Spoznati Božje djelo u ovim vremenima većinom znači spoznati koja je glavna služba utjelovljenog Boga posljednjih dana i što je On došao učiniti na zemlji. Prethodno sam u Svojim riječima spomenuo da je Bog došao na zemlju (tijekom posljednjih dana) kako bi postavio primjer prije odlaska. Kako Bog postavlja taj primjer? On to čini izgovarajući riječi te djelujući i govoreći diljem zemlje. To je Božje djelo tijekom posljednjih dana; On samo govori, tako da zemlja postaje svijet riječi, i tako da je svaka osoba opskrbljena i prosvijetljena Njegovim riječima, te tako jasno razumije u svom duhu i zadobiva jasnoću o vizijama. U posljednjim danima, Bog se utjelovio i došao na zemlju ponajviše da bi govorio riječi. Kad je Isus došao, propovijedao je evanđelje o kraljevstvu nebeskom i izvršio djelo otkupljenja raspećem. Okončao je Doba zakona i ukinuo sve što je bilo staro. Isusov dolazak okončao je Doba zakona i uveo Doba milosti; dolazak utjelovljenog Boga posljednjih dana okončao je Doba milosti. On je došao ponajviše da bi govorio Svoje riječi – služeći se riječima da usavrši čovjeka, da osvijetli i prosvijetli čovjeka – te tako uklanja mjesto nejasnog boga u čovjekovom srcu. Kad je Isus došao, On nije obavio ovu etapu djela. On je učinio mnoga čuda, liječio je bolesne i istjerivao đavle te je obavio djelo otkupljenja raspećem. Uslijed toga, ljudi u svojim predodžbama vjeruju da bi Bog trebao biti takav. Jer kad je Isus došao, On nije uklonio sliku nejasnog boga iz čovjekovog srca; bio je razapet, liječio je bolesne i istjerivao đavle te je propovijedao evanđelje o kraljevstvu nebeskom. S jedne strane, utjelovljenje Boga tijekom posljednjih dana uklanja mjesto koje nejasni bog zauzima u čovjekovim predodžbama, tako da u čovjekovom srcu više nema slike nejasnog boga. Kroz Svoje praktične riječi i djelo, Svoje posjete različitim mjestima i iznimno praktično i uobičajeno djelo koje obavlja među ljudima, On navodi čovjeka da spozna Božju praktičnost i uklanja mjesto nejasnog boga u čovjekovom srcu. S druge strane, Bog koristi riječi koje izgovara Njegovo tijelo da upotpuni čovjeka i da ostvari sve stvari. To je djelo koje će Bog ostvariti tijekom posljednjih dana.

Što morate znati:

1. Djelo Božje nije nadnaravno i ne trebate gajiti predodžbe o njemu.

2. Morate razumjeti glavno djelo koje je utjelovljeni Bog ovog puta došao izvršiti.

On nije došao liječiti bolesne, istjerivati đavle ili činiti čudesa, a nije došao ni propovijedati evanđelje pokajanja ni čovjeku podariti otkupljenje. To je zato što je Isus već izvršio to djelo, a Bog ne ponavlja isto djelo. Danas Bog dolazi okončati Doba milosti i ukinuti sve običaje iz Doba milosti. Praktični Bog došao je ponajviše da bi otkrio Svoju praktičnost. Kad je Isus došao, nije previše govorio; prvenstveno je pokazivao čuda, činio znake i čudesa te liječio bolesne i istjerivao đavle, ili je pak govorio proročanstva, a sve to kako bi ljudi s potpunim uvjerenjem povjerovali u Njega i vidjeli da On doista jest Bog i da nema tjelesnih osjećaja. Naposljetku, On je dovršio djelo raspeća. Današnji Bog ne čini znake i čudesa, ne liječi bolesne i ne istjeruje đavle. Kad je Isus došao, djelo koje je izvršio predstavljalo je jedan dio Boga, a ovaj je put Bog došao izvršiti preostalu etapu djela. Bog ne ponavlja isto djelo, On je Bog koji je uvijek nov i nikad ne stari, tako da sve ono što danas vidiš predstavlja riječ i djelovanje praktičnoga Boga.

