Djelo upravljanja čovječanstvom podijeljeno je u tri etape, što znači da je i djelo spasenja čovječanstva podijeljeno u tri etape. Te tri etape ne obuhvaćaju djelo stvaranja svijeta, već predstavljaju tri etape djela iz Doba zakona, Doba milosti i Doba kraljevstva. Djelo stvaranja svijeta bilo je djelo iz kojeg je nastalo čitavo čovječanstvo. To nije bilo djelo spasenja čovječanstva niti s njim ima ikakve veze jer kada je svijet stvoren, čovječanstvo nije bilo iskvareno od Sotone, tako da nije ni bilo potrebe za spašavanjem čovječanstva. Djelo spasenja čovječanstva otpočelo je tek nakon što je Sotona iskvario čovječanstvo, pa je zbog toga i djelo upravljanja čovječanstvom otpočelo tek nakon što se čovječanstvo već iskvarilo. Drugim riječima, Božje upravljanje čovjekom otpočelo je kao rezultat spašavanja čovječanstva, a nije proizišlo iz djela stvaranja svijeta. Djelo upravljanja nastalo je tek nakon što je čovječanstvo poprimilo iskvarenu narav, te se zbog toga djelo upravljanja čovječanstvom sastoji iz tri dijela, a ne iz četiri etape, odnosno četiri doba. Samo se na taj način može ispravno govoriti o Božjem upravljanju čovječanstvom. Kad posljednje doba bude privedeno kraju, djelo upravljanja čovječanstvom bit će okončano. Okončanje djela upravljanja ujedno će značiti kako je djelo spasenja čitavog čovječanstva u potpunosti završeno i da je time za čovječanstvo ta faza konačno privedena kraju. Kad djelo spasenja cijelog čovječanstva ne bi postojalo, ne bi bilo ni djela upravljanja čovječanstvom niti bi postojale tri etape djela. Upravo uslijed izopačenosti čovječanstva i njegove prijeke potrebe za spasenjem Jahve je dovršio stvaranje svijeta i otpočeo djelo iz Doba zakona. Djelo upravljanja čovječanstvom tek je tada započeto, što znači da je tek tada započeto i djelo spasenja čovječanstva. „Upravljanje čovječanstvom” ne znači usmjeravanje zemaljskog života tek stvorenog čovječanstva (što će reći, čovječanstva koje će se tek iskvariti), već se radi o spašavanju čovječanstva koje je Sotona iskvario, odnosno, o preobražaju tog iskvarenog čovječanstva. To je značenje „upravljanja čovječanstvom”. Djelo spasenja čovječanstva ne obuhvaća djelo stvaranja svijeta, pa zato ni djelo upravljanja čovječanstvom ne obuhvaća djelo stvaranja svijeta, već uključuje samo tri etape djela koje su odvojene od stvaranja svijeta. Kako bi se razumjelo djelo upravljanja čovječanstvom, neophodno je poznavati povijest triju etapa djela – to je ono čega svi moraju biti svjesni kako bi bili spašeni. Vi, kao Božja stvorenja, morate priznati da je čovjeka stvorio Bog, morate prepoznati izvor čovjekove iskvarenosti i, povrh toga, proces spašavanja čovjeka. Ako se u pokušaju da steknete Božju naklonost znate ponašati jedino u skladu s doktrinom, a pritom ne možete ni naslutiti kako Bog spašava čovječanstvo niti odakle izvire iskvarenost ljudska, onda vam upravo to nedostaje kao Božjim stvorenjima. Ne smiješ se zadovoljavati razumijevanjem jedino onih istina koje se mogu primijeniti u praksi, ne znajući pritom ništa o širem opsegu djela Božjeg upravljanja – ako tako stoje stvari, pretjerano si dogmatičan. Tri etape djela predstavljaju iz prve ruke ispričanu priču o Božjem upravljanju čovjekom, nastupanje evanđelja cjelokupnog svijeta te najveće otajstvo sveopćeg čovječanstva, a uz to predstavljaju i temelj širenja evanđelja. Ako si usredotočen jedino na razumijevanje jednostavnih istina koje se tiču tvojeg života, a pritom ne znaš ništa o ovom, najvećem od svih otajstava i vizija, nije li onda tvoj život nalik robi s greškom, proizvodu koji ne služi ničemu drugom osim da ga ljudi promatraju?

Ako se čovjek usredotočuje samo na praksu, a Božje djelo i sve ono što bi čovjek morao znati smatra sporednim, nije li to sitna ušteda zarad ogromnog rasipništva? Moraš znati ono što se mora znati, moraš primijeniti u praksi ono što se mora primijeniti u praksi. Tek ćeš tada biti netko tko zna kako tragati za istinom. Ako, kad na tebe dođe red da širiš evanđelje, možeš reći samo to da je Bog velik i pravedan Bog, da je On vrhovni Bog, Bog s kojim se nijedan veliki čovjek ne može usporediti i da je on Bog iznad kojeg nema nikoga – ako si, dakle, u stanju izgovarati samo te nebitne i površne riječi, a pritom si potpuno nesposoban govoriti o stvarima koje su od presudnog značaja i koje imaju bit, ako nemaš što reći o poznavanju Boga ili Božjeg djela i, uz to, ne možeš objasniti istinu niti čovjeku pružiti ono što mu nedostaje, onda takvi kao ti nisu u stanju dobro obavljati svoju dužnost. Svjedočenje o Bogu i širenje evanđelja o kraljevstvu nije nimalo jednostavno. Najprije se moraš naoružati istinom i vizijama koje moraš razumjeti. Tek kad budeš bio načisto u pogledu vizija i istine o različitim aspektima Božjeg djela i kad u srcu svojem budeš spoznao Božje djelo, kad najveću od svih vizija budeš posjedovao kao svoju osnovu i kad budeš posjedovao pravu istinu koju moraš sprovesti u djelo, tek tada ćeš, bez obzira na to što Bog čini – bilo da čovjeku pravedno sudi ili ga pročišćuje – moći do samog kraja slijediti Boga. Moraš znati da se, bez obzira na djelo koje obavlja, cilj Božjeg djela ne mijenja, srž se Njegova djela ne mijenja i volja Njegova prema čovjeku ostaje uvijek ista. Ma koliko Njegove riječi bile stroge, ma koliko nepovoljna bila okolina, načela Njegova rada neće se promijeniti, kao ni Njegova namjera da čovjeka spasi. Pod uvjetom da se ne radi o djelu otkrivenja svršetka čovječanstva ili čovjekova odredišta, da nije riječ o djelu koje pripada završnoj etapi niti o djelu kojim se cjelokupni Božji plan upravljanja privodi kraju i pod uvjetom da je riječ o djelu tijekom kojeg On radi na čovjeku, srž Njegova djela neće se mijenjati. Ta srž uvijek će biti spasenje čovječanstva. To mora biti temelj vaše vjere u Boga. Tri etape djela imaju za cilj spasenje čitavog čovječanstva – što znači potpuno spasenje čovjeka iz Sotonine vlasti. Iako svaka od triju etapa djela ima drukčiji cilj i značaj, svaka od njih sastavni je dio rada na spašavanju čovječanstva i svaka predstavlja različito djelo spasenja koje se sprovodi u skladu sa zahtjevima čovječanstva. Onog trenutka kad postaneš svjestan cilja tih triju etapa djela, znat ćeš kako cijeniti značenje svake etape i shvatit ćeš kako moraš postupati da bi udovoljio želji Božjoj. Ako uspiješ dotle dogurati, tada će ova, najveća od svih vizija, postati temelj tvoje vjere u Boga. Ne smiješ samo tragati za lakšim načinima praktičnog djelovanja ili dubljim istinama, već moraš spojiti vizije i praktično djelovanje kako bi istovremeno posjedovao istine koje možeš primijeniti u praksi i znanje zasnovano na vizijama. Tek tada ćeš biti netko tko sveobuhvatno traga za istinom.

