Prije nekog vremena pročitala sam odlomak Božjih riječi u kojem je pisalo: „Ulizivanje, laskanje i ljeporječivost – na površini, svatko bi trebao znati što ovi izrazi znače, a takvi pojedinci su uobičajeni. Ulizivanje, laskanje i ljeporječivost najčešći su načini govora usvojeni kako bi se zadobila naklonost, pohvala ili neka vrsta koristi od drugih. To je najčešći način govora onih koji se bave laskanjem i ulizivanjem. Može se reći da svi iskvareni ljudi, u određenoj mjeri, pokazuju ovo očitovanje, što je način govora koji pripada sotonskoj filozofiji” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deseta stavka: Preziru istinu, drsko krše načela i ignoriraju aranžmane Božje kuće (Drugi dio).). U to vrijeme, dok sam čitala Božje riječi koje razotkrivaju takve ljude, nisam ih primjenjivala na sebe. Takvi su mi se ljudi gadili, nisu mi se sviđali i nisam htjela provoditi vrijeme s njima, pa sam mislila da sam bolja od njih. Neočekivano, kad su me činjenice razotkrile, vidjela sam da bih zbog vlastitih interesa činila isto – pokušavala bih ugoditi ljudima, dodvoravati im se i govoriti ono što im je ugodno čuti, a pritom bih se ponašala i vrlo lukavo i podlo.

Prije nekoliko dana prisustvovala sam grupnom okupljanju. Nakon okupljanja, moj mi je vođa poslao poruku i upitao me kakvo je bilo zajedništvo brata Caleba. Dok sam gledala poruku, postala sam pomalo nervozna. „Zašto mi vođa odjednom postavlja ovo pitanje? Kako da mu odgovorim? Ako pogrešno odgovorim, što će misliti o meni? Hoće li misliti da ne mogu čak ni razlučiti koliko dobro drugi razgovaraju u zajedništvu, da sam lošeg kova i da nemam stvarnog iskustva? Ako je tako, hoće li mi ikada više vjerovati i i povjeravati važne uloge u budućnosti? Mogla bih čak ubrzo izgubiti i svoju poziciju vođe grupe.” Kako bih u očima vođe sačuvala svoj ugled i status i navela ga da misli kako dobro razlučujem stvari, počela sam nagađati što je zapravo htio reći tim pitanjem. Budući da me pitao, vjerojatno je već osjetio da postoji problem s Calebovom besjedom. Pa što bih mogla reći da dobijem njegovo odobrenje? Zapravo sam smatrala da, iako je dio Calebove besjedeu bio na razini riječi i doktrina, ponekad je bio na praktičnoj razini. No brinula sam se da možda ne vidim stvari ispravno, pa vođi nisam rekla svoje prave misli. Umjesto toga, rekla sam: „Caleb je besjedio puno doktrina.” Moj vođa je odgovorio: „Dosta toga što je rekao doista su bile riječi i doktrine. Ubuduće ga svakako više podsjećaj i pomaži mu.” Nakon što sam pročitala vođin odgovor, pomislila sam: „Srećom, nisam izrazila svoje prave misli. Zar se inače ne bih osramotila? Vođa bi me odmah prozreo!”

Odmah potom bila sam na još jednom grupnom okupljanju. Nakon okupljanja, vođa mi je ponovno poslao poruku i upitao me: „Što misliš o besjedi sestre Jemme?” Kad sam vidjela poruku, bila sam pomalo zatečena. Tijekom okupljanja misli su mi odlutale, pa njenu besjedu uopće nisam pažljivo slušala. Kako da sad odgovorim? Ako mu iskreno odgovorim, što bi vođa pomislio o meni? Sjetila sam se da sam ranije čula vođu kako kaže da Jemma često govori o riječima i doktrinama. Pita li me sada da to potvrdim? Prošli put me pitao jer je mislio da Caleb iznosi puno doktrina. Pomislila sam da je i ovaj put razlog isti. Stoga sam odgovorila: „Iz Jemminog zajedništva, nisam čula koju samospoznaju ima, niti koja su se njezina gledišta promijenila.” Nakon što je pročitao moj odgovor, vođa nije ništa rekao. Tada se nisam mogla smiriti i počela sam nagađati: „Je li vođa bio nezadovoljan mojim odgovorom? Jesam li pogrešno odgovorila? Ako jesam, hoće li misliti da sam lošeg kova?” To mi je, s vremena na vrijeme, ometalo misli tih dana.

