Kad ljudi vjeruju u Boga, vole Ga i udovoljavaju Mu, oni svojim srcem dodiruju Duh Božji i na taj način zadobivaju Njegovo zadovoljstvo; oni posredstvom svojeg srca stupaju u dodir s riječima Božjim i na taj način bivaju dirnuti Njegovim Duhom. Ako želiš živjeti normalnim duhovnim životom i uspostaviti normalan odnos sa Bogom, najprije Mu moraš podariti srce. Tek nakon što svoje srce utišaš pred Njim i nakon što cijelo svoje srce izliješ u Njega, moći ćeš postepeno razviti normalan duhovni život. Ako ljudi, vjerujući u Boga, ne predaju svoje srce Njemu, ako njihova srca nisu s Njim i ako se oni prema Njegovom bremenu ne odnose kao da je njihovo, onda je sve što rade ništa drugo do varanje Boga, tipično za religiozne ljude, i oni za to neće primiti pohvalu od Boga. Od takvih osoba Bog ne može ništa dobiti i one samo mogu služiti kao kontrast Njegovom djelu. Ovi su ljudi poput ukrasa u kući Božjoj – tu su jedino kako bi popunili mjesta i oni su smeće, a Bog nema nikakve koristi od njih. Ne samo što nema šanse da Duh Sveti djeluje u njima, već ni njihovo usavršavanje nema nikakvu vrijednost. Osobe ove vrste su pravi hodajući leševi. Duh Sveti ne može upotrijebiti nijedan njihov dio – u njima je Sotona potpuno prevladao i do srži ih iskvario. Ove će ljude Bog izgnati. Kada Duh Sveti danas koristi ljude, On ne samo da njihove poželjne dijelove uposli radi obavljanja djela – On ujedno usavršava i mijenja one njihove dijelove koji su nepoželjni. Ako si u stanju svoje srce izliti u Boga i utišati ga pred Njim, imat ćeš priliku i postati podoban da te Duh Sveti upotrebi i da primiš Njegovo prosvjećenje i prosvjetljenje. Čak i više od toga, imat ćeš priliku da Duh Sveti izliječi tvoje nedostatke. Kad svoje srce podariš Bogu, dobra strana toga je što ćeš moći dublje ući i ostvariti viši nivo uvida. Loša strana je to što ćeš saznati više o svojim manama i nedostacima, i više ćeš čeznuti i više težiti da udovoljiš volji Božjoj. Osim toga, nećeš biti pasivan, moći ćeš aktivno ući. Ovo pokazuje da si ti jedna ispravna osoba. Pod pretpostavkom da je tvoje srce u stanju ostati tiho pred Bogom, onda će od tvoje mogućnosti da aktivno uđeš presudno zavisiti hoćeš li primiti pohvalu od Duha Svetoga i da li ćeš biti Bogu po volji ili ne. Kad Duh Sveti prosvjećuje i koristi ljude, On ih nikad ne čini negativnim, On ih uvijek podstiče na aktivno napredovanje. I dok On to čini, ljudi i dalje imaju svoje slabosti, ali ne žive po njima. Ne odlažu životni napredak i nastavljaju se truditi da udovolje Božjoj volji. Ovo je standard. Ako ovo možeš postići, to je dokaz da si pridobio prisustvo Duha Svetoga. Ako je neka osoba stalno negativna i ako, čak i pošto je primila prosvjećenje i spoznala sebe, i dalje ostaje negativna i pasivna, i nije u stanju da uspraviti se i raditi s Bogom, onda je samo primila blagodat Božju, a Duh Sveti nije s njom. Njena negativnost znači kako njeno srce nije okrenuto Bogu i da njen duh nije dirnut Duhom Božjim. Ovo svi trebate shvatiti.