U posljednjim danima, Bog se utjelovio ponajviše da bi govorio Svoje riječi, objasnio sve što je potrebno za čovjekov život, ukazao na ono u što čovjek treba ući, pokazao mu djela Božja i Božju mudrost, svemogućnost i čudesnost. Na mnoge načine na koje Bog govori čovjek uviđa Božju nadmoć, Božju veličinu i, još više, Božju poniznost i skrivenost. Čovjek vidi da je Bog najuzvišeniji, ali da je istodobno ponizan i skriven i može postati najmanji od svih. Neke Njegove riječi izgovorene su neposredno iz perspektive Duha, neke neposredno sa stajališta čovjeka, a neke sa stajališta treće strane. U tome se vidi da je način Božjeg djelovanja vrlo raznovrstan, a On to čovjeku dopušta vidjeti kroz riječi. Božje djelovanje tijekom posljednjih dana uobičajeno je i praktično i zato je ta skupina ljudi u posljednjim danima podvrgnuta najvećoj od svih kušnji. Zbog zdravog Božjeg rasuđivanja i Njegove praktičnosti svi ljudi prolaze kušnje; to što je čovjek zapao u Božje kušnje posljedica je Božjeg zdravog rasuđivanja i Njegove praktičnosti. Tijekom Isusovog doba nije bilo ni predodžbi ni kušnji. Pošto je većina djela koje je Isus izvršio bila u skladu s ljudskim predodžbama, ljudi su Ga slijedili bez predodžbe o Njemu. Današnje kušnje najveće su s kojima se čovjek ikada suočio, i kada se kaže da ti ljudi dolaze iz velike nevolje, misli se na tu nevolju. Danas Bog govori kako bi u tim ljudima izgradio vjeru, ljubav, prihvaćanje patnje i pokornost. Riječi koje izgovara utjelovljeni Bog posljednjih dana izgovorene su u skladu s priroda-biti čovjeka, ponašanjem i očitovanjima čovjeka te onim u što bi čovjek sada trebao ući. Njegove riječi su i praktične i uobičajene: On ne govori o sutrašnjici niti se osvrće na ono što je jučer bilo; On govori samo o onome u što danas treba zakoračiti, što treba sprovesti u djelo i razumjeti. Ako bi se u današnje vrijeme pojavila osoba koja je u stanju pokazati znake i čudesa, istjerivati đavle, iscjeljivati bolesne i činiti mnoga čuda i ako bi ta osoba za sebe tvrdila da je Isus koji je došao, to bi bilo lažno predstavljanje zlog duha, to bi bilo djelo zlog duha koji oponaša Isusa. Upamtite ovo! Bog ne ponavlja isto djelo. Isusova je etapa djela već završena i Bog je više nikada neće poduzeti. Djelo Božje nije u skladu s ljudskim predodžbama; na primjer, Stari zavjet prorekao je dolazak Mesije, a ispostavilo se da je došao Isus. Stoga bi bilo pogrešno da dođe drugi Mesija. Isus je već jednom došao i bilo bi pogrešno da „Isus” ovaj put ponovno dođe. Za svako doba postoji jedno ime i svako ime sadrži odlike tog doba. U čovjekovim predodžbama Bog uvijek mora činiti znake i čudesa, uvijek mora iscjeljivati bolesne i istjerivati đavle i uvijek mora biti baš kao Isus. Ali ovog puta Bog uopće nije takav. Ako bi tijekom posljednjih dana Bog i dalje činio znake i čudesa, ako bi i dalje istjerivao đavle i liječio bolesne – ako bi činio sasvim isto što i Isus – tada bi Bog ponavljao isto