Koliko danas voliš Boga? A koliko znaš o svemu onome što je Bog učinio u tebi? To su stvari koje trebaš naučiti. Kad Bog stigne na zemlju, sve što je učinio u čovjeku i dopustio čovjeku vidjeti bilo je da bi Ga čovjek zavolio i istinski spoznao. Čovjek je sposoban patiti za Boga i stići ovako daleko s jedne strane zbog Božje ljubavi, a s druge zbog Božjeg spasenja; štoviše, zbog suda i prijekora koje je Bog proveo u čovjeku. Ako ste lišeni Božjeg suda, prijekora i kušnji, i ako vas Bog nije izložio patnji, onda, iskreno rečeno, ne volite Boga istinski. Što je veće Božje djelo u čovjeku i što je veća čovjekova patnja, to je očiglednije koliko je Božje djelo smisleno i koliko je čovjekovo srce sposobnije istinski voljeti Boga. Kako naučiti voljeti Boga? Bez muke i pročišćenja, bez bolnih kušnji – i da je, osim toga, Bog čovjeku dao samo milost, ljubav i milosrđe – bi li bio u stanju dostići točku istinske ljubavi prema Bogu? S jedne strane, tijekom Božjih kušnji čovjek upoznaje svoje nedostatke i shvaća koliko je beznačajan, dostojan prezira i ubog, da nema ništa i da nije ništa; s druge strane, kad ga iskušava, Bog stvara za čovjeka različite okolnosti koje ga čine sposobnijim iskusiti divotu Boga. Iako je bol velika, a ponekad i neizdrživa – dostižući čak i nivo nesnosne tuge – iskusivši je čovjek uviđa kako je divno Božje djelo u njemu, i tek na temelju toga se u čovjeku rađa prava ljubav prema Bogu. Danas čovjek shvaća kako Božja milost, ljubav i milosrđe sami po sebi nisu dovoljni da bi on mogao istinski upoznati sebe, a još manje spoznati suštinu čovjeka. Samo kroz Božje pročišćenje, i sud i to za vrijeme samog procesa pročišćenja, čovjek može spoznati svoje nedostatke i uvidjeti da nema ništa. Stoga je čovjekova ljubav prema Bogu izgrađena na temelju pročišćenja i Božjeg suda. Ako samo uživaš u milosti Božjoj, imajući miran obiteljski život ili materijalno blagostanje, onda nisi zadobio Boga i tvoja vjera u Boga ne može se smatrati uspješnom. Bog je već izveo jednu fazu djela milosti u tijelu, i već je čovjeku podario materijalne blagoslove, ali čovjeka se ne može učinit savršenim samo putem, milosti ljubavi i milosrđa. Kroz svoja iskustva, čovjek donekle susreće Božju ljubav i vidi Božju ljubav i milosrđe, ali nakon što ih iskusi neko vrijeme, uviđa kako Božja milost i Njegova ljubav i milosrđe nisu u stanju učiniti čovjeka savršenim, niti su u stanju otkriti ono što je iskvareno u čovjeku; nisu u stanju osloboditi čovjeka od njegove iskvarene naravi, niti usavršiti njegovu ljubav i vjeru. Božje djelo milosti bilo je djelo u jednom razdoblju, i čovjek se ne može osloniti na uživanje u Božjoj milosti da bi spoznao Boga.

Kojim sredstvima se postiže Božje usavršavanje čovjeka? Postiže se Njegovom pravednom naravi. Božja narav se prvenstveno sastoji od pravednosti, gnjeva, veličanstva, suda i prokletstva, a On usavršava čovjeka prvenstveno Svojim sudom. Neki ljudi ne razumiju i pitaju zašto Bog može čovjeka učiniti savršenim samo putem suda i prokletstva. Oni kažu: „Kad bi Bog prokleo čovjeka, zar ne bi čovjek umro? Kad bi Bog sudio čovjeku, ne bi li čovjek bio osuđen? Kako onda uopće može biti usavršen?” To su riječi ljudi koji ne poznaju Božje djelo. Bog proklinje neposlušnost čovjeka i osuđuje čovjekove grijehe. Iako govori grubo i nemilosrdno, On razotkriva sve što je u čovjeku, otkrivajući tim strogim riječima ono što je suštinsko u čovjeku te takvim sudom On daje čovjeku duboko znanje o suštini tijela te se tako čovjek pokorava Bogu. Čovječja tjelesnost je od grijeha i od Sotone, neposlušna je i predmet Božjeg prijekora. Stoga, kako bi čovjek spoznao sebe, moraju ga zadesiti riječi Božjeg suda i nužno je primijeniti svaku vrstu pročišćenja; tek tada Božje djelo može biti djelotvorno.

