Ljudskom je rodu bilo potrebno desetine tisuća godina povijesti da bi dospio do trenutka u kojem se sad nalazi, a opet, ljudski rod koji sam Ja stvorio na početku odavno je potonuo u izopačenost. Ljudski rod više nije ljudski rod koji Ja želim, te stoga u Mojim očima ljudi više ne zaslužuju da se nazivaju čovječanstvom. Prije bi se moglo reći da su oni ološ čovječanstva, koji je Sotona zarobio, raspali hodajući leševi u koje se Sotona nastanio i u koje se Sotona zaodijeva. Ljudi nemaju vjere u Moje postojanje, niti se raduju Mojemu dolasku. Čovječanstvo tek bezvoljno odgovara na Moje zahtjeve, privremeno im se pokoravajući, bez da pritom iskreno dijele sa Mnom radosti i tuge iz svojih života. Budući da Me ljudi smatraju nedokučivim, upućuju Mi bezvoljne osmijehe, ponašaju se ulizički prema onima koji imaju moć, jer ljudi ovoga doba nemaju spoznaju o Mojemu djelovanju, a kamoli o Mojoj volji. Bit ću iskren prema vama: kada dođe dan, patnje onih koji Me štuju bit će lakše podnesene nego vaše. Stupanj vaše vjere u Mene ne nadmašuje stupanj Jobove vjere – čak i vjera židovskih farizeja nadilazi vaše vjerovanje – i stoga, na dan spuštanja ognja, vaša će patnja biti mnogo gora od one koju su pretrpjeli farizeji kad ih je Isus prekorio, gora od one koju je pretrpjelo 250 vođa koji su se suprotstavili Mojsiju, i gora od patnje Sodome u vrelom plamenu vlastitog uništenja. Kada je Mojsije udario u kamen, i kada je voda koju je podario Jahve pokuljala, to se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je David svirao liru u Moju čast, u čast Jahve – srca ispunjenog radošću – to se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je Job izgubio svoju stoku koja je prekrivala planine i donosila mu neslućeno bogatstvo, a njegovo tijelo prekrili bolni čirevi, to se dogodilo zbog njegove vjere. Kada je začuo Moj glas, glas Jahve, i vidio Moju Slavu, slavu Jahvinu, to se dogodilo zbog njegove vjere. To što je Petar mogao slijediti Isusa Krista, dogodilo se zahvaljujući njegovoj vjeri. To što je mogao biti prikovan za križ Mene radi i slavno svjedočiti, također se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je Ivan vidio sliku Sina čovječjeg u svoj Njegovoj slavi, to se dogodilo zbog njegove vjere. Kada je imao viziju posljednjih dana, to se naročito dogodilo zbog njegove vjere. Razlog zbog kojega je takozvano mnoštvo neznabožaca ugledalo Moje otkrivenje i tako spoznalo da sam se u čovječjem obliku vratio da nastavim Svoje djelo među ljudima, također leži u njihovoj vjeri. Svi oni koje su Moje oštre riječi zgromile, ali su im istovremeno pružile i utjehu, riječi zbog kojih su spašeni – zar se i njima to nije dogodilo zbog njihove vjere? Oni koji vjeruju u Mene, ali koji svejedno trpe nevolje, zar nije i njih svijet odbacio? Oni koji žive izvan Mojega svijeta, bježeći tako od patnje kušnji, zar svi oni ne lutaju svijetom? Oni su nalik jesenjem lišću koje leprša posvuda, bez odmorišta i bez riječi Moje utjehe. Iako ih Moja grdnja i pročišćenje ne prate, zar oni nisu poput prosjaka koji idu od mjesta do mjesta, lutajući ulicama izvan kraljevstva nebeskog? Zar je svijet zaista mjesto vašeg odmora? Možete li zaista, izbjegavajući Moju grdnju, izvojevati makar najbljeđi osmijeh zahvalnosti od svijeta? Možete li zaista iskoristiti trenutačni užitak da popunite praznine u svojim srcima, praznine koje nije moguće sakriti? Možda možete prevariti sve u svojoj obitelji, ali Mene nikada ne možete prevariti. Budući da je vaša vjera i odveć oskudna, vi i dalje, do dana današnjega, nemate moć otkriti užitke koje život nudi. Pozivam vas: bolje je da iskreno provedete polovinu svojega života Mene radi, nego da čitav život provedete u osrednjosti baveći se tijelom, trpeći svu tu patnju koju čovjek jedva može podnijeti. S kojim ciljem njegujete sebe toliko i bježite od Moje grdnje? S kojim se ciljem krijete od Moje trenutačne grdnje, samo kako biste proveli vječnost u sramoti, vječnost prepunu grdnje? Ja, zapravo, nikoga ne podčinjavam Svojoj volji. Ako je netko istinski voljan da se preda svim Mojim planovima, ja se prema njima neću odnositi loše. Međutim, zahtijevam da svi ljudi vjeruju u Mene, isto kao što je Job vjerovao u Mene, Jahvu. Ako je vaša vjera veća od Tomine, onda će vaša vjera zadobiti Moju pohvalu, u svojoj odanosti ćete pronaći Moje blagostanje i zasigurno ćete otkriti Moju slavu u svojim danima. Međutim, ljudi koji vjeruju u današnji svijet i đavla otvrdnutih su srdaca, jednako kao i mase u gradu Sodomi, kojima vjetar nanosi pijesak u oči, a đavao im puni usta svojim ponudama, čije je zamućene umove odavno zaposjeo Zli koji je prisvojio svijet. Skoro sve njihove misli potpuno je zarobio đavao iz drevnih vremena. I tako je vjera ljudskog roda prohujala s vihorom te oni više ne mogu niti primijetiti Moje djelo. Sve što mogu jest da izvedu slabašan pokušaj da površno dokuče Moje djelo ili da ga ugrubo analiziraju, jer su odavno zaposjednuti Sotononim otrovom.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Što znači biti stvarna osoba.