djelo te bi ono Isusovo bilo bez značaja i vrijednosti. Prema tome, Bog izvršava po jednu etapu djela u svakom dobu. Čim se svaka etapa Njegovog djela završi, zli duhovi je odmah pokušavaju oponašati, a nakon što Sotona počne slijediti Boga u stopu, Bog prelazi na drugačiji način. Čim Bog završi jednu etapu Svojeg djela, zli duhovi je pokušavaju oponašati. Morate biti načisto s tim. Zašto se današnje Božje djelo razlikuje od Isusovog djela? Zašto Bog danas ne čini znake i čudesa, ne istjeruje đavle i ne liječi bolesne? Da je Isusovo djelo bilo isto kao djelo obavljeno tijekom Doba zakona, bi li On mogao predstavljati Boga Doba milosti? Bi li mogao dovršiti djelo raspeća? Da se Isus uklopio u hramski sustav i držao subotu kao u Doba zakona, da Ga nitko nije progonio i da su Ga svi prihvatili, bi li mogao biti razapet? Bi li mogao dovršiti djelo otkupljenja? Koja bi bila svrha da utjelovljeni Bog posljednjih dana čini znake i čudesa, kao što je to činio Isus? Samo ako Bog obavi drugi dio Svojeg djela tijekom posljednjih dana, onaj koji predstavlja dio Njegovog plana upravljanja, čovjek može steći dublju spoznaju Boga i Božji plan upravljanja može biti dovršen.

Tijekom posljednjih dana, Bog je došao ponajviše da bi govorio Svoje riječi. On govori sa stajališta Duha, sa stajališta čovjeka i sa stajališta treće osobe; On govori na različite načine, služeći se jednim načinom određeno vrijeme, i služi se tim načinima govora kako bi promijenio čovjekove predodžbe i uklonio sliku nejasnog boga iz čovjekovog srca. To je glavno djelo koje Bog obavlja. Budući da čovjek vjeruje da će Bog, kada dođe, liječiti bolesne, istjerivati đavle, činiti čuda i podariti čovjeku materijalne blagoslove, Bog provodi ovu etapu djela – djelo grdnje i suda – kako bi uklonio takve stvari u čovjekovim predodžbama, omogućio čovjeku da spozna Božju praktičnost i zdravo rasuđivanje te uklonio sliku Isusa kakva jest u čovjekovom srcu, dopuštajući umjesto toga novoj slici Boga da zauzme čovjekovo srce. Jednom kada slika Boga u čovjeku zastari, ona postaje idol. Kad je Isus došao i obavio tu etapu djelovanja, On nije predstavljao sveukupnost Božju. Pokazao je neke znake i učinio neka čudesa, izgovorio neke riječi, i na kraju je razapet. Predstavljao je jedan dio Boga. Nije mogao predstavljati sve što je od Boga, već je predstavljao Boga izvršavajući jedan dio Božjeg djelovanja. To je zato što je Bog tako velik i tako čudesan i nedokučiv i zato što Bog izvršava samo po jedan dio svojeg djelovanja u svakom dobu. Djelo koje Bog obavlja tijekom ovog doba ponajviše je opskrba čovjeka riječima života; razotkrivanje čovjekove priroda-biti i njegove iskvarene naravi; te uklanjanje njegovih religioznih predodžbi, feudalnog razmišljanja, zastarjelog razmišljanja te znanja i kulture. Sve te stvari moraju biti očišćene kroz razotkrivanje Božjim riječima. U posljednjim danima Bog koristi riječi, a ne znake i čudesa, da bi usavršio čovjeka. On koristi