Danas, dok težite voljeti i spoznati Boga, s jedne strane morate podnositi teškoće i pročišćenje, a s druge morate platiti cijenu. Nijedna pouka nije dublja od pouke ljubavi prema Bogu i može se reći da lekcija koju ljudi nauče tijekom cjeloživotnog vjerovanja jest ljubav prema Bogu. Drugim riječima, ako vjeruješ u Boga, moraš voljeti Boga. Ako samo vjeruješ u Boga, a ne voliš Ga i nisi stekao spoznaju o Njemu te Ga nikada nisi zavolio istinskom ljubavlju koja dolazi iz dubine tvojega srca, onda je tvoja vjera u Boga uzaludna; ako u tvojoj vjeri u Boga nema ljubavi prema Bogu, onda uzalud živiš i cijeli je tvoj život najniži od svih života. Ako tijekom cijelog svojega života nikada nisi volio Boga niti Mu udovoljio, koji je onda smisao tvojeg života? Što je onda smisao tvojeg vjerovanja u Boga? Nije li to uzaludan trud? Drugim riječima, ako će ljudi vjerovati u Boga i voljeti Ga, onda moraju platiti cijenu. Umjesto da se nastoje izvana ponašati na određen način, trebaju tragati za istinskim uvidom u dubini svojeg srca. Ako možeš pjevati i plesati s puno energije, ali nisi sposoban provesti istinu u djelo, može li se reći da voliš Boga? Ljubav prema Bogu zahtijeva da u svim stvarima tražiš Božje namjere i da duboko zaviriš u sebe kada ti se nešto dogodi, nastojeći dokučiti Božje namjere i vidjeti kakve su one u tim stvarima, što Bog traži od tebe da postigneš i kako bi trebao imati na umu Njegove namjere. Na primjer: dogodi se nešto zbog čega moraš patiti. Tada bi trebao razumjeti koja je Božja namjera i kako bi trebao imati na umu Njegovu namjeru. Ne smiješ udovoljavati sebi: najprije se odrekni sebe. Ništa nije bjednije od tijela. Moraš tražiti da udovoljiš Bogu i moraš vršiti svoju dužnost. S takvim mislima, Bog će te osobito prosvijetliti u vezi s tim pitanjem, a tvoje će srce također pronaći utjehu. Bilo to veliko ili malo, kada ti se nešto dogodi, prvo se moraš odreknuti sebe i smatrati tijelo najnižim od svih stvari. Što više zadovoljavaš tijelo, to više slobode ono sebi daje; ako ga zadovoljiš jednom, sljedeći će put tražiti još više. Kada to uzme maha, počinješ još više voljeti tijelo. Tijelo uvijek ima ekstravagantne želje; ono uvijek traži da mu udovoljiš i zadovoljiš ga iznutra, bilo da se radi o hrani, odjeći, ispadima bijesa ili ugađanju vlastitim slabostima i lijenosti… Što više zadovoljavaš tijelo, njegove želje rastu i ono postaje sve popustljivije, sve do točke kad se u tvom tijelu počinju nastanjivati još dublje predodžbe i ono se pobuni protiv Boga, veliča sebe i počinje sumnjati u djelo Božje. Što više zadovoljavaš tijelo, to veće postaju njegove slabosti; uvijek će ti se činiti da nitko ne vodi računa o tvojim slabostima, uvijek ćeš vjerovati da je Bog pretjerao i reći ćeš: „Kako Bog može biti tako strog? Zašto ne ostavi ljude malo na miru?” Kada ljudi zadovoljavaju tijelo i previše ga cijene, oni uništavaju sebe. Ako istinski voliš Boga i ne udovoljavaš tijelu, vidjet ćeš da je sve što Bog čini vrlo ispravno i dobro te da su Njegovo proklinjanje tvojega buntovništva i sud o tvojoj nepravednosti opravdani. Ponekad će te Bog grditi i disciplinirati