Iz iskustva se može vidjeti kako je stišavanje srca pred Bogom od presudne važnosti. Ono se odnosi na pitanja duhovnog života i životnog napretka ljudi. Tvoje traganje za istinom i promjena naravi urodit će plodom jedino ako je tvoje srce tiho pred Bogom. To je zato što si pred Njega došao noseći breme, zato što stalno osjećaš kako ti toliko toga nedostaje, da postoje mnoge istine koje treba da spoznaš, kako ima mnogo stvarnosti koju treba da doživiš i da trebaš pokazati obzir prema Božjoj volji. Ove stvari su ti uvijek na umu, osjećaš kao da te pritišću silom zbog koje ostaješ bez daha, i nesretan si zbog toga (mada nisi u negativnom stanju). Samo takva osoba ispunjava uvjete da prihvati prosvjećenje Božjih riječi i bude dirnuta Duhom Božjim. Upravo zbog svojeg bremena, zbog toga što su nesretni i, može se reći, zbog cijene koju su platili i stradanja koje su pretrpjeli pred Bogom, oni primaju Njegovo prosvjećenje i prosvjetljenje. Jer Bog nikome ne daje poseban tretman. On je uvijek pravičan u ophođenju prema ljudima, ali im i ne daje proizvoljno ili bezuvjetno. Ovo je jedna strana Njegove pravedne naravi. U stvarnom životu, većina ljudi još nije dostigla ovaj nivo. U najmanju ruku, njihovo srce se tek treba u potpunosti okrenuti Bogu, te zbog toga još uvijek nije došlo do velike promjene u njihovoj životnoj naravi. To je zato što oni samo žive u Božjoj blagodati i tek treba da zadobiju djelo Duha Svetoga. Kako bi Bog mogao da ih upotrebi, ljudi moraju zadovoljiti sljedeće kriterije: njihovo srce mora biti okrenuto Bogu, oni moraju nositi breme Njegovih riječi, njihovo srce mora biti ispunjeno žudnjom i oni moraju biti rešeni tragati za istinom. Samo takvi ljudi mogu zadobiti djelo Duha Svetoga, a često i od Njega dobiti prosvjećenje i prosvjetljenje. Ljudi koje Bog upotrebljava spolja izgledaju kao da im manjka razuma i normalnih odnosa s drugima, ali zato govore pažljivo, pristojno i uvijek su u stanju svoje srce utišati pred Bogom. Upravo jedna ovakva osoba zavređuje da je Duh Sveti upotrebi. Čini se kako ovi ljudi „bez razuma” o kojima Bog govori, nemaju normalne odnose s drugima, i da im nije stalo do ljubavi i postupaka usmjerenih ka vanjskom svijetu, ali su zato, u zajedništvu oko duhovnih pitanja, oni u stanju da otvore svoje srce i da drugima nesebično pruže prosvjećenje i prosvjetljenje stečeno stvarnim iskustvom pred Bogom. Tako oni izražavaju svoju ljubav prema Bogu i tako udovoljavaju Njegovoj volji. Kada ih drugi kleveću i ismijevaju, oni izbjegavaju pasti pod utjecaj ljudi, događaja ili stvari iz vanjskog svijeta i ostaju tihi pred Bogom. Čini se kao da imaju jedinstvene uvide. Bez obzira na to što drugi rade, njihova srca nikad ne napuštaju Boga. Dok drugi ljudi pričaju i smiju se, njihova srca ostaju pred Bogom, oni promišljaju o Njegovoj riječi, ili se tiho u srcu mole Bogu, tragajući za Njegovim namjerama. Ovi ljudi ne pridaju važnost očuvanju normalnih međuljudskih odnosa i čini se kao da nemaju nikakvu životnu filozofiju. Oni su naizgled živahni, simpatični i nevini, ali također posjeduju izvjesnu smirenost. Ovo nalikuje onoj vrsti osoba koje Bog upotrebljava. Nešto poput životne filozofije ili „normalnog razuma” kod ovakvih osoba jednostavno ne funkcionira. Oni su čitavo svoje srce izlili u riječ Božju, i čini se kako u svojem srcu imaju samo Boga. Ovo je ona vrsta osobe „bez razuma” o kojoj Bog govori, i upravo takve osobe Bog upotrebljava. Obilježje osobe koju Bog upotrebljava je sljedeće: u svako vreme i na svakom mjestu, njeno je srce uvijek pred Bogom, i ma koliko drugi ljudi bili raskalašni, i ma koliko se odavali požudi i tjelesnim stvarima, srce ove osobe nikada ne napušta Boga i ona ne sledi gomilu. Samo je ovakva osoba prikladna da je Bog upotrebljava, i samo ovakvu osobu Duh Sveti usavršava. Ako nisi u stanju ovo postići, onda ti ne ispunjavaš uvjete da budeš zadobiven od Boga, niti da te Duh Sveti usavrši.