Nekoliko dana kasnije, tijekom okupljanja, pročitala sam odlomak Božjih riječi zbog kojeg sam imala osjećaj kao da mi je srce probodeno. Božje riječi kažu: „Oni lažljivci koji se na jedan način ponašaju pred drugim ljudima, a na sasvim drugi iza njihovih leđa, nisu spremni biti usavršeni. Svi oni su sinovi propasti i uništenja; oni ne pripadaju Bogu, već Sotoni. Oni nisu ljudi koje je Bog izabrao!” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Bog će zasigurno zadobiti one koji Mu se pokoravaju iskrenim srcem.). Nisam se mogla oteti mislima o onome što se dogodilo neki dan. Kad me vođa pitao što mislim o zajedništvu brata i sestre, nisam se usudila izraziti svoje pravo mišljenje jer sam se brinula da će pogrešan odgovor utjecati na moj ugled i status u vođinom srcu, pa sam odgovorila na podao način. Nagađala sam što moj vođa misli, i zatim pokušala odgovoriti na način koji se s time podudarao. Mislila sam da ću tako biti manje sklona pogreškama, da me neće prozreti i da će moj položaj biti osiguran. Mislila sam da sam pametna što sam prevarila svog vođu i prikrila svoje misli, ali Bog je pravedan i sve ispituje. Bog je jasno vidio moje neiskrene namjere i spletke i Bog ih je osudio. Što sam više razmišljala o Božjim riječima, to sam se više bojala. Pitala sam se kako moje misli mogu biti tako opake, prezira vrijedne i sramotne. Također sam se sjetila kako je Bog razotkrio manifestacije antikrista kroz ulizivanje, laskanje i ljeporječivost, pa sam potražila neke Božje riječi.

Svemogući Bog kaže: „Antikristi su slijepi za Boga, On nema mjesta u njihovim srcima. Kad se susretnu s Kristom, odnose se prema Njemu kao prema običnoj osobi, stalno hvatajući Njegov izraz lica i ton glasa, mijenjajući svoju priču kako situacija nalaže, nikada ne govoreći što se zaista događa, nikada ne govoreći ništa iskreno, već samo govore prazne riječi i doktrine, pokušavajući prevariti i obmanuti praktičnog Boga koji stoji pred njihovim očima. Oni uopće nemaju bogobojazno srce. Nisu čak ni sposobni govoriti Bogu iz srca, reći bilo što stvarno. Govore kao što zmija gmiže, vijugavom i neizravnom putanjom. Način i smjer njihovih riječi su poput vriježe dinje koja se penje uz kolac. Na primjer, kad kažeš da je netko dobrog kova i da bi mogao biti promaknut, oni odmah govore o tome kako je dobar i što se u njemu očituje i otkriva; a ako ti kažeš da je netko loš, brzo govore o tome kako je loš i zao, o tome kako uzrokuje ometanja i prekide u crkvi. Kad ti pitaš o nekim stvarnim situacijama, nemaju što reći; izmotavaju se, čekajući da ti doneseš zaključak, osluškujući značenje u tvojim riječima, kako bi svoje riječi uskladili s tvojim mislima. Sve što govore su ugodne riječi, laskanje i podilaženje; nijedna iskrena riječ ne izlazi iz njihovih usta” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deseta stavka: Preziru istinu, drsko krše načela i ignoriraju aranžmane Božje kuće (Drugi dio).).

