Čovjek je oduvijek živio pod okriljem sila tame, držan u ropstvu pod utjecajem Sotone, nesposoban pobjeći, a njegova narav, nakon što ju je Sotona obradio, postaje sve iskvarenija. Može se reći da je čovjek oduvijek živio usred svoje sotonske iskvarene naravi i da je nesposoban istinski voljeti Boga. Budući da je to tako, ako čovjek želi voljeti Boga, mora odbaciti svoju samopravednost, umišljenost, oholost, samoljublje i slično – sve što je od Sotonine naravi. Ako to ne učini, njegova je ljubav patvorena ljubav, sotonska ljubav, i ona koja nipošto ne može dobiti Božje odobravanje. Nitko nije u stanju istinski voljeti Boga ako ga Duh Sveti izravno ne usavrši, slomi, oreže, disciplinira, prekori i oplemeni. Ako kažeš da dio tvoje naravi predstavlja Boga i da si stoga u stanju istinski voljeti Boga, onda si ti netko čije su riječi ohole i ti si apsurdan. Takvi su ljudi arhanđeli! Urođena priroda čovjeka nesposobna je izravno predstavljati Boga; on mora odbaciti svoju urođenu prirodu kroz Božje usavršavanje, i tek tada – pokazujući razumijevanje prema Božjim namjerama, udovoljavajući Božjim namjerama i nadalje prolazeći kroz djelo Duha Svetog – Bog može priznati ono što on proživljava. Nitko tko živi u tijelu ne može izravno predstavljati Boga, osim ako nije netko koga koristi Duh Sveti. Međutim, čak ni za takvu osobu ne može se reći da njezina narav i ono što proživljava u potpunosti predstavljaju Boga; može se samo reći da je ono što proživljava usmjereno od strane Duha Svetog. Narav takve osobe ne može predstavljati Boga.

Iako je čovjekovu narav unaprijed odredio Bog – to je neupitno i može se smatrati pozitivnom stvari – nju je obradio Sotona, i stoga je cjelokupna čovjekova narav Sotonina narav. Neki ljudi kažu da je Božja narav činiti stvari na jasan način, „jedan je jedan, dva su dva”, da se to također očituje u njima i da je njihova osobnost također takva, pa kažu da njihova narav predstavlja Boga. Kakva su oni vrsta čovjeka? Je li sotonska iskvarena narav u stanju predstavljati Boga? Tko god kaže da njegova narav predstavlja Boga, huli na Boga i vrijeđa Duha Svetog! Način na koji Duh Sveti djeluje pokazuje da je Božje djelo na zemlji isključivo djelo osvajanja. Kao takve, mnoge sotonske iskvarene naravi čovjeka tek trebaju biti pročišćene, ono što on proživljava još uvijek je slika Sotone, to je ono što čovjek smatra dobrim i to predstavlja djela čovjekovog tijela; točnije, to predstavlja Sotonu i nipošto ne može predstavljati Boga. Čak i ako netko već voli Boga do te mjere da je u stanju uživati u nebeskom životu na zemlji, da je u stanju davati izjave poput: „Bože! Ne mogu Te dovoljno voljeti”, i dosegao je najvišu razinu, još uvijek se ne može reći da proživljava Boga ili predstavlja Boga, jer je čovjekova bit drugačija od Božje, i čovjek nikada ne može proživljavati Boga, a kamoli postati Bog. Ono što čovjek proživljava pod usmjeravanjem Duha Svetog samo je u skladu s onim što Bog traži od čovjeka.

Sva Sotonina djela i činjenja ispoljavaju se u čovjeku. Danas su sva ljudska djela i činjenja izraz Sotone i stoga ne mogu predstavljati Boga. Čovjek je utjelovljenje Sotone i čovjekova narav ne može predstavljati Božju narav. Neki ljudi imaju dobru osobnost; Bog može činiti neke stvari kroz osobnost takvih ljudi, a stvari koje oni čine usmjerene su od strane Duha Svetog. Ipak, njihova narav ne može predstavljati Boga. Djelujući na njima, Bog samo koristi ono što već postoji unutra i crpi iz „materijala” koji Mu je pri ruci. Bilo da se radi o prorocima iz prošlih vjekova ili o onima koje je Bog koristio, nitko Ga ne može izravno predstavljati. Svi ljudi zavole Boga samo pod pritiskom okolnosti, a nitko ne teži tome da surađuje svojom voljom. Što je tu pozitivno? Sve što izravno dolazi od Boga jest pozitivno. Sotona je, međutim, obradio ljudsku narav i ona ne može predstavljati Boga. Samo ljubav, odlučnost za patnju, pravednost, pokornost, poniznost i skrivenost utjelovljenog Boga izravno predstavljaju Boga. To je zato što kad je On došao, došao je bez grešne prirode i došao je izravno od Boga, a Sotona ga nije obradio. Isus je samo u obličju grešnog tijela i ne predstavlja grijeh. Zbog toga Njegovi postupci, djela i riječi do vremena prije dovršetka Njegova djelovanja raspećem na križ (uključujući trenutak raspeća) izravno predstavljaju Boga. Isusov primjer dovoljan je dokaz da nitko tko ima grešnu prirodu ne može predstavljati Boga i da čovjekov grijeh predstavlja Sotonu. Drugim riječima, grijeh ne predstavlja Boga, a Bog je bezgrešan. Čak se i za djelovanje Duha Svetog na čovjeku može reći samo da ga je usmjerio Duh Sveti, a ne da ga je čovjek učinio u ime Boga. Ali, što se čovjeka tiče, ni njegov grijeh, ni njegova narav ne predstavljaju Boga. Promatrajući djelovanje Duha Svetog na čovjeku od prošlosti do danas, vidi se da je sve što čovjek proživljava posljedica djelovanja Duha Svetog. Vrlo je malo onih koji su u stanju proživjeti u skladu s istinom nakon što ih Duh Sveti oreže i disciplinira ih. Drugim riječima, prisutno je samo djelovanje Duha Svetog, a suradnja čovjeka izostaje. Je li ti to sad jasno? S obzirom na to, kako ćeš učiniti sve što možeš da bi surađivao s Njim i ispunio svoju dužnost kada djeluje Duh Sveti?