i stvoriti okolnosti da bi te očeličio, primoravajući te da staneš pred Njega – a ti ćeš uvijek smatrati da je ono što Bog radi divno. Stoga ćeš osjećati kao da nema puno boli i smatrat ćeš da je Bog divan. Ako ugađaš slabostima tijela i kažeš da Bog pretjeruje, uvijek ćeš osjećati bol i uvijek ćeš biti žalostan te će ti sve Božje djelo biti nejasno, kao da Bog uopće ne suosjeća s ljudskom slabošću i da je nesvjestan teškoća s kojima se ljudi suočavaju. Zato ćeš se uvijek osjećati jadno i usamljeno, kao da si pretrpio veliku nepravdu, i tada ćeš se početi žaliti. Što više tako ugađaš slabostima tijela, više će ti se činiti da Bog pretjeruje, sve dok se stvar toliko ne pogorša da ćeš poricati Božje djelo i počet ćeš se suprotstavljati Bogu i obuzet će te buntovništvo. Stoga se moraš pobuniti protiv tijela, a ne mu ugađati: „Moj suprug (supruga), djeca, izgledi, brak, obitelj – ništa od toga nije bitno! U mojem srcu postoji samo Bog i ja moram dati sve od sebe da udovoljim Bogu, a ne tijelu.” Moraš imati takvu odlučnost. Ako uvijek imaš takvu odlučnost, onda ćeš, kada budeš primjenjivao istinu i kada budeš otpustio sebe, biti u stanju to učiniti uz malo truda. Postoji priča o jednom farmeru koji je na putu nabasao na zaleđenu zmiju. Farmer ju je podigao i privio na grudi, a kada je zmija oživjela, ugrizla ga je i on je umro. Čovjekovo je tijelo kao zmija: njegova je suština da šteti čovjekovu životu. Kada tvoje tijelo potpuno dobije što želi, tvoj će život biti izgubljen. Tijelo je od Sotone. U njemu su uvijek ekstravagantne želje, ono uvijek misli na sebe, uvijek žudi za udobnošću i uvijek se želi prepustiti ugodnosti, bez imalo tjeskobe ili osjećaja hitnosti, uljuljkano u besposlicu. Ako mu udovoljiš do određene mjere, na koncu će te progutati. Drugim riječima, ako ga ovaj put zadovoljiš, tražit će ti da ga ponovo zadovoljiš sljedeći put. Ono uvijek ima ekstravagantne želje i nove prohtjeve te iskorištava tvoje ugađanje tijelu da bi ga ti još više cijenio i živio u njegovim ugodnostima – a ako ga nikad ne budeš mogao prevladati, na kraju ćeš uništiti samoga sebe. O tome kako se u praksi buniš protiv tijela ovisi možeš li zadobiti život pred Bogom i kakav će biti tvoj konačni ishod. Bog te je spasio, izabrao i predodredio, ali ako Mu danas nisi voljan udovoljiti, nisi voljan provesti istinu u djelo, nisi voljan pobuniti se protiv vlastitog tijela pravim srcem koje ljubi Boga, na kraju ćeš sebe uništiti te samim time trpjeti ogromnu patnju. Ako uvijek budeš ugađao tijelu, Sotona će te postupno progutati, ostavljajući te bez života ili dodira Duha, sve dok ne dođe dan kada će u tebi ostati samo mrak. Kad budeš živio u tami, bit ćeš zarobljenik Sotone, Bog ti više neće biti u srcu i tada ćeš poreći Božje postojanje i napustit ćeš Ga. Stoga, ako ljudi žele voljeti Boga, moraju platiti cijenu boli i istrpjeti patnju. Nema potrebe za vanjskom revnošću ili teškoćama, kao što je više čitanja i više trčanja naokolo; umjesto toga, trebaju otpustiti stvari koje su u njima: ekstravagantne misli, osobne interese i vlastite planove, predodžbe i namjere. Ovo je Božja namjera.