„Bog voli poštene ljude, a prezire prijevarne i ljigave ljude. Ako si ti prepredena osoba i ponašaš se na ljigav način, neće li te Bog prezirati? Hoće li te Božja kuća jednostavno pustiti da se izvučeš? Prije ili kasnije, bit ćeš pozvan na odgovornost. Bog voli poštene ljude i ne voli lukave ljude. Svatko bi to trebao jasno razumjeti i prestati biti smeten i činiti gluposti. Privremeno neznanje je oprostivo, ali ako osoba uopće ne prihvaća istinu, onda je previše tvrdoglava. Pošteni ljudi mogu preuzeti odgovornost. Oni ne razmatraju vlastite dobitke i gubitke; oni samo štite posao i interese Božje kuće. Imaju dobro i pošteno srce koje je poput zdjele bistre vode kojoj se dno može vidjeti na prvi pogled. U njihovim postupcima također postoji transparentnost. Prijevaran čovjek uvijek se ponaša na ljigav način, uvijek se pretvara, prikriva i skriva stvari i nevjerojatno se dobro zamotava. Nitko ne može prozrijeti takvu osobu. Ljudi ne mogu prozrijeti tvoje unutarnje misli, ali Bog može pomno ispitati stvari u tvojem najdubljem srcu. Kad Bog vidi da nisi poštena osoba, da si ljigava stvar, da nikad ne prihvaćaš istinu, da se uvijek upuštaš u prijevaru protiv Njega i da Mu nikad ne predaješ svoje srce, On te ne voli, i On te prezire i napušta. Kakvi su ljudi svi oni koji napreduju među nevjernicima, i oni koji su slatkorječivi i bistri? Je li vam to jasno? Koja je njihova bit? Može se reći da su svi izvanredno pritajeni, svi su izuzetno prijevarni i prepredeni, oni su istinski đavli i Sotone. Može li Bog spasiti takve ljude? Bog ne prezire ništa više od đavla – ljude koji su prijevarni i prepredeni – i On definitivno neće spasiti takve ljude. Vi nipošto ne smijete biti takva vrsta osobe. Oni koji su uvijek pažljivi i budni kad govore, koji su uglađeni i prepredeni i igraju ulogu koja odgovara prilici dok se bave stvarima – kažem ti, Bog najviše prezire takve ljude, ljudima poput ovih nema spasa. Što se tiče svih onih koji pripadaju kategoriji prijevarnih i prepredenih ljudi, bez obzira na to koliko lijepo njihove riječi zvučale, sve su to varljive, đavolje riječi. Što ljepše njihove riječi zvuče, to su ti ljudi više đavli i Sotone. To su upravo oni ljudi koje Bog najviše prezire. To je apsolutno točno. Što vi kažete: mogu li prijevarni ljudi, ljudi koji često lažu i slatkorječivi ljudi dobiti djelo Duha Svetoga? Mogu li dobiti prosvjetljenje i osvjetljenje Duha Svetoga? Nipošto ne mogu. Kakav je Božji stav prema ljudima koji su prijevarni i prepredeni? On ih odbacuje, stavlja ih po strani i ne obazire se na njih, On ih smatra istom vrstom kao i životinje. U Božjim očima, takvi ljudi samo nose ljudsku kožu, a u biti su đavli i Sotone, oni su hodajući leševi i Bog ih nipošto neće spasiti” (Riječ. Svezak 5.: Odgovornosti vođa i djelatnika. Odgovornosti vođa i djelatnika (8).).

