Da bi se svjedočilo za Boga i osramotilo velikog crvenog zmaja, potrebno je imati načelo i ispuniti uvjet: potrebno je ljubiti Boga u svom srcu i ući u Njegove riječi. Ako ne uđeš u Božje riječi, tada nećeš imati načina da osramotiš Sotonu. Kroz rast u svom životu, buniš se protiv velikog crvenog zmaja i nanosiš mu potpuno poniženje – to znači istinski osramotiti velikog crvenog zmaja. Što si spremniji provesti Božje riječi u djelo, to je veći dokaz tvoje ljubavi prema Bogu i tvoje mržnje prema velikom crvenom zmaju; što se više pokoravaš Božjim riječima, to je veći dokaz tvoje žeđi za istinom. Ljudi koji ne žeđaju za Božjim riječima su ljudi bez života. Takvi ljudi su oni izvan Božjih riječi, koji pripadaju religiji. Ljudi koji istinski vjeruju u Boga imaju dublje znanje o Božjim riječima kroz jedenje i pijenje Njegovih riječi. Ako ne žeđaš za Božjim riječima, tada će ti biti nemoguće iskreno jesti i piti Njegove riječi, a ako nemaš znanja o Božjim riječima, tada nemaš načina da svjedočiš za Boga ili da udovoljiš Bogu.

U vjerovanju u Boga, kako bi netko trebao spoznati Boga? Na temelju sadašnjih Božjih riječi i djela, bez odstupanja ili lažnosti, i, prije svega, trebao bi spoznati Božje djelo, koje je temelj spoznaje samoga Boga. Sve te razne zablude kojima nedostaje čisto shvaćanje Božjih riječi jesu religiozne predodžbe; to su izopačena shvaćanja. Najveća vještina religijskih osoba jest uzimanje Božjih riječi shvaćenih u prošlosti i mjerenje današnjih Božjih riječi prema njima. Ako se, kada služiš današnjem Bogu, držiš stvari otkrivenih prosvjetljenjem Duha Svetog u prošlosti, tada će tvoja služba izazvati prekidanje i postati vrsta zastarjele primjene, ništa više od religijskih rituala. Ako vjeruješ da oni koji služe Bogu moraju izvana biti ponizni i strpljivi, među ostalim osobinama, i ako danas provodiš ovu vrstu spoznaje u djelo, tada je takva spoznaja religiozna predodžba; primjenjivanje na ovaj način svodi se na iskazivanje licemjerja. Izraz „religiozne predodžbe” odnosi se na stvari koje su zastarjele (uključujući shvaćanje riječi koje je Bog prethodno izgovorio i svjetlo izravnog prosvjetljenja Duha Svetog), i ako se one danas provode u djelo, tada one prekidaju Božje djelo i ne donose nikakvu korist čovjeku. Ako su ljudi nesposobni očistiti se od stvari koje pripadaju religijskim predodžbama, one će postati velika smetnja njihovom služenju Bogu. Ljudi s religijskim predodžbama ne mogu održati korak s djelom Duha Svetog – zaostaju jedan, pa dva koraka. Razlog tome je što ove religijske predodžbe uzrokuju da čovjek postane neobično samopravedan i ohol. Bog ne osjeća nostalgiju za svojim prošlim riječima ili djelima; ako je u njima nešto zastarjelo, On to ukloni. Jesi li zaista nesposoban osloboditi se svojih predodžbi? Ako se držiš riječi koje je Bog izgovorio u prošlosti, dokazuješ li time da poznaješ djelo Božje? Ako si nesposoban prihvatiti današnje svjetlo Duha Svetog te se umjesto njega držiš ranijeg svjetla, možeš li time dokazati kako slijediš Božje korake? Jesi li još uvijek nesposoban osloboditi se religijskih predodžbi? Ako je to slučaj, postat ćeš netko tko se suprotstavlja Bogu.

Ako se ljudi mogu osloboditi religijskih predodžbi, onda svoje umove neće koristiti za odmjeravanje današnjih riječi i djela Božjih, već će se izravno pokoriti. Iako se današnje Božje djelo očigledno razlikuje od Njegovih djela iz prošlosti, ti si ipak u stanju osloboditi se svojih ranijih pogleda i izravno se pokoriti današnjem djelu Božjem. Ako si sposoban shvatiti kako današnjem djelu Božjem moraš dati najvažnije mjesto, bez obzira na Njegova prošla djela, onda si čovjek koji se oslobodio svojih predodžbi, koji je pokoran Bogu i koji je sposoban pokoriti se djelu i riječima Božjim i slijediti Njegove korake. Tako ćeš biti netko tko je istinski pokoran Bogu. Ne analiziraj i ne ispituj Božje djelo; to je kao da je Bog zaboravio svoja prethodna djela, pa si ih i ti zaboravio. Sadašnjost je sadašnjost, a prošlost je prošlost. Budući da od danas Bog stavlja po strani ono što je činio u prošlosti, onda se ni ti više ne trebaš držati toga. Samo je takva osoba sasvim pokorna Bogu i u potpunosti oslobođena svojih religijskih predodžbi.

