivanju jedne osobe koje je sastavila crkva čitao sam o njezinim očitovanjima – svi poslušajte i vidite odnose li se njezina očitovanja na ono o čemu smo razgovarali. Taj je čovjek bio odgovoran za uzgoj povrća na farmi. Njegova glavna očitovanja opisana su na sljedeći način: „Njegova je ljudskost zlonamjerna, a u stavu prema Višnjem nema poštovanja”, uz nekoliko navedenih konkretnih očitovanja. Prvo očitovanje bilo je: „Nemarno je odabrao mjesto za uzgoj povrća za Višnjeg. Kasnije se otkrilo da je to mjesto na niskom terenu i da se na njemu zadržava voda. Gnojivo koje je tamo stavljeno isprala je voda, zbog čega je povrće raslo vrlo sitno. On je znao da gnojivo treba ponovno staviti, ali to jednostavno nije učinio. Vidio je da povrće ne raste dobro, ali ništa nije poduzeo – namjerno je Višnjem za jelo davao loše uzgojeno povrće.” To je bilo prvo očitovanje. Drugo očitovanje bilo je: „Obično bi se pobrinuo samo za povrće uzgajano za braću i sestre, a zatim bi otišao. O povrću uzgajanom za Višnjeg nije se brinuo niti ga je održavao – nije se time zamarao niti je išta poduzimao u vezi s tim.” Treće očitovanje bilo je: „Znao je da su povrće napale brojne štetočine, izgrizle su ga tako da je bilo puno rupa, izgledalo odvratno i bilo nejestivo, ali on je samo nemarno poprskao nešto pesticida ne mareći je li to učinkovito. Kad su ga drugi podsjetili da s povrća ukloni štetočine, on je bio potpuno ravnodušan, misleći: ‚Čemu se toliko uzbuđivati? Imam toliko poslova za obaviti – ne mogu se svaki dan brinuti oko ovog povrća!’” Vidiš, to je mislio u svom srcu – čak i kad su ga drugi podsjetili, i dalje nije ništa poduzeo. Četvrto očitovanje bilo je: „O uzgoju povrća za Višnjeg u svom je srcu mislio sljedeće: ‚Kakvo god povrće uzgojim, to ćeš jesti. Ako ispadne dobro, imat ćeš dobro povrće za jelo. Ako ga nisam dobro uzgojio, onda ga nemoj jesti. U svakom slučaju, uzgojio sam ga za tebe – moraš mi biti zahvalan!’” To su bile zlonamjerne misli u njegovu srcu i te je misli rekao onima s kojima je živio. „Kad su ga drugi podsjetili da kad Višnjem dostavlja povrće ne koristi košaru za trulo lišće povrća, rekao je: ‚Ne mogu to jamčiti.’” Vidiš, drugi su ga podsjetili, a on i dalje nije slušao. Jednostavno je radio što je htio. To je bilo četvrto očitovanje. Peto očitovanje bilo je: „Prema povrću uzgajanom za Višnjeg odnosio se bez ikakve svijesti u svom srcu, bez i najmanjeg kajanja. Kad god bi ga netko podsjetio, govoreći mu da bude pažljiviji, u njemu bi se pojavio otpor i odbojnost. Tko god bi mu davao prijedloge – zamrzio bi tu osobu.” Vođe i djelatnici saželi su ukupno pet očitovanja. Saželi su uobičajena očitovanja te osobe, kao i njezin stav prema istini i prema dužnosti, a naveli su i konkretne primjere. Sažetak je bio prilično dobar. Kako se osjećate nakon što ste ovo čuli? Ima li osoba s takvim očitovanjima dobru ljudskost? (Nema.) Koliko je ona bila loša? Podudaraju li se očitovanja ove osobe s očitovanjima ljudi reinkarniranih iz đavola o kojima smo razgovarali u zajedništvu? (Da.) S kojim se očitovanjem podudaraju? (S očitovanjem takvih ljudi da su zli.) Osim što je taj čovjek bio zao, je li imao ikakvih očitovanja izopačenosti koja su karakteristična za ljude reinkarnirane iz đavola? (Jest.) Po čemu je to bilo očito? (Kad obični ljudi uzgajaju povrće za Višnjeg, prioritet im je izabrati dobru zemlju, ali on je odlučio dodvoravati se braći i sestrama – brinuo se samo za povrće uzgajano za braću i sestre. Za povrće uzgajano za Višnjeg odabrao je lošu zemlju, nije se brinuo o njemu niti se bavio štetočinama, i Višnjem bi za jelo uvijek davao loše uzgojeno povrće. Imao je neprijateljski stav prema Višnjem i prema Bogu.) Zašto je imao neprijateljski stav prema Višnjem? Je li ga Višnji uvrijedio? (Nije. Njegov je stav određen njegovom priroda-biti – mrzio je Boga i pozitivne stvari.) Ja doista nikada nisam upoznao tu osobu – nikada nisam imao nikakvog posla s njom. Kako je onda mogla u svom srcu gajiti tako duboku mržnju? To je problem s njezinom prirodom. S jedne je strane priroda bila zla, a s druge, izopačena, zar ne? Nije li to isto kao kod velikog crvenog zmaja? (Jest.) Iz načina na koji se taj čovjek odnosio prema Bogu i pozitivnim stvarima, jasno je da je u njegovu srcu postojala neka vrsta mržnje. Da si ga upitao što se događa, ni on sam to ne bi mogao jasno objasniti – jednostavno je osjećao mržnju. Osobito je mrzio Boga i istinu, osobito je mrzio pozitivne stvari. Nije li to izopačeno? (Jest.) Takva osoba je đavao. Da si je upitao: „U koga vjeruješ?”, ona bi sigurno rekla da vjeruje u Boga. Vjeruje u Boga, a ipak mrzi Boga – to otkriva način razmišljanja đavla. To je izopačenost. Zašto to kažem? Prvo, Ja uopće ne znam tu osobu i nikada je nisam orezivao, a ipak je gajila tako duboku mržnju prema Meni – to je izopačeno. Drugo, braća i sestre su ti koji su uredili da taj čovjek uzgaja to povrće. Ako to nije htio raditi, mogao je pokrenuti to pitanje, ali on je umjesto toga iskalio svoj bijes na povrtnjaku. Nakon sadnje nije se pravilno brinuo o njemu i Višnjem je za jelo davao loše uzgojeno povrće. Treće, imao je poprilično volje uzgajati povrća za braću i sestre i dosta se dobro brinuo o njemu, ali u srcu nije imao volje kad se radilo o uzgoju povrća za Višnjeg. Bio je osobito pun mržnje, a nije jasno zašto – nitko ga nije uvrijedio, a ipak se tako odnosio prema Višnjem i prema Bogu. Nije li to izopačeno? (Jest.) Ta izopačena pokretačka snaga toliko je velika! S jedne strane, ona je zla; s druge strane, ona je izopačena – to je priroda đavla. Koliko god se Božja kuća tolerantno i strpljivo s ljubavlju odnosi prema đavlima, koliko god im Božja kuća daje prilika da postignu spasenje, oni te stvari uopće ne razumiju. U svom srcu jednostavno mrze Boga i Božju kuću. To je u potpunosti zato što je u prirodi đavla upravo da mrzi Boga i pozitivne stvari. Nitko ne može jasno reći koji je razlog tome – đavli jednostavno gaje bezrazložnu mržnju prema Bogu i pozitivnim stvarima. To se naziva izopačenošću. O čemu je taj čovjek svaki dan razmišljao? „Kakvo god povrće uzgojim, to ćeš jesti. Ako ispadne dobro, imat ćeš dobro povrće za jelo. Ako ga nisam dobro uzgojio, onda ga nemoj jesti. U svakom slučaju, uzgojio sam ga za tebe – moraš mi biti zahvalan!” Nisu li stvari u njegovu srcu bile izopačene? Sve stvari o kojima je razmišljao bile su opake, zlokobne i nenormalne. Ljudi sa savješću i razumom smatraju da su njegove misli neshvatljive – ne mogu pojmiti zašto bi on tako razmišljao. Upravo se tako ponašaju đavli. Sve stvari o kojima je razmišljao i promišljao u svom srcu bile su mračne i opake. Može li netko takav – tko je đavao – prihvatiti istinu? (Ne.) Nije posjedovao čak ni osnovni ljudski moral, savjest ni razum. Kad bi se spomenuo Bog, postao bi gnjevan i osjećao mržnju. Kad bi ga ljudi zamolili da obavi neki drugi zadatak, nije pružao toliki otpor; pružao bi osobiti otpor tek kad se radilo o uzgoju povrća za Višnjeg. To je zlo, to je izopačenost. Mogao bi ga upitati zašto pruža toliki otpor – to je stvar srca, i on možda ne bi mogao jasno reći što je točno uzrok tome. Jeste li vi u stanju jasno vidjeti što je uzrok ovog problema? Zašto se tako odnosio prema Bogu? Većini bi to bilo potpuno zbunjujuće: „Kako bi se netko tko vjeruje u Boga mogao tako odnositi prema Bogu? Nije li on nevjernik?” Sada, kroz razgovor u zajedništvu o istini, jeste li u stanju malo jasnije vidjeti bit i podrijetlo različitih vrsta ljudi? (Jesmo.) Trebali biste sada moći vidjeti malo jasnije – to su upravo oni ljudi koji su reinkarnirani iz đavola, i u njihovoj je prirodi da mrze Boga.

Recite Mi, mogu li se ljudi reinkarnirani iz đavola promijeniti? (Ne mogu.) Oni su baš poput velikog crvenog zmaja. I oni mogu govoriti ispravne riječi, riječi koje su u skladu sa savješću i moralom – ali ono što govore nipošto ne mogu provesti. Mogu izgovoriti mnogo lijepih riječi, ali kad treba učiniti nešto stvarno, oni ne mogu učiniti ni jednu jedinu stvar. Zašto ne mogu? Zato što su iznutra đavli. Osjećali bi se nelagodno i tjeskobno kad bi činili pozitivne stvari i stvari koje su u skladu s mjerilom ljudske savjesti. Tek kad čine zlo, kad čine ono što đavli čine, kad misle ono što đavli misle, osjećaju se ugodno i radosno. To je pravo lice takvih ljudi. Ako s njima besposleno čavrljaš, razgovaraš o stvarima tjelesnog života ili čak raspravljaš o aktualnim događajima i politici, oni su u stanju mirno sjediti. Ali čim se sadržaj zajedništva dotakne pozitivnih stvari, istine, Boga, Božjeg identiteta, Božje biti, Božjeg djela, Božjih nakana za čovjeka ili Božjih zahtjeva za čovjeka, u svom srcu osjećaju odbojnost i otpor – ne žele to slušati. Počinju se češati po ušima i obrazima, kao da sjede na iglama. U srcu im se počinju komešati uznemirenost i nemir kao da u njima raste divlji korov. Osjećaju da je ostati ondje čak i sekundu duže pravo mučenje, a neki će od njih čak ustati i odmah otići. Čak i ako neki ljudi, radi privida, ondje sjede vrlo pristojno i ne odu, njihove su misli već daleko odlutale – odavno su odletjele onkraj oblaka i jednostavno ne slušaju što govoriš. Zašto imaju ta očitovanja? Zato što u svom srcu osjećaju odbojnost prema Bogu i pozitivnim stvarima. Oni nisu zainteresirani za istinu; ne mogu je primiti niti je žele prihvatiti. Čim se na okupljanju razgovara u zajedništvu o istini, oni smisle svakojake izgovore da odu, govoreći: „Moram nešto obaviti” ili: „Moram uzvratiti poziv.” Jednostavno žele iskoristiti bilo kakav izgovor da pobjegnu. Takvi su ljudi jednostavno izopačeni. Ako netko prizna da vjeruje u Boga i slijedi Ga, onda ne bi trebao imati ta očitovanja. Ali kad se radi o stvarima koje se tiču pozitivnih stvari ili Boga, ljudi reinkarnirani iz đavola imaju ta očitovanja – to je izvan njihove kontrole i stvar je njihove priroda-biti. To je određeno njihovim podrijetlom i nitko ne može promijeniti tu činjenicu. Kada razgovaraš o istini, o pozitivnim stvarima, o Božjim nakanama, o Božjim riječima, njima se čini kao da ih osuđuješ, kao da će im to okončati život. To je pravo unutarnje stanje načina na koji se odnose prema Bogu, istini i pozitivnim stvarima. Naravno, to je također jedna vrsta očitovanja opake biti takvih ljudi. Budući da osjećaju odbojnost prema pozitivnim stvarima, istini i Bogu i gnušaju ih se, ono o čemu svaki dan razmišljaju i promišljaju u svojem unutarnjem svijetu nema baš nikakve veze s pozitivnim stvarima, istinom ni Božjim djelom. Sve o čemu razmišljaju u svom srcu povezano je s onim što je izopačeno. Razmišljaju o tome kako se pokazati da bi među ljudima mogli imati status i ugled, kako postupati da bi zaludili ljude, stekli status i naveli više ljudi da ih odobrava i ugleda se na njih, kako postupati da bi osvojili srce ljudi i zadobili njihovo odobravanje te kako od Božje kuće ili od vođa na svakoj razini zaslužiti priznanje i promaknuće. Sve o čemu razmišljaju i sve što čine ima prirodu nadmetanja, borbe, otimanja, obmanjivanja, spletkarenja, kovanja urota, poticanja, zavođenja, kontroliranja i zaluđivanja, zar ne? (Da.) Ne štede truda u činjenju tih stvari – spremni su podnijeti bilo kakvu teškoću. Tijekom cijelog procesa svoje patnje, oni kuju planove i spletkare o tome kakvo zlo učiniti, protiv koga spletkariti i koje ciljeve postići. U svemu što čine postoji strategija i konkretna namjera. Javno ne govore stvari koje su protivne istini niti javno čine stvari koje prekidaju ili ometaju rad crkve, a još manje javno osuđuju, napadaju ili hule na Boga. Ne čine ta očita zla djela. Ali u svom unutarnjem svijetu oni nikada ne razmišljaju ni o čemu što je povezano s istinom ili s pozitivnim stvarima, niti čak ikad razmatraju išta povezano s ljudskom savješću i razumom ili s moralom. O čemu onda razmišljaju? Njihov je um u potpunosti zarobljen planovima, lukavstvima, proračunima, zavjerama i spletkama. Zato, čak i ako izvana ne vidiš da se oni javno opiru Bogu niti čuješ da izgovaraju riječi kojima se žale na Boga, sumnjaju u Boga, osuđuju Boga ili čak na Boga hule, njihovo je srce ipak ispunjeno stavom prezira, podsmjeha i nepoštovanja prema Božjim riječima, Božjem djelu i svemu što je povezano s Božjim djelom. Bez obzira na to što Bog kaže, koji su Božji zahtjevi prema ljudima, koje su Božje namjere odnosno koja načela stoje iza raznih vrsta djela koja Bog čini, oni nikad na to ne obraćaju pažnju niti to prihvaćaju – u ovim ljudima naprosto ne postoji mjesto za prihvaćanje tih pozitivnih stvari. Iako ne vidiš da se javno opiru tim pozitivnim stvarima niti da ih osuđuju, gledano iz dubine njihova srca, oni osjećaju odbojnost prema njima i gnušaju ih se. Kada slušaju propovijedi, oni ne promišljaju o tome kako prihvatiti i primijeniti istinu, već o tome kako sažeti novo svjetlo i izraze koje čuju te ih pretvoriti u vlastite riječi da bi onda o njima s drugima besjedili i dijelili ih s drugima, s ciljem da ih ljudi poštuju i idoliziraju. U sebi misle: „Ako budem propovijedao ove riječi onima koji su se tek pridružili crkvi, zadobit ću divljenje i idoliziranje još većeg broja ljudi, i imat ću još viši status među ljudima. Taj će se status temeljiti na tome koliko doktrine razumijem i shvaćam, i koliko je sveobuhvatno shvaćam.” Čak i ako sjede tamo i slušaju propovijedi – čak i ako slušaju vrlo pozorno i marljivo te ulažu velik trud – njihov stav nije pozitivan, a njihov motiv nije čist. Oni ne slušaju sa stavom prihvaćanja istine, već o tome promišljaju kao da proučavaju teologiju, uspoređujući ono što je rečeno u propovijedima s Biblijom. Oni ne prihvaćaju Božje riječi niti se uspoređuju s njima u nastojanju da razumiju vlastite razne probleme i pronađu u njima put rješenja i načela za praktično postupanje kako bi mogli spoznati sebe, razviti istinsko kajanje, odbaciti svoje iskvarene naravi, postupati i ponašati se na način koji je u skladu s istina-načelima i udovoljiti Božjim nakanama – to nipošto nije njihov cilj. Koji je njihov cilj? Cilj im je opremiti se sa što više doktrina kako bi se mogli razmetati i pokazivati te navesti ljude da ih poštuju i idoliziraju. To je prvi cilj. Njihov drugi cilj je pronaći najjednostavniji put do zadobivanja blagoslova. Nakon što poslušaju propovijedi i potvrde da je to istiniti put, počinju promišljati o tome koliko nade imaju u zadobivanje blagoslova i postizanje spasenja. Zatim odlučuju iskoristiti metodu podnošenja teškoća i plaćanja cijene kako bi na prijevaru stekli povjerenje Božjeg izabranog naroda i Božje kuće, te kako bi Bog vidio teškoće koje podnose i cijenu koju plaćaju. Misle da vjerujući u Boga na ovaj način mogu zadobiti velike blagoslove i prekrasno odredište. Vidiš, njihov stav prema propovijedima i prema svakom aspektu istine nije da je jednostavno prihvate, a zatim primijene i iskuse – umjesto toga, oni imaju skrivene planove i spletke. Stalno se nadaju da će iskoristiti određene izraze ili klasične citate iz propovijedi i zajedništva kako bi opremili vlastite umove i retoričke arsenale da bi zaludili braću i sestre, navodeći sve da ih idoliziraju, omogućujući sebi da steknu položaj među ljudima i uživaju u velikom poštovanju drugih. Nisu li te misli, namjere i stavovi koje imaju dok slušaju propovijedi dovoljni da pokažu da su takvi ljudi vrlo izopačeni? (Jesu.) Može li itko ispraviti tu izopačenu pokretačku snagu u njima? Kad bi im rekao: „Ovakvo razmišljanje nije prihvaćanje istine – to nije stav koji bi trebao imati onaj tko teži istini. Ako tako razmišljaš, istina neće imati nikakvog učinka na tebe; neće ti omogućiti da postigneš spasenje. Trebao bi prihvatiti istinu, pronaći u njoj načela za praktično postupanje te u stvarnom životu primjenjivati i iskusiti Božje riječi, tako da Božje riječi postanu tvoja istina-stvarnost i na kraju postanu tvoj život” – bi li oni to mogli postići? (Ne bi.) Zašto ne? Je li to zato što nisu uložili dovoljno truda ili zato što se u našem razgovoru u zajedništvu o istini nisu uzeli u obzir njihovi osjećaje niti je razgovor sadržavao odgovarajuću opskrbu istinom usmjerenu na njihovo stanje? (Nijedno nije razlog.) Koji je onda razlog? (To je određeno njihovom biti koja mrzi istinu.) Stoga se mora reći da su očitovanja tih ljudi neodvojiva od njihove biti – ona su usko povezana. Nitko ne može ispraviti misli u njihovom srcu niti itko može promijeniti opaku priroda-bit tih ljudi koji su đavli. Oni mrze istinu i odbacuju je, pa ih istina ne može promijeniti. Može li se onda reći da takvoj osobi nema pomoći? (Može.) Odgovor je nedvojbeno „može”. Zašto? Zato što imaju priroda-bit đavola. Sve što otkrivaju u potpunosti je upravljano prirodom đavola – to nipošto nije privremeno otkrivanje iskvarenosti niti je to otkrivanje opakih iskvarenih naravi iskvarenog čovječanstva. To je zato što su oni đavli, a ne stvorena ljudska bića – to je korijen problema.