Iz Božjih riječi vidjela sam da antikristi imaju posebno zlu narav. Da bi postigli vlastite ciljeve, oni laskaju Kristu i gledaju kamo vjetar puše, i čak vjeruju da Krist neće prozreti njihove spletke, da Ga mogu prevariti. Stoga se usuđuju bezočno varati Boga i postupati s Bogom kao s ljudskim bićem. Takav stav Bogu je izuzetno odvratan i mrzak. Iako nisam bila u izravnom kontaktu s Kristom, narav koju sam otkrila bila je ista kao i narav antikrista. Moj vođa me pitao što mislim o besjedama mog brata i sestre, što je bilo sasvim uobičajeno pitanje, i mogla sam jednostavno reći što stvarno mislim, ali sve sam zakomplicirala i stalno sam se premišljala. Čak sam nagađala provjerava li vođa moju sposobnost razlučivanja i bojala sam se da će me, ako pogriješim, prezreti i više me neće cijeniti niti njegovati. Da bih u njegovim očima sačuvala ugled i položaj, prikrila sam svoje stvarne misli i namjerno se pokušala uskladiti s njegovim viđenjem. Moje je ponašanje bilo upravo ono što Božje riječi razotkrivaju, poput zmije koja gmiže i loze koja se penje – sve vijugavo i zaobilazno. Postupajući prema ljudima i ophodeći se s njima na takav način, varala sam ih i poigravala se s njima. Bila sam posebno lukava i prepredena. A kad sam to govorila, nije da nisam znala što radim. Govorila sam nakon promišljanja i proračunavanja. Namjerno sam to činila. Čak sam mislila da Bog ne zna za moje spletke, pa sam se usudila drsko lagati i varati. Uopće nisam imala bogobojazno srce. Usudila sam se lagati i varati druge ljude u odnosu s njima, pa kad bih ikad došla u kontakt s Kristom, definitivno bih drsko prevarila Boga i uvrijedila Božju narav. Posebno kad sam čitala Božje riječi: „U Božjim očima, takvi ljudi samo nose ljudsku kožu, a u biti su đavli i Sotone, oni su hodajući leševi i Bog ih nipošto neće spasiti”, Odjednom sam se ukočila. Bog je razotkrivao moju prirodu i okarakterizirao moje postupke. Sjetila sam se da sam u odnosu s drugima obično imala svoje motive i promatrala njihove riječi i izraze lica. Posebno s vođama i djelatnicima, još više sam pokušavala pogoditi njihove misli i uskladiti se s njihovim viđenjem, govoreći ono što im je bilo ugodno čuti. Mislila sam da je takav način života lukav jer me nitko ne može prozreti. Ali Bog me već prozreo. Tada sam konačno shvatila zašto Bog kaže da voli poštene, a prezire lažljive ljude. To je zato što su srca poštenih ljudi jednostavna i čista poput bistre vode, oni se pošteno odnose i prema ljudima i prema Bogu i nikada namjerno ne skrivaju svoje nedostatke niti se pretvaraju. Takvi ljudi ne žive iscrpljujućim životima, drugi uživaju u njihovom društvu i Bog ih voli. Ali umovi podlih ljudi su složeni, oni spletkare i u svemu imaju svoje motive, pa im i najjednostavnije stvari i riječi postaju komplicirane. Njihove riječi i postupci služe tome da zalude i prevare druge kako bi postigli svoje ciljeve. Time otkrivaju demonsko obličje, a Bog takve ljude nikada ne spašava. Kad sam to shvatila, malo sam se uplašila. Vidjela sam da je moja vlastita priroda podla i zla kao i Sotonina, i da će me, ako se i dalje ne pokajem, Bog isključiti i kazniti. Bog je svet i pravedan, a u Božjem će kraljevstvu živjeti samo pošteni ljudi koji su spremni provoditi istinu u djelo. Podla osoba nikada neće ući u Božje kraljevstvo. Razmišljajući o svemu tome, osjetila sam duboko kajanje, i više nisam htjela živjeti po svojoj podloj i zloj naravi. Molila sam se Bogu i rekla da želim vježbati biti poštena osoba: otvoriti se i govoriti iskreno svima, bez obzira na to tko su. Nakon toga, na jednom okupljanju, otvoreno sam govorila o svojim prijezira vrijednim namjerama i iskvarenosti koju sam pokazala u te dvije situacije. Nakon toga osjećala sam se mnogo lakše i mirnije.