Božje orezivanje vanjske naravi ljudi također je dio Njegova djela; na primjer, orezivanje vanjske, nenormalne ljudskosti ljudi ili njihovog životnog stila ili navika, načina i običaja, kao i njihovog vanjskog ponašanja i zanesenosti. Ali kada On traži da ljudi primijene istinu i promijene svoju narav, ono što se prvenstveno orezuje jesu namjere i predodžbe u njima. Orezivanje samo tvoje vanjske naravi nije teško; to je kao da se od tebe traži da ne jedeš hranu koju voliš, što je lako. Međutim, što se tiče predodžbi u tebi, njih nije lako otpustiti. To od ljudi zahtijeva da se pobune protiv tijela i plate cijenu, kao i da pate pred Bogom. To se osobito odnosi na namjere ljudi. Otkako su ljudi počeli vjerovati u Boga, imaju mnoge pogrešne namjere. Kad ne primjenjuješ istinu, osjećaš da su sve tvoje namjere ispravne, ali kad ti se nešto dogodi, vidjet ćeš da u tebi postoji mnogo pogrešnih namjera. Stoga, kada Bog usavršava ljude, On ih navodi da shvate da u njima postoji mnogo predodžbi koje ometaju njihovu spoznaju Boga. Kada ti postane jasno da su tvoje namjere pogrešne, ako možeš izbjeći postupati prema svojim predodžbama i namjerama i u stanju si posvjedočiti o Bogu te biti postojan u svojem stavu što god da ti se dogodi, to je dokaz da si se pobunio protiv tijela. Kada se budeš pobunio protiv tijela, u tebi će svakako doći do bitke. Sotona će te pokušati natjerati da ga slijediš, pokušat će te natjerati da slijediš predodžbe tijela i da štitiš interese tijela – ali Božje će te riječi prosvijetliti i osvijetliti iznutra i tada ti odlučuješ hoćeš li slijediti Boga ili ćeš slijediti Sotonu. Kad Bog traži od ljudi da primjenjuju istinu to prije svega traži kako bi orezao stvari unutar njih i kako bi orezao njihove misli i predodžbe koje nisu u skladu s Božjim namjerama. Duh Sveti dodiruje ih u njihovim srcima te ih prosvjetljuje i osvjetljuje. Dakle, iza svega što se događa vodi se bitka: svaki put kada ljudi provode istinu u djelo ili primjenjuju ljubav prema Bogu vodi se velika bitka te, iako se čini da je sve u redu s njihovim tijelom, u dubini njihovih srca vodi se bitka na život i smrt – i tek poslije te intenzivne bitke, poslije vrlo dugog razmišljanja dolazi do odluke o pobjedi ili porazu. Čovjek ne zna treba li se smijati ili plakati. Budući da su mnoge namjere u ljudima pogrešne ili zato što velik dio Božjeg djela nije u skladu s njihovim predodžbama, kada ljudi provode istinu u djelo, iza scene se vodi velika bitka. Nakon što provedu tu istinu u djelo, iza scene ljudi proliju bezbroj suza tuge prije nego što najzad odluče zadovoljiti Boga. Zbog te bitke ljudi trpe patnju i pročišćenje; to je istinska patnja. Ako budeš mogao istinski stati na stranu Božju kada te stigne bitka, bit ćeš u stanju zadovoljiti Boga. Kad se primjenjuje istina, unutrašnja je patnja neizbježna; kada bi u vrijeme provođenja istine u djelo u ljudima sve bilo ispravno, onda ne bi bilo potrebe da ih Bog usavrši niti bi bilo bitke niti bi patili. Upravo zato što u ljudima postoji mnogo toga što Bogu nije prikladno za upotrebu i zato što je prisutna buntovna narav tijela, ljudi moraju