Kada sluša propovijedi, takva osoba ima neka dodatna očitovanja – svaki put kada Božja kuća razgovara u zajedništvu o istini i to uključuje razotkrivanje i raščlanjivanje zlih djela i očitovanja određenih ljudi, ona govori stvari poput: „Ne govoriš li o događaju koji se ranije dogodio? Znam cijelu priču. Točno znam s kojim ciljem to spominješ. Ne pokušavaš li samo iskoristiti razgovor i raščlanjivanje ovog pitanja kako bi uspostavio svoj autoritet i natjerao ljude da te slušaju? Ne želiš li jednostavno nekim ljudima očitati lekciju i neke potisnuti? Nije li to samo pokretanje kampanje? Samo bi budala povjerovala u ono što govoriš! Samo bi te budala slušala i praktično postupala prema istina-načelima!” Vidiš, čak i kada čuju neke primjere, izjave ili konkretna očitovanja ljudi, koji se odnose na određeni aspekt istine, ono što oni razumiju potpuno se razlikuje od onoga što drugi razumiju. Oni te stvari ne mogu ispravno shvatiti niti se mogu ispravno odnositi prema njima, pa čak mogu i iskriviti činjenice te suditi i osuđivati pozitivne stvari. Ono o čemu u svom srcu razmišljaju uvijek je tako mračno, a ipak smatraju da su osobito pametni i da znaju pravu priču. Nije li to izopačeno? To je baš kao kod velikog crvenog zmaja – veliki crveni zmaj kaže da Crkva Svemogućeg Boga uklanja ili izbacuje ljude u svrhu pokazivanja moći pred drugima, ali nikada ne kaže da Božja kuća, crkva time pročišćava crkvu. To je zato što su oni nevjernički đavli koji ne mogu shvatiti istinu; oni uvijek izokreću, sude i osuđuju pozitivne stvari, a prema pozitivnim se stvarima nipošto neće odnositi s ispravnim načinom razmišljanja. Radije će vjerovati da su evolucijom nastali od majmuna, da su potomci zmajeva, nego priznati da je ljude stvorio Bog. Nedavno sam čak čuo neke znanstvene istraživače kako govore da je divovska vrsta štakora od prije stotina milijuna godina bila predak čovječanstva – kakva smiješna i bizarna teorija! Ako ih pokušaš navesti da priznaju da je ljude stvorio Bog, da povjeruju da je ljude stvorio Bog, bez obzira na to kako to kažeš, oni to odbijaju priznati. Čak i kad im je ta činjenica iznesena ravno pred oči, oni i dalje ne vjeruju. Oni samo vjeruju da su ljudi evolucijom nastali od majmuna ili da su potomci štakora ili zmajeva. Radije će vjerovati u takve đavolje riječi nego povjerovati da je ljude stvorio Bog – da je ljudski život i dah dao Bog. Oni u to ne vjeruju, to ne priznaju niti su voljni prihvatiti tu činjenicu. Nije li to izopačeno? (Jest.) Ako kažeš da su potomci zmajeva, oni su oduševljeni. Ako kažeš da su evolucijom nastali od majmuna i da su potomci majmuna, ili da im je divovski štakor predak, oni kažu: „Da, kakva čast!” Ali ako kažeš da je ljude stvorio Bog, oni postaju neprijateljski raspoloženi – oči im plamte od bijesa i postaju puni mržnje prema tebi. To je tako izopačeno!

Oni koji su reinkarnirani iz đavlova najmanje su voljni slušati riječi zajedništva o istini. Osobito kada se takve riječi tiču spoznavanja sebe, raščlanjivanja stanja raznih vrsta ljudi, načina ulaska u istina-stvarnosti ili načela primjene istine, u srcu osjećaju krajnju odbojnost te istovremeno šire iskrivljena shvaćanja i mišljenja. Na primjer, kada crkva uklanja neke zlikovce, takva osoba huška druge, govoreći stvari poput: „Božja kuća nema ljubavi prema ljudima. Kao da kolju vola nakon što se polje preore” ili: „Ovi su ljudi uklonjeni jer su uvrijedili vođe na višim položajima.” Oni nisu u stanju ispravno se odnositi prema djelu čišćenja crkve unutar Božje kuće niti imaju čisto razumijevanje – razmišljaju i govore o tome na izokrenut način. Iz njihovih usta nećeš čuti nijednu riječ savjesti ili razuma niti ijednu riječ koja je pozitivna stvar, a još manje išta što je u skladu s istina-načelima. Njihovo je srce ispunjeno pritužbama, prkosom i ogorčenjem. Kada neobuzdano izražavaju svoja gledišta, sve stvari koje govore te sve misli i gledišta koja otkrivaju izopačeni su i izokrenuti. Tebi je to nezamislivo – razmišljaš o tome kako su oni godinama vjerovali u Boga i slušali propovijedi te kako se izvana čini da su prilično pristojni i da nisu loši, i pitaš se kako su u ključnim trenucima mogli izgovoriti te nerazumne stvari. Konačno su otkrili svoje prave misli, stvari koje su dugo skrivali u svom srcu – ne otkriva li to doista njihov problem? (Da.) Prave misli koje su otkrili potpuno su izokrenuti argumenti i hereze. Jesu li te izokrenute argumente i hereze onda izrekli jer su trenutačno bili loše raspoloženi? (Ne.) Nipošto ne. Bez obzira na to koliko godina vjeruju u Boga i slušaju propovijedi, te su misli uvijek bile skrivene u njihovu srcu, nikada ne ugledavši svjetlo dana. Ali kada dođe ključni trenutak i više ne mogu suspregnuti ono što žele reći, to eruptira poput vulkana – to u njima suviše snažno ključa, a jednog dana to više ne mogu obuzdati, pa taj izopačeni bijes izbije. Kada njihova đavolja priroda eruptira, izlaze svakojaki izokrenuti argumenti, hereze i zablude – govore riječi pritužbe na Boga, riječi hule na Boga, riječi vrijeđanja Boga, riječi ljubomore i mržnje prema ljudima, riječi huškanja – iz njih naviru svakojake đavolje riječi, i tek tada shvatiš da su oni đavao i da su se u potpunosti razotkrili. Prije si primjećivao da nikad nisu razumjeli propovijedi i da tijekom svih godina svoje vjere u Boga nikada nisu razumjeli istinu. Pretpostavio si da su lošeg kova i da je istina izvan njihova dosega, pa si ih smatrao bratom ili sestrom i nastojao im pomoći. Povjeravao si im se i govorio o tome kako su se tvoje iskvarene naravi pročistile. Ali kako god da si s njima razgovarao u zajedništvu, oni nikada nisu otvorili svoje srce i govorili o tome kakvi su doista. Nikada nisi mogao razumjeti: zašto ne mogu otvoriti svoje srce? Zašto ne razotkriju svoje stvarno stanje? Je li moguće da nikada nisu otkrili iskvarene naravi? Nikada ih nisi mogao prozreti, pa si čak mislio da su pristojni, jednostavni i bezazleni. Tek sada kada je njihova đavolja priroda eruptirala i kada su izrekli toliko stvari žaleći se na Boga i huleći na Njega, vidiš da zapravo nemaju ljudskosti i da je njihova priroda u potpunosti đavolja. Smatraš: „Ova je osoba zastrašujuća! Vjeruje u Boga sve ove godine, ali ispada da je u svom srcu uvijek mrzila istinu i opirala joj se! Nije ni čudo što se nikada nikome nije otvorila – bojala su se da će drugi prozreti njezinu đavolju prirodu! Ona je pravi pravcati đavao!” Kada prozreš njezinu bit, smatrat ćeš da si svih ovih godina bio potpuno slijep – svaki si dan izvršavao svoju dužnost i živio crkveni život s tom osobom, cijelo vrijeme misleći da je ona dobra, da je član Božje kuće, pripadnik Božjeg izabranog naroda, i nisi je uopće razlučivao. To je vrlo zastrašujuća situacija! Ako živiš s braćom i sestrama i u interakciji s njima te otkriješ da netko od njih ima iskvarene naravi ili krši načela u svojoj dužnosti, pa s njima razgovaraš o istini i pomažeš im, a oni to mogu prihvatiti i izraziti zahvalnost, tada ćeš biti prilično zadovoljan – smatrat ćeš da je ta osoba vrlo dobra, da voli istinu; ni najmanje nećeš osjećati odbojnost prema njoj. Ali ako se nekoliko godina družiš s đavlom i uvijek se prema njemu odnosiš kao prema bratu ili sestri, i često mu pomažeš, podržavaš ga i pokazuješ mu ljubav, strpljenje i toleranciju, a on te ipak gleda s velikim neprijateljstvom, s tobom je uvijek na oprezu kao da si mu neprijatelj, i sve više shvaćaš da u svom srcu ni najmanje ne prihvaća istinu te da nije ništa drugo doli đavao – kako bi se osjećao? Što se tiče osobe koju smo upravo spomenuli, a koja je izbačena – kad biste se družili s takvom osobom i jednog dana otkrili da je njezina ljudskost tako zla, da ne samo da u srcu mrzi Boga i uopće ne prihvaća istinu, već i mrzi one koji joj pomažu iz ljubavi, što te uvjeri da je takva osoba pravi pravcati đavao, kako bi se osjećao? (Osjećao bih da sam doista bio glup.) Prvo, osjećao bi da si bio glup i pitao bi se kako si u takvu osobu mogao uložiti toliko besmislenog truda. Što još? (Osjećao bih određeno gađenje.) Prema kome? Osjećao bi gađenje prema toj osobi ili sebi? (Prema njoj, ali i sebi jer je nisam mogao razlučiti.) Biste li je onda i dalje željeli viđati ili se družiti s njom u budućnosti? (Ne.) Kakav biste onda odnos željeli imati s njom? Kakav biste pristup željeli zauzeti u druženju s njom? (Nikad je više ne bih želio vidjeti – što dalje od nje, to bolje.) Što ako bi tijekom izvršavanja svoje dužnosti ponekad ipak morao viđati tu osobu ili s njom razgovarati o poslu, i ne bi je mogao izbjeći – što bi tada učinio? Jeste li za takav slučaj izvukli ikakva načela i putove praktičnog postupanja? Osjećate gađenje prema toj osobi i zato je želite izbjegavati i ne viđati, ali ako je u svojoj dužnosti izbjegavate, to će odgoditi posao i utjecati na njega – što biste trebali učiniti? Imate li kakva dobra rješenja? (Ne.) Onda ću vam ja reći dva. Prvo je, ako takva osoba može ostati u crkvi i služiti, onda u svojoj dužnosti i ne moraš biti u kontaktu s njom kada za to nema potrebe. To je zato što osjećaš gađenje prema njoj, kontakt s njom je neugodan i bolan, a i zato što i ona može primijetiti da osjećaš gađenje prema njoj, što je uzrujava. Stoga joj više ne trebaš otvarati svoje srce i govoriti svoje najdublje misli kao prije. Umjesto toga, samo budi tolerantan i strpljiv te komuniciraj s njoj koristeći mudre metode – to je dovoljno. To je jedno načelo. Drugo je, kada u svom poslu moraš biti u kontaktu s njom, moraš joj jasno objasniti posao koji joj se dodjeljuje i povezana istina-načela. Ovdje moraš obratiti pozornost na jednu stvar – moraš vidjeti je li takva osoba sposobna uspješno dovršiti posao koji joj je dodijeljen. Ako je uglavnom sposobna obaviti dio tog posla, onda s njom razgovaraj u zajedništvu i riješi to nepristrano i objektivno. Ali ako je u tom poslu uvijek površna i neodgovorna, onda joj ne možeš mirno predati posao, već bi trebao izabrati nekog drugog. Ako u tom trenutku nema prikladnog kandidata i nemaš izbora nego upotrijebiti tu osobu, što bi onda trebao učiniti? Trebao bi organizirati da je netko nadzire. Čim se utvrdi da ne obavlja stvarni posao ili da se ponaša na način koji izaziva prekidanja ili ometanja, to se mora odmah prijaviti. Ako osobi koja je nadzire to ne pođe za rukom, onda postoji još jedno rješenje: vođe i djelatnici trebali bi je osobno nadzirati i pratiti njezin rad, i to bi trebali nešto češće raditi. To je zato što su takvi ljudi izuzetno nepouzdani; čim nisu pod stalnim nadzorom, skloni su činiti zlo te prekidati i ometati rad crkve, a tada bi gubici koji dolaze s njihovim upotrebljavanjem nadmašili dobitke. Dakle, zbog posla moraš biti u interakciji s njima, to ne možeš izbjeći. Ne možeš se udaljiti od njih ili ih ignorirati samo zato što si ih u stanju razlučiti i vidjeti njihovo pravo lice – to bi bilo očitovanje neodgovornosti. Budući da si ih u stanju razlučiti i znaš da imaju đavolju priroda-bit te znaš da mogu činiti zlo i uzrokovati ometanja, onda tim više imaš odgovornost nadzirati ih i pratiti, umjesto da ih ignoriraš iz straha ili gađenja. Tvoja najveća odgovornost kao vođe ili djelatnika jest čuvati vrata Božje kuće, štititi rad Božje kuće i brinuti se o braći i sestrama. Sada kada je đavao otkrio svoj pravi oblik, a ti si ga već prozreo i znaš kakav je to bijednik, tim više bi ga trebao dobro nadzirati kako bi on što učinkovitije služio – to bi trebao činiti. Ne smiješ, zato što si ga prozreo, odbiti obraćati pozornost na njega ili mu jasno ne objasniti posao koji bi mu se trebao objasniti ili odbijati razgovarati s njim čak i ako te pita o poslu. Nije li to iskaljivanje bijesa na radu Božje kuće? Nije li to zanemarivanje rada Božje kuće i ulaska u život braće i sestara? Griješiš ako to činiš – to znači da nisi ispunio svoju odgovornost. U svom privatnom životu možda uopće nemaš posla s njim i možda se više ne družiš s njim kao prije. Ali ako rad Božje kuće zahtijeva da budeš u interakciji s njim i družiš se s njim, onda ne možeš izbjegavati tu odgovornost – to je tvoja dužnost i tvoja odgovornost, i ne možeš tražiti izgovore da bi to izbjegao. Kada se radi o đavlovima, pristup pukog udaljavanja, odbacivanja, izbjegavanja te gnušanja i odbojnosti koje osjećaš prema njima u srcu nije u skladu s Božjim nakanama. Moraš ih također nadzirati i obuzdavati. Ako su voljni služiti, trebao bi im pomoći i upotrijebiti ih da pravilno služe – omogući im da što učinkovitije služe. Ako ne služe pravilno te ako ometaju i uništavaju rad crkve čim ih se i na trenutak ne nadzire, tada šteta koju uzrokuju nadmašuje njihovu korisnost i moraju se odmah ukloniti. Takve negativne primjere treba po potrebi iznositi i raščlanjivati, kako bi braća i sestre stekli sposobnost razlučivanja, prozreli priroda-bit đavola i Sotona, a zatim ih iz srca odbacili, da ih oni ne bi zaludili, omeli niti kontrolirali. To znači upotrijebiti đavlove i Sotone, upotrijebiti sve stvari da služe Božjem izabranom narodu. To je vaša odgovornost – to biste trebali činiti. Ali vi nemate taj osjećaj odgovornosti. Baš kao što ste ranije rekli – kada steknete sposobnost razlučivanja takve osobe, osjećate gađenje i više je ne želite vidjeti, a ako je vidite, zaobilazite je, držeći se što je dalje moguće. To je jedino rješenje koje imate. Uopće nemate osjećaj bremena za rad Božje kuće, za interese Božje kuće niti za ulazak u život braće i sestara. To je vaš rast – razotkriven je, zar ne? Prozreš bit đavla, a zatim ga izbjegavaš kad god ga vidiš. Ali time ne štitiš braću i sestre te zbog toga oni bivaju povrijeđeni. Ne ispunjavaš svoju odgovornost kao vođa ili djelatnik – to je neizvršavanje dužnosti. Kada se đavao još ne razotkrije, trebao bi oglasiti uzbunu za braću i sestre, podsjetiti ih da se čuvaju zlih ljudi, reći im što je đavao učinio, zašto je učinio takve stvari, kakva je priroda njegovih postupaka, kakve učinke ti postupci mogu izazvati i kakve posljedice mogu donijeti, kako Bog karakterizira tog đavla i na koji se način prema njemu treba odnositi. Kada braća i sestre steknu sposobnost razlučivanja, a đavao završi sa služenjem i nema vrijednosti za braću i sestre ili Božju kuću, tada bi ga trebao ukloniti te okončati sam život tog đavla i Sotone. To se zove mudrost – to je obavljanje posla prema načelima i posjedovanje puta za praktično postupanje. Na tebi je kako ćeš se družiti s takvom osobom u privatnom životu – to je tvoja sloboda. Ali postoji odgovornost koju kao vođa ili djelatnik moraš preuzeti: moraš štititi braću i sestre te čuvati interese Božje kuće i rad crkve. Na temelju tog načela, ako takva osoba koja je đavao trenutačno služi, ne bi trebao žuriti s poduzimanjem mjera protiv nje. Trebaš nadzirati njezin rad i pomno pratiti svaki njezin pokret da vidiš što radi. Čim se pojave bilo kakvi znakovi da nešto nije u redu, moraš je odmah razotkriti i orezati ili je ukloniti s položaja. Ako je ta osoba nakon razotkrivanja i orezivanja u stanju donekle poslužiti, to je korisno za rad crkve. Ali čim se otkrije da ne želi služiti, da ne ide dobrim putem, da namjerava prekidati i ometati te ispružiti svoje đavolje kandže da zaludi braću i sestre, tada đavao otkriva svoj pravi oblik i upravo je to pravo vrijeme da se protiv njega poduzmu mjere. Dobio je priliku da služi, ali to nije činio kako treba – pošalji ga onda u grupu B. Ako je situacija ozbiljna, ukloni ga ili izbaci – to je također trenutak da se okonča Sotonina sudbina. Dok god se pridržavate ova dva načela, moći ćete se prema zlim ljudima i đavlovima odnositi načelno. Znači li ovakvo postupanje da ispunjavate svoje odgovornosti? (Da.) S jedne strane, bit ćete sposobnosti razlučivati đavlove, više vas neće zaluđivati niti ometati, i više nećete činiti gluposti – u najmanju ruku, s takvim ljudima koji su đavlovi više nećete razgovarati u zajedništvu o istini. U srcu ćeš znati: ovaj je čovjek đavao – razgovarati s njim o istini isto je kao bacati bisere pred svinje; kako god da mu se razgovara o istini, to će biti uzalud. Stoga nećeš nastaviti činiti gluposti. Govorit ćeš mu samo o nekim doktrinama koje bi trebao razumjeti te o pravilima kojih bi se trebao pridržavati – to je dovoljno. Ako tako praktično postupaš, rad crkve neće biti pogođen. Međutim, ako ne razumiješ načela, činit ćeš gluposti. S druge strane, vođe i djelatnici moraju pravilno nadzirati te služitelje i đavlove koji ni najmanje ne prihvaćaju istinu i upotrebljavati ih. Ovakvim praktičnim postupanjem može se osigurati da rad crkve ne bude pogođen, a istovremeno se braću i sestre štiti od toga da ih đavlovi i Sotone zalude i ometaju. Razumijete li? (Da.) Prema zlim ljudima i đavlovima nipošto se ne smiješ odnositi kao prema braći i sestrama. Dok god si sposoban razlučivati đavlove i zle ljude, više nećeš činiti gluposti. Ljudi u prošlosti nisu imali sposobnost razlučivanja i činili su mnoge gluposti – uvijek su se prema zlim ljudima i đavlovima odnosili kao prema braći i sestrama, dopuštajući đavlovima da im se smiju. Kada si otvarao srce da razgovaraš s đavlovima, oni su mislili: „Tako si pošten, tako čist i otvoren – doista si glup!”, izrugujući ti se u sebi. Sada kada đavlove možeš razlučivati, više nećeš činiti takve gluposti. Sada znaš da, da bi otvorio srce u zajedništvu ili da bi nekoga podržao i pomogao mu, to moraš činiti s pravom braćom i sestrama, onima koji teže istini i imaju ljudskost – ne s đavlovima. To je jedan aspekt. Drugi je da se te đavlovi više ne plaše niti zastrašuju. Znaš da su oni đavlovi i znaš što misle u svom srcu. Sada kada ih možeš razlučivati, znaš kako se prema njima prikladno odnositi. Moraš ih stalno pomno pratiti – vidjeti što pokušavaju učiniti, što u svom srcu računaju i smišljaju, koje bi dijelove posla mogli prekidati, ometati i sabotirati, koje bi riječi mogli koristiti da druge huškaju i zaluđuju te koje ciljeve pokušavaju postići. Kada sve te stvari jasno vidiš, znat ćeš kako prikladno postupati i pridržavat ćeš se istina-načela.

