Kad je riječ o ulasku u kraljevstvo nebesko, mnogi misle: „Budući da vjerujemo u Gospodina i da su nam grijesi oprošteni, kad Gospodin dođe, odvest će nas ravno u Svoje kraljevstvo.” No postoje i oni koji vjeruju da samo sveti mogu vidjeti Gospodina, pa misle: „I dalje neprestano griješimo, nismo odbacili okove grijeha, pa možemo li onda doista biti uzneseni u kraljevstvo nebesko?” Na to bi pitanje neki mogli reći: „Unatoč našoj grešnosti, Gospodin Isus je naša vječna žrtva za grijeh, te će nam oprostiti sve dok Mu priznajemo svoje grijehe. Tada nas neće smatrati grešnima i moći ćemo ući u Njegovo kraljevstvo.” No ja ne razmišljam tako jer Biblija kaže: „Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe” (Heb 10,26). To dokazuje da je žrtva za grijeh ograničena. Oni koji znaju za istiniti put, a ipak i dalje griješe, neće primiti Božje spasenje. Kako bismo onda trebali ući u kraljevstvo nebesko? Nikad to nisam mogla shvatiti – tek kad sam pročitala riječi Svemogućeg Boga, pronašla sam put pročišćenja i ulaska u Božje kraljevstvo.

Rođena sam u kršćanskoj obitelji i od malih sam nogu s roditeljima odlazila na bogoslužja. Također sam aktivno sudjelovala u crkvenim aktivnostima. Kad sam odrasla, još sam se gorljivije davala za Gospodina. Ponekad bih pratila pastora na molitvena okupljanja izvan grada. No unatoč svom entuzijazmu, bogoslužja me nisu ispunjavala. Pastorove su se propovijedi uvijek svodile na isto. Nije bilo novog prosvjetljenja. A, osobno, često nisam mogla živjeti prema Gospodinovim učenjima. Uvijek bih se zaplela u začarani krug griješenja i priznavanja grijeha. Na primjer, kad bih vidjela da majka mojoj braći i sestrama daje darove ili novac, a meni rijetko, postala bih ljubomorna i ljuta, pa bih joj prigovarala. U svojoj crkvenoj službi, kad god bi mi pastor dodijelio zadatke, mislila sam da me zasigurno favorizira i da mi je naklonjen. Preplavio bi me osjećaj ponosa te bih čak i gledala svisoka na druge suradnike. Sveto pismo kaže: „Nastojte oko mira sa svima! I oko svetosti bez koje nitko neće vidjeti Gospodina!” (Heb 12,14). No i dalje sam bila ispunjena ljubomorom, mržnjom i oholosti. Nisam se mogla dobro slagati s obitelji, a kamoli voljeti druge kao samu sebe i postići sklad sa svim ljudima. Gospodin je svet; bih li ja doista mogla dobiti Njegovo odobrenje i biti uznesena u Njegovo kraljevstvo? Bila sam jako zbunjena, pa sam potražila pomoć od pastora i drugih članova crkve. No pastor je samo rekao: „Budući da smo vjernici, grijesi su nam oprošteni. Žrtva za grijeh Gospodina Isusa djeluje zauvijek. Zato će nam, za sve naše grijehe počinjene u prošlosti i u budućnosti, sve dok se molimo i priznajemo ih Gospodinu, On bezuvjetno oprostiti. Tada će nas Gospodin smatrati bezgrešnima i bit će nam dopušten ulazak u Njegovo kraljevstvo. Moramo imati vjere u Gospodina.” No te pastorove riječi nisu uklonile moju zbunjenost. Gospodin oprašta naše grijehe, no zašto Biblija također kaže: „Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe” (Heb 10,26)? To dokazuje da nam Gospodin neće zauvijek bezuvjetno opraštati grijehe. Nije mi bilo ništa jasnije, pa sam se mogla samo tješiti mišlju: Gospodinova je ljubav bezgranična i beskonačna, pa je možda pastor u pravu. Sve dok se nastavljamo moliti i priznavati grijehe, Gospodin ih se neće sjećati i, kad dođe, uvest će nas u kraljevstvo nebesko. Nakon toga sam samo nastavila čitati Bibliju i prisustvovati bogoslužjima, nadajući se da ću, kad Gospodin dođe, biti uznesena u Njegovo kraljevstvo.