Tri etape djela predstavljaju samu srž cjelokupnog Božjeg upravljanja, a u njima se izražava narav Božja i ono što On jest. Oni koji ne znaju za tri etape Božjeg djela nisu u stanju shvatiti kako Bog izražava Svoju narav niti poznaju mudrost Božjeg djela. Njima su potpuno nepoznati i načini na koje Bog spašava čovječanstvo, kao i volja Njegova u pogledu cijelog ljudskog roda. Tri etape djela predstavljaju potpuni izraz djela spasenja čovječanstva. Oni kojima su tri etape djela nepoznate neće ništa znati ni o različitim metodama i načelima djelovanja Duha Svetoga, a oni koji se tek kruto pridržavaju doktrine preostale iz određene etape djela jesu ljudi koji Boga svode na doktrinu i čija je vjera u Boga maglovita i neodređena. Takvi ljudi nikad neće primiti Božje spasenje. Jedino se pomoću triju etapa Božjeg djela može u potpunosti izraziti cjelokupna narav Božja te jedino one mogu potpuno izraziti Božju namjeru i cjelokupan proces spašavanja čovječanstva. To je dokaz da je on porazio Sotonu i zadobio ljudski rod; to je dokaz pobjede Božje i izraz cjelokupne Božje naravi. Oni koji razumiju samo jednu od ukupno tri etape Božjeg djela, narav Božju poznaju samo djelomično. U čovjekovim predodžbama ova pojedinačna etapa djela lako prelazi u doktrinu, čime raste vjerojatnost da će čovjek uspostaviti nepromjenljiva pravila o Bogu, a ovu pojedinost Božje naravi koristiti kao prikaz cjelokupne naravi Božje. U sve je to, štoviše, umiješan i velik dio čovjekove mašte, uslijed čega narav, biće i mudrost Božju, kao i principe Božjeg djela, čovjek drži kruto unutar ograničenog okvira, vjerujući da će Bog, ako je jednom bio takav, ostati isti za sva vremena i da se nikad neće promijeniti. Samo oni koji poznaju i cijene tri etape djela mogu potpuno i točno poznati Boga. Oni barem neće Boga definirati kao izraelskog ili židovskog Boga i neće na Njega gledati kao na Boga koji će, zarad čovjeka, dovijeka biti prikovan za križ. Kod onoga tko je Boga spoznao samo na osnovu jedne etape Njegova djela znanje je isuviše maleno, ništa veće od kapi vode u moru. Da nije tako, zašto bi onda mnogi iz stare garde vjernika živog Boga prikovali za križ? Nije li to upravo zato što čovjek Boga smješta u određeni okvir? Zar se mnogi Bogu ne protive i ne ometaju djelo Duha Svetoga upravo zato što ne poznaju raznovrsno i raznoliko djelo Božje i što, uz to, posjeduju jedva mrvicu znanja i doktrine pomoću kojih odmjeravaju djelo Duha Svetoga? Takvi su ljudi, unatoč svojem površnom iskustvu, po prirodi oholi i razuzdani; oni s prezirom gledaju na djelo Duha Svetoga, zanemaruju ispravljanje Duha Svetoga i, uz to, koriste beznačajne stare argumente kako bi „potvrdili” djelo Duha Svetoga. Pored toga, pretvaraju se, potpuno uvjereni u vlastitu učenost i erudiciju, i čvrsto vjeruju kako su u stanju putovati po cijelom svijetu. Zar takvi ljudi nisu prezreni i odbačeni od Duha Svetoga i zar novo doba neće takve ljude izgnati? Nisu li oni koji pred Boga stupaju i otvoreno Mu se suprotstavljaju neuki i nedovoljno obavješteni zlikovci, koji samo pokušavaju pokazati koliko su genijalni? S oskudnim poznavanjem Biblije htjeli bi dizati bune u „akademskom” svijetu; podučavajući ljude površnim doktrinama, pokušavaju preokrenuti djelo Duha Svetoga ne bi li ga primorali da se vrti oko njihova misaonog procesa. Oni, tako kratkovidi, pokušavaju jednim pogledom obuhvatiti svih 6000 godina Božjeg djela. Ti ljudi nemaju razuma koji je vrijedan spomena! U stvari, što ljudi bolje poznaju Boga, to se teže odlučuju na sud o Njegovu djelu. Čak i ako ponešto kažu o svojem poznavanju današnjeg Božjeg djela, o tome nikad ne sude brzopleto. Što ljudi o Bogu manje znaju, to su oholiji i pretjerano samouvjereni te sve bezobzirnije obznanjuju Božje biće – a pritom ipak govore samo o teoriji, ne nudeći prave dokaze. Takvi ljudi nemaju baš nikakvu vrijednost. Neozbiljni su oni koji na djelo Duha Svetoga gledaju kao na igru! Zar oni koji su pri susretu s novim djelom Duha Svetoga neobazrivi, koji previše pričaju, brzo sude i, puštajući svojem temperamentu na volju, niječu ispravnost djela Duha Svetoga i uz to ga vrijeđaju i hule na njega – nisu li tako neuljudni ljudi zapravo neznalice u pogledu djela Duha Svetoga? Nisu li oni, štoviše, strašno oholi ljudi, koji su po svojoj prirodi ponosni i kojima se ne može vladati? Čak i ako takvi ljudi jednog dana prihvate novo djelo Duha Svetoga, Bog ih ipak neće podnositi. Oni ne samo da sa visine gledaju na one koji rade za Boga, već hule i na Samog Boga. Takvim očajnicima neće biti oprošteno ni u ovom ni u budućem dobu i zauvijek će stradati u paklu! Neuljudni i razuzdani ljudi poput tih samo se pretvaraju da vjeruju u Boga, a što su ljudi više takvi, to su skloniji kršenju Božjih upravnih odluka. Ne idu li ovim putem svi oni oholi koji su urođeno neobuzdani i koji nikada nikog nisu poslušali? Zar se i oni iz dana u dan ne protive Bogu, Bogu koji je uvijek nov i nikada star? Danas trebate razumjeti zbog čega je nužno poznavati važnost triju etapa Božjeg djela. Riječi koje izgovaram korisne su za vas i nisu samo prazna priča. Ako ih samo uzgred čitate, kao da se, jašući konja u galopu, divite okolnom cvijeću, neće li onda sav Moj trud biti uzaludan? Svatko od vas mora poznavati vlastitu prirodu. Većina vas vješta je u raspravama; odgovori na razna teorijska pitanja samo vam klize s jezika, ali zato nemate što odgovoriti na pitanja koja se tiču biti. Vi se čak i danas još upuštate u neozbiljne razgovore, nesposobni da promijenite svoju staru narav, a većina vas ni ne namjerava mijenjati način svojeg traganja za uzvišenijom istinom, već živi svoj život tek s pola snage. Kako bi takvi ljudi mogli do samog kraja slijediti Boga? Čak i ako stignete do kraja puta, kakvu ćete korist od toga imati? Bolje bi vam bilo da svoje ideje promijenite dok ne bude prekasno, tako što ćete ili početi istinski tragati ili se ranije povući. Kako vrijeme bude odmicalo, sve više ćete se pretvarati u parazite koji žive na tuđoj grbači. Jeste li voljni odigrati tako prizemnu i nečasnu ulogu?

