Kada ljudi vjeruju u Boga, ljube Ga i udovoljavaju Mu, oni se svojim srcem povezuju s Duhom Božjim i time zadobivaju Njegovo zadovoljstvo; oni se koriste svojim srcem kako bi stupili u kontakt s Božjim riječima te ih tako Njegov Duh dirne. Ako želiš živjeti normalnim duhovnim životom i uspostaviti normalan odnos s Bogom, onda Mu prvo moraš predati svoje srce. Tek nakon što umiriš svoje srce pred Njim i tvoje Mu se cijelo srce prikloni, moći ćeš postupno razviti normalan duhovni život. Ako Mu ljudi u svojoj vjeri u Boga ne predaju svoje srce, ako njihovo srce nije s Njim i ako se prema Njegovom bremenu ne odnose kao prema svojem, onda je sve što rade čin varanja Boga, a to je ono što čine religiozni ljudi i to neće dobiti Božje odobrenje. Bog od takve vrste osobe ne može ništa zadobiti; ona može poslužiti samo kao kontrast Njegovom djelu. Ti su ljudi poput ukrasa u kući Božjoj – oni su tu samo da popune broj i oni su smeće, te se Bog njima ne služi. Ne samo da nema šanse da Duh Sveti djeluje u njima, nego nema nikakve vrijednosti u njihovu usavršavanju. Takva vrsta osobe pravi je hodajući leš. Duh Sveti ne može upotrijebiti nijedan njezin dio – Sotona ju je potpuno okupirao i duboko iskvario. Bog će te ljude eliminirati. Kada se Duh Sveti danas služi ljudima, On ne upotrebljava samo njihove poželjne dijelove kako bi obavio djelo – On također usavršava i mijenja one njihove dijelove koji su nepoželjni. Ako si u stanju otvoriti svoje srce Bogu i umiriti ga pred Njim, tada ćeš imati priliku i kvalifikacije da te Duh Sveti upotrijebi te da primiš Njegovo prosvjetljenje i osvjetljenje. I više od toga, imat ćeš priliku da Duh Sveti ispravi tvoje nedostatke. Kada predaš svoje srce Bogu, s pozitivne strane, moći ćeš zadobiti dublji ulazak i dosegnuti višu razinu uvida. S negativne strane, imat ćeš veće saznanje o svojim nedostacima i manama te ćeš više žudjeti i više tražiti da udovoljiš Božjim nakanama. Nadalje, nećeš biti negativan, moći ćeš aktivno ući. To pokazuje da si ispravna osoba. Pod uvjetom da je tvoje srce umireno pred Bogom, hoćeš li dobiti odobrenje od Duha Svetog ili ne te hoćeš li ugoditi Bogu ili ne, presudno ovisi o tome možeš li aktivno ući. Kada Duh Sveti prosvjetljuje ljude i njima se služi, On ih nikada ne čini negativnima, On uvijek čini da preuzimaju inicijativu i potiče ih da teže poboljšanju. A kada On to čini, ljudi i dalje imaju svoje slabosti, ali ne žive prema njima. Oni ne odgađaju svoj životni napredak i nastavljaju tražiti da udovolje Božjim nakanama. To je standard. Ako to možeš postići, to dokazuje da si zadobio prisutnost Duha Svetoga. Ako je osoba uvijek negativna i ako, čak i nakon što primi osvjetljenje i spozna sebe, ostane negativna i pasivna te nije u stanju ustati i surađivati s Bogom, onda je primila samo Božju milost, ali nije zadobila prisutnost Duha Svetoga. Njezina negativnost znači da njezino srce nije okrenuto prema Bogu i da Duh Božji nije dirnuo njezin duh. To bi svi trebali razumjeti.