mnogo temeljitije naučiti lekciju o pobuni protiv tijela. To je ono što Bog naziva patnjom koju je od čovjeka tražio da prođe s Njim. Kada naiđete na teškoće, brzo se pomolite Bogu: „Bože! Želim Te zadovoljiti, želim izdržati posljednje patnje da bih udovoljio Tvom srcu i koliko god velike bile prepreke na koje ću naići, ipak Te moram zadovoljiti. Čak i ako se moram odreći svojeg života, ipak Te moram zadovoljiti!” S takvom odlučnošću, kada se ovako moliš, moći ćeš biti postojan u svojemu svjedočenju. Svaki put kada ljudi provode istinu u djelo, svaki put kada se pročišćuju, svaki put kada su stavljeni na kušnju i svaki put kada ih stigne Božje djelo, moraju podnijeti ogromnu bol. Sve je to ispit za ljude, u svima se njima vodi bitka. To je prava cijena koju plaćaju. Više čitanja Božjih riječi i više trčkaranja naokolo također su vrsta te cijene. To je ono što ljudi trebaju učiniti, to je njihova dužnost i odgovornost koju trebaju ispuniti, ali ljudi moraju otpustiti ono u njima što treba biti otpušteno. Ako to ne učiniš, bez obzira na to kolika je tvoja vanjska patnja, bez obzira na to koliko trčiš unaokolo, sve će biti uzalud! To znači da samo promjene unutar tebe mogu odrediti ima li tvoja vanjska patnja vrijednost. Kada se tvoja unutrašnja narav bude promijenila i kada provedeš istinu u djelo, sva će tvoja vanjska patnja zadobiti Božje odobrenje; ako ne dođe do promjene u tvojoj unutrašnjoj naravi, Božje odobrenje neće stići bez obzira na to koliko patnje naizgled podneseš ili koliko naizgled trčkaraš unaokolo, a sva patnja koja nije potvrđena od Boga uzaludna je. Dakle, hoće li Bog odobriti cijenu koju si platio ovisi o tome je li u tebi došlo do promjene i provodiš li istinu u djelo te buniš li se protiv vlastitih namjera i predodžbi kako bi uspio udovoljiti Božjim namjerama, stekao znanje o Bogu i odanost Bogu. Bez obzira na to koliko trčkaraš unaokolo, ako se nikad nisi znao pobuniti protiv vlastitih namjera, već si samo težio izvanjskim djelima i izvanjskoj revnosti te nikada nisi obratio nimalo pažnje na svoj život, tada će tvoja patnja biti uzaludna. Ako u određenom okruženju želiš nešto reći, ali u sebi osjećaš da ne bi bilo u redu to reći, da izgovaranje tih riječi neće izgraditi tvoju braću i sestre i da bi ih one mogle povrijediti, onda to nećeš reći, opredijelit ćeš se za unutrašnju bol jer takve riječi nisu sposobne udovoljiti Božjim namjerama. Tada će se u tebi voditi bitka, ali ti ćeš biti voljan trpjeti bol i odreći se onoga što voliš. Bit ćeš voljan podnijeti tu patnju kako bi udovoljio Bogu i, mada ćeš trpjeti bol u sebi, nećeš ugađati tijelu i Božje će srce biti zadovoljeno, i stoga ćeš i ti osjetiti utjehu u sebi. To znači istinski platiti cijenu i to je cijena koju Bog želi. Ako to budeš primjenjivao, Bog će te sigurno blagosloviti; ako ne možeš to postići, sve će biti uzalud bez obzira na to koliko razumiješ ili koliko si vičan govornik! Ako na putu ljubavi prema Bogu budeš mogao stati na stranu Boga kada se On bori protiv Sotone i ne vratiš se Sotoni, to će značiti da si dostigao ljubav prema Bogu i da si postojan u svojemu svjedočenju.