Poslije sam na internetu upoznala dvije sestre. Često smo razgovarale, potičući se i motivirajući jedna drugu u vjeri te razmjenjujući razmišljanja. Jednog me dana jedna od njih upitala: „Koja je tvoja najveća nada kao vjernice?” Bez i najmanjeg oklijevanja rekla sam: „Naravno, ući u Božje kraljevstvo!” Zatim je upitala: „A znaš li kakvi ljudi mogu ući u Božje kraljevstvo?” Kad je to rekla, pomislila sam: „To je upravo ono što i mene zbunjuje. Pastor i članovi crkve govore da su nam, vjerom u Gospodina i krštenjem u Njegovo ime, grijesi oprošteni i da možemo ući u kraljevstvo nebesko. Znači li njezino pitanje da ona ima drukčije mišljenje?” Zatim je rekla: „Prije sam mislila da će nam Gospodin oprostiti naše grijehe sve dok u svojoj vjeri prihvaćamo Njegovo ime, molimo se i priznajemo grijehe u Njegovo ime. A zatim će nas, po Njegovu povratku, odvesti u kraljevstvo nebesko. No poslije sam shvatila da smo, iako su nam vjerom u Gospodina grijesi oprošteni, i dalje skloni griješiti i opirati Mu se. Na primjer, Gospodin zahtijeva da volimo druge kao same sebe, pokazujemo strpljenje i budemo sol i svjetlost kako bismo Ga proslavili, no mi se stalno upuštamo u svađe oko sitnica. Kad se suočimo s nesrećama i kušnjama, žalimo se na Gospodina i iznevjerimo Ga. Radimo i dajemo se samo kako bismo primili blagoslove i ušli u Njegovo kraljevstvo. Time pokušavamo sklopiti pogodbu s Gospodinom. Takav način života ni izbliza nije u skladu s Gospodinovom namjerom. Sveto pismo jasno kaže: ‚Budite, dakle, sveti jer sam svet Ja!’ (Lev 11,45). ‚Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek’ (Iv 8,34–35). Bog je svet i pravedan, a kraljevstvo nebesko pod Njegovom je vlašću. To je sveta zemlja. Bog neće dopustiti prljavima da kaljaju Njegovu svetu zemlju. Oni koji neprestano griješe, opiru se i bune protiv Gospodina i dalje su robovi grijeha, te nikako ne mogu ući u Božje kraljevstvo.” Nakon što sam poslušala sestrinu besjedu, rekla sam: „U pravu si. U svojoj vjeri često lažemo i griješimo te se ne možemo osloboditi grijeha. To sam i sama duboko iskusila. To me uvijek jako zbunjivalo. Možemo li doista takvi ući u Božje kraljevstvo? Tražila sam savjet od svog pastora i drugih članova crkve, ali nikad nisam dobila zadovoljavajući odgovor. Uz pomoć tvoje besjede napokon počinjem malo shvaćati. Oni koji stalno griješe i nisu pročišćeni ne mogu ući u Božje kraljevstvo. No i dalje ne razumijem: zašto nastavljamo griješiti kad nam je, kao vjernicima, Gospodin oprostio?”

Odgovarajući na moje pitanje, sestra je pročitala nekoliko ulomaka riječi Svemogućeg Boga: „Iako je čovjek otkupljen, a njegovi grijesi oprošteni, time se može samo smatrati da se Bog ne sjeća čovjekovih prijestupa i da prema njemu ne postupa u skladu s njegovim prijestupima. Međutim, čovjek živi u tijelu a da nije oslobođen grijeha, i samo može nastaviti griješiti, beskrajno razotkrivajući svoje sotonske iskvarene naravi. Život koji čovjek živi upravo je takav beskrajni ciklus činjenja grijeha i dobivanja oprosta. Većina ljudi danju griješi, a uvečer se ispovijeda. I tako, iako je žrtva za grijeh za čovjeka zauvijek djelotvorna, ona ga ne može izbaviti iz grijeha. Djelo spasenja dovršeno je samo polovično, jer čovjek još uvijek posjeduje iskvarene naravi. (…) Čovjeku nije lako postati svjestan svojih grijeha i on nema načina prepoznati vlastitu, duboko ukorijenjenu prirodu. Samo kroz sud putem riječi može se postići taj rezultat. Jedino će se tako, od