Zatim sam se pitala zašto mi je uvijek toliko stalo do toga što vođa misli o meni i zašto sam bila spremna lagati i biti neiskrena samo da bih kako bih zaslužila njegovo dobro mišljenje o meni. Jednog dana, u Božjim riječima, pročitala sam: „Bez obzira na razinu vođe ili djelatnika, ako ih vi štujete jer razumiju malo istine i imaju nekoliko darova, i vjerujete da posjeduju istina-stvarnost i da ti mogu pomoći, i ako se ugledate na njih i ovisite o njima u svemu, i kroz to pokušavate postići spasenje, onda je to od vas nerazumno i neuko. Na kraju će sve biti uzalud, jer je vaša polazna točka u samoj biti pogrešna. Bez obzira na to koliko istina netko razumije, on ne može stajati na Kristovom mjestu, i bez obzira na to koliko je netko darovit, to ne znači da posjeduje istinu – stoga će svatko tko štuje druge ljude, ugleda se na njih i slijedi ih, na kraju biti eliminiran i osuđen. Vjernici u Boga mogu se ugledati samo na Boga i slijediti samo Njega. Vođe i djelatnici, bez obzira na njihov rang, i dalje su obični ljudi. Ako ih ti vidiš kao svoje neposredno nadređene, ako osjećaš da su bolji od tebe, da su sposobniji od tebe i da bi te trebali voditi, da su u svakom pogledu bolji od bilo koga drugog, onda si u krivu – to je zabluda. (…) Ako vjeruješ u Boga i slijediš Boga, trebao bi slušati Njegovu riječ, a ako netko govori i postupa ispravno i to je u skladu s istina-načelima, samo se pokori istini – ima li išta jednostavnije? Zašto si tako nizak? Zašto ustrajavaš u pronalaženju nekoga koga štuješ da bi ga slijedio? Zašto voliš biti Sotonin rob? Zašto umjesto toga ne bi bio sluga istine? U tome se vidi ima li osoba razboritost i dostojanstvo. Trebao bi početi od sebe: opremi se svim vrstama istina, budi u stanju prepoznati različite načine na koje se različite stvari i ljudi očituju, spoznaj kakva je priroda ponašanja različitih ljudi i kakve naravi ispoljavaju, nauči razlikovati biti različitih vrsta ljudi, budi načisto s tim kakvi su ljudi oko tebe, kakva si ti osoba i kakva je osoba tvoj vođa. Jednom kada sve to jasno vidiš, bit ćeš sposoban ispravno postupati s ljudima, u skladu s istina-načelima: ako su braća i sestre, postupat ćeš s njima s ljubavlju; ako nisu braća i sestre, već zli ljudi, antikristi ili bezvjernici, držat ćeš se podalje od njih i odbaciti ih. A ako su to ljudi koji posjeduju istina-stvarnost, iako im se možda diviš, nećeš ih štovati. Nitko ne može zauzeti Kristovo mjesto; samo je Krist praktični Bog. Samo Krist može spasiti ljude, i samo slijedeći Krista možeš zadobiti istinu i život. Ako možeš jasno vidjeti te stvari, onda posjeduješ rast i nije vjerojatno da će te antikristi zaluditi, niti se trebaš bojati da će te antikristi navesti na pogrešan put” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Šesta stavka: Ponašaju se podmuklo, samovoljni su i diktatorski nastrojeni, nikad ne razgovaraju s drugima i prisiljavaju druge da im se pokoravaju.). Božje riječi razotkrile su moje stanje. Iako sam godinama vjerovala u Boga, u srcu nisam imala mjesta za Njega. Najviše sam se usredotočivala na moć i status ljudi, a vodila sam se Sotoninom filozofijom: „Lokalni dužnosnici imaju više moći od državnih.” Uvijek sam osjećala da mi je Božja suverenost daleka; u mojim je očima vođa bio taj koji je odlučivao o svemu u vezi sa mnom, a to hoću li biti cijenjena, njegovana i hoću li uopće moći obavljati svoju dužnost ovisilo je o riječima vođe. Nije li to stajalište bezvjernika i nevjernika? Da bi stekli uvažavanje svojih vođa i zadržali svoje položaje i poslove, nevjernici u svemu ugađaju vođama i posvuda im laskaju, poput psića bez karaktera i dostojanstva. Po čemu sam se ja razlikovala