Što bi trebao znati o praktičnom Bogu? Samog praktičnog Boga čine Duh, Osoba i Riječ i to je pravi smisao samog praktičnog Boga. Ako poznaješ samo Osobu – ako poznaješ Njezine osobine i ličnost – ali ne poznaješ djelo Duha ili što Duh čini u tijelu; te ako obraćaš pažnju samo na Duha i Riječ i moliš se samo Duhu, a ne poznaješ djelo Božjeg Duha u praktičnom Bogu, to dokazuje da ti praktičnog Boga ipak ne poznaješ. Znanje o praktičnom Bogu podrazumijeva poznavanje i iskustvenu spoznaju Njegovih riječi, kao i razumijevanje pravila i načela po kojima Duh Sveti djeluje te načina na koji Duh Božji djeluje u tijelu. Također podrazumijeva i spoznaju da Duh upravlja svime što Bog čini u tijelu i da su riječi koje izgovara neposredan izraz Duha. Dakle, da bi se upoznao praktični Bog, najvažnije je spoznati kako Bog djeluje kroz ljudsko, a kako kroz božansko, što se posljedično tiče izražavanja Duha s kojima se svi ljudi susreću.

Koji su načini izražavanja Duha? Bog ponekad djeluje kroz ljudsko, a ponekad kroz božansko – no u oba slučaja Duh je taj koji zapovijeda. Kakav god da je duh u ljudima, takav je i njihov vanjski izraz. Duh djeluje normalno, ali to djelovanje po Duhu ide u dva smjera: jedan je Njegovo djelovanje kroz ljudsko, a drugi Njegovo djelovanje kroz božansko. To bi ti trebalo biti jasno. Djelovanje Duha mijenja se ovisno o okolnostima: kad se traži Njegovo ljudsko djelovanje, Duh rukovodi tim ljudskim djelovanjem, a kad je potrebno Njegovo božansko djelovanje, onda se božansko neposredno pojavljuje kako bi izvršilo što je potrebno. Budući da Bog djeluje u tijelu i pojavljuje se u tijelu, On djeluje i kroz ljudsko i kroz božansko. Duh usmjerava Njegovo djelovanje kroz ljudsko i to čini kako bi zadovoljio tjelesne potrebe ljudi, kako bi im olakšao susret s Njim, omogućio im da vide stvarnost i normalnost Boga, i omogućio im da vide da je Duh Božji došao u tijelu i da je među ljudima, da živi s čovjekom i susreće se s njim. Svoje božansko djelo izvršava kako bi se skrbio o životima ljudi i u svemu ih pozitivno usmjeravao, mijenjao njihove naravi i omogućivao im da uistinu promatraju pojavu Duha u tijelu. Uglavnom, rast u životu čovjekovu izravno se postiže kroz Božje djelo i riječi u božanskom. Do promjene u ljudskoj naravi može doći samo ako prihvate Božje djelovanje kroz božansko i samo tada mogu naći zadovoljenje u svojem duhu; samo ako je uz to prisutno i djelovanje kroz ljudsko – Božja pastirska briga, podrška i sve što pruža kroz ljudsko – rezultati Božjeg djelovanja mogu u potpunosti biti postignuti. Sam praktični Bog o kojem se danas govori djeluje i kroz ljudsko i kroz božansko. Njegovo normalno ljudsko djelo i život, kao i Njegovo potpuno božansko djelo ostvaruju se kroz pojavu praktičnog Boga. Njegova ljudskost i božanstvo srasli su u jedno, a djelovanje i jednog i drugog ostvaruje se kroz riječi; bilo kroz ljudsko ili kroz božansko, On izgovara riječi. Kad Bog djeluje kroz ljudskost, On govori jezikom ljudskosti kako bi se ljudi mogli povezati i razumjeti. Njegove riječi izrečene su jednostavnim jezikom i lako su razumljive te kao takve mogu biti upućene svakom čovjeku; bez obzira na to jesu li ljudi puni znanja ili su slabo obrazovani, svi mogu primiti Božje riječi. Božje djelo kroz božansko isto se tako iskazuje riječima, ali je potpuno dostatno, puno života, neokaljano ljudskim zamislima, ne uzima u obzir ljudske preferencije i ne poznaje ljudska ograničenja, postoji izvan granica normalne ljudskosti. Božje djelo pokazuje se u tijelu, ali je neposredni izraz Duha. Ako ljudi prihvaćaju samo Božje djelovanje kroz ljudskost, onda će sami sebi postaviti granice te će se vječito morati obračunavati s njima, orezivati ih i dovoditi u red kako bi se u njima dogodio barem neznatan pomak. Bez djelovanja ili prisutnosti Duha Svetoga uvijek će se vraćati svojim starim putevima, a te bolesti i nedostaci mogu se ispraviti samo