Iz riječi koje je Bog izgovorio može se vidjeti da je On već osudio ljudsko tijelo. Nisu li te riječi onda riječi prokletstva? Riječi koje je izgovorio Bog otkrivaju čovjekovu pravu prirodu i kroz takvo otkrivenje njemu se sudi; a kad vidi da nije u stanju zadovoljiti Božju volju, u sebi osjeća tugu i kajanje, osjeća da mnogo duguje Bogu i ne može dostići Božju volju. Postoje trenuci kada te Duh Sveti ispravlja iznutra, a to ispravljanje dolazi od Božjeg suda; a postoje trenuci kad te Bog kori i skriva Svoje lice od tebe, kad na tebe ne obraća pažnju i ne djeluje u tebi, nijemo te prekoravajući kako bi te pročistio. Prvenstveni cilj Božjeg djelovanja u čovjeku je da Njegova pravedna narav postane jasna. Što je u konačnici čovjekovo svjedočanstvo Bogu? Čovjek svjedoči da je Bog pravedan Bog, da je Njegova narav pravednost, gnjev, prijekor i sud; čovjek svjedoči o pravednoj naravi Božjoj. Bog koristi Svoj sud kako bi čovjeka učinio savršenim, On ljubi čovjeka i spašava ga – ali koliko toga je sadržano u Njegovoj ljubavi? Postoje sud, veličanstvo, gnjev i prokletstvo. Iako je Bog u prošlosti prokleo čovjeka, On nije sasvim bacio čovjeka u bezdan, već je to sredstvo koristio da bi pročistio čovjekovu vjeru; nije ubio čovjeka, već je djelovao tako da čovjeka učini savršenim. Suština tjelesnosti potječe od Sotone – Bog je to točno rekao – ali Božja ostvarenja nisu dovršena u skladu sa Njegovim riječima. On te proklinje da bi Ga ti volio i da bi spoznao suštinu tijela; On te kori da bi te probudio, da ti omogući spoznati nedostatke u tebi i potpunu bezvrijednost čovjeka. Dakle, Božja prokletstva, Njegov sud i Njegovo veličanstvo i gnjev – sve to je kako bi usavršio čovjeka. Sve što Bog danas čini i pravedna narav koju On razjašnjava u vama – sve je to kako bi učinio čovjeka savršenim. Takva je ljubav Božja.

Prema ustaljenim ljudskim predodžbama, čovjek vjeruje da Božja ljubav jest Njegova milost, milosrđe i naklonost za čovjekovu slabost. Iako su i ove stvari ljubav Božja, one su previše jednostrane i nisu glavno sredstvo kojim Bog usavršava čovjeka. Neki ljudi počnu vjerovati u Boga zbog bolesti. Ta je bolest Božja milost za tebe; bez nje ne bi vjerovao u Boga, a da nisi vjerovao u Boga, ne bi stigao ovako daleko – pa je tako čak i ova milost ljubav Božja. U vrijeme vjerovanja u Isusa, ljudi su činili mnogo toga što Bog nije volio jer nisu razumjeli istinu, ali Bog posjeduje ljubav i milosrđe i On je doveo čovjeka dovde; pa iako čovjek ništa ne razumije, Bog ipak dozvoljava čovjeku da ga slijedi i, štoviše, On je doveo čovjeka do današnjih dana. Zar to nije ljubav Božja? Ono što se očituje u Božjoj naravi je Božja ljubav – to je apsolutno točno! Kada je izgradnja crkve dostigla svoj vrhunac, Bog je poduzeo korak služitelja i bacio čovjeka u bezdan. Riječi u vrijeme služitelja bjehu prokletstva: prokletstvo tvog tijela, prokletstvo tvoje iskvarene sotonske naravi i prokletstva tvojih osobina koje ne zadovoljavaju Božju volju. Djelo koje je Bog izveo u tom koraku očitovalo se kao veličanstvo, ubrzo nakon čega je Bog izvršio korak prijekora, a zatim je došla kušnja smrću. U takvom djelu, čovjek je vidio gnjev, veličanstvo, sud i prijekor Božji, ali je također vidio Božju milost, Njegovu ljubav i Njegovo milosrđe. Sve što je Bog učinio i sve što se očitovalo kao Njegova narav, bila je Božja ljubav prema čovjeku, a sve što je Bog učinio bilo je u stanju zadovoljiti potrebe čovjeka. On je to uradio kako bi usavršio čovjeka i opskrbljivao je čovjeka u skladu s njegovim rastom. Da Bog to nije učinio, čovjek ne bi bio u stanju stati pred Boga, niti bi imao načina spoznati pravo Božje lice. Od