tog trenutka, čovjek moći postupno mijenjati” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).). „Iako je Isus došao među ljude i obavio mnoga djela, On je samo dovršio djelo otkupljenja cjelokupnog čovječanstva i poslužio kao čovjekova žrtva za grijeh; On čovjeka nije u oslobodio svih njegovih iskvarenih naravi. Potpuno čovjekovo spasenje od utjecaja Sotone zahtijevalo je ne samo da Isus postane žrtvom za grijeh i da ponese ljudske grijehe, već je zahtijevalo i da Bog učini još veće djelo kako bi čovjeka potpuno oslobodio od njegovih naravi koje je Sotona iskvario. I tako se, nakon što su čovjeku grijesi oprošteni, Bog vratio u tijelo kako bi čovjeka uveo u novo doba i otpočeo djelo grdnje i suda. Ovo djelo je čovjeka uvelo u jednu višu sferu. Svi koji se pokore Njegovoj vlasti uživat će višu istinu i primit će veće blagoslove. Oni će doista živjeti u svjetlosti te zadobiti istinu, put i život” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Predgovor.). Nakon što je pročitala Božju riječ, razgovarala je sa mnom u zajedništvu: „Tijekom Doba milosti Gospodin Isus izvršio je samo djelo otkupljenja, a ne djelo pročišćenja i preobrazbe čovječanstva. Svi znamo da su potkraj starozavjetnog Doba zakona ljudi bili u opasnosti od pogubljenja jer se nisu pridržavali zakona. Tada se Bog osobno utjelovio i bio je razapet kao žrtva za grijeh čovječanstva, otkupivši čovjeka od njegovih grijeha. Sve dok su ljudi priznavali grijehe i kajali se Gospodinu, grijesi su im mogli biti oprošteni i mogli su uživati u obilnoj milosti, miru i sreći koje im je Gospodin podario. To oproštenje grijeha značilo je da se ljude više ne osuđuje na smrt po zakonu. To ne znači da je čovjek bez grijeha, a još manje znači da čovjek više nikada neće sagriješiti. Naši su grijesi oprošteni kroz našu vjeru, no naša je grešna priroda i dalje duboko ukorijenjena u nama. Puni smo sotonskih naravi poput oholosti, lažljivosti i zla. Na primjer, idemo čak i protiv vlastite savjesti, lažući i varajući, kako bismo zaštitili svoje interese. Ako ljudi ne postupaju onako kako mi to želimo, naljutimo se i predbacujemo im. Natječemo se za status i tražimo korist, ljubomorni smo i svadljivi. Također slijedimo zle svjetovne trendove i prepuštamo se tjelesnim užicima. I tako dalje. Znamo da griješenje nije u skladu s Gospodinovom namjerom i često dolazimo pred Gospodina da bismo se pokajali i priznali grijehe, no potom samo nastavljamo griješiti. Sve je to rezultat naše sotonske prirode. Ako ne riješimo uzrok svoje grešne prirode, naši će grijesi biti poput korova kojem je odrezana stabljika – ponovno će izrasti iz korijena. Stoga Bog u posljednjim danima izvršava djelo suda, temeljito rješavajući našu grešnu prirodu, pročišćavajući i preobražavajući naše iskvarene naravi, tako da više ne griješimo i ne opiremo se Bogu. To je jedini način da budemo dostojni kraljevstva nebeskog.”

Nakon što sam poslušala sestrinu besjedu, shvatila sam da oproštenje grijeha znači samo to da nam je Gospodin Isus oprostio grijehe, a ne da nismo grešni. Niti to znači da će nam Gospodin bezgranično opraštati grijehe, kao što je to tvrdio moj pastor. Sestrina je besjeda bila iznimno praktična i potpuno u skladu s Biblijom: „Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe” (Heb 10,26). Ono što je pastor prije govorio jako me zbunjivalo. Gospodin je svet. Hoće li nas doista povesti u Svoje kraljevstvo iako stalno griješimo? Nisam to mogla dokučiti, pa sam samo