Kroz iskustvo se može uvidjeti da je umirivanje srca pred Bogom od najveće važnosti. Ono se odnosi na pitanja povezana s duhovnim životima ljudi i životnim napretkom. Tvoja težnja istini i promjena naravi urodit će plodom samo ako je tvoje srce umireno pred Bogom. To je zato što si pred Njega došao noseći breme, jer uvijek osjećaš da ti toliko toga nedostaje, da ima mnogo istina koje trebaš znati, da ima mnogo stvarnosti koju trebaš iskusiti i da bi trebao voditi računa o Božjim nakanama. Te su ti stvari uvijek na umu, čini se kao da te pritišću silom koja te ostavlja bez daha, i stoga osjećaš težinu u srcu (iako nisi u negativnom stanju). Samo je takva osoba kvalificirana da prihvati prosvjetljenje Božjih riječi i da je Duh Božji dotakne. Upravo zbog svog bremena, zbog težine u srcu i, moglo bi se reći, zbog cijene koju je platila i patnje koju je pretrpjela pred Bogom, ona prima Njegovo prosvjetljenje i osvjetljenje. Jer Bog nikome ne daje poseban tretman. On je uvijek pravedan u Svom ophođenju s ljudima, ali On također ljudima ne daje proizvoljno ili bezuvjetno. To je jedan vid Njegove pravedne naravi. U stvarnom životu većina ljudi još nije dosegla tu razinu. U najmanju ruku, njihovo se srce još nije u potpunosti okrenulo prema Bogu, tako da još uvijek nije bilo puno promjena u njihovoj život-naravi. To je zato što oni žive samo u Božjoj milosti i još nisu zadobili djelo Duha Svetoga. Kriteriji koje ljudi moraju ispuniti kako bi se Bog njima služio jesu sljedeći: njihovo srce mora biti okrenuto prema Bogu, moraju nositi breme Njegovih riječi, moraju imati srce puno žudnje i moraju imati odlučnost da tragaju za istinom. Samo ti ljudi mogu zadobiti djelo Duha Svetoga i često primati Njegovo prosvjetljenje i osvjetljenje. Ljudi kojima se Bog služi izvana izgledaju kao da nemaju razuma i kao da nemaju normalne odnose s drugima, ali govore pažljivo, pristojno, i uvijek su u stanju zadržati umireno srce pred Bogom. To je upravo ona vrsta osobe koju Duh Sveti može upotrijebiti. Čini se da ovim ljudima „bez razuma” o kojima Bog govori nedostaju normalni odnosi s drugima i oni ne mare za vanjsku ljubav ili vanjske primjene, ali kada u zajedništvu razgovaraju o duhovnim pitanjima, u stanju su otvoriti svoje srce i nesebično drugima pružiti osvjetljenje i prosvjetljenje koje su stekli iz svojih stvarnih iskustava pred Bogom. Oni time izražavaju svoju ljubav prema Bogu i udovoljavaju Njegovim nakanama. Kada ih drugi kleveću i ismijavaju, oni mogu ostati neokrznuti vanjskim ljudima, događajima ili stvarima te ostati umireni pred Bogom. Čini se kao da imaju vlastite jedinstvene uvide. Bez obzira na to što drugi ljudi rade, njihovo srce nikada ne napušta Boga. Kada drugi ljudi razgovaraju i smiju se, njihovo srce ostaje pred Bogom, oni promišljaju o Njegovoj riječi ili se tiho mole Bogu u svom srcu, tražeći Njegove želje. Ti ljudi ne pridaju važnost održavanju normalnih međuljudskih odnosa i čini se da nemaju filozofiju za ovozemaljsko ophođenje. Čine se živahnima, ljupkima i nevinima, ali posjeduju i određenu smirenost. To je obličje vrste osobe kojom se Bog služi. Stvari poput filozofija za ovozemaljsko ophođenje ili „normalni razum” jednostavno ne funkcioniraju kod ove vrste osobe. Oni su izlili cijelo svoje srce u Božju riječ i čini se da u svom srcu imaju samo Boga. To je ona vrsta osobe „bez razuma” na koju Bog misli i upravo se tom vrstom osobe Bog služi. Oznaka osobe koju Bog koristi jest: bez obzira na to kada ili gdje, njezino je srce uvijek pred Bogom, i bez obzira na to koliko raspušteni drugi mogu biti ili koliko se drugi ljudi prepuštaju požudnim željama i tijelu, srce te osobe nikada ne napušta Boga i ona ne slijedi gomilu. Samo je ova vrsta osobe prikladna za Božju uporabu i samo ovu vrstu osobe Duh Sveti usavršava. Ako to ne možeš postići, onda nisi kvalificiran da te Bog zadobije ili da te Duh Sveti usavrši.

