Poznavanje Božjeg djela u današnje se vrijeme uglavnom svodi na poznavanje glavne službe utjelovljenog Boga u posljednjim danima i onoga što je On došao vršiti na zemlji. Prethodno sam u Svojim riječima spomenuo da je Bog došao na Zemlju (u posljednjim danima) dati primjer prije odlaska. Kako Bog daje taj primjer? On to čini izgovarajući riječi te djelujući i govoreći diljem zemlje. Ovo je Božje djelo u posljednjim danima; On samo govori, da bi od zemlje stvorio svijet riječi, da bi svakoga opskrbio i prosvijetlio Svojim riječima, da bi se duh čovjeka probudio i čovjek stekao jasnu sliku o viđenjima. U posljednjim danima, utjelovljeni Bog došao je na Zemlju uglavnom govoriti riječi. Kad je Isus došao, širio je evanđelje o kraljevstvu nebeskom i izvršio djelo otkupljenja raspećem. Priveo je kraju Doba zakona i ukinuo sve što je bilo staro. Dolaskom Isusa završava Doba zakona, a započinje Doba milosti; dolaskom utjelovljenog Boga posljednjih dana završava Doba milosti. On je došao ponajviše da bi govorio Svoje riječi, da bi Svojim riječima usavršio čovjeka, osvijetlio ga i prosvijetlio te iz čovjekova srca uklonio nejasnog Boga. To nije faza djelovanja koju je Isus izvršio kad je došao. Kad je došao, činio je mnoga čudesa, liječio je bolesne i istjerivao demone i izvršio je djelo otkupljenja raspećem. Zato ljudi u svojim predodžbama vjeruju da Bog treba biti upravo takav. Jer, kad je Isus došao, On nije izvršio djelo brisanja slike nejasnoga Boga iz čovjekova srca; kad je došao, bio je razapet, liječio je bolesne, istjerivao demone i širio evanđelje o kraljevstvu nebeskom. S jedne strane, utjelovljenjem Boga u posljednjim danima oslobađa se mjesto koje je nejasni Bog zauzimao u predodžbama čovjeka, tako da u čovjekovom srcu više ne postoji slika nejasnoga Boga. Svojim stvarnim riječima i stvarnim djelima, Svojim kretanjem po svim zemljama i izuzetno stvarnim i normalnim djelovanjem koje vrši među ljudima, On daje čovjeku spoznati stvarnost Boga i uklanja mjesto nejasnoga Boga iz čovjekovog srca. S druge strane, Bog koristi riječi koje je izgovorilo Njegovo tijelo da upotpuni čovjeka i sve dovrši. To je djelo koje će Bog izvršiti tijekom posljednjih dana.

Što morate znati:

1. Djelo Božje nije nadnaravno i ne trebate gajiti predodžbe o njemu.

2. Morate razumjeti glavno djelo koje je utjelovljeni Bog ovog puta došao izvršiti.

On nije došao liječiti bolesne, istjerivati demone ili činiti čudesa, a nije došao ni širiti evanđelje pokajanja ni čovjeku podariti otkupljenje. To je zato što je Isus već izvršio to djelo, a Bog ne ponavlja isto djelo. Danas Bog dolazi okončati Doba milosti i izgnati sve običaje iz Doba milosti. Praktični Bog došao je ponajviše pokazati da je stvaran. Kad je Isus došao, nije mnogo govorio; uglavnom je pokazivao znamenja, činio znakove i čudesa, iscjeljivao bolesne i istjerivao demone ili je pak izgovarao proročanstva ne bi li uvjerio ljude i natjerao ih da uvide da je On doista Bog i da je nepristran Bog. Naposljetku, On je dovršio djelo raspeća. Današnji Bog ne čini znake i čudesa, ne liječi bolesne i ne istjeruje demone. Kad je Isus došao, djelo koje je izvršio predstavljalo je jedan dio Boga, a ovaj je put Bog došao izvršiti preostalu fazu djela, jer Bog ne ponavlja isto djelo; On je Bog koji je uvijek nov i nikad ne stari, tako da sve ono što danas vidiš predstavlja riječ i djelovanje praktičnoga Boga.