vjerovala onome što je pastor govorio i nastavila proučavati Bibliju, moliti se i priznavati grijehe, nadajući se da Gospodin, kad dođe, neće gledati na naše grijehe, već da će nas povesti ravno u Svoje kraljevstvo. Kad sada razmislim o tome, to je doista bila nerealna predodžba. Sestra je rekla da će Gospodin po Svom povratku izvršiti djelo suda kako bi pročistio čovjeka, pa sam ju brže-bolje upitala kako će točno Bog izvršiti to djelo. Strpljivo je odgovorila: „U Bibliji postoje mnoga proročanstva o tome. Na primjer: ‚Još vam mnogo imam kazati, ali sada to ne možete nositi. No kada dođe On – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu’ (Iv 16,12–13). ‚Tko Mene odbacuje i riječi Mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan’ (Iv 12,48). Ovi stihovi pokazuju da će Bog izraziti istinu kako bi sudio i pročistio čovječanstvo u posljednjim danima. Gospodin Isus sada se vratio kao utjelovljeni Svemogući Bog posljednjih dana. On izražava istinu i vrši djelo suda, počevši od Božje kuće, kako bi riješio čovjekovu grešnu prirodu i sotonske naravi te konačno izbavio čovječanstvo od utjecaja Sotone.” Zatim mi je pokazala videozapise čitanja Božjih riječi. Svemogući Bog kaže: „Krist posljednjih dana koristi razne istine da poduči čovjeka, da razotkrije njegovu suštinu te raščlani njegove riječi i djela. Te riječi sadrže razne istine, poput čovjekove dužnosti, kako se čovjek treba pokoriti Bogu, kako čovjek treba biti odan Bogu, kako čovjek treba proživjeti normalnu ljudskost, kao i mudrosti i naravi Božje. Sve te riječi usmjerene su na čovjekovu suštinu i njegove iskvarene naravi. Posebno su riječi koje razotkrivaju kako čovjek odbacuje Boga još više usmjerene na to da je čovjek utjelovljenje Sotone i neprijateljska sila usmjerena protiv Boga. Dok čini djelo suda, Bog čovjekovu prirodu ne objašnjava potpuno u nekoliko riječi, već dugoročno razotkriva i orezuje. Sve te različite metode razotkrivanja i orezivanja ne mogu se zamijeniti običnim riječima; umjesto toga, istina koju čovjek uopće ne posjeduje koristi se za provođenje ovog djela razotkrivanja i orezivanja. Jedino takve metode mogu se nazvati sudom, a samo takvim sudom čovjek može biti podčinjen i potpuno se uvjeriti u Boga – štoviše, steći istinsku spoznaju o Bogu. Djelo suda donosi čovjekovo shvaćanje pravog lica Božjeg i istine o svojoj vlastitoj buntovnosti. Djelo suda čovjeku je omogućilo da stekne mnogo razumijevanja Božjih namjera, svrhe Božjeg djelovanja te njemu neshvatljivih otajstava. Također, omogućilo mu je da razumije i spozna vlastitu iskvarenu bit i izvor te iskvarenosti, kao i da otkrije svoje ružno lice. Svi ti učinci nastaju djelom suda, jer bit toga djela zapravo je djelo otvaranja Božje istine, puta i života svima onima koji u Njega vjeruju. To djelo je djelo suda koje Bog čini” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Krist obavlja djelo suda istinom.). „Posredstvom ovog djela suda i grdnje, čovjek će u potpunosti spoznati svoju prljavu i iskvarenu bit unutar samoga sebe, te će se moći u cijelosti promijeniti i biti pročišćen. Jedino na taj način čovjek može postati dostojan povratka pred Božje prijestolje. Cjelokupno sadašnje djelo provodi se da bi čovjek bio pročišćen i da bi se promijenio; to je zato da bi čovjek mogao odbaciti svoju iskvarenost i biti pročišćen kroz sud i grdnju riječi, kao i kroz oplemenjivanje” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Otajstvo utjelovljenja (4).).