Budući da uvijek postoje nova zbivanja u Božjem djelu, neka djela postaju stara i zastarjela kako nastaju nova djela. Različite vrste djela, stara i nova, nisu međusobno proturječna, već se dopunjavaju, pri čemu svaka etapa slijedi iz prethodne. Budući da postoje nova djela, stara naravno moraju biti uklonjena. Na primjer, neke od davno uspostavljenih praksi i uobičajenih ljudskih izreka, zajedno s čovjekovim dugogodišnjim iskustvom i naučenim lekcijama, stvorile su u njegovu umu svakakve vrste i oblike predodžbi. To što Bog tek treba u potpunosti obznaniti Svoje pravo lice i suštinsku narav čovjeku – u kombinaciji sa širenjem, koje se odvija već dugi niz godina, tradicionalnih teorija koje sežu od prošlosti do sadašnjosti – bilo je još pogodnije za to da čovjek oblikuje takve predodžbe. Moglo bi se reći da je, tijekom čovjekove vjere u Boga, utjecaj raznih predodžbi doveo do neprestanog oblikovanja i razvoja svakojakih predodžbenih shvaćanja Boga kod ljudi, što je dovelo do toga da mnoge religijske osobe koje služe Bogu postanu Njegovi neprijatelji. Dakle, što su religiozne predodžbe ljudi snažnije, to se oni više opiru Bogu i to su više Božji neprijatelji. Božje djelo uvijek je novo i nikada staro – ono nikada ne stvara propise; umjesto toga, ono neprestano prolazi kroz različite stupnjeve promjene i obnove. To što Bog djeluje na ovaj način izraz je Njegove suštinske naravi. To je također suštinsko načelo Božjeg djela i jedno od sredstava djelovanja kojima Bog ostvaruje Svoje upravljanje. Da Bog nije djelovao tako, čovjek se ne bi promijenio, niti bi Ga mogao spoznati, a Sotona ne bi bio pobijeđen. Tako se u Njegovom djelu stalno javljaju promjene koje su naizgled slučajne, ali su zapravo periodične. Međutim, način na koji čovjek vjeruje u Boga sasvim je drugačiji. On se drži starih, ustaljenih propisa i sustava, a što su oni stariji to su mu prihvatljiviji. Kako bi budalasti ljudski um, nepopustljiv poput kamena, mogao prihvatiti toliko nedokučivih novih djela i riječi Božjih? Čovjeku se ne sviđa Bog koji je uvijek nov i nikad nije star; sviđa mu se jedino stari Bog koji je drevan, sjedokos i koji ne može hodati. Tako je čovjek, zato što Bog i čovjek imaju različite „sklonosti”, postao Božji neprijatelj. Mnoge od ovih proturječnosti postoje i danas, u vrijeme kada Bog sprovodi novo djelo gotovo šest tisuća godina. Za njih, dakle, nema lijeka. Možda zbog čovjekove tvrdoglavosti ili možda zbog netoleriranja uvrede Božjih upravnih odluka od strane bilo kojeg čovjeka, ti svećenici i svećenice drže se još uvijek pljesnivih starih knjiga i papira, dok Bog nastavlja Svoje nedovršeno djelo upravljanja kao da nitko ne gleda. Iako postoje takve neprijateljske proturječnosti, koje je čak nemoguće riješiti, Bog na njih ne obraća pažnju, kao da istovremeno jesu i nisu tu. Čovjek se, međutim, i dalje drži svojih uvjerenja i predodžbi i nikada ih ne odbacuje. Ipak, jedna je stvar očigledna: iako čovjek ne odstupa od svog stajališta, Božja se „stopala” uvijek kreću i On uvijek mijenja Svoje stajalište u skladu s okruženjem. Na kraju, čovjek je taj koji će biti poražen bez borbe. Bog je, u međuvremenu, „najveći neprijatelj” svih Svojih poraženih neprijatelja, a također je i „prvak” čovječanstva, kako poraženog, tako i neporaženog. Tko se može boriti s Bogom i pobijediti? Čini se da čovjekove predodžbe dolaze od Boga jer su mnoge od njih nastale malo-pomalo u jeku Božjeg djela. Međutim, Bog ne oprašta čovjeku zbog toga, a još manje obasipa čovjeka hvalom zbog proizvodnje serije za serijom proizvoda „za Boga” u jeku Njegovog djela koji nisu dio Njegovog djela. Naprotiv, Njemu se izuzetno gade čovjekove predodžbe i stara, pobožna vjera i nema čak ni namjeru priznati datum kada su se te predodžbe prvi put pojavile. On uopće ne prihvaća da su te predodžbe uzrokovane Njegovim djelom, jer čovjekove predodžbe dolaze od ljudske zaraze; njihov izvor su čovjekove misli i um – ne Bog, već Sotona. Božja je namjera oduvijek bila da Njegovo djelo bude novo i živo, a ne staro i mrtvo, i ono čega On traži da se čovjek pridržava varira ovisno o dobu i razdoblju; ono nije vječno i nepromjenjivo. To je zato što je On Bog koji čini da čovjek živi i bude nov, a ne đavao koji čini da čovjek umre i bude star. Zar vi to još uvijek ne razumijete? To što imaš predodžbe o Bogu i nisi ih sposoban odbaciti posljedica je tvog neuspješnog shvaćanja stvari – to nije zato što Božje djelo ima premalo smisla, ni zato što je Njegovo djelo bezobzirno prema čovjekovim osjećajima, a još manje zato što se Bog nikada ne bavi Svojim pravim djelom. Ne možeš odbaciti svoje predodžbe jer ti previše nedostaje pokornosti i jer ni najmanje nemaš obličja stvorenog bića; to nije zato što ti Bog otežava stvari. Ti si sve to uzrokovao i to nema nikakve veze s Bogom; čovjek stvara svu patnju i nesreću. Božje su misli uvijek dobre: On ne želi uzrokovati da razviješ predodžbe, već želi da se obnoviš i prođeš kroz preobrazbu kako doba prolaze. Ipak, ti ne znaš što je dobro za tebe i uvijek ili ispituješ ili analiziraš. Nije da ti Bog otežava stvari, već ti nedostaje bogobojazno srce, a tvoje je buntovništvo preveliko. Sićušno stvoreno biće, koje se usuđuje uzeti beznačajan djelić onoga što je Bog prethodno dao te se okrenuti i iskoristiti to za napad na Boga – nije li to čovjekova pobuna? Ljudi su, može se reći, potpuno nekvalificirani da iznose svoja gledišta pred Bogom, a još su manje kvalificirani da po želji paradiraju svojim bezvrijednim, smrdljivim, trulim, arhaičnim brbljanjem – da i ne govorimo o tim pljesnivim predodžbama. Nisu li one još bezvrijednije?