od njih? Da bih dobila uvažavanje svog vođe i zadržala svoj status, uvijek sam mu željela ugoditi, i nagađala sam i udovoljavala njegovim sklonostima. Bila sam doista podla i vrlo vješta u tome da se okrenem kako vjetar puše. Zbog vlastitih interesa potpuno sam izgubila ljudsko dostojanstvo i nisam imala ni traga ljudskosti. Zapravo, Božja kuća ima načela za odabir i njegovanje ljudi, za razliku od svijeta nevjernika. Nevjernici primjenjuju princip „Ništa se ne postiže bez dodvoravanja i laskanja.” Sve dok mogu lizati čizme svom nadređenom, čak i bez pravog talenta i znanja mogu steći naklonost, napredovati i obogatiti se. Ali u Božjoj kući vlada istina. Ljudi se biraju i njeguju prema istina-načelima. Ako imamo dobru ljudskost, možemo prihvatiti istinu, ako nam je srce okrenuto Božjoj kući i možemo štititi rad Božje kuće, onda nije važno ako nam je kov malo lošiji. Crkva će nam i dalje dodijeliti odgovarajuću dužnost. Ako smo lošeg karaktera, ne težimo istini i samo spletkarimo i služimo se trikovima, čak i ako laskamo vođi i dodvoravamo mu se, nikada nećemo dobiti važnu ulogu. Jednom kad nas naša braća i sestre razluče i prozru, bit ćemo prezreni i odbačeni. Čak i ako neki lažni vođe i antikristi idu protiv načela i promiču one koji im se dodvoravaju i ulizuju, prije ili kasnije, bit će razotkriveni, pa nikada neće moći steći uporište u Božjoj kući. Kad sam to shvatila, više se nisam brinula o tome kako me vođa vidi. Nije važno što ljudi misle o meni. Hoću li moći nastaviti obavljati svoju dužnost ovisi o tome težim li istini i obavljam li je kako treba. Sada se trebam usredotočiti na to da svoju dužnost obavljam kako treba i da u njoj tražim istinu kako bih riješila svoje probleme i poteškoće. To je posvećivanje svom pravom poslu.

Nakon toga, tražila sam put primjene u Božjim riječima i pronašla ova dva odlomka: „Biti poštena osoba zahtjev je koji Bog postavlja pred čovjeka. To je istina koju čovjek mora primjenjivati. Koja su, dakle, načela kojih bi se čovjek trebao pridržavati u svom ophođenju s Bogom? Biti iskren: to je načelo koje treba slijediti pri interakciji s Bogom. Ne upuštajte se u ponašanja nevjernika koja se sastoji od ulizivanja ili laskanja; Bogu nije potrebno čovjekovo ulizivanje i laskanje. Dovoljno je biti iskren. A što znači biti iskren? Kako bi to trebalo provesti u djelo? (Jednostavno se otvoriti Bogu, bez pretvaranja, skrivanja ili čuvanja tajni, stupati u interakciju s Bogom poštena srca i biti izravan, bez ikakvih loših namjera ili lukavstva.) Točno. Da bi bio iskren, moraš prvo ostaviti po strani svoje osobne želje. Umjesto da se usredotočiš na to kako se Bog odnosi prema tebi, trebaš se razotkriti pred Bogom i reći što god ti je u srcu. Ne razmišljaj niti uzimaj u obzir posljedice svojih riječi; reci što god misliš, ostavi po strani svoje motive i ne govori stvari samo da bi postigao neki cilj. Imaš previše osobnih namjera i primjesa; uvijek si proračunat u načinu na koji govoriš, razmatrajući: ‚O ovome bih trebao govoriti, a o onome ne, moram paziti što govorim. Reći ću to na način koji mi koristi, koji prikriva moje nedostatke i ostavit će dobar dojam na boga.’ Nisu li to skriveni motivi? Prije nego što otvoriš usta, um ti je ispunjen podmuklim mislima, nekoliko puta ispravljaš ono što želiš reći, tako da riječi, kad izađu iz tvojih usta, više nisu tako čiste i nimalo nisu iskrene te sadrže vaše vlastite motive i Sotonine spletke. To nije ono što znači biti iskren; to je posjedovanje zlokobnih motiva i loših namjera. Štoviše, kad govoriš, uvijek se ravnaš prema izrazima lica ljudi i pogledu u njihovim očima: ako imaju pozitivan izraz lica, nastavljaš govoriti; ako ne, suzdržiš se i ne kažeš ništa; ako je pogled u njihovim očima loš i čini se da im se ne sviđa ono što čuju, razmisliš i kažeš sam sebi: ‚Dobro, reći ću nešto što te zanima, što te čini sretnim, što će ti se svidjeti i što će te učiniti blagonaklonim prema meni.’ Je li to iskreno? Nije” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deseta stavka: Preziru istinu, drsko krše načela i ignoriraju aranžmane Božje kuće (Drugi dio).). „Bog ne voli ljude koji se ulizuju, laskaju ili govore lijepe riječi. Pa, kakvu osobu Bog voli? Kako Bog voli da ljudi s Njim imaju interakciju i razgovaraju u zajedništvu? Bog voli poštene ljude, voli da su ljudi iskreni prema Njemu. Ne moraš uzimati u obzir Njegov ton glasa i izraz lica ili Mu se dodvoravati; samo trebaš biti iskren, imati iskreno srce, srce bez prikrivanja, paravana ili maske, i dopustiti da se tvoj vanjski izgled podudara s tvojim srcem” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deseta stavka: Preziru istinu, drsko krše načela i ignoriraju aranžmane Božje kuće (Drugi dio).). Božje riječi vrlo jasno pokazuju put primjene. U interakciji s Bogom i ljudima, morate biti otvoreni i pošteni, ne smijete imati osobne motive, i morate prihvatiti Božje ispitivanje i biti poštena osoba. Božje riječi podsjetile su me na pitanje Gospodina Isusa Petru: „Šimune, sine Jonin, jesi li me ikada ljubio?” Petar je iskreno odgovorio: „Gospodine! Jednom sam ljubio Oca na nebu, ali priznajem da Tebe nikada nisam ljubio.” Petar je bio čist i pošten. Nije razmišljao o tome kako se dodvoravati Gospodinu Isusu, jednostavno je rekao točno ono što je mislio. Petrovo srce bilo je čisto i prozirno, i mogao je biti iskren s Gospodinom Isusom, zato je stekao Božje odobrenje. Kad sam to shvatila, put primjene postao mi je jasniji, i počela sam svjesno vježbati biti poštena osoba u svom životu.

Jednog dana, nakon okupljanja, moj je vođa zatražio od mene i dviju vođa grupa da procijenimo jednu sestru. Kad sam to čula, malo sam se uznemirila i ponovno počela nagađati: „Moj vođa želi procjenu te sestre – znači li to da misli kako s njom postoji problem? Pita li nas zato što želi testirati našu sposobnost razlučivanja? Vođa je prošli put rekao da te dvije vođe grupa imaju dobar kov i da ih želi dalje usmjeravati, pa ako ja ne razlučujem ljude i stvari jednako dobro kao one, hoću li i dalje biti cijenjena i njegovana u budućnosti?” Tada sam shvatila da se opet spremam upustiti u prijevaru i nagađati o njegovim mislima. Sjetila sam se Božjih riječi: „Bog ne voli ljude koji se ulizuju, laskaju ili govore lijepe riječi. Pa, kakvu osobu Bog voli? Kako Bog voli da ljudi s Njim imaju interakciju i razgovaraju u zajedništvu? Bog voli poštene ljude, voli da su ljudi iskreni prema Njemu. Ne moraš uzimati u obzir Njegov ton glasa i izraz lica ili Mu se dodvoravati; samo trebaš biti iskren, imati iskreno srce, srce bez prikrivanja, paravana ili maske, i dopustiti da se tvoj vanjski izgled podudara s tvojim srcem” (Riječ. Svezak 4.: Razotkrivanje antikrista. Deseta stavka: Preziru istinu, drsko krše načela i ignoriraju aranžmane Božje kuće (Drugi dio).). Bog promatra što ja mislim i što namjeravam učiniti. Bog se nada da ću biti poštena i reći ono što stvarno mislim, bez ikakvog pretvaranja, skrivanja ili nedosljednosti s mojim najdubljim mislima. Morala sam postupati prema Božjim riječima i biti poštena prema drugima. Zato sam vođi iznijela svoja stajališta. Kada sam završila, bila sam vrlo opuštena i shvatila sam da me primjena poštenja ispunjava spokojem te da se zbog toga osjećam smireno i sigurno. To je bilo nešto što nikada nisam doživjela. Ovako bi se ljudi trebali vladati. Hvala Bogu!