vremena kad je čovjek počeo vjerovati u Boga pa do danas, Bog je postupno opskrbljivao čovjeka u skladu s čovjekovim rastom, tako da Ga je, u svojoj nutrini, čovjek postupno počeo spoznavati. Tek stigavši do današnjih dana, čovjek shvaća koliko je divan sud Božji. Korak koji su poduzeli služitelji bio je prvi slučaj djela prokletstva od vremena stvaranja do danas. Čovjek je proklet u bezdan. Da Bog to nije učinio, danas čovjek ne bi imao istinsko znanje o Bogu; samo se kroz Božje prokletstvo čovjek zvanično susreo s Njegovom naravi. Čovjek je razotkriven kroz kušnje služitelja. Vidio je da je njegova odanost neprihvatljiva, da je njegov rast premal, da nije u stanju zadovoljiti Božju volju i da njegove tvrdnje o udovoljavanju Bogu nikada nisu bile ništa drugo do riječi. Iako je Bog prokleo čovjeka kroz djelo služitelja, gledajući unazad, taj korak Božjeg djela bio je divan: donio je veliku prekretnicu za čovjeka i izazvao veliku promjenu u njegovoj životnoj dispoziciji. Prije vremena služitelja, čovjek nije razumio ništa o traganju u životu, što znači vjerovati u Boga ili o mudrosti Božjeg djela, niti je razumio da Božje djelo može stavljati čovjeka na ispit. Od vremena služitelja do danas, čovjek uviđa koliko je čudesno djelo Božje – da je čovjeku nedokučivo. Čovjek svojim umom nije u stanju zamisliti kako Bog djeluje, a također shvaća i koliko je malen njegov rast te da je previše neposlušan. Kad je Bog prokleo čovjeka, učinio je to da bi postigao određenu svrhu, a ne da bi ubio čovjeka. Iako je prokleo čovjeka, učinio je to riječima, a Njegova prokletstva zapravo nisu zadesila čovjeka, jer je Bog prokleo čovjekovu neposlušnost, tako da su i riječi Njegovih prokletstava izrečene kako bi usavršile čovjeka. Bilo da Bog čovjeku sudi ili ga proklinje, na oba načina čovjek se usavršava: oba djeluju da usavrše ono što je nečisto u čovjeku. Na ovaj način čovjek se pročišćuje, a ono što nedostaje u čovjeku usavršava se kroz Njegove riječi i djela. Svaki korak Božjeg djela – bilo da su to grube riječi, sud ili prijekor – usavršava čovjeka i potpuno je prikladan. Nikada tijekom vjekova Bog nije činio ovakvo djelo; danas On djeluje u vama kako biste cijenili Njegovu mudrost. Iako ste u sebi pretrpjeli nešto bola, u srcu se osjećate postojano i smireno; to je vaš blagoslov kako biste mogli uživati u ovoj etapi djela Božjeg. Bez obzira na ono što možete dobiti u budućnosti, sve što danas vidite od Božjeg djela u vama jeste ljubav. Ako čovjek ne iskusi Božji sud i pročišćenje, njegova djela i žar zauvijek će ostati površni, a njegova narav će zauvijek ostati nepromijenjena. Računa li se to kao da ga je ga Bog zadobio? Danas, iako u čovjeku još uvijek ima mnogo oholosti i uobraženosti, čovjekova narav je mnogo postojanija nego ranije. Bog se obračunava s tobom kako bi te spasio i iako u tim trenucima možeš osjetiti određenu bol, doći će dan kad će nastupiti promjena u tvojoj naravi. Tada ćeš se osvrnuti i uvidjeti koliko je Božje djelo mudro, i tada ćeš zaista moći razumjeti Božju volju. Danas pojedini ljudi kažu da razumiju Božju volju, ali to nije nimalo realno. Zapravo, oni govore laži, jer trenutno tek trebaju shvatiti je li Božja volja spasiti čovjeka ili ga prokleti. Možda to sada ne možeš jasno vidjeti, ali doći će vrijeme kad ćeš shvatiti da je stigao dan kada Bog dobiva slavu i uvidjet ćeš koliko je smisleno voljeti Boga, tako da ćeš spoznati ljudski život i tvoje će tijelo živjeti u svijetu ljubavi prema Bogu, te će tvoj duh biti oslobođen, život će ti biti pun radosti i uvijek ćeš biti blizu Boga i gledati u Njega. Tada ćeš zaista znati koliko je današnje Božje djelo dragocjeno.