Nakon što smo razgovarali u zajedništvu o razlučivanju izopačenih očitovanja ljudi koji su reinkarnirani iz đavlova, većina vas sada vjerojatno ima određenu jasnoću u svom srcu, a također i nešto sposobnosti razlučivanja – poput toga koji ljudi, nakon svih ovih godina interakcije s njima, izgledaju kao đavli, s kojima više nećete dijeliti svoje prave osjećaje; i koji su ljudi braća i sestre, s kojima ćete se više družiti, zbližiti se i – kada se nešto dogodi – više razgovarati. Na taj će način vaše ophođenje sa svim ljudima biti načelno i nećete griješiti. Ali može li većina ljudi doći do točke razlučivanja đavlova, proziranja prirode đavlova? A ako je đavao voljan služiti, mogu li oni iskoristiti đavolje služenje? Većina braće i sestara nije sposobna praktično postupati na taj način – ali vođe i djelatnici moraju biti sposobni. Zašto kažem da moraju biti sposobni? Zato što ti, kao vođa ili djelatnik, moraš pomno ispitati stvari. Kada otkriješ da zla osoba čini zlo, moraš biti sposoban odmah je razotkriti i raščlaniti, te zauzdati njezino prekidanje i ometanje. Ako možeš praktično postupati na taj način, moći ćeš osigurati normalan napredak crkvenog rada, a braća i sestre bit će zaštićeni – rast će u razlučivanju, a njihov ulazak u život neće biti pogođen zbog ometanja đavlova. Ako nisi u stanju tako praktično postupati – ako ne možeš zauzdati đavlove, ne možeš čuvati vrata – onda će đavlovi stalno dolaziti i ometati. Danas će ometati jednu osobu zbog čega postaje negativna i ravnodušna u propovijedanju evanđelja; sutra će ometati drugu, zbog čega ta osoba ne želi izvršavati svoju dužnost, odgađa posao i to te prisiljava da joj nađeš zamjenu. Stalno ćeš morati rješavati neke iznenadne, neočekivane situacije. Nije li obavljanje posla na ovaj način vrlo pasivno? (Jest.) Nisi li onda, kao vođa ili djelatnik, daleko od usklađenosti s mjerilom? Da ne služiš kao vođa ili djelatnik, mogao bi upravljati svojim ulaskom u život, svojim jedenjem i pijenjem Božjih riječi i svojom dužnošću. Ali čim počneš služiti kao vođa ili djelatnik, zauzet si svaki dan – mahnito juriš okolo, padaš s nogu od posla. Ili se pojavi antikrist ili zla osoba koja ometa crkvu ili neka braća i sestre postanu negativni i ne žele izvršavati svoju dužnost ili novog vjernika zalude glasine pa više ne želi vjerovati i povuče se. Posao se ne obavlja kako treba, zbog čega problemi stalno iskrsavaju posvuda, a zbog neprekidnog prisustva tih problema ti si preopterećen i iscrpljen te se ne možeš nositi s tim svaki dan, ne možeš dobro jesti ni spavati – a ipak, posao se ne obavlja dobro. To znači biti potpuno nesposoban za posao. Takav vođa ili djelatnik nikako nije u skladu s mjerilom. Zašto kažem da nisi u skladu s mjerilom? Zato što nisi unaprijed jasno razgovarao u zajedništvu o tim problemima za koje je bilo sigurno da će se pojaviti, omogućujući svima da razumiju istinu i steknu sposobnost razlučivanja, kako bi se problemi mogli odmah riješiti čim se pojave. Drugim riječima, većinu ljudi nisi unaprijed pripremio i opremio ih sposobnošću da se odupru tim stvarima. Na kraju, kada su se te stvari događale jedna za drugom, postao si vrlo pasivan – stalno si čistio nered, stalno rješavao posljedice. To znači da si kao vođa ili djelatnik daleko od usklađenosti s mjerilom. U načinu na koji se odnosiš prema raznim vrstama đavlove, tvoje su metode za postupanje s njima neprikladne, posao koji obavljaš nedostatan je, stoga se rad crkve stalno ometa i neprestano je opterećen problemima. Stalno moraš popravljati stvari i dovoditi ih u red, pa se osjećaš izuzetno zaokupljeno, a obavljanje ovog posla postaje vrlo naporno.