Utjelovljeni Bog posljednjih dana došao je ponajviše da bi govorio Svoje riječi, objasnio sve što je potrebno za čovjekov život, ukazao na ono u što čovjek treba ući, pokazao mu djela Božja i Božju mudrost, svemoć i čudesnost. Na mnoge načine na koje Bog govori čovjek uviđa Božju nadmoć, Božju veličinu i, povrh toga, Božju poniznost i skrivenost. Čovjek vidi da je Bog najuzvišeniji, ali da je istodobno ponizan i skriven i može postati najmanji od svih. Neke Njegove riječi izgovorene su neposredno iz perspektive Duha, neke neposredno iz perspektive čovjeka, a neke iz perspektive treće osobe. U tome se vidi da je način Božjeg djelovanja vrlo raznovrstan, a On to čovjeku dopušta vidjeti kroz riječi. Božje djelovanje tijekom posljednjih dana uobičajeno je i stvarno i zato je ta skupina ljudi u posljednjim danima podvrgnuta najvećoj od svih kušnji. Zbog zdravog Božjeg rasuđivanja i stvarnosti Boga svi ljudi prolaze takve kušnje; to što je čovjek zapao u Božje kušnje posljedica je Božjeg zdravog rasuđivanja i stvarnosti Boga. Tijekom Isusovog doba nije bilo ni predodžbi ni kušnji. Pošto je većina djela koje je Isus izvršio bila u skladu s ljudskim predodžbama, ljudi su Ga slijedili bez predodžbe o Njemu. Današnje kušnje najveće su s kojima se čovjek ikad suočio i, kad se kaže da su ovi ljudi izišli iz velike nevolje, upravo je to nevolja na koju se misli. Danas Bog govori da u ovim ljudima pobudi vjeru, ljubav, prihvaćanje patnje i poslušnost. Riječi koje izgovara utjelovljeni Bog posljednjih dana izgovorene su u skladu s prirodom čovjeka i njegovom biti, njegovim ponašanjem i onim u što on danas treba ući. Njegove riječi su i stvarne i uobičajene: On ne govori o sutrašnjici niti se osvrće na ono što je jučer bilo; On govori samo o onome u što danas treba zakoračiti, što treba sprovesti u djelo i razumjeti. Ako bi se tijekom današnjeg dana pojavila osoba koja je u stanju pokazati znake i čudesa, istjerivati demone, iscjeljivati bolesne i činiti mnoga znamenja i ako bi ta osoba za sebe tvrdila da je Isus koji je došao, to bi bila patvorina koju su stvorili zli duhovi koji oponašaju Isusa. Upamtite ovo! Bog ne ponavlja isto djelo. Isusova je faza djelovanja već završena i Bog je više nikada neće ponoviti. Djelo Božje je nepomirljivo s čovjekovim predodžbama; na primjer, Stari je zavjet predvidio dolazak Mesije, a rezultat tog proročanstva bio je Isusov dolazak. Pošto se to već desilo, bilo bi pogrešno da ponovo dođe neki Mesija. Isus je već jednom došao i bilo bi pogrešno da Isus ovaj put ponovno dođe. Za svako doba postoji jedno ime i svako ime sadrži odlike tog doba. U čovjekovim predodžbama Bog uvijek mora pokazivati znake i čudesa, uvijek mora iscjeljivati bolesne i istjerivati demone i uvijek mora biti baš kao Isus. Ali ovog puta Bog uopće nije takav. Ako bi tijekom posljednjih dana Bog i dalje činio znake i čudesa, ako bi i dalje istjerivao demone i liječio bolesne – ako bi, dakle, činio