Zhang Hui, Kina

Nedugo nakon što sam prihvatio djelo Svemogućeg Boga posljednjih dana, propovijedao sam evanđelje jednom bratu iz svoje stare crkve. Zatim su se jednog poslijepodneva pastor Li i suradnik Wang pojavili u mojoj kući. Srce mi je snažno lupalo. Pitao sam se: „Zašto su došli? Znaju li da sam prihvatio Svemogućeg Boga? Kad su drugi članovi crkve prihvatili Svemogućeg Boga, širili su glasine, zastrašivali ih i navodili njihove obitelji da se protive njihovoj vjeri. Kakve će taktike upotrijebiti protiv mene?” Ubrzo su se pojavili i moj sin i moja kći. Bio sam zbunjen. Djeca su rekla da su jako zauzeta, pa zašto bi onda oboje danas došli? Je li to pastor Li uredio? Shvatio sam da su se unaprijed pripremili za ovo. Odmah sam se pomolio Bogu: „O, Bože, ne znam što će pokušati sa mnom. Premalenog sam rasta i ne znam kako se s ovim suočiti. Molim Te, usmjeri me i pomozi mi da ostanem čvrst na istinitom putu.” Nakon molitve osjetio sam se smirenije.

Baš se tada pastor Li nasmiješio i rekao: „Brate Zhang, čuo sam da si prihvatio Istočnu munju. Je li to istina? Bez obzira na to koliko istine ima u Istočnoj munji, ne smijemo je prihvatiti. Svi mi godinama vjerujemo u Gospodina, propovijedali smo i radili za Njega. Svi znamo da je Gospodin Isus bio razapet i postao žrtva za grijeh, čime nas je otkupio od naših grijeha. U svako se doba moramo držati imena i puta Gospodinova. Ne smijemo vjerovati u drugog Boga. Zar odstupanjem od Gospodina Isusa i vjerovanjem u Svemogućeg Boga ne izdajete Gospodina?” Ostao sam pribran i mirno rekao: „Pastore Li, moramo biti objektivni i praktični. Moramo se držati dokaza i ne osuđivati proizvoljno tek tako. Niste istražili put Istočne munje ni čitali riječi Svemogućeg Boga, pa kako onda možete zaključiti da prihvaćanjem Istočne munje izdajem Gospodina? Znate li odakle dolazi istina? Znate li tko izražava istinu? Gospodin Isus je rekao: ‚Ja sam Put i Istina i Život’ (Iv 14,6). Bog je izvor istine. Kako možete reći da ne smijemo prihvatiti Istočnu munju, bez obzira na to koliko istine u njoj ima? Nije li to namjerno opiranje istini i opiranje Bogu? Računamo li se onda uopće kao vjernici u Gospodina? U posljednje vrijeme pročitao sam mnogo riječi Svemogućeg Boga i vidio sam da su sve one istina, da otkrivaju mnoge istine i tajne. Sve moje borbe tijekom godina vjere riješene su uz pomoć riječi Svemogućeg Boga. Čvrsto vjerujem da je Svemogući Bog povratak Gospodina Isusa. Slijediti Svemogućeg Boga znači dočekati dolazak Gospodinov. Kažete da je vjera u Svemogućeg Boga izdaja Gospodina Isusa. Je li to u skladu s istinom? Kad je Gospodin Isus došao djelovati, mnogi su ljudi napustili hram da bi Ga slijedili. Znači li to da su izdali Boga Jahvu? Iako se djelo otkupljenja Gospodina Isusa razlikovalo od djela proglašenja zakona koje je izvršio Bog Jahve, a i Božje se ime promijenilo, Gospodin Isus i Jahve su jedan te isti Bog. Vjerujući u Gospodina Isusa, oni nisu izdali Boga Jahvu, već su slijedili stope Janjeta i zadobivali Božje spasenje. Zapravo, oni koji su vjerovali u Boga Jahvu, ali nisu prihvatili Gospodina Isusa, bili su ti koji su ostavili Boga i izdali Ga. Djelo Svemogućeg Boga razlikuje se od djela Gospodina