Svaki korak djela koje Bog vrši u ljudima izvana izgleda kao da se radi o interakciji između ljudi, kao da su izvor tome ljudska uređenja ili ometanje od strane ljudi. Ali iza svakog koraka djela i svega što se događa je Sotonina oklada pred Bogom i oni zahtijevaju od ljudi da budu postojani u svojemu svjedočenju za Boga. Na primjer, kada je Job stavljen na kušnju, Sotona se iza scene kladio s Bogom, a ono s čim se Job suočio bili su ljudski postupci i ometanja. Iza svakog koraka djela koje Bog obavlja u vama nalazi se Sotonina oklada s Bogom – iza toga je borba. Na primjer, ako gajiš predrasude prema svojoj braći i sestrama, doći će ti riječi koje ćeš htjeti reći – riječi za koje osjećaš da nisu ugodne Bogu – ali ako ih ne izgovoriš, u sebi ćeš osjećati nelagodu i u tom će trenutku u tebi početi borba: „Trebam li reći ili ne?” To je borba. Stoga, u svemu s čime se susretneš postoji borba. Kada se u tebi vodi borba, Bog djeluje na tebe kroz tvoju stvarnu suradnju i stvarnu patnju, a na kraju ćeš moći to u sebi otpustiti i tvoja će se ljutnja prirodno ugasiti. To je također rezultat tvoje suradnje s Bogom. Sve što ljudi čine u određenoj mjeri zahtijeva od njih da ulože cijelo svoje srce. Bez stvarne patnje ne mogu udovoljiti Bogu; čak se ni ne približe tomu da udovolje Bogu i samo izgovaraju prazne parole! Mogu li te prazne parole udovoljiti Bogu? Kada se Bog i Sotona bore u duhovnom kraljevstvu, kako trebaš udovoljiti Bogu i kako trebaš postojano svjedočiti za Njega? Trebao bi znati da je sve što ti se događa jedna velika kušnja i trenutak kad te Bog treba da posvjedočiš za Njega. Iako se takve stvari izvana mogu činiti beznačajnima, kada se dogode, one pokazuju voliš li Boga ili ne. Ako Ga voliš, moći ćeš postojano svjedočiti za Njega, a ako ljubav prema Njemu nisi provodio u djelo, to pokazuje da nisi netko tko provodi istinu u djelo, nemaš ni istine ni života, da si pljeva! U svemu što se događa ljudima, Bogu je potrebno da oni budu postojani u svojemu svjedočanstvu o Njemu. Iako ti se trenutačno ništa bitno ne događa u životu i ne daješ veliko svjedočanstvo, svaka pojedinost tvojeg svakodnevnog života ima veze sa svjedočenjem o Bogu. Ako možeš zadobiti divljenje svoje braće i sestara, članova svoje obitelji i svih oko sebe; ako jednog dana dođu bezvjernici i dive se svemu što radiš te uvide da je sve što Bog čini divno, to će biti tvoje svjedočanstvo. Iako nemaš uvid i lošeg si kova, putem Božjeg usavršavanja u stanju si udovoljiti Mu, voditi računa o Njegovim namjerama i tako pokazati drugima kako je On obavio veliko djelo na ljudima najlošijeg kova. Kada ljudi spoznaju Boga i postanu pobjednici pred Sotonom, odani Bogu u velikoj mjeri, nitko nema jači karakter od njih, a to je najveće svjedočanstvo. Iako nisi u stanju obaviti veliko djelo, u stanju si udovoljiti Bogu. Drugi ne mogu otpustiti svoje predodžbe, ali ti možeš; drugi ne mogu posvjedočiti o Bogu tijekom svojih stvarnih iskustava, ali ti možeš iskoristiti svoj stvarni rast i postupke da bi uzvratio Božju ljubav te glasno posvjedočiti o Njemu. Samo se to računa kao stvarna ljubav prema Bogu. Ako nisi sposoban za to, onda nisi svjedok