Sjećate li se dvaju načela za ophođenje s ljudima reinkarniranih iz đavlova? Koje je glavno? Nemojte se bojati đavlova i Sotona te ih nemojte izbjegavati. Umjesto toga, naučite ih razlučivati, prozreti njihovu bit i dokučiti čemu naginju njihove misli; to jest, naučite jasno vidjeti što žele učiniti u crkvi i koje ciljeve žele postići. Na taj način možete pasivnost pretvoriti u inicijativu i aktivno krenuti u protunapad kako biste ih razotkrili i obračunali se s njima. Vidjevši đavlove i Sotone kako govore i postupaju, ako samo osjećate gađenje i ne želite se obazirati na njih niti raditi s njima i to je sve – ako ignorirate čak i kada vidite đavlove i Sotone kako ometaju i prekidaju crkveni rad – je li takvo postupanje u skladu s Božjim nakanama? (Nije.) Nakon što se đavlovi i Sotone uvuku u crkvu, oni crkveni život neće živjeti u skladu s pravilima, a još će manje služiti u skladu s pravilima. Neizbježno će govoriti i raditi stvari, čak do te mjere da neće odustati dok ne ostvare svoje ciljeve. Stoga, u ophođenju s đavlovima morate biti mudri i postupati prema istina-načelima. One koje treba razotkriti i odbaciti, mora se razotkriti i odbaciti. Dok đavao još nije razotkriven, ako je voljan služiti, onda ga iskoristite da služi i pomno ga motrite dok to čini. Na primjer, ako određenog nadzornika zaduženog za neki dio posla ne možeš sasvim prozreti – vidiš da nije tako jednostavan i otvoren kao ostala braća i sestre, da nikome nikada ne govori cijelu istinu i da ne traži rješenje kada se u poslu susretne s poteškoćama ili problemima – onda moraš preuzeti inicijativu da temeljito razjasniš njegovu situaciju. Ne smiješ biti pasivan i čekati dok ne upropasti posao, a zatim pokušavati popravljati štetu kad je već prekasno. Moraš razgovarati s njim i vidjeti kakav mu je stav prema njegovoj dužnosti, ima li konkretne planove i aranžmane za posao, ima li načela za obavljanje posla, može li raditi prema radnim aranžmanima, je li sposoban obmanjivati one iznad sebe i skrivati stvari od onih ispod sebe te raditi po svome. Nisu li to stvari na koje bi trebao obratiti pozornost? (Jesu.) Pretpostavimo da otkriješ da je netko đavao i stoga više ne stupaš u interakciju s njim, čak govoreći: „Ovaj je đavao krajnje zastrašujuć – osjećam gađenje čim ga vidim. Više neću razgovarati s njim. Moram povući jasnu granicu između sebe i njega, a neka braća i sestre također povuku jasnu granicu – svi bi ga trebali ignorirati.” Je li u redu tako postupati? To je glup način postupanja. Nije ni pametan ni mudar, i to ne znači imati rast. Misliš li da si pametan samo zato što ne razgovaraš s njim? Jesi li ti osoba koja vodi računa o Božjim nakanama? Jesi li ispunio svoju odgovornost? Jesi li preuzeo breme čuvanja stada i stražarenja na vratima Božje kuće? Ne bi li i ti trebao razmišljati o tim stvarima? To što Bog traži da ljudi imaju sposobnost razlučivanje đavlova nipošto ne znači da je dovoljno samo ih odbaciti. Također moraš biti sposoban nadzirati đavlove i obuzdavati ih; ako đavao još nije razotkriven i želi služiti, također moraš biti sposoban iskoristiti ga – te su stvari također dužnost koju bi trebao izvršiti, odgovornost koju bi trebao ispuniti, i to je isključivo radi zaštite crkvenog rada. Ako vidiš da je netko izuzetno nedokučiv, da je sve što kaže neprobojno i da ga nitko ne može prokužiti, onda je ta osoba vrlo opasna i nije vrijedna povjerenja. Osobito ako vidiš nekoga tko se ponaša osobito zlokobno i nenormalno, podmuklo, lukavo – tko nikome nikada ne govori cijelu istinu i koga većina braće i sestara koji su u interakciji s njim ili se s njim druže ne može prozreti – onda se takvu osobu ne može samo tako odbaciti i ostaviti na miru. Umjesto toga, moraš joj pristupiti, stupiti s njom u kontakt i razgovarati s njom kako bi stekao bolje razlučivanje i uvid, vidio što misli, koji su izvor i motiv njezinih postupaka, što planira učiniti, je li sposobna preuzeti posao dok izvršava svoju dužnost, bi li mogla ometati crkveni rad i uspostaviti neovisno kraljevstvo te donosi li njezino izvršavanje dužnosti više štete nego koristi, tako da šteta na kraju nadmaši korist. Gledaj – je li jednostavno biti vođa ili djelatnik? Kada se u crkvi otkrije takva osoba, ne samo da se ne smiješ udaljiti od nje i izbjegavati je, već joj umjesto toga moraš aktivno pristupiti i stupiti u kontakt s njom. Koja je svrha toga? Svrha je uhvatiti se u koštac s njezinom situacijom i poduzeti mjere opreza. Na primjer, ako naiđeš na agenta ili špijuna KPK-a koji stalno pokušava doći do tvojih osobnih podataka i u srcu osjetiš da je on špijun, trebao bi ga se čuvati i nipošto mu ne smiješ otkriti svoju stvarnu situaciju. Također moraš zapamtiti jednu još važniju stvar: ne smiješ mu dopustiti da sazna tvoj broj telefona, e-adresu i tako dalje. Međutim, ako samo paziš da ne zabada nos u tvoju situaciju, ali potpuno zanemaruješ druge stvari poput toga s kim je još u kontaktu, čije podatke traži i o kojoj se situaciji u crkvi raspituje, i prelaziš preko njih – misleći čak da si prilično pametan što to činiš – kako onda rješavaš to pitanje? Jesi li pokazao ikakvu mudrost? Jesi li pokazao da imaš rast? Jesi li ispunio svoju odgovornost? Jesi li zaštitio interese Božje kuće i braću i sestre? Ako uopće ne razmatraš ta pitanja, onda si krajnje sebična i prezira vrijedna osoba. Recimo da naiđeš na nekoga tko je đavao, i on te pita odakle si i vjeruje li itko u tvojoj obitelji u Boga; znaš da pokušava izvući informacije, pa usputno kažeš nekoliko stvari kako bi ga otpravio, ne otkrivajući svoju stvarnu situaciju, a zatim mu uzvratiš pitanjima: „Odakle si ti? Tko u tvojoj obitelji vjeruje u Boga? Kakav je crkveni život u crkvi u tvom rodnom gradu? Uhićuje li KPK tamo vjernike? Jesi li ikada bio uhićen?” Čuvši to, agent ili špijun KPK-a pomisli u sebi: „Uvijek sam ja bio taj koji postavlja pitanja – nikada mi nitko nije uzvratio pitanjima. Ova osoba ima mozga!” Vidjevši da mu stalno postavljaš pitanja, on se zabrine da će njegov identitet biti otkriven i stoga mijenja temu. Takvu osobu moraš pažljivo promatrati. Ako utvrdiš da je iznimno sumnjiva i da postoji osamdeset posto šanse da je špijun KPK-a, onda se moraš čuvati te osobe – ne smiješ odati ni djelić informacija o braći i sestrama. Ako se braća i sestre uopće ne čuvaju te osobe i bez zadrške joj kažu sve što znaju, voljni razgovarati o bilo čemu, onda to lako ugrožava crkvu i braću i sestre. Stoga takvu osobu moraš budno motriti – promatrati s kim stalno stupa u kontakt, od koga stalno pokušava dobiti informacije, provjerava li potajno brojeve telefona braće i sestara, ili provjerava račune na njihovim računalima, ili ljudima iza leđa istražuje interne informacije Božje kuće. Moraš je pomno pratiti – ne smiješ joj dopustiti da uspije. Također moraš reći braći i sestrama da se čuvaju te osobe – ako ona više puta pokušava izvući informacije, treba je izbjegavati i mora je se upozoriti da ne uznemirava ljude. Osim toga, također moraš vidjeti koje hereze i laži širi kako bi braću i sestre navela na pogrešan put – ako otkriješ takve probleme, onda bi se odmah trebao suočiti s njom i odmah se pozabaviti njome. Praktično postupati na ovaj način znači štititi rad crkve i braću i sestre – to je odgovornost vođa i djelatnika, a također i Božjeg izabranog naroda. Ako stojiš po strani i ne poduzimaš ništa, dopuštajući toj osobi da okolo ispituje kako joj se prohtije, moguće je da će mu neki glupi ljudi ili novi vjernici s plitkim temeljima u vjeri reći sve. Nakon toga, policija u kontinentalnoj Kini može odmah početi uhićivati njihove članove obitelji i rođake, što određenim crkvama te određenoj braći i sestrama donosi nevolje. Kakva god nevolja bila prouzročena, u svakom slučaju, ako kao vođa ili djelatnik otkriješ nekoga tko je đavao, ali ne poduzmeš odmah mjere, ne provedeš pravilno mjere opreza, zbog čega neki glupi i neuki ljudi odaju brojne stvari koje se ne bi smjele odati i dopuste da informacije o braći i sestrama procure, što crkvenom radu te braći i sestrama donese nevolje, onda je to tvoje neispunjavanje odgovornosti. Reci Mi, kako si u ovom slučaju obavio svoju dužnost? Jesi li je dobro izvršio? (Ne.) Kad ne izvršiš svoju dužnost dobro – jesi li time iznevjerio Boga? (Da.) Time čovjek iznevjerava Boga. Ako ste vi sami prilično sigurni u inozemstvu, ali vas zbog vlastite gluposti nadmudri agent KPK-a, to će donijeti opasne posljedice; crkvama te braći i sestrama u vašem rodnom gradu u kontinentalnoj Kini donijet će nesreću. Želite li vidjeti takvu posljedicu? (Ne.) Ako netko ima imalo savjesti i ljudskosti, ne bi smio željeti da se takvo što događa; bez obzira na to gdje se on sam trenutačno nalazi, ne želi vidjeti da bilo tko od braće i sestara u kontinentalnoj Kini trpi progon. Ako netko kaže: „Pa, ja sam sada siguran u inozemstvu – koga briga tko će biti uhićen! Kakve veze ima sa mnom ako netko pati? Nije me briga ni za vlastitu obitelj. Nisam im privržen” – ima li takva osoba ljudskosti? (Ne.) Ona nema ljudskosti – osoba ne smije tako razmišljati. Ako tvrdiš da imaš savjest i ljudskost, onda u najmanju ruku ne smiješ donijeti nevolje svojim rođacima i crkvi u kontinentalnoj Kini. Stoga, kada se suočavaš s đavlovima, nije dovoljno da samo njih možeš razlučivati – moraš također razmišljati sveobuhvatno. Moraš razmišljati o tome kako da postupiš, a da pritom ne razotkriješ sebe, a istovremeno da osiguraš da tvoji roditelji, rođaci te braća i sestre u kontinentalnoj Kini ne budu povrijeđeni. Moraš ispuniti svoju odgovornost da zaštitiš crkveni rad i stražariš na vratima Božje kuće. To je odgovornost koju bi ljudi trebali ispuniti. Ako si dao sve od sebe, onda čak i ako je nešto pošlo po zlu jer neke stvari nisi mogao učiniti ili zato što nisi prozreo neku stvar, nisi ti kriv – sve je u Božjim rukama. Ali iz perspektive ljudi, mora ti biti jasna odgovornost koju bi ljudi trebali ispuniti. Ne smiješ je izbjegavati i ne možeš misliti samo na sebe – moraš također uzeti u obzir braću i sestre oko sebe i crkveni rad. Je li ovaj put primjene sada jasan? (Da.) Vidiš, da o ovim stvarima nismo razgovarali u zajedništvu, vi biste previdjeli ključne i najvažnije stvari, i dalje biste smatrali da znate kako se odnositi prema đavlovima i Sotonama. U stvarnosti, vi ne razumijete načela primjene – to je vaš stvarni rast.

Bez obzira na to možeš li uočiti stav đavlova prema istini, pozitivnim stvarima i Bogu ili ne, njihova je bit, u svakom slučaju, mržnja prema istini, prema pozitivnim stvarima i prema Bogu. To znači biti izopačen. Bilo iz riječi koje otkrivaju ili iz misli i gledišta u njihovom srcu, moguće je vidjeti njihov stav prema istini, prema pozitivnim stvarima i prema Bogu. Sudeći po tom stavu, sa sigurnošću se može reći da đavlovi nipošto ne prihvaćaju istinu, nipošto ne prihvaćaju pozitivne stvari i, naravno, nipošto ne obožavaju Boga. Stoga od ljudi ne prihvaćaju nikakve ispravne prijedloge, izjave ili poticanja. A što se tiče istina-načela od Boga, Božjih opomena, Božjih zahtjeva i Božjih učenja za ljude, oni sve to još više odbacuju i nikada ne prihvaćaju. Umjesto toga, u svom srcu spletkare o onome što im se sviđa, o onome što im donosi korist. Spletkare o svom statusu, ugledu, ponosu i odredištu; spletkare o svim povlasticama u kojima žele uživati, koje žele dobiti i steći u svom stvarnom životu. To je njihov unutarnji svijet i to je dovoljno da pokaže da je njihova priroda-bit opaka. Ta izopačena priroda-bit nikada se neće promijeniti. Od početka do kraja, sve što čine, sve njihove misli i gledišta, nemaju nikakve veze s istina-stvarnošću niti imaju ikakve veze s Božjim učenjima ili ispravnim putem ljudskog života; sve su to opake negativne stvari. Koliko god s ljudima opake biti razgovarao u zajedništvu o istini, koliko god im pokušavao s ljubavlju pomoći, ne možeš ih dirnuti, ne možeš promijeniti njihove misli i gledišta niti možeš promijeniti njihov način života u kojem svaki dan razmišljaju samo o zlu. Naravno, također ne možeš promijeniti ciljeve kojima teže niti način i smjer planiranja svih stvari. Ti ljudi koji su đavli ostaju isti od početka do kraja. Njihova se opaka bit neće promijeniti. Čak i ako su u Božjoj kući oduvijek izvršavali dužnost, ako se nisu odrekli Božjeg imena niti su napustili istiniti put, budući da ne prihvaćaju istinu, a sve o čemu razmišljaju i promišljaju povezano je s negativnim i opakim stvarima, njihove se iskvarene naravi nikako ne mogu odbaciti niti njihova ljudskost može proći kroz ikakvu promjenu. Naravno, jedno je sigurno: ti ljudi nikako ne mogu postići spasenje. Što se tiče njihova odredišta, to se podrazumijeva. Ovdje ne razgovaramo u zajedništvu o tome kakvo im je odredište. Usredotočeni smo na razlučivanje i raščlanjivanje njihove priroda-biti.

Sada smo u dovršili razgovor u zajedništvu o prvom očitovanju izopačene priroda-biti ljudi reinkarniranih iz đavlova – „biti podmukao i nenormalan”. Uglavnom smo razgovarali o njihovim raznim stavovima i očitovanjima u načinu na koji se odnose prema pozitivnim stvarima, kao i o raznim mislima i gledištima koja gaje i drže u svom srcu. Bilo da se radi o njihovim konkretnim otkrivenjima i očitovanjima ili o stvarima skrivenim u dubini njihova srca koje se ne usuđuju razotkriti, sve to dokazuje da oni nisu obični iskvareni ljudi. Oni ne posjeduju savjest ni razum običnih iskvarenih ljudi. Također se može reći da ti ljudi ne posjeduju ljudskost običnih iskvarenih ljudi. Jednostavno rečeno, ti ljudi nemaju ljudskost. Koliko god njihove misli i gledišta bili opaki, koliko god njihove izjave, postupci, ponašanja i vladanje bili opaki i nespojivi s ljudskošću, oni toga uopće nisu svjesni. Oni nikada ne karakteriziraju vlastitu priroda-bit kao opaku, protivnu istini ili neprijateljsku prema istini. Koliko god ti razgovarao s njima, oni i dalje žive u svijetu svojih iskvarenih naravi. Kada se druže, ti se ljudi osobito dobro slažu i istomišljenici su u svojoj pokvarenosti. Ali u svom srcu oni osjećaju iznimnu odbojnost prema ljudima koji razumiju istinu i teže istini, te ih se gnušaju.