Nakon videozapisa sestra je razgovarala u zajedništvu sa mnom: „U posljednjim se danima Svemogući Bog uglavnom koristi istinom kako bi sudio i razotkrio sotonsku prirodu iskvarenog čovječanstva i razne sotonske naravi koje Mu se opiru i griješe protiv Njega. Istodobno nam jasno iznosi i sve istine koje bismo trebali primjenjivati u svojoj vjeri – na primjer, kako uspostaviti normalan odnos s Bogom, kako proživjeti normalnu ljudskost, kako voljeti Boga i pokoriti Mu se, kako vjerovati u Njega i služiti Mu u skladu s Njegovim namjerama i još mnogo toga. Kroz sud i grdnju Božjih riječi možemo vidjeti koliko nas je Sotona duboko iskvario i kako smo prepuni sotonskih naravi poput oholosti, lažljivosti i zla. Ne proživljavamo ni trunku ljudskosti, već smo utjelovljenja Sotone i nedostojni smo živjeti pred Bogom. Također možemo upoznati Božju pravednu narav koja ne trpi uvrede, početi mrziti i prezirati same sebe te se pokajati Bogu. Tada se naše iskvarene naravi mogu postupno preobraziti, pa ćemo osjećati određeni strah od Boga i pokornost Njemu.” Nakon toga nastavila je dijeliti svoje iskustvo. Rekla je da je prije u svojoj vjeri mislila da ona, budući da se davala za Gospodina, odrekla puno toga, iskusila teškoće i platila cijenu, najviše voli Gospodina i da je bolja od drugih. Koristila bi se time kao kapitalom i gledala svisoka na druge, misleći da je upravo ona najviše dostojna biti okrunjena i nagrađena. Nakon što je prihvatila djelo Svemogućeg Boga u posljednjim danima, čitala je Božje riječi koje sude čovječanstvu i razotkrivaju ga. Vidjela je sljedeći ulomak: „Za vas bi bilo najbolje da posvetite nešto truda istini o poznavanju sebe. Zašto vas Bog ne cijeni? Zašto Mu je vaša narav odvratna? Zašto vaš govor izaziva Njegovu mržnju? Kad ste pokazali malo odanosti, sami sebi pjevate hvalospjeve, kad ste dali mali doprinos, zahtijevate nagradu; svisoka gledate na druge kad ste pokazali malo pokornosti i postajete prezrivi prema Bogu nakon što ste obavili neki sitni zadatak. (…) Znajući dobro da vjerujete u Boga, ipak ne možete biti u skladu s Bogom. Znajući dobro da ste potpuno bez zasluga, uporno se hvalite. Zar ne osjećate da vam je razum dostigao točku u kojoj je izvan kontrole?” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Oni koji su u neskladu s Kristom zasigurno su Božji protivnici.). Kad je to pročitala, bila je tjeskobna i posramljena. Tada je shvatila da su njezino stalno uzdizanje same sebe i gledanje svisoka na druge, kao i uvjerenje da je dostojna krune, u potpunosti bili posljedica njezine ohole sotonske prirode. Shvatila je da se nije davala da bi se pokorila Bogu, već da bi primila blagoslove i sklopila pogodbu s Bogom. Uvidjela je svoju oholu, sotonsku narav, kao i nečistoću svoje vjere. Vidjela je da je puna sotonskih naravi, a ipak besramno i nerazumno očekuje da će biti blagoslovljena i ući u kraljevstvo nebesko. Počela je mrziti i prezirati samu sebe te više nije mislila da je bolja od bilo koga drugog. Nije se više usudila hvaliti svojom ljubavlju prema Bogu niti zahtijevati da joj On da nagrade i okruni je. Umjesto toga, bila je svjesna da bi trebala dobronamjerno prihvatiti sud i grdnju Božjih riječi, težiti tome da odbaci svoju iskvarenu narav te dati sve od sebe kako bi ispunila svoju dužnost stvorenog bića. Nakon što sam poslušala njezinu besjedu, bolje sam razumjela kako Bog vrši Svoje djelo suda u posljednjim danima. Smatrala sam da je njezino iskustveno svjedočenje vrlo praktično i da mi je od velike pomoći. Razmišljala sam kako sam i ja bila potpuno ista – pastor me favorizirao i povjeravao mi zadatke, pa sam vjerovala da sam bolja od svoje braće i sestara i gledala sam ih svisoka. Kod kuće sam uvijek mislila da bi se tuđi životi trebali vrtjeti oko mene. To je bila moja vlastita ohola narav. Shvatila sam da i ja mogu biti pročišćena i preobražena kroz Božji sud i grdnju u posljednjim danima. Razgovarale smo do kasno u noć te sam zadobila puno duhovne hrane i osjetila ispunjenje.

Poslije sam puno čitala riječi Svemogućeg Boga i otkrila da Božje riječi ne samo da otkrivaju istinu koja se krije iza ljudske iskvarenosti i otajstava Božjeg djela, već i detaljno objašnjavaju kako odbaciti iskvarene naravi, kako živjeti smislenim životom te mnoge druge aspekte istine. Shvatila sam da su riječi Svemogućeg Boga istina i Božji glas. Postala sam potpuno sigurna da je Svemogući Bog Gospodin Isus koji se vratio te sam službeno prihvatila djelo Svemogućeg Boga u posljednjim danima. Osvrćem se na te godine vjere u Gospodina dok sam živjela u grijehu, nemoćna da se izvučem iz njegovih kandži – tako me zbunjivalo kako ući u kraljevstvo nebesko. Sada sam konačno pronašla put do pročišćenja i kraljevstva nebeskog! Hvala Svemogućem Bogu!