isto što i Isus – tada bi Bog ponavljao isto djelo pa bi ono Isusovo bilo bez značaja i vrijednosti. Prema tome, Bog izvršava po jednu fazu djelovanja u svakom dobu. Kad je jedna faza Njegovog djelovanja završena, ubrzo je oponašaju zli duhovi, a nakon što Sotona u stopu počne slijediti Boga, Bog mijenja metodu. Čim Bog dovrši neku fazu Svog djelovanja, zli Ga duhovi počinju oponašati. Ovo vam mora biti jasno. Zašto se Božje djelo danas razlikuje od Isusovog? Zašto Bog danas ne pokazuje znake i čudesa, ne istjeruje demone i ne liječi bolesne? Da je Isusovo djelo bilo jednako djelu izvršenom tijekom Doba zakona, bi li On mogao predstavljati Boga iz Doba milosti? Bi li mogao dovršiti djelo raspeća? Da je, kao u Doba zakona, Isus zakoračio u hram i održao šabat, nitko Ga ne bi proganjao i svi bi Ga zdušno prihvatili. Da je bilo tako, bi li On mogao biti razapet? Bi li On mogao dovršiti djelo otkupljenja? Kakvog bi smisla imalo da utjelovljeni Bog posljednjih dana čini znake i čudesa kao što je to činio Isus? Jedino ako Bog izvrši još jedan dio Svojeg djelovanja tijekom posljednjih dana, onaj koji predstavlja dio Njegovog plana upravljanja, čovjek će moći steći dublje znanje o Bogu i tek će se tada moći dovršiti Božji plan upravljanja.

Tijekom posljednjih dana Bog je došao ponajviše zato da govori Svoje riječi. On govori iz perspektive Duha, iz perspektive čovjeka i iz perspektive treće osobe; On govori na različite načine, koristeći jedan način za jedno vremensko razdoblje i Svojim načinom govora mijenja čovjekove predodžbe i uklanja sliku nejasnog Boga iz čovjekova srca. To je glavno Božje djelovanje. Pošto čovjek vjeruje da je Bog došao liječiti bolesne, istjerivati demone, činiti čudesa i čovjeku podariti materijalne blagoslove, Bog provodi ovu fazu djelovanja – djelo grdnje i suda – da izbriše takve stvari iz čovjekovih predodžbi, tako da čovjek može upoznati stvarnost Boga i Božje zdravo rasuđivanje i da Isusov lik može biti uklonjen iz njegova srca i zamijenjen novom slikom Boga. Čim lik Božji u čovjeku postane star, on postaje idol. Kad je Isus došao i izvršio tu fazu djelovanja, On nije predstavljao sveukupnost Božju. Pokazao je neke znake i učinio neka čudesa, izgovorio neke riječi, i na kraju je razapet. Predstavljao je jedan dio Boga. Nije mogao predstavljati sve što je od Boga, već je predstavljao Boga izvršavajući jedan dio Božjeg djelovanja. To je zato što je Bog tako velik i tako čudesan i nedokučiv i zato što Bog izvršava samo po jedan dio svojeg djelovanja u svakom dobu. Djelo koje Bog izvršava tijekom ovog doba sastoji se ponajviše od pružanja riječi za život čovjeka, razotkrivanja čovjekove prirode, njegove biti, iskvarene naravi, uklanjanja religioznih predodžbi i feudalnog i zastarjelog razmišljanja; znanje i kultura čovjeka moraju se očistiti izlaganjem Božjim riječima. U posljednjim danima Bog koristi riječi, a ne znake i čudesa, da bi usavršio čovjeka. On