među članovima svoje obitelji, među braćom i sestrama ni pred ljudima svijeta. Ako ne možeš posvjedočiti pred Sotonom, Sotona će te ismijavati, ophodit će se prema tebi kao da si bezvrijedan, kao da si igračka, često će te praviti budalom i unositi pomutnju u tvoj um. U budućnosti te mogu zadesiti velike kušnje – ali danas, ako iskrenim srcem voliš Boga i ako bez obzira na to kolike su kušnje pred tobom, neovisno o tome što će ti se dogoditi, možeš biti postojan u svojemu svjedočenju i u stanju si zadovoljiti Boga, tvoje će srce biti utješeno i nećeš osjećati strah bez obzira na to kolike će biti kušnje na koje ćeš naići u budućnosti. Ne možete vidjeti što će se dogoditi u budućnosti; možete zadovoljiti Boga samo u današnjim okolnostima. Nesposobni ste obaviti bilo kakvo veliko djelo – trebate se usredotočiti na udovoljavanje Bogu kroz doživljavanje Njegovih riječi u stvarnom životu i trebate snažno i glasno posvjedočiti i tako osramotiti Sotonu. Iako tvoje tijelo neće pronaći zadovoljstvo i patit ćeš, udovoljit ćeš Bogu i osramotiti Sotonu. Ako to uvijek budeš primjenjivao, Bog će otvoriti put pred tobom. Kada jednog dana dođe do velike kušnje, drugi će pokleknuti, a ti ćeš i dalje moći biti postojan: zbog cijene koju si platio Bog će te zaštititi tako da možeš biti postojan i ne poklekneš. Ako si obično u stanju provoditi istinu u djelo i udovoljiti Bogu istinskim srcem koje ljubi Boga, onda će te Bog sigurno zaštititi tijekom budućih kušnji. Iako si glup, malog rasta i lošeg kova, Bog neće imati predrasuda prema tebi. Sve ovisi o tome jesu li tvoje namjere ispravne. Recimo da danas možeš udovoljiti Bogu – da budeš temeljit čak i u najsitnijim pojedinostima te da Mu udovoljavaš u svemu, imaš istinsko srce koje ljubi Boga, svoje istinsko srce daješ Bogu i iako postoje neke stvari koje ne možeš jasno vidjeti, možeš stati pred Boga kako bi ispravio svoje namjere i tragao za Božjim namjerama te činiš sve da udovoljiš Bogu. Iako će te tvoja braća i sestre možda odbaciti, tvoje srce udovoljava Bogu i ti ne žudiš za tjelesnim zadovoljstvima. Ako uvijek to budeš primjenjivao, bit ćeš zaštićen kada te stigne velika kušnja.

Na koje su unutrašnje stanje ljudi usmjerene kušnje? Usmjerene su na buntovne naravi u ljudima i sprječavaju ih da udovoljavaju Bogu. Mnogo je nečistoća u ljudima te je mnogo toga licemjerno i zato Bog podvrgava ljude kušnjama da bi ih očistio. Ali ako si danas u stanju zadovoljiti Boga, onda će buduće kušnje za tebe biti usavršavanje. Ako danas nisi u stanju zadovoljiti Boga, onda će te buduće kušnje dovoditi u iskušenje i nesvjesno ćeš pokleknuti te si nećeš moći pomoći zato što nećeš moći pratiti korak s Božjim djelom i nećeš posjedovati stvarni rast. Danas moraš izgraditi čvrsti temelj ako u budućnosti želiš biti postojan, bolje udovoljavati Bogu i slijediti Ga do samog kraja. Moraš udovoljiti Bogu provodeći istinu u djelo u svemu i voditi računa o Njegovim namjerama. Ako uvijek budeš tako postupao, u tebi će postojati temelj, a Bog će u tebi potaknuti srce koje Ga ljubi i dat će ti vjeru. Jednog dana, kada te doista snađe kušnja, možda ćeš pretrpjeti određenu bol i osjećati se