B. Prepuštanje seksualnim željama tijela

Raspravljajući o izopačenoj priroda-biti ljudi koji su reinkarnacije đavlova, prošli put smo spomenuli njihovu „pohotnost” i „seksualnu provokativnost”, dvije vrste očitovanja seksualne želje tijela. Osim ova dva, postoji još jedan aspekt koji je povezan s „pohotnošću” i „seksualnom provokativnošću”, vrsta izvanjskog ponašanja ili proživljavanja ljudskosti, a to je „razvratnost”. „Pohotnost” i „razvratnost” obično idu zajedno. Znate li što znači „razvratnost”? (Raspušteno i neobuzdano ponašanje te lakomisleno nabacivanje drugima.) „Razvratnost” znači prepuštanje užicima – to znači biti raspušten i neobuzdan. Ova tri aspekta trebala bi biti dovoljna za raščlanjivanje opakih očitovanja takve osobe u pogledu seksualne želje tijela. Odrasli bi trebali moći razumjeti očitovanja pohotnosti, seksualne provokativnosti i razvratnosti. To nije apstraktno, jer se takve stvari i takvi ljudi obično viđaju u svakodnevnom životu i o njima se sluša. Koja su onda glavna očitovanja takvih ljudi? Kada je riječ o odnosima između muškaraca i žena, oni su neobuzdani, nemaju granica niti osjećaj srama. Izrazito se prepuštaju svojoj seksualnoj želji, ne obuzdavaju je niti se imalo suzdržavaju. Istodobno, ne osjećaju nimalo srama zbog prepuštanja svojoj seksualnoj želji. Bez obzira na svoje godine, spol ili bračni status, oni su osobito zainteresirani za suprotni spol i posvećuju mu posebnu pozornost. Kad god se nađu u skupini ljudi, obraćaju pozornost na pripadnike suprotnog spola koji ih zanimaju. Ta pozornost ne znači da ih oni samo gledaju više nego inače, čavrljaju ili se normalno druže s njima – radi se o tome da se nađu zarobljeni u seksualnoj želji između muškaraca i žena te se upuštaju u ljubavnu vezu. Kada je riječ o osobi koja im se sviđa, koliko god ona imala godina i pristaje li na to ili ne, čim im se ta osoba svidi, preuzet će inicijativu da joj se nabacuju, idući čak tako daleko da provode neke neuobičajene radnje ili ponašanja kako bi privukli njenu pozornost. Na primjer, povremeno će za tu osobu napraviti neko dobro jelo; za blagdane će joj davati darove; postojao razlog za to ili ne, slat će joj poruke – pitajući je ujutro: „Jesi li već ustala?” a navečer: „Jesi li se otuširala?” Nekoliko dana kasnije reći će: „Hladno je u zadnje vrijeme – obavezno se obuci slojevito i nemoj da ti bude hladno. Ako ti išta zatreba, možeš me zamoliti za pomoć!” Često pokazuju brigu, koristeći to kao izliku da uznemiravaju drugu osobu. Ovakva se osoba nikada ne nabacuje samo jednoj, dvjema ili trima osobama – nabacuje se svima koji joj se svide. Zaljubljuje se u svakoga koga vidi; čim joj je netko privlačan ili osjeti naklonost prema nekoj osobi, odmah razvija požudne misli i pokušava je zavesti. Bez obzira na to u kojoj je skupini ili u kakvom je okruženju, nikada to ne zaboravlja. Kamo god pošla, uvijek cilja na tri do pet, ili desetak, prijatelja ili pouzdanika suprotnog spola koji joj se sviđaju. Ako može ostvariti fizički kontakt, smatra da je time postigla cilj stupanja u ljubavnu vezu. Ako se to još nije razvilo do razine ljubavne veze, ona se osjeća prilično divno već i samo zbog takvog nabacivanja drugima – dani joj se čine slatkima i ispunjavajućima. Ako okruženje to ne dopušta i ne može se nabacivati suprotnom spolu, uzruja se. Ako je netko podsjeti da je takvo ponašanje neprikladno, u srcu mu zamjera. Ako je netko sputava u bezobzirnom nabacivanju ljudima, u srcu postaje prkosna i opire se, pa čak i misli: „Ovo je moje pravo – tko ti daje za pravo da me sputavaš? Ono što radim moja je sloboda! Niti kršim zakon niti činim zločin, pa tko si ti da me pokušavaš kontrolirati?” Bez obzira na okruženje, ovakva osoba stalno osjeća potrebu da pronađe nekakvu zabavu kojom bi se zaokupila – stalno osjeća potrebu da pronađe nekoliko prijatelja suprotnog spola ili seksualnih partnera kako bi prikratila vrijeme, ispunila svoj život i učinila ga ugodnijim. U suprotnom, osjeća da joj je život prazan, dosadan i nezanimljiv. Nakon što se nemilosrdno nabacuju drugima, neki si ljudi ne mogu pomoći a da na internetu ne gledaju pornografiju, živeći unutar seksualne želje svog tijela, raspušteno i neobuzdano, i dok god to uvjeti dopuštaju, sposobni su učiniti bilo što. Ljudi koji su reinkarnacije đavlova, bez obzira na priliku ili okruženje, bez obzira na to koliko im je život težak, bez obzira na to koliko imaju posla i bez obzira na to dopušta li to okruženje ili ne, uvijek imaju potrebu prepustiti se seksualnoj želji te traže prilike da s pripadnicima suprotnog spola uspostave kontakt i da im se nabacuju, u potpunosti zadovoljavajući svoju seksualnu želju. Ako se seksualna želja njihova tijela ne može zadovoljiti, onda će i udovoljavanje želji njihova uma biti dovoljno. To se naziva izopačenošću – oni su tako izopačeni. Neki su ljudi već u poodmakloj dobi, a njihova su djeca u braku i imaju vlastitu obitelj, ali oni se ipak i dalje u izrazitoj mjeri prepuštaju svojoj seksualnoj želji i neobuzdani su u tome, bez imalo osjećaja srama. Kada vide osobu suprotnog spola koja im se sviđa, smišljaju sve moguće načine kako bi stvorili prilike da budu nasamo s njom – zatim se drže za ruke, grle ili dodiruju tu osobu, upućuju joj neke koketne, razigrane opaske ili govore neke provokativne stvari. Postupajući tako, oni na kraju postupno počinju ometati neke pripadnike suprotnog spola. To znači biti pohotan. Do koje su mjere takve osobe pohotne? Kada vidi nekoga suprotnog spola tko je privlačan ili ima dobru figuru, u njoj se počinju javljati požudne misli. Čak i ako samo čuje nekoga suprotnog spola kako govori mekim, privlačnim i relativno ugodnim glasom, to može u njoj pobuditi požudne misli. Kada se te požudne misli pobude, ta osoba ne razmišlja o tim stvarima samo ponekad – naprotiv, ona o njima razmišlja vrlo često. Razmišlja o njima dok jede, radi, čak i dok sanja, a um joj je svaki dan prepun tih požudnih misli. Budući da posjeduje opaku bit pohotnosti, seksualnoj želji svog tijela prepuštat će se bez ikakvih ograničenja. Čak i kada vidi nekoga iz dobre obitelji tko ima bogatstvo i status – bogatu mladu damu ili bogatu suprugu ili visokog, bogatog i zgodnog muškarca ili bogatog poslovnog čovjeka – u njoj se počinju javljati požudne misli. Samo pogledajte koliko su takvi ljudi ozbiljno pohotni! A ima i gorih slučajeva. U crkvi je bio jedan brat koji je dobro pjevao. Nije bio nikakav vrhunski pjevač – jednostavno je imao donekle ugodan glas. Očito su neke žene, nakon što su ga čule kako pjeva, razvile naklonost prema njemu i htjele se udati za njega. Te žene nikada nisu ni vidjele kako taj brat izgleda. Nisu znale koliko ima godina, kakvu osobnost ima, kakvo mu je obrazovanje, kakvog je kova niti kakva je njegova vjera u Boga. Nisu razmotrile ništa od toga, a ipak su se htjele udati za njega, a požudne su im se misli pobudile nakon što su samo čule njegov glas. Recite Mi, nemaju li takvi đavlovi izopačenu prirodu? Normalna bi osoba, čuvši nekoga kako dobro pjeva, u najgorem slučaju bila malo zavidna, ali nikada ne bi pomislila da se uda za tu osobu. Da se doista želi vjenčati s nekim, upoznala bi karakter te osobe i obiteljsku situaciju prije donošenja takve odluke, primjerice koliko ima godina, kako izgleda, kakav joj je karakter, kakva joj je obitelj – tek ako bi svi aspekti bili zadovoljavajući, razmislila bi o braku s tom osobom. Ali ljudi koji su đavlovi su drugačiji – neke se žene, nakon što čuju muškarca kako dobro pjeva, žele odmah udati za njega; neki se muškarci, vidjevši privlačnu ženu, žele odmah oženiti njome. Nisu li takvi ljudi zastrašujući? Oni su i zastrašujući i odvratni! Kad god vide nekoga sa statusom, znanjem, rječitošću ili određenom jakom stranom, ili ako vide nekoga tko je lijep ili zgodan, u njima se počinju javljati požudne misli. Kada vide takve ljude, uvijek netremice zure u njih; oči su im fiksirane, ali um vrlo aktivan i seksualna im želja buja – to znači imati požudne misli. Kad god netko stalno netremice zuri u ljude suprotnog spola, ne odvraćajući pogled – a ima čak i onih kojima se u očima otkriva opaki pogled, ili otvorenih usta sline – to znači imati požudne misli. Kada se njihove požudne misli pobude, počinju dirati druge. To se naziva izopačenošću. Bez obzira na situaciju, dok god je njihova požuda ili seksualna želja tijela izazvana onime što vide i čuju, oni će imati požudne misli – takvi su ljudi đavlovi. Je li seksualna želja đavlova sputana ili obuzdana savješću i razumom ljudskosti? Nije obuzdana, pa njihova seksualna želja stalno navire i oni neprestano pokazuju očitovanja razvratnosti – osobito su skloni prepuštanju užicima. Nije ih briga koliko je ljudi oko njih, koliko godina oni sami imaju niti sviđaju li se drugoj osobi ili joj se gade i prezire ih – dok god im se on sviđa, imat će požudne misli i prepuštati se maštarijama, u najvećoj mjeri zadovoljavajući svoju seksualnu želju. Nije li to odvratno? Ovakvi su ljudi iznimno pohotni. Čak i ako ne mogu pronaći priliku da sa suprotnim spolom ostvare odnos, i dalje se žele nabacivati drugima. Očitovanja ovakvog ponašanja su ta da ti često zavodljivim pogledima šalju koketne signale, smišljaju sve moguće načine da uspostave kontakt s tobom i približe ti se – namjerno se očešu o tebe i okrznu tvoju ruku, rame ili leđa – i upućuju koketne primjedbe, a sve je to namjerno. To pokazuje da im je srce već ispunjeno požudom. U interakciji s pripadnicima suprotnog spola, normalni odrasli ljudi održavaju granice, umjerenost i mjeru. Bilo da je riječ o seksualnoj želji, mislima, govoru, fizičkom kontaktu ili fizičkoj udaljenosti između ljudi, svime time upravljaju i sve to obuzdavaju njihova savjest i razum. Međutim, ljudi koji su pohotni i razvratni nisu takvi. Bez obzira na prigodu, na to koliko je ljudi u blizini ili kakva je trenutačna situacija, i bez obzira na njihovu vlastitu dob i bračni status, je li druga osoba voljna ili osjeća li ona odbojnost prema njima, oni i dalje rade što god žele, bezobzirno se prepuštajući svojoj seksualnoj želji. To se naziva razvratnošću. Ovakve ljude ništa ne sputava – oni se čak ne pridržavaju ni moralnih granica; potpuno su raspušteni. Zapravo, koliko daleko neki ljudi idu u svom prepuštanju? Toliko daleko da otvoreno zure u intimna područja suprotnog spola. Ako netko suprotnog spola ima svijetle, lijepe oči, stvorit će svaku priliku da podijele ono što im je na srcu, da s tom osobom čavrljaju ili raspravljaju o poslu, netremice joj zureći u oči. Ako netko suprotnog spola ima svijetlu, glatku, nježnu kožu, oni često bulje u nju, bilo namjerno ili nenamjerno. Ako je netko suprotnog spola visok i ima vitku figuru, oni ga potajno promatraju s leđa, zureći u njega ne skidajući pogled. To znači biti ispunjen seksualnom željom. Jesu li ovakvi ljudi izopačeni? (Jesu.) Ima i nekih maloljetnika i oženjenih odraslih ljudi koji često gledaju pornografiju ili natjecanja ljepote poput Miss svijeta, gdje su žene vrlo oskudno odjevene – dovoljno da zadovolje njihovu požudu proizašlu iz onoga što vide. Što se više ovako prepuštaju, to im postaje teže zauzdati i kontrolirati svoju seksualnu želju i požudne misli. Je li to očitovanje đavlova? (Jest.) Bi li normalni ljudi tako živjeli? Bi li se ovako vladali? (Ne bi.) Neki muškarci s Istoka relativno su konzervativni, pa kada dođu na Zapad i vide mnoge oskudno odjevene žene, postanu znatiželjni i požele pogledati još koji put, ali nakon nekog vremena, kada se naviknu na to, prestanu biti znatiželjni – to je normalno očitovanje. Ima i nekih neoženjenih ljudi koji su pomalo znatiželjni u vezi s pitanjima seksualne želje ili koji povremeno, zbog objektivnog okruženja, razviju neku opaku požudu. Sve su to normalne fiziološke reakcije – to se ne može nazvati izopačenošću. Ali ljudi koji su đavlovi nisu isti kao obični ljudi. Njihova izopačenost premašuje onu normalnih ljudi – ona je osobito nenormalna. Nije stvar samo u tome da su oni znatiželjni u vezi sa seksualnom željom ili da imaju normalne fiziološke reakcije ili potrebe – oni su raspušteni i promiskuitetni. Kada se prepuštaju opakoj požudi, uopće ne osjećaju sram. To se naziva izopačenošću. Do koje su mjere izopačeni? Već nakon što pogledaju kožu, oči, figuru ili izgled suprotnog spola – ili samo nakon što čuju njihov glas – u njima se počinju javljati požudne misli, a zatim stvaraju svaku moguću priliku da s tom osobom dođu u kontakt ili da joj se približe, pa idu i dalje te poduzimaju radnje kojima zadovoljavaju svoju seksualnu želju. To se naziva izopačenošću.

Još jedno očitovanje izopačenosti jest to da su ti ljudi, bez obzira na to u kakvom se okruženju nalazili, uvijek okruženi različitim osobama suprotnog spola. Takva će se osoba istodobno nabacivati nekolicini pripadnika suprotnog spola i često održavati dvosmislene veze s više ljudi. Što se podrazumijeva pod dvosmislenom vezom? To je veza koja je poput prijateljstva, ali i poput ljubavne veze – nitko ne može jasno reći u kakvoj je ona vezi zapravo. Nema jasne granice sa suprotnim spolom; njezine su veze osobito dvosmislene – stalno flertuje, a stvari su mutne i nejasne. Upravlja li tim očitovanjima pohotna priroda? (Da.) Što se tiče morala i etike ljudskih odnosa, zli trendovi današnjeg svijeta više čak ni ne kritiziraju ovakve pojave. Ljudi to nazivaju sposobnošću, praćenjem trendova – nazivaju to seksualnim oslobođenjem. Tako neki ljudi donose ovakve misli i gledišta u crkvu. Oni vjeruju: „Bez obzira na to s koliko sam osoba suprotnog spola u ljubavnoj vezi, to je moja sloboda. Čak ni zakon to sada ne osuđuje, pa imam pravo birati s koliko ću prijatelja suprotnog spola biti u ljubavnoj vezi, imam pravo birati kako ću postupati sa svojom seksualnom željom. Ne bih se trebao zakidati – moram u potpunosti osloboditi svoju seksualnu želju.” Nije li to opaki argument? (Jest.) Koliko se god ljudi slagalo s mišljenjima koja promiču društveni trendovi ili koja ih zagovaraju, koliko god ih ljudi provodilo u djelo, u Božjoj kući ovakve se hereze i zablude karakteriziraju kao „izopačene”, a oni koji se drže ovakvih hereza i zabluda također se karakteriziraju kao „izopačeni” – točnije rečeno, oni su „pohotni” i „razvratni”. Je li ova karakterizacija točna? (Jest.) Svaka funkcija i instinkt ljudskog tijela zahtijeva temeljnu razinu regulacije zasnovanu na ljudskosti. A na što se ta regulacija oslanja? Oslanja se na ljudsku savjest i razum. Osjećaj srama unutar savjesti i razuma trebao bi pravilno regulirati fiziološke potrebe osobe i njezinu seksualnu želju. Ako je ne reguliraš ili ne obuzdavaš, već se umjesto toga prepuštaš seksualnoj želji, onda se to naziva razvratnošću, to se naziva pohotnošću. Ako imaš takva očitovanja, onda si izopačen. Izopačenost je negativna stvar – to nipošto nije pozitivna stvar. To je zato što prelazi granice osjećaja srama koji posjeduje ljudskost ljudi, prelazi granice normalne razumnosti koju Bog zahtijeva od ljudi; prelazi granice ljudskosti te predstavlja ometanje i nanošenje štete normalnom životu braće i sestara. Stoga se izopačenost u potpunosti karakterizira kao nešto opako, kao negativna stvar; to nipošto nije pozitivna stvar. Crkva, Božja kuća, nipošto ne promiče seksualno oslobođenje. Što Božja kuća promiče? (Dostojanstvenost i pristojnost te proživljavanje normalne ljudskosti.) Božja kuća promiče posjedovanje pristojnosti svetaca te vladanje sa savješću i razumom. Kada je riječ o seksualnoj želji i fiziološkim potrebama, čovjek u najmanju ruku mora imati osjećaj srama. To jest, ako želiš stupiti u brak, ako želiš imati normalnu ljubavnu vezu, onda to mora biti u skladu s načelima braka koja je Bog odredio za ljude – to ne može uključivati incest, razvratnost niti pohotnost. Razumijete li? (Da.)

Upravo smo razgovarali u zajedništvu o nekim očitovanjima izopačenosti ljudi koji su đavlovi. Je li dobro što smo razgovarali o ovakvoj temi kako bi vam to pomoglo da steknete nešto sposobnosti razlučivanja? (Jest.) O kojem god da je očitovanju riječ, ako premašuje opseg iskvarenih naravi normalnih ljudi ili prelazi opseg urođene prirode i instinkata ljudi, onda je ono nenormalno – to je očitovanje đavlova. Među onima o kojima smo upravo razgovarali, osim onih ljudi čije su misli i ponašanja osobito zlokobni i nenormalni, postoji još jedna vrsta osobe koja možda ne pokazuje ta očito zlokobna i nenormalna očitovanja, ali čije je jasno očitovanje njihova osobita pohotnost i razvratnost. Posjedovanje ovih jasnih očitovanja također dokazuje da takve osobe imaju jedan aspekt izopačene biti đavla. Može li se onda sa sigurnošću reći da su ljudi koji imaju ova jasna očitovanja đavlovi? (Može.) Oni se u svakom trenutku prepuštaju svojoj seksualnoj želji, srce im je prepuno opake požude i osobito su zainteresirani za stvari povezane sa seksualnom željom tijela – njihov interes nadilazi fiziološke potrebe normalnih ljudi. To jest, bez obzira na svoju dob, svoj spol ili bračni status, njihova očitovanja seksualne želje tijela nadilaze ona normalnih ljudi, a također nadilaze i potrebe normalnih ljudi. To je dovoljno da se kaže da njihova očitovanja u ovom području nisu normalna. Upotrijebit ćemo dvije riječi da ih okarakteriziramo – oni su osobito „pohotni” i „razvratni”. To jest, njihove su fiziološke potrebe iznimno nenormalne. Kad god vide nekoga suprotnog spola s određenom jakom stranom ili povoljnom urođenom osobinom u nekom području, njima se mogu javiti požudne misli i mogu oslobađati seksualnu želju. Na primjer, kada vide nekoga suprotnog spola s bijelim, ravnim zubima i osobito lijepog i slatkog osmijeha, ili s posebno lijepom kosom ili očima, u njima se mogu javiti požudne misli. Koja god im značajka suprotnog spola izgledala dobro ili lijepo, u njima se mogu javiti požudne misli – i koriste oslobađanje seksualne želje kao način da drugoj osobi izraze svoju naklonost i uvažavanje. Nije li to odvratno? To je iznimno odvratno! U nekim se opakim ljudima razvijaju požudne misli kad god vide da netko suprotnog spola napravi određeni izraz lica, poput laganog podizanja obrva dok govori ili kad mu se pri osmijehu pojavi rupica na obrazima ili osobito očaravajući pogled. Učestalost i broj puta kada se u njima pobude požudne misli neshvatljivi su i nezamislivi. Normalnim je ljudima to jednostavno zbunjujuće: „Ako netko izgleda dobro, u redu ga je pogledati još koji put – ali kako bi to moglo dovesti do požudnih misli i oslobađanja seksualne želje? Nije li to uvrnuto?” Stvari za koje normalni ljudi misle da ne bi izazvale požudne misli kod opakih ljudi mogu uzrokovati požudne misli i oslobađanje požude, a normalni ljudi to ne mogu razumjeti. To se naziva izopačenošću. Jednostavno rečeno, to se naziva uvrnutošću, perverznošću. Kada vide mišićavog muškarca s izražajnim crtama lica i visokog stasa, nekim se ženama mogu javiti požudne misli. Ili kada vide muškarca koji ima neke vještine, neku sposobnost, a povrh toga ima bogatstvo i status, u njima se stalno bude požudne misli. Ne radi se samo o tome ga one cijene ili misle da je pristojan, da prema njemu osjećaju određenu naklonost pa žele biti u ljubavnoj vezi s njim ili stupiti u odnos s njim – naprotiv, u njima se stalno bude požudne misli o njemu. Recite Mi, nije li to odvratno? Nije li to izopačeno? (Jest.) Često pobuđivanje požudnih misli je nenormalno – to je izopačeno.