koristi Svoje riječi da razotkrije čovjeka, da mu sudi, da ga kori i usavrši kako bi čovjek u Božjim riječima sagledao mudrost i divotu Božju i shvatio suštinsku narav Boga te kroz Božje riječi sagledao Božja djela. Tijekom Doba zakona Jahve je Svojim riječima izveo Mojsija iz Egipta i Izraelcima kazao neke riječi; u to vrijeme dio Božjih djela bio je razjašnjen, ali pošto je čovjek bio ograničen i ništa nije moglo upotpuniti njegovo znanje, Bog je nastavio govoriti i djelovati. U Doba milosti čovjek je još jednom vidio dio Božjih djela. Isus je mogao pokazivati znake i čudesa, iscjeljivati bolesne i istjerivati demone, biti razapet i poslije tri dana uskrsnuti i pokazati se u tijelu pred čovjekom. Čovjek o Bogu nije znao ništa više od toga. Čovjek zna onoliko koliko mu Bog pokaže, a da mu Bog ništa više ne pokaže, takav bi bio opseg čovjekovog poimanja Boga. Stoga Bog nastavlja djelovati da bi produbio čovjekovo znanje o Njemu i da bi čovjek postupno spoznao bit Boga. U posljednjim danima Bog koristi Svoje riječi da čovjeka učini savršenim. Tvoja iskvarena narav Božjim je riječima otkrivena, a tvoje religiozne predodžbe zamijenjene su Božjom stvarnošću. Utjelovljeni Bog posljednjih dana došao je najviše zato da ispuni riječi „Riječ tijelom postaje, Riječ u tijelo ulazi i Riječ se u tijelu pojavljuje” i ako nemaš temeljito znanje o tome, nećeš moći odolijevati. Tijekom posljednjih dana Bog ponajviše namjerava izvršiti onu fazu djelovanja u kojoj se Riječ u tijelu javlja, što je jedan dio Božjeg plana upravljanja. Dakle, vaše znanje mora biti jasno; bez obzira na to kako djeluje, Bog ne dopušta čovjeku da Ga obuhvati. Da Bog nije izvršio ovo djelo tijekom posljednjih dana, čovjekovo znanje o Njemu ne bi moglo napredovati. Ti bi samo znao da Bog može biti razapet i da može uništiti Sodomu te da Isus može uskrsnuti od mrtvih i ukazati se Petru… Ali nikad ne bi rekao da Božje riječi mogu sve postići i pobijediti čovjeka. Samo kad iskustveno doživiš Božje riječi možeš govoriti o takvom znanju i, što više Božjeg djelovanja budeš doživio, to će tvoje znanje o Njemu biti temeljitije. Tek ćeš tada prestati postavljati granice Bogu u vlastitim predodžbama. Čovjek spoznaje Boga kad iskusi Njegovo djelovanje; ne postoji drugi ispravan način spoznavanja Boga. Danas ima mnogo ljudi koji samo čekaju da vide znake i čudesa i razdoblje velikih katastrofa. Vjeruješ u Boga ili vjeruješ u velike katastrofe? Kada dođu velike katastrofe, bit će prekasno, a ako Bog ne pošalje velike katastrofe, znači li to onda da On nije Bog? Vjeruješ li u znake i čudesa ili vjeruješ u Samoga Boga? Isus nije činio znake i čudesa kad su Mu se drugi rugali, a nije li On bio Bog? Vjeruješ li u znake i čudesa ili vjeruješ u Božju bit? Čovjekovi stavovi o vjerovanju u Boga su pogrešni! Jahve je izgovorio mnogo riječi tijekom Doba zakona, ali čak se i danas neke od njih tek trebaju ostvariti. Možeš li reći da Jahve nije bio Bog?