Isusa i Božje se ime promijenilo, ali Oni su jedan Bog. Bog samo vrši različito djelo u različitim dobima. Gospodin Isus je izvršio djelo otkupljenja u Doba milosti, čime je samo oprostio naše grijehe. Nije riješio grešnu prirodu čovječanstva. Zato je obećao da će ponovno doći kako bi izvršio djelo suda. Svemogući Bog došao je u posljednjim danima, izražavajući istine da nam sudi na temelju Gospodinova djela otkupljenja kako bi riješio naše sotonske naravi i grešnu prirodu te nas potpuno spasio od grijeha kako bi nas Bog zadobio. Djelo i riječi Svemogućeg Boga u potpunosti ispunjavaju proročanstva Gospodina Isusa. Moja vjera u Svemogućeg Boga nije izdaja Gospodina Isusa. To je slijeđenje stopa Janjeta. Zar nas vjera u Gospodina Isusa, bez prihvaćanja djela Svemogućeg Boga posljednjih dana, ne bi učinila baš poput farizeja, koji su vjerovali samo u Boga Jahvu i odbacili Gospodina Isusa? Upravo se takvi ljudi opiru Gospodinu i izdaju Ga. Trebali biste ispravno istražiti djelo Svemogućeg Boga posljednjih dana i sami se uvjeriti jesu li Njegove riječi Božji glas. Nemojte to proizvoljno osuđivati jer biste mogli biti osuđeni zbog protivljenja Gospodinu.”

Kad sam to izgovorio, pastoru Liju bilo je vidno neugodno, pa je suradnik Wang požurio izgladiti situaciju rekavši: „Mi se protivimo Istočnoj munji i ne želimo da se naši članovi upuštaju u to. Time želimo zaštititi crkvu, brinuti se za stado. Kako bi nas Gospodin mogao osuditi zbog toga? Pastor Li osjeća odgovornost za vaš život. Ne želi da krenete krivim putem. Bili ste suradnik i toliko ste učinili za crkvu. Svi vas poštuju i vjeruju vam. Svi bi bili tako razočarani kad biste počeli vjerovati u Svemogućeg Boga!” Pastor Li brzo se ubacio: „Brat Wang je u pravu. Sve ove godine toliko ste naporno radili. Bila bi takva šteta samo tako odbaciti ugled i status koje ste izgradili! Vratite se. Svi vas čekaju. Naša je crkva osnovala dom za umirovljenike, povezali smo se s vjerskim skupinama u inozemstvu i one nam pružaju financijsku potporu. Ako se vratite, odmah ćemo vam osigurati automobil. Želite li upravljati domom za umirovljenike ili crkvom ili nastaviti brinuti o crkvenim financijama, sve je na vama.” Što sam ih više slušao, to sam više osjećao da nešto nije u redu. Kako vjernici mogu reći tako nešto? Palo mi je na pamet Sotonino iskušenje Gospodina Isusa u Bibliji: „Ðavao Ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza Mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa Mu reče: ‚Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš’” (Mt 4,8–9). Nije li sve to što su govorili imalo potpuno isti ton kao ono što je rekao Sotona? „Ovo je Sotonina varka!” Pomislio sam. „Mame me sa statusom i novcem da napustim istiniti put, da izdam Svemogućeg Boga. Pokušavaju me uhvatiti u zamku, uništiti me.” Vjernik sam više od 10 godina i imao sam toliku sreću dočekati Gospodinov povratak. Znao sam da me Sotona ne smije prevariti i da ne smijem izdati Gospodina. Stoga sam rekao: „Čuo sam Božji glas i pronašao put vječnog života. Odlučio sam slijediti Boga. Uštedite si trud. Neću odstupiti od Svemogućeg Boga.” Tada je moja kći počela plakati i rekla: „Tata, daj me poslušaj na trenutak! Mama je upravo