Zašto točno vjeruješ u Boga? Većina ljudi je i dalje zbunjena u vezi s ovim pitanjem i uvijek ima dva potpuno različita gledišta o praktičnom Bogu i o Bogu na nebu. To pokazuje da čovjek vjeruje u Boga ne kako bi Mu se pokorio, već kako bi od toga imao neke koristi ili izbjegao patnju koju sa sobom donosi nesreća; jedino je tada donekle pokoran. Ovakva je vrsta pokornosti uvjetna – njegovi osobni izgledi preduvjet su za njegovu pokornost; pokorava se zato što nema drugog izbora. Dakle, zašto točno vjeruješ u Boga? Ako je to isključivo radi tvojih budućih izgleda i tvoje sudbine, onda bi ti bilo bolje da ne vjeruješ u Njega. Takvo vjerovanje je pravljenje budale od sebe, tješenje samoga sebe i divljenje samome sebi. Ako tvoja vjera nije izgrađena na pokornosti Bogu, na kraju ćeš biti kažnjen za to što Mu se suprotstavljaš. Svi oni koji u svojoj vjeri ne traže pokornost Bogu jesu ljudi koji Mu se suprotstavljaju. Bog zahtijeva da čovjek traga za istinom, da bude žedan Njegovih riječi, da jede i pije Njegove riječi i da ih provodi u djelo kako bi postigao pokornost Bogu. Ako je to tvoja prava namjera, Bog će te zasigurno uzvisiti i biti milostiv prema tebi. U to nema nikakve sumnje i to se nikada neće promijeniti. Ako tvoja namjera nije pokoriti se Bogu, već imaš neke druge ciljeve, onda će sve što govoriš i činiš – čak i tvoje molitve pred Bogom, pa i korak dalje, svaki tvoj pokret – biti u suprotnosti s Njim. Čak i ako su tvoje riječi nježne i ako si blage naravi, čak i ako se svaki tvoj pokret i izraz drugima čini primjerenim, kao da si pokorna osoba, kad su u pitanju tvoje namjere i tvoja gledišta o vjeri u Boga, svaki tvoj postupak je u suprotnosti s Bogom, to je činjenje zla. Ljudi koji su naizgled poslušni kao ovce, ali u srcu gaje zle namjere, vukovi su u janjećoj koži i izravno čine prijestup protiv Boga. Bog neće poštedjeti nijednog od njih, a Duh Sveti razotkrit će ih sve do jednog. Svi će vidjeti da će Duh Sveti zasigurno s prezirom odbaciti svakog od tih licemjera. Ne budi nestrpljiv: Bog će se sa svima redom obračunati i uništiti ih.

Ako nisi u stanju prihvatiti novo svjetlo od Boga i ne tragaš kada ne možeš jasno vidjeti što Bog danas čini te sumnjaš u to, donosiš sud o tome ili to ispituješ i analiziraš, onda nisi netko tko ima namjeru pokoriti se Bogu. Ako, kada se pojavi sadašnje svjetlo, i dalje cijeniš jučerašnje svjetlo i suprotstavljaš se Božjem novom djelu, tada nisi ništa drugo nego apsurdna osoba, ti si jedan od onih koji se namjerno suprotstavljaju Bogu. Ključ pokoravanja Bogu jest prihvaćanje najnovijeg svjetla te sposobnost da se ono prihvati i provede u djelo. Samo to je prava pokornost. Oni koji nemaju odlučnosti čeznuti za Bogom nesposobni su svjesno Mu se pokoriti i mogu se samo suprotstavljati Bogu kao rezultat svojeg zadovoljstva zatečenim stanjem. Čovjek se ne može pokoriti Bogu jer je opsjednut onim što je bilo prije. Stvari koje su bile prije stvorile su u čovjeku svakojake predodžbe i razne uobrazilje o Bogu te su postale slika boga u njegovom umu. Stoga, ono u što on vjeruje jesu vlastite predodžbe i mjerila njegove mašte. Ako Boga koji danas vrši