uznemireno do određene mjere te biti shrvan tugom, kao da si umro – ali tvoje srce koje ljubi Boga neće se promijeniti, nego će postati još dublje. Takvi su Božji blagoslovi. Ako si u stanju prihvatiti sve što Bog danas govori i čini sa srcem pokornosti, onda će te Bog zasigurno blagosloviti i bit ćeš netko tko nasljeđuje Njegove blagoslove i obećanja. Ako danas to ne provodiš u djelo, kada te jednog dana snađu kušnje, bit ćeš bez vjere ili srca koje ljubi, a tada će kušnja postati iskušenje; bit ćeš bačen usred Sotoninog iskušenja i nećeš imati izlaza. Danas možda možeš biti postojan kada se suočiš s malom kušnjom, ali nećeš nužno moći biti postojan kada se jednog dana suočiš s velikom kušnjom. Neki su ljudi prilično zadovoljni sobom i misle da su otprilike onoliko dobri koliko mogu biti. Ako u takvim trenucima ne uđeš dublje, i ostaneš samozadovoljan, onda ćeš biti u opasnosti. Danas, dok Bog ne obavlja djelo većih kušnji, čini se da ti u svemu ide dobro, ali kada te Bog stavi na kušnju, otkrit ćeš da ti previše toga nedostaje, jer je tvoj rast premalen i nisi sposoban podnijeti velike kušnje. Ako ostaneš takav kakav jesi i zadovoljan si time da više ne napreduješ, tada ćeš, kada dođu kušnje, pasti. Često morate gledati koliko je vaš rast malen; samo tako ćete napredovati. Ako samo tijekom kušnje primjećuješ da je tvoj rast tako malen, da je tvoja snaga volje slaba, da je premalo toga u tebi praktično i da ne odgovaraš Božjim namjerama – ako to shvatiš tek tada, bit će prekasno.

Ako ne poznaješ Božju narav, neminovno ćeš pokleknuti tijekom kušnji jer nemaš svijest o tome kako Bog usavršava ljude, na koji ih način usavršava, i kada te Božje kušnje zadese i ne budu odgovarale tvojim predodžbama, nećeš moći ostati postojan. Istinska Božja ljubav cijela je Njegova narav, a kada se cijela Božja narav otkrije ljudima, što to donosi njihovom tijelu? Kada se ljudima bude otkrila Božja pravedna narav, njihova će tijela neminovno pretrpjeti mnogo boli. Ako ne pretrpiš tu bol, Bog te neće moći usavršiti niti ćeš moći posvetiti istinsku ljubav Bogu. Ako te Bog usavrši, On ti mora otkriti cijelu Svoju narav. Od vremena stvaranja do danas Bog čovjeku nikad nije otkrio cijelu Svoju narav – ali u posljednjim danima On je otkriva ovoj skupini ljudi koje je predodredio i odabrao te, usavršavajući ljude, otkriva Svoju narav čime upotpunjuje skupinu ljudi. Takva je istinska Božja ljubav prema ljudima. Da bi iskusili istinsku Božju ljubav, ljudi moraju podnijeti ogromnu bol i platiti visoku cijenu. Tek tada ljudi mogu konačno biti zadobiveni od Boga i konačno će moći uzvratiti svoju istinsku ljubav Bogu te će samo tada Božje srce biti zadovoljno. Ako ljudi žele da ih Bog usavrši i ako žele slijediti Njegovu volju te u potpunosti ponuditi svoju istinsku ljubav Bogu, onda moraju iskusiti mnogo boli i mnogo muka od svojih okruženja, bivajući tako izloženi agoniji nalik onoj kada je čovjek na ivici smrti, što te ljude na koncu primorava da vrate svoje istinsko srce Bogu. Voli li netko doista Boga otkriva se tijekom patnje i oplemenjivanja. Božje pročišćenje ljudske ljubavi također se postiže samo kroz patnju i oplemenjivanje.