Onaj tko istinski služi Bogu jest onaj tko je u skladu s Božjim namjerama, onaj koga Bog može iskoristiti i tko je sposoban otpustiti religijske predodžbe. Ako želiš djelotvorno jesti i piti Božje riječi, moraš otpustiti svoje religijske predodžbe. Ako želiš služiti Bogu, tada je još neophodnije prvo otpustiti religijske predodžbe i u svemu biti pokoran Božjim riječima. To je ono što treba posjedovati onaj koji služi Bogu. Ako to ne znaš, onda ćeš, svojom trenutnom službom uzrokovati remećenje i smetnje, a ako se držiš svojih predodžbi, Bog će te neizbježno „srušiti”, da nikada više ne ustaneš. Uzmimo za primjer sadašnjost: mnoge izreke i velik dio djela nisu u skladu s Biblijom i s djelom koje je Bog prethodno izvršio, i ako nemaš pokorno srce, tada ćeš pasti u bilo kojem trenutku. Ako želiš služiti u skladu s Božjim namjerama, tada prvo moraš odbaciti religiozne predodžbe i ispraviti vlastita gledišta. U budućnosti, mnoge izreke neće biti u skladu s onima iz prošlosti, i ako sada nemaš odlučnosti da se pokoriš, nećeš moći kročiti putem koji je pred tobom. Ako se jedna od Božjih metoda djelovanja ukorijenila u tebi i nikada je ne odbaciš, tada će ta metoda postati tvoja religiozna predodžba. Ako se ono što Bog jest ukorijenilo u tebi, tada si zadobio istinu, i ako Božje riječi i istina postanu tvoj život, više nećeš imati predodžbe o Bogu. Oni koji posjeduju istinsku spoznaju o Bogu neće imati predodžbe i neće se pridržavati propisa.

Postavljaj si ova pitanja kako bi uvijek bio budan:

1. Ometa li tvoja spoznaja tvoje služenje Bogu?

2. Koliko vjerskih običaja svakodnevno prakticiraš? Ako samo pokazuješ prividnu pobožnost, znači li to da je tvoj život narastao i sazreo?

3. Dok jedeš i piješ riječi Božje, možeš li otpustiti svoje religijske predodžbe?

4. Kad se moliš, možeš li se odreći vjerskih rituala?

5. Jesi li prikladan da te Bog upotrijebi?

6. Koliko religijskih predodžbi sadrži tvoja spoznaja Boga?