Tri etape djela predstavljaju zapis cjelokupnog djela Božjeg; u njima je zabilježeno Božje spasenje čovječanstva, a nisu izmišljene. Ako doista želite tragati za spoznajom cjelokupne Božje naravi, morate poznavati tri etape djela koje je Bog obavio, ne izostavljajući pritom nijednu etapu. To je najmanje što oni koji tragaju za spoznajom Boga moraju ostvariti. Sâm čovjek ne može izmisliti pravo znanje o Bogu. To nije nešto što čovjek može sâm izmisliti niti je posljedica posebne naklonosti koju bi Duh Sveti podario jednoj jedinoj osobi. Radi se prije o znanju do kojeg čovjek dolazi nakon što je iskusio djelo Božje, znanju o Bogu koje čovjek stječe tek nakon što iskusi činjenice Božjeg djela. Takvo znanje ne može se po volji steći niti je to nešto čemu bi vas netko mogao naučiti. Ono je u cijelosti povezano s osobnim iskustvom. Iako Božje spasenje čovječanstva predstavlja samu srž tih triju etapa djela, unutar djela spasenja sadržano je nekoliko metoda djelovanja, kao i nekoliko sredstava pomoću kojih se Božja narav izražava. To je ono što je čovjeku najteže prepoznati i što teško može razumjeti. Razlikovanje jednog doba od drugog, promjene u Božjem djelu, promjene mjesta u kojem se djelo obavlja, promjene u primateljima djela i tome slično – sve je to obuhvaćeno ovim trima etapama djela. Preciznije govoreći, razlike u načinu djelovanja Duha Svetoga, promjene u Božjoj naravi, Njegovu liku, imenu i identitetu, kao i ostale promjene, sve su to sastavni dijelovi triju etapa djela. Jedna etapa djela može predstavljati samo jedan njegov dio i svedena je na određeni opseg. Ona ne obuhvaća razlikovanje doba niti promjene u Božjem djelu, a još manje neke druge aspekte. To je krajnje očigledna činjenica. Te tri etape predstavljaju cjelokupnost Božjeg djela spasenja čovječanstva. U sklopu djela spasenja čovjek mora poznavati Božje djelo i Božju narav; bez te činjenice znanje o Bogu sastojalo bi se samo od šupljih riječi svedenih na recitiranje iz naslonjača. Takvo znanje čovjeka ne može uvjeriti niti ga osvojiti; ono je u neskladu sa stvarnošću i ne predstavlja istinu. Ono ti možda može djelovati izdašno i ugodno za uho, ali ako je u neskladu sa suštinskom naravi Boga, Bog te neće poštedjeti. On takvo tvoje znanje ne samo da neće pohvaliti, već će ti se još i surovo osvetiti zato što si grešnik koji je na Njega hulio. Riječi spoznaje Boga ne izgovaraju se olako. Unatoč tome što si, možda, neki slatkorječiv i uvjerljiv govornik, što su tvoje riječi možda toliko oštroumne te si u stanju druge uvjeriti kako je crno bijelo, a bijelo crno, ti si ipak nedovoljno potkovan da govoriš o spoznaji Boga. Bog nije netko koga možeš brzopleto ili uzgred veličati niti Ga nonšalantno klevetati. Ti veličaš sve i svakoga, a ipak se mučiš kad treba pronaći prave riječi kojima bi opisao vrhovnu milost Božju – to je ono što svaki gubitnik na kraju shvati. Mada su mnogi dobri poznavatelji jezika u stanju opisati Boga, točnost njihovih opisa samo je stoti dio istine koju izgovaraju ljudi koji pripadaju Bogu, ljudi koji, premda skromnog rječnika, imaju bogato iskustvo na koje se mogu osloniti. Može se, dakle, vidjeti kako spoznaja Boga leži u točnosti i činjenicama, a ne u vještom korištenju riječi ni u bogatom rječniku, kao i da čovjekovo znanje i spoznaja Boga jedno s drugim nemaju nikakve veze. Pouka o spoznaji Boga uzvišenija je od bilo koje prirodne nauke ljudi. To je lekcija koju može savladati samo izuzetno mali broj onih koji tragaju za spoznajom Boga i koju ne može savladati baš svaka nadarena osoba. Zbog toga na spoznaju Boga i na potragu za istinom ne smijete gledati kao na nešto što bi svako dijete moglo postići. Možeš biti savršeno uspješan u svojem obiteljskom životu, u poslovnoj karijeri ili braku, ali kada je riječ o istini i lekciji o spoznaji Boga, nemaš se čime pohvaliti i nisi postigao baš ništa. Moglo bi se reći kako provođenje istine u djelo za vas predstavlja ogromnu poteškoću, a spoznaja Boga još vam je veći problem. To je poteškoća za vas, a ujedno i poteškoća s kojom se suočava čitavo čovječanstvo. Među onima koji su ostvarili određena postignuća u pogledu spoznaje Boga, gotovo nitko ne ispunjava normu. Čovjek ne zna što znači poznavati Boga ni zašto je neophodno poznavati Boga ni koju razinu mora dostići kako bi spoznao Boga. Upravo je to ono što u tolikoj mjeri zbunjuje čovječanstvo i to je, jednostavno, najteža zagonetka s kojom se ono suočava – nitko nije u stanju odgovoriti na to pitanje niti je itko voljan potražiti odgovor na njega jer nijedan pripadnik ljudskog roda do dan-danas nije ostvario nikakav uspjeh u proučavanju ovog djela. Možda će se, kad zagonetka o tri etape djela bude obznanjena čovječanstvu, jedan za drugim javljati pojedinci iz skupine nadarenih ljudi koji poznaju Boga. Ja se, naravno, nadam da će tako i biti; štoviše, Ja ovo djelo upravo sada i obavljam u nadi da ću u bliskoj budućnosti vidjeti još takvih, nadarenih ljudi. Ti će ljudi postati oni koji svjedoče o postojanju ove tri etape djela i ujedno će, naravno, biti prvi koji će o te tri etape djela svjedočiti. Ništa Me, međutim, ne bi više uznemirilo i ražalostilo od toga da se na dan okončanja Božjeg djela takvi nadareni ljudi uopće ne pojave ili da se pojavi samo nekolicina onih