preminula. Dosta smo patili. Budući da vjeruješ u Istočnu munju i da si izbačen iz crkve, braća i sestre također će nas izbjegavati!” Teško mi je bilo gledati kćer kako tako plače. U meni se povela žestoka unutarnja borba: „Ako pristanem ponovno se pridružiti crkvi, neću biti odbačen i zadržat ću svoj položaj, ali to bi značilo zatvoriti vrata Gospodinu. To bi bila izdaja Gospodina.” Nijedna opcija nije bila laka. Usred te muke, u tišini sam zavapio Bogu: „O, Svemogući Bože, našao sam se između čekića i nakovnja. Molim Te, daj mi vjere i snage da me oni ne ometaju kako bih mogao zauzeti stav i odlučno Te slijediti.” Tada su mi na pamet pale neke riječi Svemogućeg Boga koje sam pročitao nekoliko dana prije: „Morate biti budni i čekati cijelo vrijeme, a morate se i više moliti preda Mnom. Morate prozreti različite Sotonine zavjere i lukavstva, prepoznati duhove, poznavati ljude i biti sposobni raspoznati sve vrste ljudi, događaja i stvari” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Kristove izjave na početku. 17. poglavlje.). Božje riječi dale su mi snagu i upozorile me da moram razlučivati. Iza onoga s čime sam se tog dana suočio stajale su Sotonine varke. Sotona se koristio statusom i mojom brigom za obitelj kako bi me namamio i napao, uznemirujući moj um kako bi me naveo da izdam Boga. Nisam smio upasti u Sotoninu zamku! Rekao sam svojoj djeci: „Istražio sam ovo i sve je jasno. Svemogući Bog je Gospodin koji se vratio! Sve ove godine čeznuli smo za dolaskom Gospodinovim. Sada kad je došao i izražava istine za Svoje djelo suda, ako prihvatimo Božji sud i pročišćenje, bit ćemo spašeni i ući u kraljevstvo Božje. Ne bismo se trebali bojati da će nas drugi odbaciti, već da će nas Gospodin napustiti i eliminirati, da ćemo propustiti priliku za uznesenje kad se Gospodin vrati. Tada bismo plakali i škrgutali zubima u velikim katastrofama!” Čuvši moje riječi, moja djeca prestala su navaljivati, a ja sam u tišini zahvaljivao Bogu na Njegovu usmjeravanju. Vidjevši koliko je moj stav čvrst, pastor Li i suradnik Wang samo su ljutito otišli.

Pastor Li se vratio nekoliko dana poslije kako bi me iskušao mogućim brakom. Pastor Li je rekao: „Upravo ste izgubili ženu, kći vam je udana, a sin nije često tu. Sigurno vam je jako teško biti potpuno sam. Zaista biste trebali imati nekoga tko će vam kuhati. Sestra Wang iz crkve također je sama. Dobro je situirana, omiljena i revna u vjeri. Ne bi li bilo divno da se vas dvoje spojite, budete tu jedno za drugo i zajedno služite Gospodinu?” Te me večeri nazvala sestra Wang i neprestano me nagovarala da više ne vjerujem u Istočnu munju. Također je rekla da, ako mi nedostaje novca za sinov brak, trebam samo reći. Čuvši to, osjećao sam se doista rastrgano. Kad mi je žena bila bolesna i prikovana za krevet, naša je kći doživjela prometnu nesreću dok joj je išla po lijekove. Završila je u bolnici. Sestra Wang je došla brinuti se i o mojoj ženi i o kćeri. Uvijek sam joj bio tako zahvalan. Bih li povrijedio osjećaje sestre Wang ako ne poslušam njezin savjet? Ali ako bih je poslušao, izdao bih Gospodina. Bio sam doista izvan sebe i uvijek sam se iznova molio Bogu. Malo sam se borio s tim, a onda sam je vrlo uljudno odbio.