Ako želiš uspostaviti normalan odnos s Bogom, tvoje srce mora biti okrenuto prema Njemu; s time kao temeljem, imat ćeš i normalne odnose s drugim ljudima. Ako nemaš normalan odnos s Bogom, onda bez obzira na to što činio da održiš svoje odnose s drugim ljudima, bez obzira na to koliko naporno radio ili koliko truda uložio, sve će to biti ljudska filozofija za ovozemaljsko ophođenje. Održavat ćeš svoj položaj među ljudima i zadobivati njihovu hvalu putem ljudskih gledišta i ljudske filozofije, umjesto da uspostavljaš normalne međuljudske odnose prema Božjoj riječi. Ako se ne usredotočiš na svoje odnose s drugim ljudima, već umjesto toga održavaš normalan odnos s Bogom i voljan si predati svoje srce Bogu te naučiti pokoravati Mu se, tada će i tvoji odnosi sa svim ljudima prirodno postati normalni. Ti odnosi tada neće biti izgrađeni na tijelu, već na temelju Božje ljubavi. Gotovo da nećeš imati tjelesnih interakcija s drugim ljudima, ali među vama će postojati duhovno zajedništvo, kao i međusobna ljubav, utjeha i opskrba. Sve se to čini na temelju želje da se udovolji Bogu – ti se odnosi ne održavaju putem ljudskih filozofija za ovozemaljsko ophođenje, već se prirodno stvaraju kada imaš osjećaj bremena za Boga. Oni od tebe ne zahtijevaju nikakav ljudski napor i trebaš samo postupati prema načelima Božjih riječi. Jesi li voljan voditi računa o Božjim nakanama? Jesi li voljan biti osoba koja je „bez razuma” pred Njim? Jesi li voljan potpuno predati svoje srce Bogu i zanemariti svoj položaj među drugim ljudima? Od svih ljudi s kojima stupaš u kontakt, s kim imaš najbolje odnose? S kim imaš najgore odnose? Jesu li tvoji odnosi s ljudima normalni? Odnosiš li se jednako prema svim ljudima? Održavaju li se tvoji odnosi s drugima prema tvojoj filozofiji za ovozemaljsko ophođenje ili su izgrađeni na temelju Božje ljubavi? Kada ljudi ne predaju svoje srce Bogu, njihov duh postaje trom, otupio i nesvjestan. Takvi ljudi nikada neće razumjeti Božje riječi, nikada neće imati normalan odnos s Bogom i nikada neće postići promjenu svoje naravi. Promjena nečije naravi proces je potpunog predavanja svog srca Bogu te primanja prosvjetljenja i osvjetljenja iz Njegovih riječi. Božje djelo omogućuje ljudima da aktivno ulaze i omogućuje im da odbace negativne dijelove sebe nakon što ih spoznaju. Kada predaš svoje srce Bogu, svaki ćeš put moći osjetiti kada je tvoj duh i najmanje dirnut, a ako ti Bog pruži makar i malo prosvjetljenja i osvjetljenja, moći ćeš toga biti svjestan. Ako ustraješ, postupno ćeš ući na put da te usavrši Duh Sveti. Što je tvoje srce umirenije pred Bogom, to će tvoj duh biti osjetljiviji i istančaniji, to će više moći opaziti kako ga Duh Sveti pokreće i to će tvoj odnos s Bogom postati normalniji. Normalni međuljudski odnosi uspostavljaju se na temelju okretanja nečijeg srca prema Bogu, a ne kroz ljudski trud. Ako u srcu osobe nema Boga, onda su njezini odnosi s drugim ljudima samo odnosi tijela. Oni nisu normalni, oni su prepuštanje požudnim željama, i Bog ih mrzi i gnuša ih se. Ako kažeš da je tvoj duh dirnut, ali si voljan razgovarati u zajedništvu samo s ljudima koji su ti po volji i koje visoko cijeniš, te ako si pristran i odbijaš razgovarati s ljudima koji ti nisu po volji kada dođu tražiti od tebe, to je još veći dokaz da tobom vladaju tvoji osjećaji i da uopće nemaš normalan odnos s Bogom. To pokazuje da pokušavaš nasamariti Boga i prikriti vlastitu ružnoću. Možda ćeš moći podijeliti nešto od svog znanja, ali ako su tvoje namjere pogrešne, onda je sve što činiš dobro samo prema ljudskim mjerilima i nemaš Božje odobrenje. Tvoji su postupci vođeni tvojim tijelom, a ne Božjim bremenom. Prikladan si za Božju uporabu samo ako si u stanju umiriti svoje srce pred Njim i imati normalne interakcije sa svima onima koji Ga ljube. Ako to možeš učiniti, onda bez obzira na to kako stupaš u kontakt s drugima, nećeš provoditi filozofiju za ovozemaljsko ophođenje, već ćeš voditi računa o Božjem bremenu i živjeti pred Njim. Koliko je takvih ljudi među vama? Jesu li tvoji odnosi s drugima doista normalni? Na kojem su temelju izgrađeni? Koliko filozofija za ovozemaljsko ophođenje postoji u tebi? Jesi li ih odbacio? Ako se tvoje srce ne može u potpunosti okrenuti prema Bogu, onda te Bog nije izabrao – došao si od Sotone, na kraju ćeš se vratiti Sotoni i ne zaslužuješ biti jedan od Božjih ljudi. Moraš pažljivo ispitati te stvari.