Ovdje ćemo završiti naš razgovor u zajedništvu o očitovanjima pohotnosti i razvratnosti kod ljudi koji su reinkarnacija đavlova. Sada porazgovarajmo o „seksualnoj provokativnosti”. Seksualna provokativnost zapravo je povezana i s pohotnošću i s razvratnošću; to je samo način govora o istoj stvari iz drukčije perspektive. Odnosi se na to kako se neki ljudi, kako bi zaveli osobu suprotnog spola i ostavili dobar dojam na nju, često pred njom razmeću svojim zavodničkim čarima. Na primjer, neke žene vole nanositi jarko crveni i zavodljivi ruž za usne, našminkati oči da izgledaju vrlo primamljivo, pa čak i nanijeti rumenilo unatoč tome što su prilično stare. Pri odabiru odjeće uvijek im je naglasak na tome da budu seksi, zadivljujuće i da privlače poglede; kada govore, trude se biti koketne ili umiljate na način koji može osvojiti muškarce; i tako dalje. Neki se muškarci često predstavljaju kao junaci snažnih ruku na koje se žene mogu osloniti. Često pred ženama napinju mišiće, spremno skidaju košulje kako bi pokazali trbušne mišiće, služeći se time da bi privukli žene. Njihov cilj nije samo ostaviti dobar dojam na žene ili pronaći nekoga za vezu, već zavesti žene, zainteresirati ih, a zatim ih zarobiti u seksualnoj želji. To je njihov cilj. Nije li to seksualna provokativnost? (Jest.) To je provokativnost. Nevjernici takve ljude nazivaju „droljama”. Kakve stvari rade te „drolje”? Ako je u pitanju žena, ona pazi čak i na ruž koji odabire. Neće koristiti običan balzam za usne, a prezire i ruževe koje koriste dostojanstveni i pristojni ljudi, smatrajući ih nedovoljno otmjenima. Posebno odabire zavodljive boje koje, kad se nanesu, naglašavaju seksi i primamljiv izgled njenih usana s ciljem da uzburka muška srca, opčini ih i navede da za njom sasvim polude i zaljube se u nju. U svojim interakcijama s muškarcima često ispoljava provokativna ponašanja, oslobađajući seksualnu želju, a sve s ciljem da ih zavede. Što je više muškaraca prisutno, osobito onih koji joj se sviđaju, to je ona živahnija i aktivnija, i više se trudi da se pokaže, razmećući se svojom rječitošću, koristeći profinjeniji rječnik, obraćajući posebnu pozornost na izraze lica i odijevajući se na osobito koketan način. To se naziva provokativnošću. Postoji li razlika između provokativnih i pohotnih ljudi? Jesu li oni iste vrste? (Jesu.) Iste su sorte. Jedni proaktivno zavode, a drugi se proaktivno prepuštaju pohotnosti. Oboje su očitovanja prepuštanja seksualnoj želji, očitovanja preplavljujuće seksualne želje i raspuštenosti, a svime time upravlja izopačena priroda-bit. Takvi provokativni ljudi, bilo muškarci ili žene, bez obzira na dob ili bračni status, ne obuzdavaju svoje ponašanje ni u kojem okruženju, niti zauzdavaju svoju seksualnu želju ili upravljaju njome. Umjesto toga, oni su raspušteni i ležerni, čak i proaktivno zavode – nose posebnu odjeću, koriste posebne izraze, poseban jezik, posebne načine govora i rade neke posebne stvari kako bi privukli pozornost osoba suprotnog spola, namamili ih u razgovor, natjerali ih da zagrizu mamac i tako dalje. Stoga takvi ljudi nisu samo pohotni, već i provokativni. Riječ „provokativnost” doista je prilično odvratna. Ukratko, bilo da ti ljudi ispoljavaju pohotnost ili provokativnost, način na koji oslobađaju seksualnu želju je razvratan, priroda njihovog oslobađanja seksualne želje je razvratna, a njihova je bit izopačena. Očitovanja takvih ljudi, bilo pohotna ili provokativna, premašuju fiziološke potrebe normalnih ljudi, a takvim ljudima nedostaje obuzdavanje savjesti i razuma. Stoga su takvi ljudi pravi pravcati opaki ljudi. Kako god to promatrali, oni nisu dobri ljudi, već đavlovi. Prisutnost čak i jednog takvog đavla u svakoj će skupini uzrokovati ometanje. Dostojanstveni i pristojni ljudi osjećaju gađenje prema njima, dok one malog rasta ili one bez imalo sposobnosti razlučivanja ili stava – osobito one koji su reinkarnacija životinja – često zaluđuju i oni trpe njihovo uznemiravanje. Ukratko, đavlovi koji pokazuju ta opaka očitovanja pošast su u svakoj skupini u kojoj se nađu, nikome ne donose nikakvu korist niti pomoć, jer često prekomjerno nakupljanje njihove seksualne želje remeti svakodnevni život i normalne misli nekih ljudi.

Recite Mi, je li lako razlučiti opake ljude ovog pohotnog, razvratnog i provokativnog tipa? (Jest.) Odrasli ih mogu razlučiti, a danas ih možda mogu i maloljetna djeca. Stoga bi većina ljudi, kada se susretne s onima koji imaju opaku bit đavlova, trebala imati određeni osjećaj, određenu sposobnost razlučivanja; neće biti toliko glupi da ne mogu zaključiti. Dakle, kada se susretnete s takvim ljudima, znate li kako se prema njima odnositi? Hoćete li ih odbaciti? Ako sretneš osobu koja ti se ne sviđa, možda ćeš je odbaciti. Ali ako je to osoba koja ti se doista sviđa – tvoja ljubav iz snova, tvoj idealni supružnik – bi li ti bilo lako je odbaciti? Jasno znaš da je ona takav tip osobe, ali budući da izgleda tako zadivljujuće ili te neka njezina jaka strana toliko dira, ona ti ukrade srce i opčini te – u takvoj situaciji postaje ti teško odbaciti je. Ako je ne odbaciš, nisi li u opasnosti? (Da, to je padanje u iskušenje.) Je li to samo padanje u iskušenje? To je padanje u vrtlog seksualne želje. Je li osobi uhvaćenoj u vrtlog seksualne želje jednostavno izvući se? (Ne, nije.) Ta ti osoba pokazuje brigu i obzir, ljubav i pažnju, povrh toga stalno ti čini male usluge. U sebi osjećaš iznimnu toplinu, misleći: „Nitko se drugi na svijetu ne odnosi prema meni ovako dobro; ovo je moj princ na bijelom konju, moja ljubav iz snova.” Ne shvaćaš da se, ako je ta osoba pohotna i razvratna, na isti način odnosi i prema drugima. Ti si samo jedna od mnogih osoba suprotnog spola u njezinu životu; za takvu osobu ti si samo netko pored koga prolazi – samo usputna postaja – na dugom životnom putu. Kada se dovoljno zabavi s tobom i više joj nisi privlačan, postaješ netko koga odbacuje. Odbacuje te nemilosrdno kao što odbacuje odjevni predmet ili krpu, a tada ćeš osjetiti bol. Kada te odluči odbaciti, tvoj plač je beskoristan, tvoje preklinjanje je beskorisno, čak je i tvoje klečanje pred njom beskorisno; neki ljudi čak počine samoubojstvo, ali i to je beskorisno – ništa je ne može dirnuti. Kada prema tebi izgubi seksualne potrebe, reći će da više nema osjećaja prema tebi, da te više ne voli i otići će tražiti sljedeći plijen koji će te zamijeniti. Tada otkrivaš da takvi ljudi nisu prikladni bračni partneri, da je zamisao o princu na bijelom konju, srodnoj duši ili ljubavi iz snova samo obmanjujući trik, i tek tada shvaćaš da seksualna želja nije prava ljubav. S kim god se takvi pohotni i razvratni ljudi viđali, oni prema njima osjećaju samo seksualnu želju i nikakvu pravu ljubav. Uopće nemaju namjeru biti s tobom zauvijek niti ispuniti ikakvu odgovornost. Oni se samo prepuštaju igri seksualne želje. Kada se dovoljno zabave i zadovolje svoju seksualnu želju, neće te htjeti ni ponovno pogledati niti će se gnjaviti time da te sažalijevaju. Kada pronađu svoj novi plijen, ti postaješ stara ljubav i tada jedino možeš plakati. Dakle, bilo muškarac ili žena, kada osoba izlazi ili traži partnera, ponekad se susretne s takvim opakim ljudima. U njima se prema tebi jave pohotne misli i zavedu te u svoju zamku, a ti ipak vjeruješ da te doista vole i takvoj osobi povjeravaš svoju životnu sreću. Tek kada te šutne i ostavi, shvatiš da si je krivo procijenio, da ta osoba nije netko s ljudskošću tko može ispuniti odgovornosti, već pohotna i razvratna osoba. Tada je prekasno za žaljenje; to znači krenuti stranputicom kada je u pitanju brak. Za nekoga s normalnom ljudskošću, iskustvo da se netko s njim poigrao može uzrokovati doživotnu bol, ali đavlovi ostaju ravnodušni bez obzira na broj ljudi s kojima se poigravaju; čak su sretni i zadovoljni, drago im je te žarko žele zavoditi i poigravati se s još više osoba suprotnog spola. Oni to smatraju životnom srećom, nazivajući to svojom vještinom i sposobnošću. Normalni ljudi ne mogu podnijeti posljedice druženja s njima. Dakle, ako želiš biti u vezi, dobro otvori oči i jasno sagledaj stvari; što god radio, nemoj izabrati đavla. Ako izlaziš s normalnom osobom, čak i ako prekinete, neće te previše povrijediti; u najmanju ruku, možete ostati prijatelji. Ali ako se spetljaš s đavlom, uništit će ti cijeli život. Recite Mi, koliko iskrenosti i prave naklonosti ima normalna osoba? Koliko energije ima u ovom životu? Ako svaki put kada uđeš u vezu s nekim budeš prevaren i duboko povrijeđen zbog prijevare i poigravanja, tada ćeš cijeli svoj životni put hodati pod tom sjenom, što čini postojanje vrlo bolnim. Stoga, bilo da izlaziš s osobama suprotnog spola ili se družiš njima, najviše bi se trebao čuvati pohotnih i razvratnih ljudi. Bilo da si muškarac ili žena, ako ne možeš prozreti ljude i ne znaš je li osoba pohotna i razvratna, onda se nemoj nepromišljeno družiti s njom, kako te ne bi prevarila i kako se ne bi kajao do kraja života. Kada nastupe gorke posljedice, ti si taj koji će se morati suočiti s njima; nitko te ne može zamijeniti i nitko ne može utješiti tvoje ranjeno srce. Čak i ako kažeš da možeš prozreti ljude, možda ih nećeš moći točno prozreti. Danas čovjek ne može biti siguran ni u koga. Prije nego što osoba primi spasenje, ona ima samo želju težiti istini; može se činiti da ima pristojnu ljudskost, ali neizvjesno je kako će stvari zapravo izgledati ako živiš s njom. Svatko tko ne razumije istinu i nije spašen, nepouzdan je. Zašto su nepouzdani? Recite Mi, živeći u ovom zlom svijetu, postoji li itko tko se, bez zadobivanja istine, može oduprijeti svakom iskušenju i ostati postojan usred svakog zlog trenda? Ne postoji nitko. Prema tome, nema pouzdanih ljudi. Što znači da nema pouzdanih ljudi? To znači da je za bilo koga, muškarca ili ženu, ulazak u brak početak tragedije. Kad iz dana u dan treba brinuti o svakodnevnim potrepštinama i suočavati se s raznim životnim sitnicama i mukama, teško je reći hoće li dvoje ljudi izdržati do kraja, hoće li se putem međusobno podržavati, hoće li biti sreće i hoće li imati zajednički jezik i zajedničke težnje. Stoga, kada čovjek uđe u brak i suoči se sa stvarnim životom, počinje patnja. Vidiš, kad si samac, sve je lako riješiti; o stvarima možeš sam odlučivati. Ali kada dvoje ljudi živi zajedno, možeš li sam donositi sve odluke? Hoće li ti se druga osoba prilagoditi? Hoćeš li se ti njoj prilagoditi? Hoće li se brinuti za tebe i biti obzirna prema tebi? Hoćeš li se ti brinuti za nju? Sve su to nepoznanice. Čak i ako osoba koju upoznaš nije pohotna i razvratna, i osjećaš da ste prikladni jedno za drugo i da možete stupiti u brak, ostaje nepoznanica hoće li ona na kraju moći ispuniti svoje odgovornosti unutar okvira braka, kao i to hoćeš li ti u okviru braka moći s njom ići do kraja. Nemaš sigurnost ni pouzdanje čak ni u samog sebe, što dokazuje da su i drugi takvi – to se podrazumijeva, zar ne? (Da.)

Ako u svom svakodnevnom životu naiđeš na ljude ovog pohotnog, provokativnog i razvratnog tipa, i oni ti se pokušaju približiti, trebao bi znati koji je njihov cilj u tome. Ako ih ne odbaciš ili ako im zbog tvoje plašljivosti, naivnosti, gluposti i neznanja ili nedostatka iskustvenog znanja dopustiš da ostvare svoj naum, što dovede do štetnih posljedica, onda si na kraju ti onaj koji će trpjeti posljedice. Pohotni i razvratni ljudi – đavlovi – nikada ne osjećaju nikakvu krivnju ni kajanje zbog oslobađanja seksualne želje ili činjenja nemoralnih stvari. Smatraju to nevažnim; misle da koriste priliku i da bi ljudi trebali biti takvi u životu. Ali ako si normalna osoba, savjest i razum unutar tvoje ljudskosti jednostavno ne mogu podnijeti takve udarce, muke i tešku štetu. Stoga, ako naiđeš na takve pohotne i razvratne ljude, moraš biti oprezan. Moraš se moliti Bogu, tražeći od Njega da te zaštiti kako ne bi pao u iskušenje. Osobito ako druga osoba ima mnoštvo trikova u rukavu, ako je iskusan igrač, a ujedno i tvoja ljubav iz snova, onaj kojeg sanjaš osvojiti, tada vrlo lako možeš pasti u iskušenje i završiti u nepopravljivoj situaciji, trpeći na kraju loš ishod koji nitko ne želi vidjeti. Do tada će tvoje srce, um i tijelo u određenoj mjeri biti razoreni. Nakon toga, kada dođeš izvršavati svoju dužnost i dođeš pred Boga da Ga slijediš, mnoge će stvari biti drugačije – nikada neće biti kao na početku i nikada se neće moći vratiti u prijašnje stanje. Kada netko doživi određena nenormalna ili mučna iskustva povezana sa seksualnom željom, to u njegovom srcu ostavlja određene strašne utiske, koje nijedan normalan pojedinac ne zaboravlja lako cijeli svoj život. Iako, kako vrijeme malo-pomalo prolazi, ta sjećanja i taj bol mogu postupno izblijedjeti, ako su ti ovi događaji nanijeli određenu štetu i razaranje, oni će u tvom srcu zauvijek biti noćna mora. U ovom se životu više nikada nećeš moći vratiti u svoj prijašnji život; tvoj unutarnji svijet više neće biti tako čist i jednostavan kao prije i bit će ti nemoguće povratiti svoje prethodno stanje. U tom trenutku, kada dođeš izvršavati svoju dužnost, u srcu ćeš imati dodatni teret kojeg ćeš se htjeti otresti, ali nećeš moći. Na što se odnosi taj teret? Odnosi se na razna sjećanja na iskustvo povrede. Razmišljanje o tim sjećanjima bit će mučno, a ona će također često ometati tvoje srce i osjećaje. Tako tvoj unutarnji svijet više neće biti tako čist i jednostavan kao prije; tvoji će osjećaji sada sadržavati mnoge stvari koje ne bi trebale postojati u normalnoj ljudskosti. To će u određenoj mjeri remetiti tvoj život, tvoje izvršavanje dužnosti, kao i tvoju vjeru u Boga i težnju istini. To se naziva teretom. Stoga, bez obzira na dob, kada osoba padne u iskušenje ljubavne veze s đavlom, ona prirodno pada u neobjašnjivu malodušnost. Za normalnu osobu to nije dobra pojava.