praktično djelo uspoređuješ s bogom vlastite mašte, tada tvoja vjera dolazi od Sotone i temelji se na tvojim sklonostima, Bog ne želi takvu vrstu vjere. Bez obzira na njihove visoke kvalifikacije i bez obzira na njihovo ulaganje, čak i ako su uložili dugogodišnji trud radeći za Njega i otišli tako daleko da postanu mučenici, Bog ne odobrava nikoga s takvom vjerom. On im samo udjeljuje malo milosti i dopušta im da uživaju u njoj neko vrijeme. Takvi ljudi nisu sposobni provesti istinu u djelo. Duh Sveti ne djeluje na njih i Bog će ih redom eliminirati. I mladi i stari, oni koji se u svojoj vjeri ne pokoravaju Bogu i imaju pogrešne namjere jesu oni koji se suprotstavljaju i prekidaju Njegovo djelo i takve će ljude Bog bez sumnje eliminirati. Oni koji nemaju ni najmanje pokornosti Bogu, koji samo priznaju Njegovo ime i imaju neki osjećaj Božje pristupačnosti i divote, a ipak ne slijede stope Duha Svetoga i ne pokoravaju se sadašnjem djelu i riječima Duha Svetoga, takvi ljudi žive usred Božje milosti i ne mogu biti zadobiveni niti ih Bog može usavršiti. Bog usavršava ljude putem njihove pokornosti, njihovim jedenjem, pijenjem i uživanjem Božjih riječi, te patnjom i oplemenjivanjem u njihovim životima. Samo takvom vjerom ljudske se naravi mogu promijeniti i samo tada oni mogu posjedovati pravu spoznaju Boga. Ne biti zadovoljan životom usred Božje milosti, aktivno čeznuti i tragati za istinom, te težiti tome da budeš zadobiven, to znači svjesno se pokoriti Bogu i to je upravo ona vrsta vjere koju On želi. Ljudi koji ne čine ništa više od uživanja u Božjoj milosti ne mogu biti usavršeni ni promijenjeni; oni mogu posjedovati samo površnu pokornost, pobožnost, ljubav i strpljenje. Oni koji samo uživaju u Božjoj milosti ne mogu istinski spoznati Boga, a čak i kada Ga spoznaju, njihova je spoznaja površna i govore stvari poput „Bog ljubi čovjeka” ili „Bog ima milosrđa prema čovjeku”. To ne predstavlja život čovjeka i ne znači da ljudi uistinu poznaju Boga. Ako se ljudi kada ih Božje riječi oplemene ili kada ih zadese Njegove kušnje, ne mogu pokoriti Bogu, nego umjesto toga postanu sumnjičavi, pa čak i padnu, tada oni nisu ni najmanje pokorni. U njima postoje mnoga pravila i ograničenja o vjeri u Boga, pa čak i dugogodišnje iskustvo koje su stekli višegodišnjom vjerom ili razni propisi koji uzimaju Bibliju kao svoje načelo. Bi li se takvi ljudi mogli pokoriti Bogu? Ti su ljudi puni ljudskih stvari. Kako bi se mogli pokoriti Bogu? Njihova se „pokornost” temelji na njihovim osobnim sklonostima. Bi li Bog želio takvu pokornost? To je pridržavanje propisa, a ne pokornost Bogu; to je zadovoljavanje i umirivanje njih samih. Ako kažeš da je to pokornost Bogu, ne huliš li na Njega? Ti si egipatski faraon. Činiš zlo i izričito se angažiraš u suprotstavljanju Bogu. Je li to način na koji Bog želi da služiš? Najbolje bi ti bilo da se požuriš pokajati i pokušaš steći malo samosvijesti. U protivnom, bolje bi ti bilo da odeš kući; to bi ti donijelo više koristi nego tvoje „služenje Bogu”. Ne bi prekidao i ometao; znao bi svoje mjesto i dobro bi živio. Ne bi li to bilo bolje? I ne bi se suprotstavljao Bogu i bio kažnjen!