Jednog dana pastor Li je došao dok sam radio u polju. Rekao je: „Brate Zhang, ako ne zbog sebe, mislite na svoju djecu. Vaš se sin upravo zaručio, a cijela obitelj njegove zaručnice vjeruje u Gospodina. Ako saznaju da vjerujete u Svemogućeg Boga, bi li joj i dalje dopustili da se uda u vašu obitelj? Ne bi li to bilo pogubno za brak vašeg sina? Trebali biste još malo razmisliti o tome.” Na to sam pomislio: „Prijetite mi brakom moga sina kako biste me odvratili od istinitog puta. To je prezira vrijedno!” Rekao sam bez okolišanja: „Moja vjera u Svemogućeg Boga moja je osobna stvar. Nema nikakve veze s brakom moga sina. Uostalom, hoće li njegov brak uspjeti, u Božjim je rukama. Utvrdio sam da je Svemogući Bog Gospodin Isus koji se vratio i slijedit ću Ga do kraja. Ako moj sin sada ne razumije, jednog će dana razumjeti.” Isprva sam mislio da pastor Li samo priča prazne priče, ali, na moje zaprepaštenje, doista se koristio nečim tako važnim kao što je brak moga sina da me navede na izdaju Svemogućeg Boga.

Nekoliko dana poslije otišao sam u sinovu zavarivačku radionicu. Namrštio se i rekao: „Tata, moja je zaručnica rekla da je pastor Li bio kod njezine obitelji i rekao im da vjeruješ u Istočnu munju. Rekla je da će otkazati vjenčanje ako se toga ne odrekneš.” Bio sam zgranut i bijesan. Pastor Li doista mi je prijetio brakom moga sina. Kako vjernik u Gospodina može učiniti nešto tako prezira vrijedno? Vidjevši sina tako potištenog, osjećao sam se užasno. Njihovo je vjenčanje bilo za samo 18 dana. Hoće li vjenčanje uistinu tako propasti? Suze su mi navrle na oči. Nastavio je: „Tata, rekla je i da ima tri uvjeta za udaju. Prvi je da prekinemo naš odnos oca i sina. Drugi je da se neće brinuti o tebi u starosti. Treći je da prekinemo sve obiteljske veze. Moja majka više nije s nama. Molim te, prestani vjerovati u Istočnu munju za dobro naše obitelji.” Čuvši sinove riječi i vidjevši njegovo lice puno boli, probolo me u srcu. Samo zato što sam vjerovao u Svemogućeg Boga, ovi su se pastori odnosili prema meni kao prema neprijatelju, tjerajući mog sina da prekine veze sa mnom. To je tako odvratno! Rekao sam svome sinu: „Sine moj, sad si odrastao i ne trebaš mene da se brinem o tebi. Ja sam star. Samo želim prakticirati svoju vjeru i slijediti Boga do kraja života. Nadam se da me možeš razumjeti.” Nato sam se okrenuo i napustio radionicu. Vrativši se kući, pomolio sam se Bogu: „Svemogući Bože! Pastor se služi svim mogućim trikovima da me ometa i prisiljava. Moj će sin prekinuti sve veze sa mnom. Trenutačno se osjećam tako slabo. Molim Te, usmjeri me i daj mi vjere.”

Sljedećeg dana navratio je brat iz Crkve Svemogućeg Boga te sam mu ispričao što se događalo. Pročitao mi je odlomak riječi Svemogućeg Boga: „Svaki korak djela koje Bog vrši u ljudima izvana izgleda kao da se radi o interakciji između ljudi, kao da su izvor tome ljudska uređenja ili ometanje od strane ljudi. Ali iza svakog koraka djela i svega što se događa je Sotonina oklada pred Bogom i oni zahtijevaju od ljudi da budu postojani u svojemu svjedočenju za Boga. Na primjer, kada je Job stavljen na kušnju, Sotona se iza scene kladio s Bogom, a ono što se dogodilo Jobu bilo je ljudsko djelo i ometanje od strane ljudi. Iza svakog koraka djela koje Bog obavlja u vama nalazi se Sotonina oklada s Bogom – iza toga je borba. (…) Sve što ljudi čine u određenoj mjeri zahtijeva od njih da ulože cijelo svoje srce. Bez stvarnih teškoća ne mogu udovoljiti Bogu; čak se ni ne približe tomu da udovolje Bogu i samo izgovaraju prazne parole!” (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Samo voljeti Boga znači istinski vjerovati u Boga.). Nakon čitanja Božjih riječi često je razgovarao u zajedništvu sa mnom u kontekstu ovog odlomka. Shvatio sam da kad nas pastori ometaju, gnjave i prisiljavaju, može izgledati kao da to rade ljudi, ali to je zapravo Sotona koji nas pokušava ometati preko ljudi. Gdje god djeluje Bog, tu se upliće i Sotona. Sotona mrzi Božje djelo spašavanja čovječanstva, stoga se koristi raznim taktikama i trikovima kako bi spriječio ljude da slijede