Danas većina ljudi nema to znanje. Oni vjeruju da patnja nema nikakvu vrijednost, da ih se svijet odrekao, da je njihov obiteljski život mučan, da ih Bog ne voli i da su im izgledi slabi. Patnja nekih ljudi dostiže krajnost, a njihove misli okreću se smrti. To nije istinska ljubav prema Bogu; takvi ljudi su kukavice, nisu ustrajni, slabi su i nemoćni! Bog željno iščekuje da Ga čovjek voli, ali što Ga čovjek više voli, to je veća čovjekova patnja, i što Ga čovjek više voli, to su teže njegove kušnje. Ako Ga voliš, onda će te zadesiti svakakve patnje – a ako Ga ne voliš, tada će ti možda sve ići glatko i sve će biti mirno oko tebe. Kad voliš Boga, osjetit ćeš da je mnogo toga oko tebe nesavladivo, a zato što je tvoj rast premalen, bit ćeš pročišćen; štoviše, nećeš biti sposoban zadovoljiti Boga, i uvijek ćeš osjećati da je Božja volja preuzvišena, da je izvan domašaja čovjeka. Zbog svega toga bit ćete pročišćeni – zato što u vama ima mnogo slabosti i mnogo toga što nije u stanju zadovoljiti Božju volju, bit ćete pročišćeni iznutra. Ipak, mora vam biti jasno da se očišćenje postiže jedino putem pročišćenja. Stoga, u ovim posljednjim danima morate donijeti svjedočanstvo Bogu. Bez obzira na to kolika je vaša patnja, trebate ići do samog kraja, pa i prilikom posljednjeg daha, morate biti vjerni Bogu i u Božjem milosrđu; samo je to istinska ljubav prema Bogu, i samo je to snažno i gromko svjedočanstvo. Kad vas Sotona iskušava, recite: „Moje je srce Božje i Bog me već zadobio. Ne mogu te zadovoljiti – moram sve svoje posvetiti zadovoljenju Boga.” Što više zadovoljiš Boga, to te Bog više blagoslivlja i to je veća snaga tvoje ljubavi prema Bogu; tako ćeš i ti imati vjeru i odlučnost i osjetit ćeš kako ništa nije vrjednije ili značajnije od života provedenog u ljubavi prema Bogu. Može se reći da čovjek mora voljeti Boga, da ne bi tugovao. Premda naiđu vremena kada ti je tijelo slabo i opterećen si mnogim stvarnim neprilikama, tijekom takvih vremena ćeš se zaista osloniti na Boga, u duhu ćeš biti utješen, osjetit ćeš sigurnost i da se imaš u što pouzdati. Na taj način moći ćeš nadvladati mnoge okolnosti i tako se nećeš žaliti na Boga zbog patnje koju podnosiš. Umjesto toga, poželjet ćeš pjevati, plesati i moliti, okupljati se s drugima u zajedništvu, razmišljati o Bogu i osjetit ćeš da se svi ljudi, pitanja i stvari oko tebe koje je Bog uredio, uklapaju. Ako ne voliš Boga, sve na što pogledaš bit će ti nepodnošljivo i ništa neće prijati tvojim očima; u duhu nećeš biti slobodan, već potlačen, u srcu ćeš se uvijek žaliti na Boga, uvijek ćeš osjećati da previše trpiš i da je to vrlo nepravedno. Ako ne tragaš zarad sreće, već da bi zadovoljio Boga i da te Sotona ne bi optužio, onda će ti takvo traganje pružiti veliku snagu da voliš Boga. Čovjek je u stanju ispuniti sve što je Bog rekao, i sve što on čini u stanju je zadovoljiti Boga – upravo to znači biti obuzet stvarnošću. Traganje za Božjim zadovoljstvom je korištenje tvoje ljubavi prema Bogu za provođenje Njegove riječi u djelo; bez obzira na vrijeme – čak i kad drugi onemoćaju – u tebi još uvijek postoji srce koje voli Boga, koje duboko čezne za Bogom i kome Bog nedostaje. To je pravi rast. Koliki je tvoj rast ovisi o veličini tvoje ljubavi prema Bogu, o tome jesi li u stanju čvrsto stajati kad si testiran, jesi li slab u određenim okolnostima i možeš li ostati čvrst kad te tvoja braća i sestre odbace; činjenice će pokazati kakva je tvoja ljubav prema Bogu. Iz mnogih Božjih djela može se vidjeti da Bog doista voli čovjeka, iako se oči čovjekovog duha tek trebaju u potpunosti otvoriti i on nije u stanju jasno vidjeti veliki dio Božjeg djela i Njegove volje, niti mnoge divne stvari o Bogu; čovjek ima premalo istinske ljubavi prema Bogu. Sve ovo vrijeme vjerovao si u Boga, a danas je Bog ukinuo sva sredstva za bijeg. Realno govoreći, nemaš drugog izbora nego odabrati pravi put, pravi put na koji su te naveli strogi sud i vrhovno spasenje Božje. Tek pošto iskusi teškoće i pročišćenje, čovjek spozna kako je Bog divan. Na osnovu iskustva sve do današnjeg dana, može se reći da je čovjek spoznao dio Božje divote, ali to još uvijek nije dovoljno, jer čovjeku toliko toga nedostaje. Čovjek mora iskusiti više Božjeg čudesnog djela i više od sveg pročišćenja kroz patnju koju je Bog upriličio. Tek tada se čovjekova životna dispozicija može promijeniti.