8. poglavlje
Kad Moja otkrivenja dostignu vrhunac, a Moj sud dođe kraju, bit će to trenutak kad će sav Moj narod biti otkriven i upotpunjen. Putujem u sve krajeve svemira svijeta u stalnoj potrazi za onima koji su u skladu s Mojim namjerama i prikladni za Moju upotrebu. Tko može ustati i surađivati sa Mnom? Ljudska je ljubav prema Meni oskudna, a njihova vjera u Mene također je žalosno mala. Da glavninu Svojih riječi nisam usmjerio na slabosti ljudi, oni bi se hvalisali i pretjerivali, razmećući se i smišljajući bombastične teorije, kao da su svemudri i sveznajući u pogledu zemaljskih stvari. Od onih koji su Mi u prošlosti bili „posvećeni” i od onih koji danas „stoje čvrsto” preda Mnom, tko se još usuđuje govoriti hvalisavo? Tko nije potajno oduševljen vlastitim izgledima? Kad ljude nisam izravno razotkrivao, već se nisu imali gdje sakriti i mučio ih je stid. Što bi tek bilo da sam govorio na drugačiji način? Ljudi bi imali još veći osjećaj duga, vjerovali bi da ih ništa ne može izliječiti i svi bi bili čvrsto okovani svojom negativnošću. Kad ljudi izgube nadu, službeno se oglašava pozdrav kraljevstvu, što je, kako su ljudi govorili, „vrijeme kad počinje djelovati sedmerostruko pojačani Duh”. Drugim riječima, tada službeno počinje život kraljevstva na zemlji; tada Moje božanstvo istupa kako bi izravno djelovalo (bez ikakve mentalne „obrade”). Svi ljudi grozničavo jure uokolo, kao da su oživljeni ili probuđeni iz sna, a nakon što se probude, neočekivano se nađu u takvim okolnostima – to je nešto što ih doista zapanjuje. U prošlosti sam mnogo govorio o izgradnji crkve; obznanio sam mnoga otajstva, ali kad je to djelo dostiglo vrhunac, naglo se završilo. Međutim, izgradnja kraljevstva je drugačija. Tek kad rat u duhovnom svijetu dostigne završnu fazu, iznova ću započeti Svoje djelo na zemlji. To jest, tek kad su svi ljudi na rubu povlačenja, Ja službeno započinjem i podižem Svoje novo djelo. Razlika između izgradnje kraljevstva i izgradnje crkve jest u tome što sam u izgradnji crkve djelovao kroz ljudskost kojom je upravljalo božanstvo; izravno sam orezao staru ljudsku prirodu, izravno razotkrivajući njihovo ružno ja i otkrivajući njihovu suštinu, kako bi na tom temelju spoznali sebe, te tako bili uvjereni u svom srcu i u svojim riječima. U izgradnji kraljevstva djelujem izravno kroz Svoje božanstvo i dopuštam svim ljudima da spoznaju ono što Ja imam i što jesam na temelju njihovog znanja o Mojim riječima, konačno im dopuštajući da steknu znanje o Meni u tijelu. Time se završava težnja cijelog čovječanstva za nejasnim bogom, i tako oni prestaju čuvati mjesto u svom srcu za „Boga na nebu”; to jest, učinit ću da čovječanstvo spozna djela koja obavljam dok sam utjelovljen, i tako ću zaključiti eru u kojoj sam na zemlji.
Izgradnja kraljevstva usmjerena je izravno na duhovni svijet. Odnosno, stanje borbe u duhovnom svijetu otkriva se neposredno među cijelim Mojim narodom i to je dovoljno da se pokaže da je, ne samo unutar crkve, već još i više u Doba kraljevstva, svaka osoba neprekidno u ratu. Iako postoje u fizičkim tijelima, duhovni svijet otkriva se izravno i oni dolaze u dodir sa životom duhovnog svijeta. Dakle, kad Mi počnete biti posvećeni, morate se dobro pripremiti za sljedeći dio Mojega djela. Trebali biste predati cijelo svoje srce; tek tada možete zadovoljiti Moje srce. Nije me briga za ono što se prije događalo u crkvi; danas je to u kraljevstvu. U Mojem planu Sotona sve vrijeme vreba iza svakog koraka i kao kontrast Mojoj mudrosti uvijek je pokušavao pronaći načine i sredstva da osujeti Moj prvotni plan. Ipak, bih li Ja mogao podleći njegovim spletkama? Ima li ičega na nebu i na zemlji što ne djeluje kao Moj uslužni predmet? Bi li Sotonine spletke mogle biti izuzetak? Upravo tu nastupa Moja mudrost; baš je to ono čudesno u Mojim djelima i to je načelo djelovanja čitavog Mojega plana upravljanja. U eri izgradnje kraljevstva još uvijek ne izbjegavam Sotonine spletke, već nastavljam obavljati djelo koje moram. Među svemirom i svim stvarima za Svoj kontrast odabrao sam djela Sotone. Nije li to očitovanje Moje mudrosti? Nije li upravo to ono što je čudesno u Mojem djelu? U trenutku ulaska u Doba kraljevstva sva stvorenja na nebu i pod nebom potpuno su preobražena, raduju se i likuju. Jeste li vi imalo drugačiji? U čijem srcu nema medne slasti? Čije srce nije preplavljeno radošću? Čije ruke i stopala ne plešu s oduševljenjem? Čija usta ne izgovaraju riječi hvale?
