Dok ga je Bog grdio, Petar se ovako molio: „O, Bože! Moje je tijelo neposlušno, a Ti me grdiš i sudiš mi. Radujem se Tvojoj grdnji i sudu, a čak i ako me ne želiš, u Tvojem sudu vidim Tvoju svetu i pravednu narav. Dok mi sudiš tako da i drugi u Tvojem sudu mogu vidjeti Tvoju pravednu narav, osjećam se zadovoljno. Ako može izraziti Tvoju narav i svim stvorenjima omogućiti da uvide Tvoju pravednu narav te ako moju ljubav prema Tebi može učiniti čišćom kako bih mogao postići izgled pravednika, tada je Tvoj sud dobar jer takva je blažena volja Tvoja. Znam da u meni još ima mnogo toga buntovnog i da još uvijek nisam dostojan stupiti pred Tebe. Želim da mi još više sudiš, bilo neprijateljskim okruženjem ili velikom patnjom; što god Ti činio, meni je dragocjeno. Tvoja je ljubav tako duboka, a ja sam se spreman bez najmanjeg pogovora prepustiti Tvojoj milosti”. To je Petar spoznao nakon što je iskusio Božje djelo, a to je ujedno i svjedočanstvo njegove ljubavi prema Bogu. Vi ste danas već osvojeni – ali, kako se to osvajanje izražava u vama? Neki kažu: „Moje je osvajanje najviša milost i uzvišenost Božja. Tek sad shvaćam koliko je ljudski život šupalj i beznačajan. Čovjek život provodi užurbano, rađajući i odgajajući generaciju za generacijom djece, a naposljetku ostane bez ičega. Tek sam danas, nakon što me Bog osvojio, uvidio da ne vrijedi tako živjeti; takav je život doista besmislen. Bolje mi je umrijeti i svršiti s tim!” Može li Bog zadobiti takve ljude koje je osvojio? Mogu li oni postati primjeri i uzori? Takvi su ljudi školski primjer pasivnosti. Nemaju nikakvih težnji i ne trude se poboljšati. Iako se ubrajaju među osvojene, takvi pasivni ljudi ne mogu biti usavršeni. Pred kraj života, nakon što je bio usavršen, Petar je rekao: „O, Bože! Kad bih poživio još koju godinu, poželio bih dostići čišću i dublju ljubav prema Tebi”. Neposredno prije nego što je raspet, u srcu se molio: „O, Bože! Sad je došlo Tvoje vrijeme; nastupio je trenutak koji si mi pripremio. Radi Tebe moram biti raspet, o Tebi moram svjedočiti i nadam se da moja ljubav može udovoljiti Tvojim zahtjevima i postati čišćom. Danas me tješi i smiruje što mogu umrijeti za Tebe i radi Tebe biti raspet jer mi ništa ne pruža veće zadovoljstvo od mogućnosti da radi Tebe budem raspet i udovoljim Tvojim željama, od toga da Ti se mogu predati i ponuditi Ti svoj život. O, Bože! Tako si divan! Kad bi mi dopustio živjeti, bio bih još spremniji voljeti Te. Voljet ću Te dok sam živ. Želim Te još više voljeti. Ti mi sudiš, grdiš me i iskušavaš zato što nisam pravedan i zato što sam zgriješio. I Tvoja pravedna narav postaje mi očiglednija. To je za mene blagoslov jer Te mogu još više voljeti i spreman sam tako Te voljeti čak i ako Ti mene ne voliš. Spreman sam uvidjeti Tvoju pravednu narav jer sam zbog toga sposobniji proživjeti smisleniji život. Osjećam da je moj život sada smisleniji jer sam raspet radi Tebe, a umrijeti za Tebe ima smisla. Međutim, još uvijek nisam zadovoljan jer premalo znam o Tebi, znam da ne mogu u potpunosti ispuniti Tvoje želje i premalo sam Ti uzvratio. U životu Ti se nisam mogao u potpunosti vratiti; daleko sam od toga. Dok se osvrćem u ovom trenutku, osjećam toliki dug prema Tebi, a samo mi je ovaj trenutak preostao da Ti nadoknadim za sve svoje pogreške i svu ljubav koju Ti nisam uzvratio”.