Ljudi se u stvarnom životu često susreću s određenim pohotnim i razvratnim pojedincima. Nakon što smo danas razgovarali u zajedništvu o ovim riječima, budući da ste stekli sposobnost razlučivanja ovakvih osoba i znate da oni nisu normalni ljudi, već đavlovi, kada te pokušaju zavesti, možeš ih odlučno odbaciti. Nemoj ih odbaciti implicitno i taktično, neka te ne bude suviše sram da ih odbaciš niti se nemoj bojati takvih ljudi. Naravno, ako te nije briga je li on đavao i kažeš: „Već sam u tridesetima ili četrdesetima, a još nisam iskusio brak; ako netko doista ima takvu potrebu za mnom, rado ću to prihvatiti”, onda, budući da te nije briga za posljedice koje bi mogle nastati niti za psihološke ožiljke, neću više ništa reći. Ovo govorim kako bi neki glupi ljudi, koji u pogledu zavođenja suprotnog spola nisu oprezni niti protiv toga imaju ikakve mjere predostrožnosti, znali kakav ispravan stav trebaju zauzeti kada ih snađe iskušenje. Ako te nije briga što je netko pohotan i razvratan, nije te briga što je đavao i osjećaš se silno počašćeno samo zato što mu se sviđaš – baš kao što kaže izreka nevjernika: „Muškarac daje svoj život za nekoga tko ga razumije, dok se žena dotjeruje za svog obožavatelja” – i misliš: „Ako se kao žena nekome doista sviđam, to pokazuje da je moj izgled prihvatljiv, pa bih trebala biti iznimno počašćena. Neka mi onda hrabro priđe; pozdravljam to i prigrlit ću ga otvorenih ruku” – kakav je to stav? Recite Mi, je li izreka: „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja” puna poštovanja prema ženama? (Nije.) Muškarac mora žrtvovati svoj život za one koji ga razumiju, a žena se mora dotjerivati za svog obožavatelja – je li ta izreka ispravna? (Nije.) Zašto su žene tako ponižene? I muškarci su poniženi. Dakle, muškarci moraju dati svoj život za druge. Tko god je tvoja osoba od povjerenja, on je i tvoj je gospodar za kojeg moraš žrtvovati svoj život – zašto je tvoj život tako bezvrijedan? Je li moguće da tvoj život pripada drugima, a ne tebi? Bog najviše cijeni ljudski život, jer je ovaj život, ovaj dah, dao Bog; to je osnovni uvjet da se stvoreno tijelo može kretati i postati živo biće. Ako ne cijeniš svoj život, već ga olako predaješ drugima i žrtvuješ ga za njih, što to pokazuje? Ne pokazuje li to da si ponižen? (Da.) To pokazuje da tvoj život ne vrijedi ništa. Ne cijeniš svoj život, ne koristiš svoj život da činiš najsmislenije i najvrjednije stvari, već tek tako možeš umrijeti za svakoga tko te razumije. To pokazuje da je tvoj život prejeftin; to je tek truli život, bezvrijedan kao život psa, mačke ili kokoši. Dakle, je li izreka: „Muškarac daje svoj život za nekoga tko ga razumije” ispravna? (Nije.) Ovom se izrekom ponižava ljude, ne poštuje ljude; to je izreka koja ne cijeni život. Spremno umrijeti za druge – nastaje li ljudski život lako? Život ne nastaje lako. Ne može se samo tako spremno umrijeti. Stoga je izreka: „Muškarac daje svoj život za nekoga tko ga razumije” netočna i neodrživa. Je li onda izreka: „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja” ispravna? (Također nije ispravna.) U kojem smislu nije ispravna? Jeste li nekada doista voljeli ovu izreku, doista je odobravali, čak je smatrali istinom, motom? Je li vam se ikada itko divio? Ako je osoba koja ti se divila bila netko tko se i tebi sviđao, jesi li se osjećao počašćeno? (Ne baš počašćeno, možda sretno iznutra.) Onda to nije daleko od osjećaja počašćenosti. Je li ta sreća dobra? (Nije.) Zašto nije? (Kad se žena dotjeruje radi odobravanja i naklonosti muškaraca, živeći samo za njih, ulažući sve svoje misli u to – smatram da je živjeti tako prilično ponižavajuće.) Misli li netko drugačije? Sama izreka „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja” stavlja žene u neravnopravan položaj u odnosu na muškarce. Njome se ženama nalaže da se dotjeruju kako bi ugodile muškarcima, da žive radi sreće muškaraca i da se osjećaju počašćene kad god se nekome sviđaju i taj netko im se divi. To je neravnopravno; to je samo po sebi pravi odraz niskog statusa žena. Izreka „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja” poručuje da bi se žena, bilo da se sviđa drugima zbog svog dobrog izgleda ili privlači naklonost muškaraca jer se zna dotjerati da bude oku ugodna, trebala zbog toga osjećati sretno i počašćeno. To je samo po sebi ponižavanje žena. Ova izreka govori ženama da je vrijednost njihova postojanja, izvor njihove sreće u tome da postoji netko kome se sviđaju, a ako ne postoji, trebale bi biti nesretne i uzrujane, i moraju razmisliti o tome zašto se nikome ne sviđaju te žive li, kao žene, bezvrijedan i neuspješan život. Dakle, ne ponižavaju li se žene izrekom „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja”? (Da.) U frazi „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja”, ne odnosi li se obožavatelj obično na muškarca? Samom ovom izrekom muškarce se postavlja u položaj gospodara, iznad žena. To znači da bi se žena trebala osjećati počašćenom što se muškarcu – gospodaru – sviđa i što je on cijeni. Ako se muškarcu – gospodaru – ne sviđa, onda nešto nije u redu s njom, nije ljupka, neuspješna je u životu i nije dostojna biti žena. Vidiš, time se neprimjetno uzvisuje status muškaraca, dopuštajući im da kontroliraju žene i uzdignu se iznad njih. U tome leži pogreška izreke „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja”. Osim toga, sviđaju li se muškarcima žene samo zbog njihova izgleda i dotjeranosti? Ili im se žene sviđaju samo zato što vide da su nježne, kreposne, dostojanstvene i otmjene? Sviđaju li se žene muškarcima samo zato što gode njihovim očima? (Ne, već da bi zadovoljili seksualnu želju tijela.) S kojom onda svrhom žene pokušavaju ugoditi muškarcima i usrećiti ih? (Također da bi se prepustile seksualnoj želji tijela.) To jest, i muškarci i žene imaju potrebe jedni prema drugima, a najosnovnija od tih potreba jest ona seksualne želje tijela. Muškarčeva potreba za ženom ne odnosi se samo na to da mu se sviđa njezin izgled, već i na to da je, na temelju toga, dobije na fizički način – da se izrazim otvorenije, da dobije njezino tijelo kako bi zadovoljio vlastitu seksualnu želju. Stoga je svrha izreke „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja” zapravo zadovoljiti mušku seksualnu želju. Tom se izrekom nalaže ženama ne samo da svojim izgledom i dotjeranošću ugode muškarcima, već i da zadovolje mušku seksualnu želju. Nije li to tako nizak način života? Ako žene i dalje misle da je ova izreka ispravna, da je to nešto što bi trebale postići i čega bi se trebale pridržavati, onda one sebe ponižavaju. Muškarci prema ženama imaju seksualne potrebe i žele se igrati s njihovim tijelom; umjesto da to smatraju prezira vrijednim i mrskim, ako se žene i dalje dotjeruju za svoje obožavatelje, smatrajući to najvećom čašću u svom životu, krajnjom čašću, ne ponižavaju li se time? (Da.) To žene potpuno lišava njihovih prava. Ne samo da ih lišava njihovog prava na postojanje, njihovog dostojanstva i njihovih ljudskih prava, već ih i navodi da misle da je to najveća čast. Nije li to okrutno? To je krajnje okrutno! Osim što nemaju nikakvu autonomiju niti ikakva ljudska prava, ženina sreća, radost i zadovoljstvo mogu se postići samo na temelju ugađanja muškarcima i njihovog potpunog zadovoljavanja. Bez obzira na to kakvo neljudsko postupanje žene trpe, od njih se zahtijeva da se i dalje time ponose. Nije li to zlostavljanje i uništavanje žena? Bilo moderne ili drevne žene, sve one uzimaju izreku „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja” kao svoj moto, kao svoj životni cilj. Nije li to potpuno pogrešno? Nije li to Sotonin trik kojim zlostavlja i navodi ljude na pogrešan put? (Jest.) Ako si žena, i muškarac uživa u tebi, a srce mu je ispunjeno opakom požudom za tobom, da to znaš, bi li osjećala gađenje ili bi bila iznimno počašćena? (Gađenje.) Kada misli na tebe, misli samo na tvoje tijelo i tvoj izgled, dok istovremeno oslobađa svoju seksualnu želju. Što više uživa u tebi, to je ispunjeniji seksualnom željom za tobom; kada si ti u pitanju, u njemu se komešaju samo pohotne misli. Čak pokušava na sve načine doći do tebe kako bi mogao uživati u tvom tijelu, potpuno zadovoljiti svoju seksualnu želju i osloboditi svoju seksualnu želju. Da znaš da ima takve namjere prema tebi, bi li i dalje mislila da je izreka „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja” ispravna? Bi li i dalje smatrala da je čast da se nekome sviđaš i da te netko cijeni? (Ne.) Ako si žena s osjećajem srama i dostojanstva, onda bi ti se ova izreka trebala gaditi, i trebala bi mrziti i odbacivati naklonost takvih ljudi. Jedino živeći tako imaš dostojanstvo. Netko kome se istinski sviđaš i tko te cijeni, čini to zbog kvalitete tvog karaktera, tvojih težnji, jer razumiješ istinu, a također želi zadobiti nešto od tebe što će ga duhovno izgraditi te želi primiti pomoć od tebe – a ne zato što želi cijeniti tvoje tijelo kako bi se prepustio svojoj seksualnoj želji i zadovoljio je. Ako te netko cijeni bez obzira na tvoj karakter ili na to težiš li istini ili ne, i samo zato što su mu privlačni tvoj izgled i stas te može u potpunosti zadovoljiti svoju seksualnu želju, a ti ipak ne osjećaš odbojnost ili gađenje prema tome, već osjećaš da mu se sviđaš – konkretno, jer ti je fizički prilazio, ti još više osjećaš da mu se sviđaš – i čak se osjećaš počašćeno zbog toga, onda se ponižavaš. Ako, bez obzira na to tko ima bilo kakve planove ili opake namjere prema tvom tijelu, tebe nije briga, i dok god mu se sviđaš, ti to smatraš svojom posebnom čašću i osjećaš se počašćeno zbog toga, onda nisi netko s integritetom i dostojanstvom, niti si dobra žena. Pretpostavimo da netko ima seksualne potrebe prema tebi, a ti smatraš da si pronašla osobu koja te razumije, kao i priliku da oslobodiš seksualnu želju; pa se vas dvoje spojite jer za ples je potrebno dvoje, i jer ste ista sorta. U tom slučaju, ti si netko bez ikakvog integriteta i dostojanstva, nedostojna da se ikome svidiš; ti si ista vrsta kao pohotni i razvratni ljudi. Ako si doista žena s dostojanstvom, trebala bi osjećati gađenje, odbojnost i gnušanje što se takvim pohotnim i razvratnim ljudima sviđaš. Naravno, ako se nekome sviđaš doista zbog svoje ljudskosti, tvojih težnji ili zato što imaš određenu vrlinu, ni to nije nešto zbog čega bi se trebala osjećati počašćeno. Svrha zbog koje ljudi govore „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja” zasigurno se ne svodi jednostavno na to da muškarac cijeni ženu. Njome se muškarce sasvim sigurno stavlja u položaj iznad žena. Točnije, ova je izreka nastala na temelju shvaćanja da su muškarci superiorni, a žene inferiorne. Osim toga, u stvarnosti su žene ranjiva skupina u bilo kojem društvenom sustavu, gledane kao privjesci i igračke muškaraca. Stoga je izreka „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja” potpuna sramota za sve žene. Ako žene posebno odobravaju ovu izreku, to je žalosno za žene, i treba osjećati prezir prema svim ženama koje je odobravaju. Trebaju li onda muškarci odobravati gledište „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja”? (Ne.) Ako muškarac vidi da se žena dotjeruje za svog obožavatelja, ne smatra li da takva žena živi na vrlo ponižavajući način, i neće li je i on gledati svisoka? (Da.)

Vidite li sada jasno je li izreka: „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja” ispravna ili nije? (Neispravna je.) Ta izreka nije pozitivna stvar niti je ispravna misao ili gledište. Pogledajte u Bibliju i u riječi koje je Bog izrazio – postoji li ijedna rečenica koja ženama govori da se trebaju dotjerivati za svoje obožavatelje? Postoji li ijedna rečenica kojom se status muškaraca i žena dijeli po razinama, govoreći da su muškarci iznad žena? Ne, ne postoji. Ono što je zabilježeno u Knjizi Postanka u Bibliji jest da je žena kost od kostiju muškaraca i tijelo od tijela muškaraca. Muškarci i žene ljudska su bića koja je Bog stvorio; jednaki su pred Bogom, bez podjele po razinama, bez razlike između superiornih i inferiornih. Dijeljenje ljudi na superiorne i inferiorne te razlikovanje razina statusa nešto je što Sotona čini; to je stvarni dokaz Sotonina ugnjetavanja i progona žena. Otkako je Bog na početku stvorio čovječanstvo, muškarci i žene jednaki su u Božjim očima. Oboje su stvorena bića i predmet Božjeg spasenja. Bog nikada nije rekao da su muškarci superiorni, a žene inferiorne, niti je rekao da muškarci trebaju biti poglavari žena ili njihovi gospodari, da se muškarci trebaju uzdizati iznad žena, da trebaju imati prednost pred ženama u bilo kojem poslu ili da muškarci imaju svoja mišljenja i da su glavni oslonac dok bi žene trebale više slušati muškarce. Bog nikada nije rekao takve stvari. Upravo su zbog Sotonine iskvarenosti među ljudima nastale izreke o tome da su muškarci superiorni, a žene inferiorne, a zatim se taj trend proširio cijelim društvom i cijelim čovječanstvom, neprestano potiskujući žene pod autoritet muškaraca. Zbog nedostatka razumijevanja istine, nakon što padnu pod utjecaj svakojakih zlih Sotoninih trendova i njima bivaju zaluđene, žene smatraju da su u odnosu na muškarce drugotne ili nižeg statusa. Zato, sve do današnjeg dana, mnoge žene još uvijek vjeruju da je izreka: „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja” ispravna. To je vrlo tužno. Ako ne razumiju istinu, ljudi i dalje u mnogim konkretnim stvarima bivaju zaluđeni i kontrolirani raznim Sotoninim mislima i gledištima. Čak je i ova mala stvar vrlo ilustrativna, zar ne? (Jest.) Iz kojeg se razloga žene svojevoljno ponižavaju? To je zato što cjelokupno društveno okruženje dovodi do toga da žene ne mogu biti jednake muškarcima, da moraju ustupiti svoje mjesto muškarcima i za njih stvoriti povoljne uvjete, a također moraju podnijeti brojne žrtve i platiti veliku cijenu kako bi zadovoljile muškarce. To je uzrokovano društvom, raznim zlim trendovima koje vodi Sotona. Dakle, sada, nakon razumijevanja istine u vezi s time, ne postoji li konačan zaključak o izreci: „Žena se dotjeruje za svog obožavatelja”? (Postoji.) Ta je izreka lažna i nije u skladu s istinom, zar ne? (Tako je.) Nakon što čuju stvarnu situaciju, ne osjećaju li žene da su svih ovih godina živjele vrlo ojađeno i sputano? Trebaju li se onda one i dalje dotjerivati za svoje obožavatelje? (Ne.) Kao pripadnice stvorenog čovječanstva, žene se razlikuju od muškaraca samo po spolu i fiziologiji; u drugim aspektima nema nikakvih razlika. U Božjim očima nema nikakvih razlika u statusu muškaraca i žena. Nikada, ni pod kojim okolnostima, Bog nije postavljao ženama zahtjeve drukčije od onih koje postavlja muškarcima. U aspektima kao što su broj ljudi koje Bog izabire, nada u spasenje, njihove prilike za obavljanje dužnosti, dužnosti koje mogu obavljati i posao koji mogu obavljati, žene su u osnovi jednake muškarcima; žene nisu manje vrijedne od muškaraca. To je pravo stanje stvari.