Boga, kako bi ljude povukao sa sobom u pakao. Pastor Li i ostali pokušavali su me odvratiti od istinitog puta, neprestano me gnjaveći, govoreći da će mi dati automobil, da ću upravljati crkvenim financijama ili domom za umirovljenike. Također su mi ponudili da mi nađu ženu. Kad ništa od toga nije uspjelo, iskoristili su brak moga sina da me prisile na izdaju Boga. Bilo je to tako zlokobno i zlonamjerno! Brat je razgovorom u zajedništvu podijelio još toga: „Kad se Gospodin Isus pojavio i djelovao, vođe židovske vjere izuzetno su mrzili Boga. Bili su svjesni da je propovijedanje Gospodina Isusa bilo autoritativno. Ne samo da su odbili to istražiti, nego su Mu se ludo opirali, osuđivali Ga i hulili na Njega. Učinili su sve što su mogli kako bi spriječili ljude da Ga slijede i na kraju su Ga dali razapeti. Učinili su to jer su se bojali da će izgubiti svoj status i egzistenciju ako ljudi budu slijedili Gospodina Isusa. Baš kao što je zapisano u Bibliji: ‚Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: ‚Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako Ga pustimo tako, svi će povjerovati u Nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!’ (…) Od toga dana pa nadalje odluče da Ga ubiju’ (Iv 11,47.48.53). Bog je došao posljednjih dana kako bi izvršio djelo suda radi pročišćenja i spašavanja čovječanstva. Pastori i starješine vjerskog svijeta znaju da su riječi Svemogućeg Boga istina, ali niti ih traže niti istražuju. Čak Mu se mahnito opiru i osuđuju Ga, te sprječavaju druge da Ga slijede. Po čemu se njihova bit razlikuje od biti farizeja koji su se protivili Gospodinu Isusu? Gospodin Isus je davno osudio i prokleo te licemjere. Gospodin Isus je rekao: ‚Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zaključavate kraljevstvo nebesko pred ljudima; sami ne ulazite, a ne date ući ni onima koji ulaze’ (Mt 23,13). ‚Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promećete ga u sina paklenoga dvaput goreg od sebe’ (Mt 23,15). Riječi Svemogućeg Boga također razotkrivaju bit i korijen uzroka protivljenja vjerskih vođa Bogu. Svemogući Bog kaže: ‚Ima onih koji čitaju Bibliju u velebnim crkvama i recitiraju po čitav dan, a ipak nitko među njima ne razumije svrhu Božjeg djela. Nijedan od njih nije u stanju spoznati Boga; a još manje se itko među njima može uskladiti s Božjim namjerama. Svi su oni bezvrijedni, podli ljudi koji svisoka drže predavanja ‚Bogu’. Oni su ljudi koji nose Božji stijeg, ali se namjerno opiru Bogu, koji nose etiketu vjerovanja u Boga dok jedu ljudsko tijelo i piju ljudsku krv. Svi takvi ljudi su zli đavli koji proždiru čovjekovu dušu, glavni demoni koji namjerno ometaju stupanje ljudi na pravi put i kamen spoticanja koji sputava ljude u traganju za Bogom. Možda se čini da su ‚čvrste konstitucije’, ali kako bi njihovi sljedbenici znali da su oni ništa drugo do antikristi koji navode ljude da se opiru Bogu? Kako njihovi sljedbenici mogu znati da su živi đavli posvećeni proždiranju ljudskih duša?’ (Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Svi ljudi koji ne poznaju Boga jesu ljudi koji se Bogu opiru.).” Nakon što sam čuo bratovu besjedu i pročitao Božje riječi, bolje sam razumio demonsku prirodu vjerskih vođa koja mrzi istinu i protivi se Bogu. Oni se bijesno protive Svemogućem Bogu i osuđuju Ga i svim se silama trude spriječiti vjernike da prihvate Božje djelo posljednjih dana jer žele da Božje ovce budu njihove, da ih drže čvrsto pod svojom kontrolom. Oni sami ne ulaze u kraljevstvo nebesko i sprječavaju vjernike da uđu. Oni se protive Bogu i osuđeni su na odlazak u pakao, pa čak i povlače druge sa sobom. Oni su doista čopor demona! Da se Bog nije utjelovio, pojavio i djelovao u posljednjim danima, otkrivajući ove zle sluge i antikriste koji se skrivaju u crkvama, i bez mog osobnog iskustva pastorova sprečavanja i ometanja, nikada ne bih uvidio njihovu demonsku bit protivljenja Bogu. Naveli bi me na pogrešan put i uništili, a da toga ne bih ni bio svjestan. Jasno sam vidio njihova licemjerna, odvratna lica i moja odlučnost da slijedim Svemogućeg Boga postala je jača.