Shvaćate li ciljeve i podrijetlo svega o čemu sam prethodno govorio i raspravljao ili ne? Da ovo ne pitam, većina bi ljudi vjerovala da samo pričam o svemu i svačemu i ne bi mogli dokučiti podrijetlo Mojih riječi. Ako o njima pažljivo razmislite, spoznat ćete njihovu važnost. Trebao bi ih pažljivo pročitati: koje ti od Mojih riječi ne idu u korist? Koje nemaju cilj potaknuti razvoj tvojega života? Koje ne govore o stvarnosti duhovnog svijeta? Većina ljudi vjeruje da u Mojim riječima nema mnogo smisla, da im nedostaje objašnjenje i tumačenje. Jesu li Moje riječi zaista toliko apstraktne i nedokučive? Pokoravate li se vi iskreno Mojim riječima? Prihvaćate li iskreno Moje riječi? Ne odnosite li se prema njima kao prema igračkama? Ne koristiš li ih kao odjeću da prikriješ svoj ružni izgled? U ovom golemom svijetu, tko je osobno prihvatio Moje ispitivanje? Tko je osobno čuo riječi Mojega Duha? Toliko ljudi pipa i traži u tami; toliko ih moli usred nevolje; toliko ih, gladnih i promrzlih, traži oslonac; i toliko ih je sputano od Sotone; a ipak toliko ih ne zna kamo bi se okrenulo, toliko njih Me izdaje usred svoje sreće, toliko ih je nezahvalno, i toliko ih je posvećeno Sotoninim spletkama. Tko je među vama Job? Tko je Petar? Zašto sam više puta spominjao Joba? Zašto sam toliko puta naveo Petra? Jeste li ikad dokučili koje su Moje nade za vas? Više vremena trebali biste provoditi razmišljajući o takvim stvarima.
Petar Mi je godinama bio odan, a nikad nije gunđao niti se u srcu žalio; čak mu ni Job nije bio ravan, a kroz povijest nijedan svetac nije bio ravan Petru. On ne samo da je tragao da Me spozna, već Me i spoznao u vrijeme kad je Sotona izvodio svoje lukave smicalice. To je Petra navelo da Mi godinama služi u skladu s Mojim namjerama i stoga ga Sotona nikada nije iskorištavao. Petar je izvukao pouke iz Jobove vjere, ali je također jasno uočio Jobove mane. Iako je Job imao ogromnu vjeru, nedostajalo mu je znanje o stvarima u duhovnom svijetu, pa je izgovorio mnoge riječi koje nisu odgovarale stvarnosti. To pokazuje da je Jobovo znanje bilo plitko i nije se moglo usavršiti. Stoga se Petar uvijek usredotočavao na stjecanje osjećaja duha i uvijek je obraćao pažnju na „promatranje” pokretačkih sila duhovnog svijeta. Posljedično, ne samo da je mogao dokučiti neke Moje namjere, već je imao i nešto znanja o Sotoninim lukavim smicalicama. Zbog toga Me postupno spoznao više od bilo koga drugoga kroz povijest.
Iz Petrova iskustva nije teško vidjeti da, ako Me ljudi žele spoznati, moraju se usredotočiti na pažljivo razmatranje u duhu. Ne tražim od tebe da Mi „posvetiš” određenu količinu izvana; to je sporedno. Ako Me ne poznaješ, onda su sva vjera, ljubav i odanost o kojima govoriš samo iluzije i magla, i sigurno ćeš postati netko tko se preda Mnom razmeće riječima, ali ne poznaje sebe. Kao takav, ponovno ćeš biti uhvaćen u Sotoninu zamku i nećeš se moći izvući; postat ćeš sin propasti i onaj koji će propasti. Međutim, ako se prema Mojim riječima odnosiš ravnodušno, onda Mi se nesumnjivo opireš. To je činjenica. Dobro bi bilo da kroz vrata duhovnog kraljevstva pogledaš mnoge i raznolike duhove koje sam izgrdio – za kojeg od njih to nije bio rezultat njihovog negativnog i ravnodušnog odnosa prema Mojim riječima i njihovog neprihvaćanja istih? Koji od njih nije bio ciničan prema Mojim riječima? Koji od njih nije pokušavao pronaći manu Mojim riječima? Koji od njih nije koristio Moje riječi kao „obrambeno oružje” kojim bi „zaštitio” sebe? Nisu težili spoznaji o Meni kroz Moje riječi, već su ih samo koristili i igrali se njima kao da su igračke. Zar Mi se tako nisu izravno opirali? Tko su Moje riječi? Tko je Moj Duh? Toliko sam vam puta postavio takva pitanja, ali jeste li o njima ikad stekli veći i jasan uvid? Jeste li ih ikada doista iskusili? Još jednom vas podsjećam: ako ne poznajete Moje riječi, ne prihvaćate ih niti ih provodite u djelo, onda ćete neminovno postati predmet Moje grdnje! Zasigurno ćete postati Sotonine žrtve!
29. veljače 1992.