Prethodno smo govorili o očitovanjima pohotnosti, razvratnosti i provokativnosti onih opakih ljudi koji imaju priroda-bit đavlova, a također i o tome kako se pri susretu odnositi prema opakim ljudima kada se radi o stupanju u ljubavnu vezu ili traženju partnera. Nadate li se da ćete sresti takvu osobu kako biste iskusili nalet romantike, kako biste se bar jednom ponijeli bezbrižno i jednom si udovoljili? (Ne.) Nadate li se onda da ćete sresti svoju ljubav iz snova, svoju srodnu dušu, svog gospodina ili gospođicu Pravog? (Ne.) Nije važno nadaš li se tome ili ne. Ključno je da moraš imati sposobnost razlučivanja u vezi s tim pohotnim, razvratnim i provokativnim ljudima čija je priroda-bit opaka, i moraš se držati podalje od njih. Riječima nevjernika, većina tih ljudi iskusni su igrači, raskalašeni i romantični. Većina odraslih trebala bi moći prepoznati takav tip osobe kada ga susretnu; možda će nakon nekoliko interakcija većina odraslih znati da je ona upravo takva. Takva osoba ne bira kome će se nabacivati; bez obzira na to koliko imaš godina, sve dok prilično lijepo izgledaš, ona bi ti se mogla nabacivati, navodeći te da upadneš u njezinu zamku, a da uopće nisi svjestan što se događa. Uvijek ti govori nježne, blage riječi i pokazuje ti brigu, pažnju i obzirnost. Nalazi prilike da ti namiguje, poslužuje ti čaj ili vodu, a ponekad ti čak kupuje male darove, čokolade i slično. Kada nisi na oprezu, ta osoba probija tvoju obranu i ulazi u tvoje srce. Dovoljno je da nesvjesno pomisliš na nju i u trbuhu osjetiš leptiriće; ako je ne vidiš nekoliko dana, osjećaš kao da nešto nedostaje, misleći: „Nikome u mojoj blizini nije toliko stalo do mene kao toj osobi. Čini se da sam se zaljubila u nju. Je li se i ona zaljubila u mene?” Kakvo je to stanje? (Padanje u iskušenje.) Neki iskusni igrači vješti su u privlačenju drugih tako što ih puste; nakon što neko vrijeme pokazuju da im je stalo do tebe i otvore ti apetit, počnu te ignorirati, navodeći te da zagrizeš mamac. Kada shvatiš da si se zaljubio u tu osobu i da ne možeš živjeti bez nje, upao si u ljubavnu zamku i postao opčinjen. Jednom kada si opčinjen, ta te osoba potpuno zarobljava. Što je ta ljubavna zamka u koju ljudi upadaju? To nije obiteljska naklonost, prijateljstvo niti briga i ljubav među ljudima, već mreža seksualne želje. Jednom kada upadneš u zamku seksualne želje, lako možeš izgubiti kontrolu. Više od devedeset pet posto ljudi, osobito mladih, ne može nadvladati takvu zamku niti pobjeći iz nje. Što bi onda trebalo učiniti? Budući da znaš da je vrlo teško pobjeći iz takve zamke, nemoj si dopustiti da u nju upadneš. Učini sve što je moguće da se držiš podalje od ljudi, stvari ili okruženja koji bi te mogli odvesti u zamku. Drži se na udaljenosti neko vrijeme, moli se Bogu i čitaj Božje riječi. Tvoje će seksualne potrebe postupno izblijedjeti i nestati, zamka te više neće držati i u osnovi ćeš nadvladati to iskušenje. Međutim, ostaje nepoznato kako ćeš se snaći sljedeći put kada se susretneš s takvim iskušenjima i zamkama, hoćeš li ih moći nadvladati. Jedini način je da često dolaziš pred Boga moliti se i tragati za istinom te da se držiš podalje od raznih iskušenja. Naravno, opremanje istinom i razumijevanje istine najvažnije su stvari. Ali opremanje istinom nije jednostavno; zahtijeva da prođeš kroz neka iskustva, a tvoj rast nije tako brz, pa se ni tvoja obrana u raznim aspektima ne može tako brzo uspostaviti. Što bi onda trebalo učiniti? Moraš često živjeti pred Bogom, imati usmjeravanje Božjih riječi, djelo Duha Svetoga i Božju zaštitu. Sa svime time i uz svoju odlučnost, imat ćeš obrambene mjere kada se suočiš s takvim iskušenjima. Osim toga, kada spoznaš prirodu stvari i posljedice koje će ona donijeti, svjesno ćeš izbjegavati takva okruženja, što će dokazati da imaš odlučnost odbiti takva iskušenja. Zbog tvog stava i tvoje subjektivne želje, Bog će ti tada pomoći da pobjegneš od takvih iskušenja. Ako se susretneš s takvim okruženjem te u svom srcu osjetiš odbojnost i mržnju, ali ne znaš kako to odbiti, onda se moli Bogu, tražeći od Njega da te zaštiti i za tebe ukloni takvo okruženje. Kada imaš takve molbe i želje, možda će, zbog potreba crkvenog rada, osoba koja za tebe predstavlja opasno iskušenje biti premještena, što će joj onemogućiti da te ponovno kontaktira, i više je nećeš susretati. Tako ti Bog pomaže; to je Božja zaštita. Budući da Bog vidi tvoju osobnu želju, stav, odlučnost i odluku, On će ti proaktivno i temeljito pomoći da ispuniš svoju želju i time će te zaštititi. Kada ta osoba ode i više te ne uznemirava, možda ćeš se osjećati pomalo prazno, misliti da je šteta što je otišla, pa čak i maštati: „Da je još uvijek ovdje, bismo li se mogli dobro slagati?” Takve se misli mogu povremeno pojaviti, ali uz Božju zaštitu, na kraju si zaštićen od iskušenja. Ta stvar nesvjesno u tvom srcu postupno blijedi, postupno se udaljava od tebe i s vremenom ponovno stječeš svoj mir, vraćajući se u svoje prijašnje stanje života i svoje normalno mentalno stanje. U tom se trenutku stvar završava. Nije ti predstavljala nikakvu prijetnju ni smetnju, već je postala snažan dokaz i svjedočanstvo tvoje pobjede nad Sotonom i toga da se kloniš đavla i odbacuješ ga. Nije li to jako dobro? (Jest.) Kada ti je to iskušenje predstavljalo prijetnju, u tom opasnom trenutku, zbog tvog stava i suradnje, Bog te zaštitio. Bog ti je priredio prikladno okruženje, omogućujući ti da ostaneš postojan. To potiče tvoj rast; povećat će tvoju vjeru, tvoju odlučnost i želju da primjenjuješ istinu, motivirat će te i omogućiti tvoj rast. Kada te zadesi to iskušenje, ako ga nisi voljan odbiti ili izbjeći, onda nemaš volje da primjenjuješ istinu, jednostavno dopuštaš da se ono slobodno razvija i voljan si prihvatiti to iskušenje, čak si voljan prihvatiti i đavolje uznemiravanje i uplitanje, i sve više uživaš u takvom stanju, sve si voljniji živjeti u takvom okruženju i ne moliš se aktivno Bogu tražeći od Njega da ukloni takvo okruženje – vidjevši da je tvoj stav prema toj stvari takav, Bog te neće prisiljavati. U Svojim djelima, Bog nikada nikoga ne prisiljava. Budući da ti se ta osoba toliko sviđa i osjećaš da ti ona može donijeti tako veliku sreću i radost, pružajući ti zadovoljstvo, Bog ti neće oduzeti takvu radost i sreću niti će Bog tu osobu premjestiti. Što se tiče posljedica, ti ih sam moraš snositi. Dogodit će se to da ćeš postupno upadati u iskušenje i požudno uplitanje đavlova, opakih, pohotnih i razvratnih ljudi, na kraju gubeći grižnju savjesti i Božju prisutnost. Nakon uživanja u sreći i radosti prepuštanja seksualnim željama tijela, ti ne osjećaš sram i ne možeš se otrgnuti od takvog iskušenja – to se zove prepuštanje razvratu. Smatraš se najsretnijom osobom, silno uživaš u toj sreći i radosti, smatraš se sretnim što imaš takvu sreću i radost te si vrlo zadovoljan što si zarobljen u takvoj ljubavnoj zamci. Što bi Bog onda još mogao učiniti ili reći? Bog ti neće dati nikakve znakove, neće te upozoriti ni na što i neće učiniti ništa. Samo nastavi i uživaj. Krajnje posljedice za one zarobljene u zamci seksualnih želja su predvidljive. Nitko tko upadne u ljubavnu zamku ne završi sretan ni radostan; naprotiv, ishod može biti samo bolan i tragičan. Ti sam moraš snositi takve posljedice i zaslužuješ ih snositi. Djeluje li Bog prema načelima? (Da.) Bog poštuje tvoje izbore. Nemoj misliti: „Bog će paziti na mene i držati me pod kontrolom; neće mi dopustiti da izlazim na spojeve niti da zadovoljim svoje seksualne potrebe.” U krivu si; Bog se ne miješa u tvoje stvari. Bog te želi zaštititi da ne upadneš u iskušenje, da te zli ljudi ne zalude, da te Sotona ne opustoši i teško povrijedi. Ali ako izabereš ići sa Sotonom, Bog kaže da su to tvoja sloboda i tvoj izbor; sve dok si voljan, sve dok se ne kaješ, Bog te neće prisiljavati; sam žanješ ono što si posijao, a kada dođe vrijeme i budeš jadno plakao, nemoj se žaliti da te Bog nije upozorio i nemoj se žaliti da te Bog nije zaštitio. Bog te želi zaštititi, Bog želi da se držiš podalje od iskušenja, ali ti odbijaš. Kad bi Bog premjestio osobu koja ti se sviđa, osobu s kojom si upleten u ljubavnu zamku, ti bi je išao tražiti, ponašao bi se kao da si poludio, izgubio bi kontrolu, žalio bi se na Boga, grdio Boga da nema obzira prema tvojim osjećajima i da ne razumije tvoje poteškoće. Stoga Bog to neće učiniti; Bog neće tjerati ljude da rade stvari koje nisu voljni raditi. Budući da si sam izabrao taj put, ti sam moraš snositi strašne posljedice koje na kraju nastanu. Nitko neće snositi posljedice umjesto tebe. Je li ovo sada jasno? (Jest.)

Ako se neki ljudi susretnu s uplitanjem đavlova i Sotona – opakih ljudi – i ne odbiju ih, već su voljni provesti svoj život s njima, to je njihov izbor. Kada to na kraju dovede do gorkih posljedica, oni ne bi trebali kriviti druge; mogu samo mrziti sebe što su suviše pokvareni i suviše izopačeni, i trebali bi se pljusnuti i proklinjati. Kakav god gorak plod na kraju ubereš, to nema nikakve veze s Bogom. Nemoj reći: „Zašto me Bog nije zaštitio? Zašto me Bog tada nije zaustavio?” Kažem ti, Bog nema takvu obvezu; On ti je već jasno rekao što ti je trebao reći. Ti si osoba sa sposobnošću neovisnog razmišljanja; Bog ti je dao slobodnu volju i imaš pravo slobodno birati. Stoga, Bog ti daje pravo izbora kada se susretneš s bilo čime. Budući da imaš pravo izbora, gorak plod koji na kraju ubereš proizlazi iz tvog vlastitog izbora, stoga se ne bi trebao žaliti na Boga niti u svakog prilici prebacivati krivnju. Djelo koje Bog čini jest da ti kaže istinu i pokaže ti put spasenja. Na tebi je hoćeš li izabrati slijediti Boga ili slijediti Sotonu. Ako si blagoslovljena osoba i voljan si težiti istini, onda slijedi Boga. Ako ne ljubiš istinu, već ljubiš svijet i zlo – ako je tvoj život jednostavno bezvrijedan – onda izaberi slijediti Sotonu; nitko te ne zaustavlja. Do današnjeg dana, neki ljudi još uvijek pogrešno shvaćaju Boga i Božju kuću, uvijek se žaleći: „Već sam u tridesetima ili četrdesetima, nisam izlazio na spojeve niti se vjenčao – Božja kuća to ne dopušta!” Kada je Božja kuća ikada ograničavala ljude u izlascima na spojeve ili vjenčanju? To je tvoja sloboda; Božja kuća se ne miješa. Međutim, postoji jedan uvjet: ako to učiniš, onda ne možeš izvršavati dužnost u crkvi s punim radnim vremenom, jer će boravak u ljubavnoj vezi i gubitak namjere da izvršavaš svoju dužnost ometati rad crkve. Ako doista želiš izlaziti na spojeve i vjenčati se, onda prvo predaj posao za koji si odgovoran i privremeno ćemo se razići. Jesu li svima jasna načela u tom pogledu? (Jesu.) Ako netko želi izlaziti na spojeve ili se vjenčati, to je sasvim u redu; nitko to ne ograničava. Međutim, nasumično se nabacivati osobama suprotnog spola i ometati crkveni život nije prihvatljivo. Oni koji se nasumično nabacuju drugima su đavlovi; oni su opaki, pohotni i razvratni ljudi, a prisutnost takvih ljudi Božja kuća nipošto ne dopušta. Ta vrsta osobe nasumično se nabacuje drugima i uznemirava ih bez obzira na to u kojoj se skupini ljudi nađu. Poput pošasti, oni izazivaju paniku te kod ljudi stvaraju nemir i nelagodu. Gdje god žive crkveni život, njihova ometanja stvaraju odvratno ozračje i pretvaraju crkvu u kaotičan nered. Ne samo da sabotiraju rad crkve, već ometaju i normalan red braće i sestara koji izvršavaju svoje dužnosti. Takve ljude treba strogo nadzirati i ograničavati, a one koji ozbiljno utječu treba izolirati ili ukloniti. Neki ljudi kažu: „Naštetio sam samo nekolicini ljudi – to nije velik problem, zar ne?” Ako možeš naštetiti nekolicini, sposoban si naštetiti i desecima. Jednostavno si takav bijednik. Bezobzirno se nabacivati drugima i u crkvi neprimjereno oslobađati seksualnu želju – i time nanositi štetu ljudima – nije prihvatljivo. Ako se želiš nabacivati ljudima, idi na razvratna mjesta u svijetu nevjernika; tamo te nitko ne ograničava. Ali Božja kuća, mjesto gdje braća i sestre izvršavaju svoje dužnosti, svečana je, tiha i sveta; ne dopušta nikakvim đavlovima ili Sotonama da je ometaju ili sabotiraju. Ako itko želi pretvoriti crkvu u mjesto za spojeve ili promiskuitet, po volji se prepuštajući seksualnoj želji, to je apsolutno neprihvatljivo! Ovo je crkva, mjesto Božjeg djela, mjesto gdje Duh Sveti djeluje kako bi pročistio i usavršio ljude. Bilo muškarac ili žena, svatko mora biti dostojanstven, pristojan i baviti se ispravnim poslom. Nije dopušteno nasumično se nabacivati drugima, kao ni neprimjereno oslobađati seksualnu želju. Ako ne možeš kontrolirati svoju seksualnu želju i samo je želiš osloboditi, onda izaberi prikladnu osobu za brak; nemoj se nasumično nabacivati drugima u crkvi. Svatko tko se nasumično nabacuje drugima i izaziva gnjev braće i sestara treba biti brzo uklonjen ili izbačen kako više ne bi ometao crkveni život. Je li jasno? (Jest.) Između muškaraca i žena moraju postojati granice. Ako se muškarac uvijek mota oko skupina žena, ne zbog posla niti zato što ima važnih stvari koje mora obaviti, već da bi se razmetao među ženama, oslobađao seksualnu želju i nasumično im se nabacivao, to je uznemiravanje. Ako se žena, s razlogom ili bez njega, uvijek mota oko skupina muškaraca, uvijek im se bezobzirno nabacuje, namiguje im i pokazuje svoje čari, i s njom treba postupati kao s đavlom. Ako normalno raspravljate ili razgovarate u zajedništvu o poslu, to je prihvatljivo, ali nasumično se nabacivati i koketirati s drugima nije. Svako takvo ponašanje koje uzrokuje pomutnju predstavlja ometanje crkvenog života i rušenje normalnog reda crkvenog rada, i nije dopušteno u Božjoj kući. Svatko bi trebao odbaciti te pohotne, razvratne, seksualno provokativne đavlove i držati se podalje od njih. Kada se većina ljudi digne da ih odbaci, razotkrije i kloni ih se, osiguravajući da njihovi pokušaji nabacivanja propadnu i da ni u jednoj situaciji ne postignu ono što žele, oni će postupno prestati s onim što rade. Ako ne mogu normalno izvršavati svoju dužnost, već se bezobzirno nabacuju drugima i ometaju ih kad god imaju slobodnog trenutka, trče uokolo upuštajući se u ljubavne veze i uživaju u osjećaju da su u ljubavnoj vezi, onda ih odmah uklonite. Brzo se pozabavite tim promiskuitetnim pojedincima – ne dajte im nijednu priliku da ometaju ljude. Je li nakon našeg razgovora ovo sada jasno? (Jest.) Jeste li išta zadobili? Imate li put primjene? Imate li sada sposobnost razlučivanja u vezi s ovom vrstom pohotnih i razvratnih osoba? (Imamo.) Je li vam jasno kako se trebate vladati, kako se držati svog mjesta i kako činiti ono što biste trebali činiti u okviru normalne ljudskosti? (Jest.) U okviru ovoga postoje istine koje ljudi trebaju razumjeti i načela razlučivanja koja bi im trebala biti jasna, i naravno, postoje i istina-načela koja bi ljudi trebali primjenjivati i putovi kojima bi trebali ići. Budući da je sve to razjašnjeno, ova je stvar u potpunosti objašnjena.

To je sve za naše današnje zajedništvo. Doviđenja!

11. veljače 2024.