koji su osobno prihvatili da ih utjelovljeni Bog usavrši. To je, ipak, samo najgori mogući scenarij. Što god da se dogodi, Ja se i dalje nadam da će oni koji istinski tragaju steći ovaj blagoslov. Od početka vremena nikada nije postojalo djelo poput ovog; ovakav poduhvat nitko nikada nije poduzeo u čitavoj povijesti razvoja ljudskog roda. Ako bi zaista mogao postati jedan od prvih koji su spoznali Boga, ne bi li time zaslužio najvišu počast među svim stvorenjima? Bi li Bog koje drugo stvorenje među ljudima hvalio više od tebe? Takvo postignuće nije lako ostvariti, ali će ono na kraju ipak požnjeti nagrade. Svi koji budu u stanju spoznati Boga, bez obzira na njihov spol ili nacionalnost, na kraju će od Boga primiti najveću počast i bit će jedini koji će posjedovati Božju vlast. Ovo je djelo današnjice, a ujedno je i djelo budućnosti; to je posljednje i najuzvišenije djelo koje će biti obavljeno tijekom ovih 6000 godina rada, a i način djelovanja koji svaku kategoriju ljudi razotkriva. Kroz djelo koje čovjeka dovodi do spoznaje Boga otkrivaju se različite klase ljudi: oni koji poznaju Boga sposobni su primiti Božje blagoslove i prihvatiti Njegova obećanja, dok oni koji Boga ne poznaju nisu sposobni primiti Božje blagoslove niti prihvatiti Njegova obećanja. Oni koji poznaju Boga, prisni su s Bogom, a oni koji Boga ne poznaju, ne mogu se nazvati bliskima Bogu; ljudi prisni Bogu mogu primiti bilo koji od Božjih blagoslova, dok oni koji s Njim nisu prisni, nisu dostojni nijednog Njegova djela. Bilo da se radi o stradanju, pročišćavanju ili sudu, sve to za cilj ima omogućiti čovjeku da na kraju spozna Boga i bude u stanju podčiniti se Bogu. To je jedini efekt koji će na kraju biti ostvaren. Ništa od triju etapa djela nije skriveno, što je vrlo povoljna okolnost za čovjekovu spoznaju Boga i pomaže mu steći potpunije i temeljnije znanje o Bogu. Cjelokupno ovo djelo od koristi je za čovjeka.

Djelo Samoga Boga vizija je koju čovjek mora spoznati jer djelo Božje čovjek ne može ostvariti niti ga može posjedovati. Tri etape djela predstavljaju cjelokupnost Božjeg upravljanja i nema veće vizije koju bi čovjek morao spoznati. Ako ne poznaje tu moćnu viziju, čovjeku nije lako spoznati Boga, nije mu lako razumjeti Božju volju i, štoviše, put kojim čovjek ide postajat će sve tegobniji. Bez vizija, čovjek ne bi bio u stanju dogurati ovako daleko. Upravo su vizije čovjeka sačuvale do današnjeg dana i pružile mu najbolju zaštitu. Vaše se znanje ubuduće mora produbljivati i vi morate spoznati cjelokupnost Njegove volje i bit Njegova mudrog djela sačinjenog od tri etape. Samo u tome jest vaš pravi rast. Završna etapa djela ne obavlja se samostalno, već zajedno s prethodne dvije etape čini jednu cjelinu, što znači da cjelokupno djelo spasenja nije moguće dovršiti obavljanjem samo jedne od ukupno tri etape tog djela. Iako ova završna etapa djela može čovjeka spasiti u potpunosti, to ne znači da je dovoljno zasebno obaviti samo tu jednu etapu djela, pri čemu dvije prethodne etape djela nisu neophodne radi spasenja čovjeka od utjecaja Sotone. Nijedna od triju etapa djela ne može se smatrati jedinom vizijom koju čitavo čovječanstvo mora spoznati jer je cjelokupnost djela spasenja sačinjena od tri etape tog djela, a ne od samo jedne od njih. Sve dok djelo spasenja ne bude ostvareno, Božje upravljanje neće se moći izvesti do samog kraja. Božje biće, Njegova narav i Njegova mudrost izraženi su u cjelokupnosti djela spasenja; oni čovjeku nisu razotkriveni na samom početku, već se postupno iskazuju u djelu spasenja. Svaka etapa djela spasenja izražava dio Božje naravi i dio Njegova bića; ni jedna jedina etapa djela ne može sama za sebe neposredno i potpuno izraziti cjelokupnost Božjeg bića. Djelo spasenja, kao takvo, moći će u potpunosti biti privedeno kraju tek nakon što sve tri etape djela budu dovršene, stoga je čovjekova spoznaja cjelokupnosti Boga neodvojiva od triju etapa Božjeg djela. Ono što čovjek dobiva iz jedne etape djela samo je Božja narav, izražena u toj pojedinačnoj etapi Njegova djela. To ne može predstavljati narav i biće koji su izraženi u nekoj od prethodnih ili sljedećih etapa. To je zato što djelo spasenja ljudskog roda ne može biti neposredno okončano tijekom jednog perioda ni samo na jednom mjestu, već se ono postupno produbljuje u skladu sa stupnjem čovjekova razvoja u različitim vremenima i na različitim mjestima. To je djelo koje se odvija u etapama i ne dovršava se u jednoj jedinoj etapi. Prema tome, cjelokupna Božja mudrost kristalizira se kroz tri etape, a ne u samo jednoj pojedinačnoj etapi. Njegovo cjelokupno biće i cjelokupna Njegova mudrost izloženi su u tri etape, pri čemu svaka etapa sadrži Njegovo biće i svaka predstavlja zapis o mudrosti Njegova djela. Čovjek mora poznavati cjelokupnu Božju narav izraženu u te tri etape. To cjelokupno Božje biće najvažnije je za čitavo čovječanstvo, a ako ljudi ne posjeduju ovo znanje dok obožavaju Boga, ne razlikuju se od onih koji obožavaju Budu. Božje djelo među ljudima nije skriveno od čovjeka i svi koji obožavaju Boga morali bi ga poznavati. Budući da je Bog među ljudima obavio tri etape djela spasenja, čovjek mora poznavati izraz onoga što On ima i što jest tijekom triju etapa djela. To je ono što čovjek