kroz božansko djelovanje i tek nakon toga ljudi mogu biti upotpunjeni. Umjesto neprestanog obračunavanja i orezivanja, potrebno je pozitivno snabdijevanje, korištenje riječi da bi se nadoknadili svi nedostaci, da bi se razotkrilo svako čovjekovo stanje, da bi se usmjeravali životi ljudi, kao i svaka njihova izjava i svako njihovo djelo, da bi se ogolile njihove namjere i motivi. To je pravo djelo praktičnog Boga. Dakle, svoj stav prema praktičnom Bogu trebali biste odmah podrediti Njegovoj ljudskosti, prepoznajući Ga i priznajući te pored toga prihvatiti Njegovo božansko djelo i riječi i pokoriti im se. Božje pojavljivanje u tijelu znači da su sva djela učinjena i sve riječi Duha Božjeg izgovorene kroz Njegovu normalnu ljudskost i kroz Njegovo utjelovljeno tijelo. Drugim riječima, Božji Duh istovremeno usmjerava Svoje ljudsko djelovanje i izvršava božansko djelo u tijelu, a u utjelovljenom Bogu možeš razaznati i Božje djelovanje kroz ljudskost i Njegovo u potpunosti božansko djelovanje. U tome je zapravo značaj pojave praktičnog Boga u tijelu. Ako to jasno uviđaš, moći ćeš povezati različite Božje uloge, prestat ćeš pridavati pretjeranu važnost Njegovu djelovanju kroz božansko i prestati na Njegovo djelo kroz ljudskost gledati s neopravdanim omalovažavanjem te nećeš odlaziti u krajnosti niti skretati s puta. Sve u svemu, značenje praktičnog Boga je u tome da se djelo Njegove ljudskosti i Njegova božanstva, kako ih Duh usmjerava, izražava kroz Njegovo tijelo kako bi ljudi mogli vidjeti da je On živopisan i realističan, stvaran i istinit.

Djelovanje Božjeg Duha kroz ljudskost ima svoje prijelazne etape. Usavršavajući ljudskost, On Svojoj ljudskosti omogućava da je Duh usmjerava, nakon čega je Njegova ljudskost sposobna snabdijevati crkve i čuvati ih poput pastira. Ovo je jedan izraz Božjeg normalnog djela. Dakle, ako jasno uviđaš načela Božjeg djelovanja kroz ljudskost, malo je vjerojatno da ćeš imati predodžbe o Božjem djelovanju kroz ljudskost. Bez obzira na sve, Duh Božji ne može pogriješiti. On je u pravu i bezgrešan; On ništa ne čini pogrešno. Božansko djelovanje neposredan je izraz volje Božje, bez utjecaja ljudskosti. Ono ne podliježe usavršavanju, već dolazi izravno od Duha. Međutim, On zapravo može djelovati kroz božansko zbog Svoje normalne ljudskosti; ona ni u najmanju ruku nije nadnaravna, već se čini da iza nje stoji normalna osoba. Bog je s neba došao na zemlju prvenstveno kako bi izrazio riječi Božje kroz tijelo te dovršio djelo Duha Božjeg koristeći se tijelom.

Danas je znanje ljudi o praktičnom Bogu suviše jednostrano, a njihovo poimanje značaja utjelovljenja i dalje veoma oskudno. Kad je riječ o Božjem tijelu, ljudi uviđaju kroz Njegovo djelo i riječi da Božji Duh obuhvaća mnogo toga, da je toliko bogat. Ipak, bez obzira na sve, Božje svjedočanstvo u konačnici dolazi od Duha Božjeg: ono što Bog čini u tijelu, načela po kojima djeluje, ono što čini kroz ljudskost te ono što čini kroz božansko. Ljudi ovo moraju znati. Danas si u stanju obožavati ovu osobu, dok u biti obožavaš Duh, a to je najmanje što bi ljudi trebali postići u svojoj spoznaji utjelovljenog Boga: spoznati bit Duha kroz tijelo, spoznati božansko djelovanje Duha u tijelu i ljudsko djelovanje u tijelu, prihvatiti sve riječi i izjave Duha u tijelu te uvidjeti kako Duh Božji usmjerava tijelo i pokazuje Svoju moć u tijelu. Drugim riječima, čovjek do spoznaje Duha na nebu dolazi kroz tijelo; pojava samog praktičnog Boga među ljudima je raspršila ljudske predodžbe o nejasnom Bogu. Ljudsko obožavanje samog praktičnog Boga pojačalo je njihovu pokornost prema Bogu, a kroz božansko djelovanje Duha Božjeg u tijelu i Njegovo ljudsko djelovanje u tijelu čovjek prima otkrivenje i zbrinut je, a njegova se narav mijenja. To je pravi smisao dolaska Duha u tijelu, čija je prvotna svrha omogućiti ljudima da se susretnu sa Bogom, oslone se na Boga i dođu do spoznaje Boga.

