U usporedbi s prethodnim dobima, Božje djelo u Doba kraljevstva je praktičnije, usmjerenije na čovjekovu bit i promjene u njegovoj naravi te sposobnije svjedočiti o Samom Bogu svima onima koji Ga slijede. Drugim riječima, Bog se, kako djeluje u Doba kraljevstva, čovjeku pokazuje više nego ikad prije, što znači da su vizije koje čovjek treba poznavati uzvišenije nego u bilo kojem prethodnom dobu. Budući da je Božje djelo među ljudima zakoračilo na nepoznati teren, vizije koje čovjek upoznaje u Doba kraljevstva sada su najviše u usporedbi s čitavim djelom upravljanja. Božje djelo zakoračilo je na nepoznati teren, stoga su vizije koje čovjek treba spoznati postale najviše od svih vizija, a i posljedična čovjekova praksa također je uzvišenija nego u bilo kojem prethodnom dobu jer se ljudska praksa mijenja ukorak s vizijama, a savršenstvo vizija ujedno označava i savršenstvo zahtjeva prema čovjeku. Onog trenutka kad cjelokupno Božje upravljanje zastane, prestaje i ljudska praksa, a čovjek bez Božjeg djela neće imati izbora nego se pridržavati doktrina iz prošlih vremena jer inače naprosto neće imati kuda krenuti. Bez novih vizija neće biti nove čovjekove prakse; bez cjelovitih vizija neće biti ni savršene čovjekove prakse; bez uzvišenih vizija neće biti ni čovjekove uzvišene prakse. Čovjekova praksa mijenja se ukorak s Božjim stopama, a jednako tako i čovjekovo znanje i iskustvo mijenjaju se zajedno s Božjim djelom. Koliko god bio sposoban, čovjek je ipak neodvojiv od Boga, i ako bi Bog makar samo na tren prestao djelovati, čovjek bi odmah umro od Njegova gnjeva. Čovjek se nema čime pohvaliti jer, koliko god njegovo sadašnje znanje bilo veliko i koliko god njegovo iskustvo bilo duboko, on je neodvojiv od Božjeg djela – jer su čovjekova praksa i ono čemu treba težiti u svojoj vjeri u Boga neodvojivi od vizija. U svakom trenutku Božjeg djela postoje vizije koje bi čovjek trebao poznavati, a u skladu s njima pred čovjeka se postavljaju odgovarajući zahtjevi. Bez tih vizija kao temelja čovjek naprosto ne bi mogao praktično djelovati niti bi mogao nepokolebljivo slijediti Boga. Ako čovjek ne poznaje Boga ili ne razumije Božju volju, onda je sve što čini uzaludno i ne može biti odobreno od Boga. Koliko god čovjekovi talenti bili brojni, on je ipak neodvojiv od Božjeg djela i od Božjeg vodstva. Koliko god čovjekovi postupci bili dobri i koliko god bili brojni, ipak ne mogu zamijeniti Božje djelo. Stoga se čovjekova praksa ni pod kojim okolnostima ne može odvojiti od vizija. Oni koji ne prihvaćaju nove vizije nemaju ni novu praksu. Njihova praksa nema nikakve veze s istinom jer se pridržavaju doktrine i drže se mrtvog zakona. Oni uopće nemaju nove vizije i kao rezultat toga ništa iz novog doba ne provode u djelo. Izgubili su vizije, a time su izgubili i djelo Duha Svetoga i izgubili su istinu. Oni koji u sebi nemaju istine čeda su apsurda, oni su oličenje Sotone. Kakva god bila, osoba ne može živjeti bez vizija Božjeg djela i ne može živjeti lišena prisutnosti Duha Svetoga. Čim izgubi vizije, čovjek istog trenutka silazi u podzemlje i živi u tami. Ljudi bez vizija su oni koji bezumno slijede Boga, koji su lišeni djela Duha Svetoga i koji žive u paklu. Takvi ljudi ne teže istini, već, naprotiv, Božje ime nose kao plakat. Oni koji ne poznaju djelo Duha Svetoga, koji ne poznaju utjelovljenog Boga i koji ne poznaju tri faze cjelovitog Božjeg upravljanja – to su ljudi koji ne poznaju vizije, stoga ne posjeduju ni istinu. A nisu li svi oni koji ne posjeduju istinu zlotvori? Oni koji su voljni istinu provesti u djelo, koji su spremni težiti spoznaji Boga i koji istinski surađuju s Bogom jesu ljudi kojima vizije predstavljaju temelj. Bog ih priznaje jer surađuju s Njim, a upravo je ta suradnja ono što čovjek treba provesti u djelo.

– Riječ. Svezak 1.: Božja pojava i djelo. Božje djelo i čovjekova praksa.