mora učiniti. Ono što Bog krije od čovjeka jest ono što čovjek nije u stanju postići i ono što čovjek ne smije znati, a ono što Bog pokazuje čovjeku jest ono što čovjek mora znati i što čovjek mora posjedovati. Svaka od triju etapa djela izvodi se na temelju prethodne etape; nijedna etapa ne obavlja se nezavisno, odvojeno od djela spasenja. Unatoč velikim razlikama u dobu i u djelu koje se obavlja, to je, u svojoj srži, i dalje djelo spasenja čovječanstva, a svaka etapa tog djela spasenja dublja je od prethodne. Svaka etapa djela nastavlja se na temelju prethodne etape, koja time ne biva ukinuta. Bog na taj način u Svojem djelu koje je uvijek novo i nikada staro neprestano izražava one aspekte Svoje naravi koji čovjeku nikada ranije nisu bili iskazani i čovjeku uvijek razotkriva Svoje novo djelo i Svoje novo biće; i, mada stara garda vjernika čini sve što je u njenoj moći ne bi li se tome oduprla i otvoreno se tomu protivi, Bog uvijek obavlja ono novo djelo koje namjerava učiniti. Njegovo se djelo neprestano mijenja i zbog toga uvijek nailazi na čovjekovo protivljenje. Isto tako se i Njegova narav neprestano mijenja, kao i doba u kojem izvršava djelo i oni koji Njegovo djelo primaju. Osim toga, On uvijek obavlja djelo koje nikada ranije nije obavljano, pa čak i ono djelo za koje se čovjeku čini da je u suprotnosti s ranije učinjenim djelima, da je u sukobu s njima. Čovjek je u stanju prihvatiti samo jednu vrstu djela ili jedan način praktičnog djelovanja i teško mu je prihvatiti ona djela, odnosno načine praktičnog djelovanja koji su u neskladu s njima ili na višem stupnju od njih. Duh Sveti, međutim, uvijek obavlja novo djelo, pa se zbog toga javlja skupina za skupinom vjerskih stručnjaka koji se protive novom djelu Božjem. Ti su ljudi postali stručnjaci upravo zbog toga što čovjek uopće ne zna da je Bog uvijek nov i nikad star, što ne zna ništa o principima Božjeg djelovanja i, štoviše, potpuno su mu nepoznati mnogi načini na koje Bog spašava čovjeka. Čovjek je, kao takav, potpuno nesposoban odrediti potiče li to djelo od Duha Svetoga i je li to djelo Boga Samoga. Mnogi se grčevito drže stava prema kojem prihvaćaju samo ono što je u skladu s ranije iskazanim riječima, dok se svemu što se razlikuje od djela obavljenih u prošlosti suprotstavljaju i to odbacuju. Zar se danas svi vi ne pridržavate takvih principa? Tri etape djela spasenja nisu naročito mnogo utjecale na vas, a ima i onih koji vjeruju kako prethodne dvije etape djela predstavljaju breme o kojem, jednostavno, ne moraju ništa znati. Oni smatraju kako te etape nije potrebno javno priopćavati masama i kako ih valja što prije povući da se ljudi ne bi osjećali preopterećeno prethodnim dvjema, od ukupno tri etape djela. Većina ljudi vjeruje da bi obznanjivanje dviju prethodnih etapa djela predstavljalo suvišan korak i da one nisu od pomoći u spoznaji Boga – a tako mislite i vi. Mada danas svi vi vjerujete da je ispravno postupati na ovaj način, doći će dan kada ćete shvatiti značenje Mojeg djela: znajte da Ja ne radim ništa što nema značenje. Budući da vam Ja objavljujem te tri etape djela, one vam moraju biti od koristi; budući da te tri etape djela predstavljaju samu srž cjelokupnog Božjeg upravljanja, one se moraju naći u žarištu svih bića širom svemira. Jednoga dana svi ćete shvatiti važnost ovog djela. Znajte da se vi Božjem djelu protivite, odnosno da današnje djelo odmjeravate na temelju vlastitih predodžbi, zato što ne poznajete principe Božjeg djela i zato što se prema djelu Duha Svetoga odnosite brzopleto. Vaše protivljenje Bogu i ometanje djela Duha Svetoga uzrokovano je vašim predodžbama i urođenom ohološću. Njihov uzrok nije u tome što je Božje djelo pogrešno, već u tome što ste po svojoj prirodi neposlušni. Nakon što pronađu svoju vjeru u Boga, neki ljudi čak ne mogu sa sigurnošću reći odakle potiče čovjek, ali se zato ipak usuđuju držati javne govore u kojima ocjenjuju što je u djelu Duha Svetoga točno, a što pogrešno. Oni čak drže predavanja apostolima koji posjeduju novo djelo Duha Svetoga, uzgred komentirajući i govoreći ono što ne treba; njihova je ljudskost preniska i u njima nema ni trunke razuma. Zar neće doći dan kada će takvi ljudi biti odbačeni djelom Duha Svetoga i spaljeni paklenim ognjem? Oni ne poznaju Božje djelo, već kritiziraju to djelo i uz to pokušavaju Boga podučiti kako djelovati. Kako bi tako nerazumni ljudi uopće mogli spoznati Boga? Čovjek Boga spoznaje kroz proces traganja i doživljavanja; ne spoznaje čovjek Boga kroz prosvjetljenje Duha Svetoga tako što Ga kritizira kad god mu se prohtije. Što je znanje ljudi o Bogu preciznije, to Mu se oni manje protive. I obrnuto, što ljudi manje znaju o Bogu, veća je vjerojatnost da će Mu se suprotstavljati. Tvoje predodžbe, tvoja stara priroda i tvoja ljudskost, karakter i moralni pogledi predstavljaju kapital kojim se opireš Bogu, a što su tvoje moralne norme iskvarenije, tvoje odlike odvratnije i tvoja ljudskost niža, to si veći neprijatelj Božji. Oni koji imaju snažne predodžbe i samopravednu narav još su veći neprijatelji utjelovljenog Boga; takvi su ljudi antikristi. Ako tvoje predodžbe ne budu ispravljene, uvijek će biti protivne Bogu; nikada nećeš biti u skladu s Bogom i uvijek ćeš biti odvojen od Njega.