Kakav bi zapravo stav ljudi trebali imati prema praktičnom Bogu? Što znaš o utjelovljenju, o pojavi Riječi u tijelu, o pojavi Božjoj u tijelu, o djelima praktičnog Boga? Koje su glavne teme današnje rasprave? Utjelovljenje, dolazak Riječi u tijelu i Božja pojava u tijelu – sve su to pitanja koja je potrebno razumjeti. Te stvari morate shvaćati postupno i stjecati jasnu spoznaju o njima kroz svoje životno iskustvo, u skladu sa svojim rastom i u skladu s vremenom. Proces kroz koji ljudi doživljavaju Božje riječi istovjetan je procesu kroz koji ljudi spoznaju pojavu Božje riječi u tijelu. Što ljudi više doživljavaju Božje riječi, to dublje poznaju Duha Božjeg, a doživljavajući Božje riječi, ljudi uspijevaju dokučiti načela djelovanja Duha i upoznati samog praktičnog Boga. Zapravo, kad Bog ljude usavršava i pridobiva, dopušta im da spoznaju djela praktičnog Boga; On koristi djelo praktičnog Boga kako bi ljudima pokazao stvarni značaj utjelovljenja, kako bi im pokazao da se Duh Božji doista pojavio pred čovjekom. Kad Bog pridobije i usavrši ljude, to znači da ih je osvojio izričaj praktičnog Boga; riječi praktičnog Boga promijenile su ih i unijele Njegov vlastiti život u njih same, ispunjavajući ih onime što On jest (bilo da je riječ o onome što On jest u Svojoj ljudskosti, bilo o onome što je u Svojem božanstvu), ispunjavajući ih samom biti Njegovih riječi te učinivši da ljudi žive kroz Njegove riječi. Kad pridobiva ljude, Bog to prije svega čini koristeći se riječima i izjavama praktičnog Boga da bi se obračunao s ljudskim nedostacima te razotkrivao njihovu buntovnu narav i sudio joj, dajući im ono što im treba i pokazujući im da je Bog došao među ljude. Najvažnije od svega što praktični Bog čini jest to što spašava svaku osobu od utjecaja Sotone, odvodi je iz nečiste zemlje i raspršuje njezinu pokvarenu narav. Kad te Bog pridobije, najveći je značaj toga što možeš živjeti u normalnoj ljudskosti imajući praktičnog Boga za primjer i uzor, što si u stanju primijeniti u praksi ono što praktični Bog govori i zahtijeva, a od toga ni najmanje ne odstupiti ili se udaljiti, kao i da to činiš kako god On kaže te postigneš sve što zatraži. Na taj način Bog će te pridobiti. Kad te Bog pridobije k sebi, ne posjeduješ samo djelo Duha Svetoga, već si prije svega sposoban živjeti prema zahtjevima praktičnog Boga. Puko posjedovanje djela Duha Svetoga ne znači imati život. Srž je u tome jesi li u stanju ponašati se u skladu sa zahtjevima praktičnog Boga, a to je povezano s time može li te Bog pridobiti. To je najdublji smisao djelovanja praktičnog Boga u tijelu. To znači da Bog, koji zadobiva skupinu ljudi tako što se doista pojavljuje u tijelu i time što je živ i realističan, viđen od ljudi, zapravo obavlja djelo Duha u tijelu i služi kao primjer ljudima u tijelu. Božji dolazak u tijelu prije svega služi da ljudima omogući sagledavanje stvarnih Božjih djela, da bezobličnom Duhu pruži tjelesno obličje te da dopusti ljudima da Ga vide i dotaknu. Tako će oni koje je upotpunio živjeti kroz Njega, biti pridobiveni od Njega i biti po Njegovu srcu. Da je Bog govorio samo na nebu i da zapravo nije došao na zemlju, ljudi bi i dalje bili nesposobni upoznati Boga; mogli bi samo propovijedati o Božjim djelima koristeći se ispraznom teorijom, a Božje riječi ne bi im predstavljale stvarnost. Bog je na zemlju prije svega došao poslužiti kao primjer i uzor onima koje bi trebalo pridobiti; samo tako ljudi zapravo mogu upoznati Boga, dodirnuti Ga i vidjeti, i samo tad ih Bog istinski može pridobiti.