Ako želiš uspostaviti normalan odnos s Bogom, tvoje srce mora biti okrenuto Njemu; sa ovakvom osnovom, imat ćeš normalne odnose i s drugim ljudima. Ukoliko nemaš normalan odnos s Bogom, tada će se, ma šta ti činio zarad očuvanja svojih odnosa s drugim ljudima, ma koliko se ti upinjao i ma koliko energije u to ulagao, sve svesti samo na ljudsku filozofiju življenja. Ti ćeš čuvati svoj položaj među ljudima i od njih dobivati pohvale sa stanovišta ljudi i čovjekove filozofije, umjesto da normalne međuljudske odnose uspostavljaš u skladu s Božjom riječi. Ako se ne usredotočuješ na svoje odnose s ljudima, već umjesto toga održavaš normalan odnos s Bogom, ako si voljan svoje srce predati Bogu i naučiti kako da Mu se povinuješ, onda će i tvoji međuljudski odnosi prirodno postati normalni. Ovi odnosi tada neće biti izgrađeni na tjelesnim stvarima, već na temelju Božje ljubavi. Nećeš imati gotovo nikakvih tjelesnih interakcija s drugim ljudima, ali će zato na duhovnom nivou među vama postojati zajedništvo i uzajamna ljubav, utjeha i opskrba. Sve se ovo obavlja na temelju želje da se udovolji Bogu – ovi se odnosi ne održavaju kroz čovjekove filozofije življenja, već se prirodno stvaraju kad neko nosi breme zarad Boga. Oni od tebe ne zahtijevaju nikakav vještački, ljudski napor, već je samo potrebno da postupaš u skladu s načelima Božjih riječi. Jesi li voljan uzeti u obzir Božju volju? Jesi li voljan pred Njim biti osoba koja je „bez razuma”? Jesi li voljan svoje srce u potpunosti predati Bogu i zanemariti svoj položaj među ljudima? Od svih ljudi s kojima komuniciraš, s kim imaš najbolje odnose? S kim si u najgorim odnosima? Jesu li tvoji odnosi s ljudima normalni? Da li se prema svim ljudima jednako ophodiš? Da li se tvoji odnosi s drugima odvijaju u skladu s tvojom filozofijom življenja ili su izgrađeni na temelju Božje ljubavi? Kad ljudi ne predaju svoje srce Bogu, njihov duh postaje trom, otupio i nesvjestan. Takvi ljudi neće nikada razumjeti Božje riječi, nikada neće imati normalan odnos sa Bogom i nikada neće ostvariti promjenu u naravi. Promjena nečije naravi predstavlja proces potpunog predavanja srca Bogu i primanja prosvjećenja i prosvjetljenja iz Njegovih riječi. Božje djelo ljudima omogućava aktivno ući i svoje negativne dijelove odbace pošto steknu znanje o njima. Nakon što svoje srce predaš Bogu, svaki put kad tvoj duh bude makar i ovlaš dirnut ti ćeš moći to da osjetiš i upoznat ćeš svaki dio Božjeg prosvjećenja i prosvjetljenja. Ukoliko u tome ustraješ, postepeno ćeš zakoračiti na put usavršavanja od strane Duha Svetoga. Što je tvoje srce tiše pred Bogom, to će tvoj duh biti osjetljiviji i istančaniji, više će biti u stanju da primeti kako ga Duh Sveti dodiruje, a tvoj odnos sa Bogom postat će normalniji. Normalni međuljudski odnosi uspostavljaju se na temelju okretanja srca Bogu, a ne kroz ljudski napor. Ako je Bog odsutan iz nečijeg srca, onda su odnosi te osobe s drugim ljudima ništa drugo do tjelesni odnosi. To nisu normalni odnosi, već samo požudna zadovoljstva, koja Bog mrzi i prezire. Ako kažeš da ti je duh dirnut, ali si voljan družiti se samo s ljudima koje voliš i poštuješ, a pri tom si pun predrasuda prema ljudima koji ti se ne dopadaju i odbijaš razgovarati s njima kad dođu da od tebe nešto zatraže, onda je to samo još jedan dokaz da tobom vladaju emocije i ti da uopće nemaš normalan odnos s Bogom. To pokazuje da ti pokušavaš da prevariš Boga i prikriješ vlastitu ružnoću. Ti možda možeš podijeliti nešto od svog znanja, ali ako su ti namjere pogrešne, onda je sve što radiš dobro samo prema ljudskim standardima i Bog te neće pohvaliti. Tvoji će postupci biti vođeni tvojim tijelom, a ne Božjim bremenom. Za Božju upotrebu prikladan si jedino ako si u stanju da utišaš svoje srce pred Njim i ako normalno komuniciraš sa svima koji Ga vole. Ako možeš to učiniti, onda ti, bez obzira na to kako komuniciraš s drugima, nećeš odigravati filozofiju življenja, već ćeš imati na umu Božje breme i živjeti pred Njim. Koliko je ovakvih ljudi među vama? Jesu li tvoji odnosi s drugima zaista normalni? Na kakvom su temelju oni izgrađeni? Koliko filozofija življenja nosiš u sebi? Da li si ih odbacio? Ako se tvoje srce ne može u potpunosti okrenuti Bogu, onda i nisi od Boga – potekao si od Sotone, a na kraju ćeš se Sotoni i vratiti, i ti ne zaslužuješ biti jedan od Božjih ljudi. Ove stvari moraš pažljivo razmotriti.