Samo ako svoje stare predodžbe ostaviš po strani, moći ćeš steći novo znanje, pri čemu se staro znanje ne mora nužno poklapati sa starim predodžbama. Pod „predodžbama” se ovdje podrazumijevaju stvari koje čovjek zamišlja, a koje su u neskladu sa stvarnošću. Ako je staro znanje još u starom dobu bilo zastarjelo i ako je ono čovjeka sprečavalo da zakorači u novo djelo, onda je i takvo znanje samo predodžba. Ako je čovjek u stanju takvom znanju ispravno pristupiti i ako Boga može spoznati s više različitih strana, kombinirajući staro i novo znanje, onda staro znanje postaje čovjekovo pomagalo i osnova s koje čovjek zakoračuje u novo doba. Lekcija o poznavanju Boga zahtijeva od tebe da savladaš mnoga načela: kako zakoračiti na put spoznaje Boga, koje istine moraš razumjeti ne bi li spoznao Boga i kako se riješiti vlastitih predodžbi i stare naravi kako bi se mogao podčiniti cjelokupnom uređenju novog Božjeg djela. Ako ova načela iskoristiš kao temelj za ulazak u pouku o poznavanju Boga, tvoje će se znanje sve više produbljivati. Ako su ti potpuno jasne tri etape djela – to jest, ako poznaješ cjelokupan Božji plan upravljanja – i ako prethodne dvije etape Božjeg djela možeš u potpunosti povezati sa sadašnjom etapom i shvaćaš kako je to djelo koje obavlja jedan Bog, na taj ćeš način steći čvrstu osnovu bez premca. Tri etape djela obavlja jedan Bog; to je najveća od svih vizija i to je jedini put k spoznaji Boga. Tri etape djela mogao je obaviti jedino Sâm Bog i nijedan čovjek ne bi mogao obaviti djelo u Njegovo ime – drugim riječima, jedino je Sâm Bog mogao obavljati Svoje vlastito djelo od postanka do današnjeg dana. Iako su tri etape Božjeg djela obavljene u različitim dobima i na različitim mjestima i premda je svaka od tih etapa različita, sve je to djelo koje obavlja jedan Bog. To je najveća od svih vizija koje čovjek mora spoznati i, ako je čovjek u stanju u potpunosti je razumjeti, imat će čvrsto uporište. Najveći je problem s kojim se različite religije i vjeroispovijedi danas suočavaju to što ne poznaju djelo Duha Svetoga i što djelo Duha Svetoga ne mogu razlikovati od djela koje ne potječe od Duha Svetoga – zbog toga ne mogu odrediti obavlja li i tu etapu djela, kao i prethodne dvije etape, Bog Jahve. Iako ljudi slijede Boga, većina njih još uvijek nije u stanju reći je li to pravi put. Čovjeka muči pitanje je li to put pod vodstvom Boga osobno i je li Božje utjelovljenje činjenica, a većina ljudi još uvijek pojma nema kako razlučiti te stvari. Oni koji slijede Boga nisu u stanju odrediti put, pa izgovorene poruke na te ljude djeluju samo polovično i ne mogu biti sasvim djelotvorne, što onda kod takvih ljudi utječe na ulazak u život. Kada bi čovjek u tri etape djela mogao vidjeti kako ih je sve odreda Sâm Bog obavio u različitim vremenima, na različitim mjestima i u različitim ljudima; kada bi čovjek mogao shvatiti da sva ta djela, iako međusobno različita, obavlja jedan Bog i da, upravo zbog toga što čitavo djelo obavlja jedan Bog, ono mora biti ispravno i nepogrešivo, kao i da se nesporno radi o djelu jednog Boga, mada je ono u neskladu s čovjekovim predodžbama – kada bi, dakle, čovjek mogao sa sigurnošću reći kako je sve to djelo jednog Boga, čovjekove predodžbe tad bi se svele na puke tričarije, koje nisu vrijedne spomena. Budući da su čovjekove vizije nejasne i čovjek samo Jahvu poznaje kao Boga, a Isusa kao Gospodina, i zato što se dvoumi u vezi s utjelovljenim Bogom današnjice, mnogi ljudi i dalje ostaju privrženi djelima Jahve i Isusa, i opsjednuti predodžbama o djelu današnjice, pri čemu većina njih neprestano sumnja te djelo današnjice ne shvaća ozbiljno. Čovjek, međutim, nema nikakve predodžbe o posljednje dvije etape djela, koje su bile nevidljive. To je zato što čovjek ne razumije stvarnost posljednje dvije etape djela i što im nije osobno bio svjedokom. Upravo zbog toga što se te etape djela ne mogu vidjeti, čovjek ih zamišlja kako mu se svidi; ma što smislili, nema činjenica kojima bi se takve maštarije mogle dokazati niti ikoga tko bi ih mogao ispraviti. Čovjek razuzdava svoj temperament, zaboravlja na oprez i pušta mašti na volju; nema činjenica pomoću kojih bi se njegove maštarije mogle provjeriti, pa tako čovjekove maštarije postaju „činjenice” bez obzira na to postoji li bilo kakav dokaz. Na taj način čovjek vjeruje u vlastitog, izmaštanog Boga koji postoji samo u njegovu umu i ne traga za stvarnim Bogom. Ako svaka osoba ima svoju vrstu vjere, onda će među stotinu ljudi postojati sto vrsta vjerovanja. Čovjek se odlikuje ovakvom vjerom zato što nije vidio stvarnost Božjeg djela, zato što ju je samo čuo