Nakon toga nastavio sam propovijedati evanđelje braći i sestrama iz svoje stare crkve. Jednog jutra, dok smo bili na okupljanju, pastor Li i njegova ekipa ponovno su došli u moju kuću, a on je rekao: „Uvijek iznova smo ti govorili da se odrekneš Istočne munje. Ne samo da odbijaš slušati, nego čak kradeš moje ovce i propovijedaš im Istočnu munju. Stvarno se želiš suprotstaviti meni?” Rekao sam: „Pastore Li, nije u redu to govoriti. Crkva je Božja, a i stado je Njegovo. Vi ste samo pastor. Kako možete reći da su ovce vaše? Ja propovijedam evanđelje braći i sestrama kako bi mogli čuti Božji glas, vratiti se pred Njegovo prijestolje i prihvatiti Božje spasenje. Zašto biste se tome protivili? Svi se osjećaju slabo i negativno. Duhovno su žedni i nalaze se u tami. Ne dobivaju nikakvu životnu opskrbu. Svemogući Bog je izrazio istinu, dajući nam put vječnog života. Zašto ne želite da ljudi čitaju Njegove riječi? Zašto biste ljudima oduzeli pravo i slobodu da istražuju istiniti put? Sprječavajući ih da to čine, zar ih ne puštate da umru od žeđi i ne ostavljate li ih napuštene u religiji? Je li to ponašanje dobrog ili zlog sluge?” Lice pastora Lija odmah se promijenilo te je bijesno povikao: „Vidim da ti nema pomoći! Ako nas nećeš slijediti u svojoj vjeri, samo čekaj, bit ćeš kažnjen u paklu!” Rekao sam: „Vi nemate pravo odlučivati hoću li ići u pakao. Vi čak ne znate prepoznati Gospodinov glas niti Ga dočekati. Kako biste mogli voditi druge u kraljevstvo nebesko? Samo je Krist posljednjih dana naša vrata u kraljevstvo nebesko. Slijedeći Ga, pronašao sam put vječnog života. Odgovornost za moj život leži na Bogu, a ne na vama!” Nakon što sam to rekao, otišli su potišteni. Nitko me više nije dolazio gnjaviti.

Nakon što sam prebrodio pastorovo sprečavanje i ometanje, zadobio sam određenu sposobnost razlučivanja Sotoninih varki. Također sam vidio da su pastori i starješine u vjerskom svijetu samo licemjerni farizeji, da su oni antikristi koji se protive Bogu. Potpuno sam se oslobodio njihovih okova i ograničenja. Riječi Svemogućeg Boga vodile su me na svakom koraku do pobjede nad Sotonom i do toga da ostanem postojan na istinitom putu. Iskreno zahvaljujem Bogu! Kada se prisjetim svega što sam prošao, sve je to bilo veliko iskušenje. Hodao sam po rubu života i smrti. Bez usmjeravanja Božjih riječi nikada ne bih prozreo Sotonine spletke. Da sam slijedio tijelo i poklonio se Sotoni, napustivši istiniti put, potpuno bih izgubio svoju priliku za spasenje. Život mi je doista visio o koncu! Tako sam zahvalan na Božjoj zaštiti i spasenju!