Svoje riječi da razotkrije čovjeka, da mu sudi, da ga kori i usavrši kako bi čovjek u Božjim riječima sagledao mudrost i divotu Božju i shvatio suštinsku narav Boga te kroz Božje riječi sagledao Božja djela. Tijekom Doba zakona Jahve je Svojim riječima izveo Mojsija iz Egipta i Izraelcima kazao neke riječi; u to vrijeme dio Božjih djela bio je otkriven, ali pošto je čovjek bio ograničen i ništa nije moglo upotpuniti njegovo znanje, Bog je nastavio govoriti i djelovati. U Doba milosti čovjek je još jednom vidio dio Božjih djela. Isus je mogao pokazivati znake i čudesa, iscjeljivati bolesne i istjerivati đavle, biti razapet i poslije tri dana ustati od mrtvih i pokazati se u tijelu pred čovjekom. Čovjek o Bogu nije znao ništa više od toga. Čovjek zna onoliko koliko mu Bog obznani, a kad mu Bog ništa više ne bi obznanio, onda bi takav bio opseg čovjekovog poimanja Boga. Stoga Bog nastavlja djelovati da bi produbio čovjekovo znanje o Njemu i da bi čovjek postupno spoznao bit Boga. U posljednjim danima Bog koristi Svoje riječi da čovjeka učini savršenim. Tvoja iskvarena narav Božjim je riječima razotkrivena, a tvoje religiozne predodžbe zamijenjene su Božjom praktičnošću. U posljednjim danima, Bog se utjelovio ponajviše zato da ispuni riječi „Riječ tijelom postaje, Riječ u tijelo ulazi i Riječ se u tijelu pojavljuje” i ako nemaš temeljito znanje o tome, nećeš moći odolijevati. Tijekom posljednjih dana Bog ponajviše namjerava izvršiti onu etapu djela u kojoj se Riječ u tijelu javlja, što je jedan dio djela Božjeg plana upravljanja. Dakle, vaše znanje mora biti temeljito; bez obzira na to kako djeluje, Bog ne dopušta čovjeku da Ga obuhvati. Da Bog nije izvršio ovo djelo tijekom posljednjih dana, čovjekovo znanje o Njemu ne bi moglo napredovati. Ti bi samo znao da Bog može biti razapet i da može uništiti Sodomu te da Isus može ustati od mrtvih i ukazati se Petru… Ali nikad ne bi rekao da Božje riječi mogu sve postići i pobijediti čovjeka. Samo kad iskustveno doživiš Božje riječi možeš govoriti o takvom znanju. Što više Božjeg djela budeš doživio, to će tvoje znanje o Njemu biti temeljitije, i tek ćeš tada prestati postavljati granice Bogu u vlastitim predodžbama. Čovjek spoznaje Boga kad iskusi Njegovo djelovanje; ne postoji drugi ispravan način spoznavanja Boga. Danas ima mnogo ljudi koji samo čekaju da vide znake i čudesa i razdoblje velikih katastrofa. Vjeruješ u Boga ili vjeruješ u velike katastrofe? Kada dođu velike katastrofe, bit će prekasno, a ako Bog ne pošalje velike katastrofe, znači li to onda da On nije Bog? Vjeruješ li u znake i čudesa ili vjeruješ u Samoga Boga? Isus nije činio znake i čudesa kad su Mu ga drugi ismijavali, a nije li On bio Bog? Vjeruješ li u znake i čudesa ili vjeruješ u Božju bit? Čovjekovi stavovi o vjerovanju u Boga su pogrešni! Jahve je izgovorio mnogo riječi tijekom Doba zakona, ali čak se i danas neke od njih tek trebaju ostvariti. Možeš li reći da Jahve nije Bog?