Danas bi vam svima trebalo biti jasno da je u posljednjim danima Bog ponajviše postigao to da „Riječ tijelom postaje”. Svojim stvarnim djelovanjem na zemlji On čini da ga čovjek spozna i Njime se bavi i da vidi Njegova stvarna djela. Čini da čovjek jasno vidi da je On u stanju pokazivati znake i čudesa, ali da ima i trenutaka kad to nije u stanju učiniti; to ovisi o dobu. Na temelju toga možeš vidjeti da Bog nije nesposoban činiti znake i čudesa, već da, umjesto toga, On Svoj način rada mijenja u skladu s djelom koje treba izvršiti i s dobom. U trenutačnoj fazi djelovanja On ne čini znake i čudesa; neke je znake i čudesa činio u Isusovo doba jer je Njegovo djelovanje tada bilo drugačije. Bog danas ne djeluje tako, a neki ljudi vjeruju da On nije sposoban činiti znake i čudesa ili pak misle da, ako ne čini znake i čudesa, onda On i nije Bog. Zar to nije zabluda? Bog je u stanju činiti znake i čudesa, ali On sada djeluje u drugačijem dobu te ih stoga ne čini. Pošto je ovo drugačije doba i ovo je druga faza Božjeg djelovanja, postignuća koja Bog jasno čini također su drugačija. Čovjekova vjera u Boga nije vjerovanje u znake i čudesa niti vjerovanje u znamenja, već vjerovanje u Njegovo stvarno djelovanje u novom dobu. Čovjek spoznaje Boga kroz način na koji Bog djeluje i ta spoznaja u čovjeku stvara vjeru u Boga, drugim riječima, vjeru u djelovanje Božje i Njegova djela. U ovoj fazi djelovanja Bog uglavnom govori. Ne čekaj da vidiš znakove i čudesa; nećeš vidjeti ništa od toga! To je zato što nisi rođen u Doba milosti. Da si tada rođen, vidio bi znake i čudesa, ali si rođen tijekom posljednjih dana pa možeš vidjeti samo stvarnost Boga i Božje zdravo rasuđivanje. Ne očekuj vidjeti natprirodnog Isusa tijekom posljednjih dana. Možeš vidjeti samo praktičnog utjelovljenog Boga koji se ne razlikuje ni od kojeg normalnog ljudskog bića. U svakom dobu Bog jasno čini različita djela. U svakom dobu On jasno čini dio Božjih djela, a djelovanje svakog doba predstavlja jedan dio suštinske naravi Božje i jedan dio Božjih djela. Djela koja On jasno čini razlikuju se po dobu u kojem djeluje, ali sva ona pružaju čovjeku dublju spoznaju o Bogu i vjeru u Boga koja je istinitija i razboritija. Čovjek vjeruje u Boga zbog svih djela Božjih, jer je Bog tako čudesan, tako velik i jer je svemoćan i nedokučiv. Ako vjeruješ u Boga zato što je On u stanju činiti znake i čudesa i jer može liječiti bolesne i istjerivati demone, onda je tvoje gledište pogrešno, a neki ljudi će ti reći: „Nisu li i zli duhovi u stanju činiti takve stvari?” Zar ovo ne predstavlja miješanje Božjeg lika s likom Sotone? Danas čovjek vjeruje u Boga zbog mnogih Njegovih djela i tolikog djelovanja te zbog mnogih načina na koje govori. Bog koristi svoje riječi da pobijedi čovjeka i učini ga savršenim. Čovjek vjeruje u Boga zbog mnogih Njegovih djela, a ne zato što je On u stanju činiti znake i čudesa; ljudi Boga spoznaju samo svjedočenjem Njegovim djelima. Samo poznavanjem stvarnih djela Božjih, načina kako On djeluje, mudrih metoda koje koristi, kako govori i kako usavršava čovjeka – samo poznavanjem ovih aspekata – možeš shvatiti stvarnost Božju i razumjeti Njegovu narav, znati što On voli, što mrzi i kako radi na čovjeku. Shvaćajući što Bog voli, a što ne, možeš razlikovati pozitivno od negativnog, a kroz svoju spoznaju o Bogu napreduješ u životu. Ukratko, moraš steći znanje o Božjem djelovanju i ispraviti svoje stavove o vjeri u Boga.