ušima, ali je nije vidio svojim očima. Čovjek je čuo legende i priče – ali je rijetko čuo činjenično znanje o Božjem djelu. Na taj način ljudi koji su u vjeri proveli svega godinu dana do vjere u Boga došli su kroz vlastite predodžbe. To isto vrijedi i za one koji čitavog života vjeruju u Boga. Oni koji ne vide činjenice nikada neće moći pobjeći od vjere utemeljene na vlastitim predodžbama o Bogu. Čovjek vjeruje da se oslobodio okova svojih starih predodžbi i da je zakoračio u novo područje. Zar on ne zna da saznanja onih koji ne mogu vidjeti pravo lice Božje nisu ništa drugo do predodžbe i glasine? Čovjek misli kako su njegove predodžbe ispravne i nepogrešive i smatra da te predodžbe potječu od Boga. Kada čovjek danas svjedoči o Božjem djelu, zapravo oslobađa predodžbe koje su se u njemu godinama nagomilavale. Maštarije i zamisli iz prošlosti postale su prepreka obavljanju djela u ovoj etapi i čovjeku je postalo teško osloboditi se takvih predodžbi te opovrgnuti takve zamisli. Predodžbe mnogih koji su dosad slijedili Boga o ovom djelu koje se obavlja korak po korak postajale su sve bolnije, a ti su ljudi postupno izgradili uporno neprijateljstvo prema utjelovljenom Bogu. Izvor te mržnje leži u čovjekovim predodžbama i maštarijama. Čovjekove predodžbe i maštarije postale su neprijatelji današnjeg djela, djela koje je u neskladu s predodžbama čovjeka. To se dogodilo upravo zato što činjenice čovjeku ne dozvoljavaju pustiti mašti na volju, što pritom čovjek te činjenice ne može lako opovrgnuti, a čovjekove predodžbe i maštarije ne trpe postojanje činjenica i, najzad, zato što čovjek uopće i ne razmišlja o ispravnosti i istinitosti činjenica, već samo odlučno pušta na slobodu svoje predodžbe i upošljava vlastitu maštu. Za tu se grešku može samo reći da je posljedica čovjekovih predodžbi, a ne da je posljedica Božjeg djela. Čovjek može zamišljati štogod mu drago, ali zato ne može otvoreno osporavati nijednu etapu Božjeg djela niti bilo kojeg njegova elementa; činjenica Božjeg djela za čovjeka je neprikosnovena. Ti svojoj mašti možeš puštati na volju, možeš čak i smišljati lijepe priče o djelima Jahve i Isusa, ali ne možeš pobiti činjenice o svakoj etapi Jahvina i Isusova djela; to je ujedno načelo i upravna odluka i morate razumjeti njegovo značenje. Čovjek smatra kako je ova etapa djela nespojiva s njegovim predodžbama, pri čemu to nije slučaj za dvije prethodne etape djela. U svojoj mašti čovjek vjeruje kako se djelo iz prethodne dvije etape sasvim sigurno razlikuje od današnjeg djela – ali jesi li ikada pomislio kako su sva načela Božjeg djela ista, da je Njegovo djelo uvijek praktično i da će, bez obzira na to o kojem se dobu radi, uvijek biti najezde ljudi koji se opiru i protive činjenici Njegova djela? Svi oni koji se danas opiru i protive ovoj etapi djela, bez sumnje bi se isto tako suprotstavljali Bogu u prošlim vremenima jer takvi će ljudi zauvijek biti neprijatelji Božji. Ljudi koji poznaju činjenicu Božjeg djela gledat će na tri etape djela kao na djelo jednog Boga i odbacit će svoje predodžbe. To su ljudi koji poznaju Boga i oni koji istinski slijede Boga. Kad se cjelokupno Božje upravljanje bude primaklo kraju, Bog će sve stvari svrstavati prema vrsti. Čovjek je stvoren rukom Stvoritelja koji, na kraju, čovjeka mora u potpunosti vratiti pod Svoju vlast; to je zaključak ove tri etape djela. Etapa djela posljednjih dana, kao i prethodne dvije etape koje su obavljene u Izraelu i Judeji, zajedno predstavljaju Božji plan upravljanja u čitavom svemiru. To nitko ne može opovrgnuti i to je činjenica Božjeg djela. Iako ljudi nisu iskusili mnogo od ovog djela niti su mu svjedočili, činjenice ostaju činjenice i to nijedan čovjek ne može osporiti. Svi oni koji vjeruju u Boga, u svim zemljama širom svemira, prihvatit će ove tri etape djela. Ako poznaješ samo jednu određenu etapu djela i ne razumiješ preostale dvije njegove etape, ako ne razumiješ Božje djelovanje u prošlim vremenima, onda nisi u stanju ispričati cijelu istinu o cjelokupnom Božjem planu upravljanja i tvoje je znanje o Bogu jednostrano jer ti, u svojoj vjeri u Boga, Njega ni ne poznaješ niti Ga razumiješ, pa nisi prikladan svjedočiti o Bogu. Bez obzira na to je li tvoje trenutno znanje o ovim stvarima duboko ili površno, vi na kraju morate steći znanje i morate biti potpuno uvjereni te će svi ljudi vidjeti cjelokupno Božje djelo i podčiniti se Božjoj vlasti. Po okončanju ovog djela sve će religije postati jedno, sva će se stvorenja vratiti pod vlast Stvoritelja, sva će stvorenja obožavati jednog istinitog Boga, a sve će zle religije iščeznuti i nikad se više neće pojaviti.