Danas bi svima vama trebalo biti jasno da u posljednjim danima Bog ponajprije ostvaruje činjenicu da „Riječ tijelom postaje”. Kroz Svoje praktično djelo na zemlji, On dopušta čovjeku da Ga spozna i da stupi u kontakt s Njim te da vidi Njegova praktična djela. On dopušta čovjeku da jasno vidi da je On u stanju činiti znake i čudesa i da također postoje vremena kada to ne može učiniti; to ovisi o dobu. Iz ovoga možeš vidjeti da Bog nije nesposoban činiti znake i čudesa, već umjesto toga mijenja Svoj način djelovanja u skladu s djelom koje treba obaviti i u skladu s dobom. U sadašnjoj etapi djela, On ne čini znake i čudesa; učinio je neke znake i čudesa u Isusovo doba jer je Njegovo djelo u tom dobu bilo drugačije. Bog danas ne obavlja to djelo, a neki ljudi vjeruju da je nesposoban činiti znake i čudesa, ili misle da, budući da ne čini znake i čudesa, On onda nije Bog. Nije li to zabluda? Bog je u stanju činiti znake i čudesa, ali On djeluje u drugačijem dobu, pa ne obavlja takvo djelo. U različitim dobima i u skladu s različitim etapama Svojeg djela, Bog očituje različita djela. Čovjekova vjera u Boga nije vjerovanje u znake i čudesa niti vjerovanje u znamenja, već vjerovanje u Njegovo praktično djelo u novom dobu. Čovjek spoznaje Boga kroz način na koji Bog djeluje i ta spoznaja u čovjeku stvara vjeru u Boga, drugim riječima, vjeru u djelovanje Božje i Njegova djela. U ovoj etapi djela Bog uglavnom govori. Ne čekaj da vidiš znakove i čudesa; nećeš vidjeti ništa od toga! To je zato što nisi rođen u Doba milosti. Da si tada rođen, vidio bi znake i čudesa, ali si rođen tijekom posljednjih dana pa možeš vidjeti samo Božju praktičnost Boga i zdravo rasuđivanje. Ne očekuj vidjeti natprirodnog Isusa tijekom posljednjih dana. Možeš vidjeti samo praktičnog utjelovljenog Boga koji se ne razlikuje ni od kojeg normalnog ljudskog bića. U svakom dobu, Bog očituje različita djela. U svakom dobu, On očituje dio Svojih djela, a djelo svakog doba predstavlja jedan dio Božje naravi i jedan dio Božjih djela. Djela koja On očituje razlikuju se ovisno o dobu u kojem djeluje, ali sva ona omogućuju da se čovjekova spoznaja Boga produbi i omogućuju čovjeku da ima istinitiju i čvršću vjeru u Boga. Čovjek vjeruje u Boga zbog svih Božjih djela, jer je Bog tako čudesan, tako velik i svemoguć, i jer je nedokučiv – to je razlog zašto čovjek vjeruje u Boga. Ako vjeruješ u Boga zato što je On u stanju činiti znake i čudesa i jer može liječiti bolesne i istjerivati đavle, onda je tvoje gledište pogrešno, a neki ljudi će ti reći: „Nisu li i zli duhovi u stanju činiti takve stvari?” Zar ovo ne predstavlja miješanje Božjeg lika s likom Sotone? Danas čovjek vjeruje u Boga zbog mnogih Njegovih djela i tolikog djelovanja te zbog mnogih načina na koje govori. Bog osvaja čovjeka i usavršava ga putem Svojih riječi. Čovjek vjeruje u Boga zbog Njegovih mnogih djela, a ne zato što je On u stanju činiti znake i čudesa; ljudi upoznaju Boga samo svjedočeći Njegovim djelima. Samo poznavanjem praktičnih Božjih djela, toga kako On djeluje, koje mudre metode koristi, kako govori i kako usavršava čovjeka – samo poznavanjem tih aspekata – možeš dokučiti Božju praktičnost i razumjeti Njegovu narav, znajući što On voli, čega se gnuša i kako djeluje na čovjeka. Razumijevanjem onoga što Bog voli i onoga čega se gnuša, možeš razlikovati ono što je pozitivno i negativno, a tvojom spoznajom Boga dolazi do napretka u tvom životu. Ukratko, moraš steći spoznaju Božjeg djela i moraš ispraviti svoje stavove o vjerovanju u Boga.