Čemu ovo stalno pozivanje na tri etape djela? Protok vjekova, društveni razvoj i promjenljivo lice prirode, sve to prati promjene u trima etapama djela. Čovječanstvo se vremenom mijenja zajedno s djelom Božjim i ne razvija se samo po sebi. Tri etape Božjeg djela spominju se zato da bi sva stvorenja i ljudi svih religija i vjeroispovijedi potpali pod vlast jednog Boga. Ma kojoj religiji da pripadaš, na kraju ćete svi potpasti pod Božju vlast. Ovo djelo jedino Sâm Bog može izvesti; nijedan vjerski poglavar to ne može učiniti. U svijetu postoji nekoliko glavnih religija, od kojih svaka ima svojeg poglavara ili vođu, a sljedbenici tih religija rasuti su po različitim zemljama i regijama širom svijeta; u skoro svakoj zemlji, bila ona velika ili mala, žive ljudi različitih religija. No ma koliko različitih religija postojalo na svijetu, svi ljudi u svemiru, na kraju krajeva, postoje pod vodstvom jednog Boga, a njihovim postojanjem ne rukovode vjerski poglavari ni vođe. To znači kako čovječanstvom ne rukovodi određeni vjerski poglavar ili vođa, već je čitavo čovječanstvo predvođeno Stvoriteljem, koji je stvorio i nebo i zemlju i sva stvorenja, kao i čitav ljudski rod – to je činjenica. Mada u svijetu ima nekoliko glavnih religija, sve one, ma koliko velike, postoje pod vlašću Stvoritelja i nijedna od njih ne može prekoračiti opseg te vladavine. Razvoj čovječanstva, obnavljanje društva, razvoj prirodnih znanosti – sve je to neodvojivo od Stvoriteljeva uređenja, a ovo djelo nije nešto što bi mogao obaviti bilo koji vjerski poglavar. Vjerski poglavar samo je vođa određene religije i ne može predstavljati Boga niti može predstavljati Onoga koji je stvorio nebo i zemlju i sva stvorenja. Vjerski poglavar može predvoditi sve pripadnike čitave jedne religije, ali ne može zapovijedati svim stvorenjima pod kapom nebeskom – to je opće priznata činjenica. Vjerski poglavar samo je vođa i ne može biti ravan Bogu (Stvoritelju). Sve su stvari u rukama Stvoritelja i na kraju će se sve vratiti u ruke Stvoritelja. Čovječanstvo je stvorio Bog i svaki čovjek, ma kojoj religiji pripadao, vratit će se pod vlast Božju – to je neizbježno. Samo je Bog Svevišnji među svim stvarima, a čak se i najviši vladar među svim stvorenjima mora vratiti pod Njegovu vlast. Ma koliko visok bio status nekog čovjeka, taj čovjek ne može odvesti čovječanstvo na prikladno odredište i nitko nije u stanju sve stvari svrstavati po vrstama. Sam je Jahve stvorio ljudski rod i svakog čovjeka svrstao prema njegovoj vrsti, a kada nastupi vrijeme svršetka, On će Svoje djelo i dalje obavljati Sâm, svrstavati sve stvari po vrstama – to djelo nitko osim Boga ne može obaviti. Sve tri etape djela koje se odvija od postanka do danas obavio je Sâm Bog, jedan jedini Bog. Činjenica o trima etapama djela je činjenica o Božjem vođenju cijelog čovječanstva, činjenica koju nitko ne može poreći. Na kraju te tri etape djela sve će stvari biti svrstavane po vrstama i vraćene pod Božju vlast jer u cijelom svemiru postoji samo ovaj jedan Bog i nema drugih religija. Onaj tko nije u stanju stvoriti svijet neće biti u stanju ni privesti ga kraju, dok će Onaj koji je stvorio svijet zasigurno moći dovesti ga do kraja. Prema tome, ako netko nije u stanju ovo doba privesti kraju, već je samo u stanju pomoći čovjeku da njeguje svoj um, onda on sasvim sigurno neće biti Bog i zasigurno neće biti Gospodin ljudskome rodu. Neće biti sposoban obaviti tako veliko djelo; postoji samo jedan koji može izvesti takvo djelo, a svatko tko nije u stanju obaviti to djelo zasigurno je neprijatelj, a ne Bog. Sve zle religije u neskladu su s Bogom, a zato što su u neskladu s Bogom, one su neprijatelji Božji. Sva djela obavlja ovaj jedan istiniti Bog i čitavim svemirom zapovijeda ovaj jedini Bog. Bez obzira na to je li riječ o Njegovu djelu u Izraelu ili Kini, bez obzira na to obavlja li ga Duh ili tijelo, cjelokupno djelo obavlja Sâm Bog i nitko ga drugi ne može obaviti. Upravo zato što je On Bog cijelog čovječanstva, On svoje djelo obavlja slobodno, nesputan nikakvim uvjetima – to je najveća od svih vizija. Ako želite kao Božje stvorenje obavljati dužnost Božjeg stvorenja i razumjeti volju Božju, najprije morate razumjeti djelo Božje, morate razumjeti Božju volju u odnosu na stvorenja, morate razumjeti Njegov plan upravljanja i morate razumjeti cjelokupno značenje djela koje On obavlja. Oni koji ovo ne razumiju ne spadaju u umješna Božja stvorenja! Ako kao Božje stvorenje ne razumijete odakle potječete, ako ne shvaćate povijest ljudskog roda i cjelokupno djelo koje Bog obavlja i ako, štoviše, ne razumijete kako se čovječanstvo do danas razvijalo i tko zapovijeda čitavim čovječanstvom, onda niste sposobni obavljati svoju dužnost. Bog je sve do danas predvodio ljudski rod i, otkako je stvorio čovjeka na zemlji, On ga nikada nije napustio. Duh Sveti nikada ne prestaje s djelom, nikada nije prestao predvoditi čovječanstvo i nikada ga nije napustio. Ali čovječanstvo ne shvaća da Bog postoji, a još manje Boga poznaje. Ima li većeg poniženja od toga za sva Božja stvorenja? Bog osobno vodi čovjeka, ali čovjek ne razumije djelo Božje. Iako si Božje stvorenje, ipak ne razumiješ svoju povijest i nisi ni svjestan tko te je vodio na tvojem putovanju, potpuno si nesvjestan djela koje Bog obavlja, pa ni ne možeš spoznati Boga. Ako i sada živiš u neznanju, onda nikada nećeš ni biti sposoban svjedočiti o Bogu. Danas Stvoritelj ponovno osobno vodi sve ljude i još jednom svim ljudima dopušta da vide Njegovu mudrost, svemoć, spasenje i divotu. Unatoč tome, ti još uvijek ne shvaćaš ili ne razumiješ – zar onda ne pripadaš onima koji neće primiti spasenje? Oni koji pripadaju Sotoni ne razumiju riječi Božje, dok oni koji pripadaju Bogu mogu čuti Božji glas. Svi oni koji shvaćaju i razumiju riječi koje Ja izgovaram jesu oni koji će biti spašeni i koji će svjedočiti o Bogu; svi oni koji ne razumiju riječi koje izgovaram ne mogu svjedočiti o Bogu i oni će biti izgnani. Oni koji ne razumiju Božju volju i ne shvaćaju djelo Božje nesposobni su spoznati Boga i takvi ljudi ne mogu svjedočiti o Bogu. Ako želiš svjedočiti o Bogu, moraš poznavati Boga; spoznaja Boga ostvaruje se kroz Božje djelo. Sve u svemu, ako želiš spoznati Boga, moraš poznavati Božje djelo: poznavanje Božjeg djela od najveće je važnosti. Kada tri etape djela budu privedene kraju, bit će formirana skupina onih koji svjedoče o Bogu, skupina ljudi koji su Boga spoznali. Svi će oni poznavati Boga i moći će istinu sprovesti u djelo. Imat će ljudskost i razum i svi će biti upoznati s tri etape Božjeg djela spasenja. To je djelo koje će na kraju biti ostvareno, a u tim je ljudima kristalizirano djelo upravljanja dugo 6000 godina i oni su najsnažnije svjedočanstvo konačnog poraza Sotone. Oni koji su u stanju svjedočiti o Bogu moći će primiti Božje obećanje i blagoslov i pripadat će skupini koja će preostati na samom kraju, skupini koja posjeduje Božji autoritet i koja svjedoči o Bogu. Možda svatko od vas može postati član te skupine, a možda to može samo pola vas ili jedva nekoliko – to će ovisiti o vašoj volji i vašoj težnji.