Čovjek mora težiti smislenom životu i ne bi se trebao zadovoljavati trenutnim okolnostima. Da bi proživio Petrov lik, mora posjedovati Petrovo znanje i iskustva. Čovjek mora težiti uzvišenijim i dubljim stvarima. Mora težiti snažnijoj, čišćoj ljubavi prema Bogu i životu koji ima vrijednost i smisao. Jedino je to život; tek tada će čovjek biti isti kao Petar. Moraš se usredotočiti na proaktivnu težnju ulasku na pozitivnu stranu i ne smiješ si dopustiti da se pokorno unazadiš radi trenutne udobnosti, a zanemariš dublje, konkretnije i praktičnije istine. Tvoja ljubav mora biti praktična i moraš pronaći načine da se oslobodiš tog izopačenog, bezbrižnog života, koji se ne razlikuje od životinjskog. Moraš proživjeti život pun smisla i vrijednosti, ne smiješ se zavaravati ili na svoj život gledati kao na igračku s kojom se možeš igrati. Za svakoga tko teži ljubavi prema Bogu ne postoje nedostižne istine i ne postoji pravda radi koje ne može biti postojan. Kako bi trebao proživjeti svoj život? Kako bi trebao voljeti Boga i tom ljubavlju udovoljiti Njegovoj želji? Od toga nema važnije stvari u tvojem životu. Prije svega, moraš imati takve težnje i upornost i ne bi trebao nalikovati beskičmenjacima i slabićima. Moraš naučiti kako iskusiti smislen život i smislene istine, a u tom smislu ne bi se trebao površno odnositi prema sebi. Život će prohujati kraj tebe, a da ti toga nećeš biti ni svjestan; hoćeš li nakon toga imati još koju priliku voljeti Boga? Može li čovjek voljeti Boga nakon smrti? Moraš imati iste težnje i istu savjest kao Petar; tvoj život mora biti smislen i ne smiješ se poigravati sa sobom. Kao ljudsko biće i osoba koja traga za Bogom, moraš moći pažljivo razmisliti o svojem stavu prema životu, o tome kako sebe ponuditi Bogu, kako da tvoja vjera u Boga bude smislenija i kako da, s obzirom na to da Ga voliš, tvoja ljubav prema Bogu bude čišća, ljepša i bolja. Danas se ne možeš zadovoljiti jedino time što si osvojen, već moraš razmišljati i o putu kojim ćeš ubuduće hodati. Moraš imati težnje i hrabrosti da budeš usavršen i ne bi se uvijek trebao smatrati nesposobnim. Ima li istina svoje miljenike? Može li se istina namjerno suprotstaviti ljudima? Ako tragaš za istinom, može li te ona nadvladati? Ako se čvrsto zalažeš za pravdu, hoće li te ona srušiti? Ako uistinu težiš traganju za životom, može li te život izbjegavati? Ako nemaš istine, to nije zato što se istina oglušuje o tebe, već zato što se ti kloniš nje. Ako se ne možeš čvrsto zauzeti za pravdu, to nije zato što s pravdom nešto nije u redu, već zato što smatraš da ona ne odgovara činjenicama. Ako nisi pronašao život ni nakon dugogodišnjeg traganja za njim, to nije zato što je život nesavjestan prema tebi, već zato što ti prema njemu nisi savjestan i otjerao si ga od sebe. Ako živiš u svjetlosti, a nisi u stanju tu svjetlost zadobiti, to nije zato što te ta svjetlost ne može obasjati, već zato što nisi ni obratio pažnju na njezino postojanje i stoga te ona tiho napustila. Ako ni za čim ne tragaš, onda se samo može reći da si bezvrijedno smeće, u tebi nema životne hrabrosti i nemaš duha oduprijeti se silama tame. Suviše si slab! Ne možeš pobjeći silama Sotone koje te opsjedaju i spreman si samo živjeti ovim zaštićenim i sigurnim životom te umrijeti u neznanju. Ono što bi trebao postići jest težnja da budeš osvojen; to je tvoja sveta dužnost. Ako se zadovoljavaš time što si osvojen, onda tjeraš svjetlost od sebe. Zarad istine moraš otrpjeti teškoće, moraš se predati istini, radi istine moraš podnositi poniženje, a da bi zadobio više istine, moraš se podvrgnuti većoj patnji. To je ono što bi trebao učiniti. Ne smiješ odbaciti istinu zarad mirnog obiteljskog života i ne smiješ izgubiti dostojanstvo i integritet u životu zarad trenutnog užitka. Trebao bi težiti svemu što je lijepo i dobro i tragati za smislenijim životnim putem. Ako živiš tako prizemnim životom i ne težiš nikakvim ciljevima, zar tako ne tratiš svoj život? Što možeš dobiti od takvog života? Trebao bi se odreći svih tjelesnih užitaka radi jedne istine, a ne odbaciti sve istine zbog sićušnog užitka. Takvi ljudi nemaju ni integritet ni dostojanstvo; njihovo je postojanje lišeno smisla!

Bog čovjeka grdi i sudi mu jer Njegovo djelo to zahtijeva i, štoviše, zato što je to čovjeku potrebno. Čovjek treba biti izložen grdnji i sudu i tek tada može postići ljubav prema Bogu. Danas ste sasvim uvjereni, ali čim naiđete na najmanju prepreku, bit ćete u nevolji; rast vam je još uvijek premali i morate iskusiti još takve grdnje i suda da biste stekli dublje znanje. Danas osjećate izvjesnu bogobojaznost i strahujete od Boga, znate da je On istiniti Bog, ali ne osjećate veliku ljubav prema Njemu, a još manje ste postigli čistu ljubav; vaše je znanje suviše površno, a rast vam je još uvijek nedovoljan. Kad se doista suočite s nekim okruženjem, još uvijek ne svjedočite, premali dio vašeg ulaska je proaktivan i ne znate kako praktično djelovati. Većina ljudi je pasivna i neaktivna; oni u srcu samo potajno vole Boga, ali ne znaju praktično djelovati niti im je jasno koji su im ciljevi. Oni koje je Bog usavršio ne samo što posjeduju normalnu ljudskost, već posjeduju i istine koje nadilaze mjerila savjesti, koje su više od standarda savjesti. Oni ne samo da svoju savjest koriste kako bi Bogu uzvratili za ljubav, već su, štoviše, spoznali Boga i uvidjeli da je On divan i da zavređuje čovjekovu ljubav te da u Njemu ima toliko toga što vrijedi voljeti. Čovjek Ga ne može ne voljeti! Oni koje je Bog usavršio vole Ga da bi zadovoljili svoje osobne težnje. Njihova je ljubav spontana, to je ljubav koja ne traži ništa zauzvrat i ne predstavlja razmjenu. Oni Boga vole jedino zbog svoje spoznaje Boga. Takve ljude ne zanima hoće li im Bog dati milosti i zadovoljni su jedino kad Bogu udovoljavaju. Ne sklapaju nagodbe s Bogom niti svoju ljubav prema Bogu mjere savješću: „Dao si mi, stoga Ti zauzvrat pružam ljubav; ako mi ništa ne daš, onda ni ja nemam ništa čime bih Ti uzvratio”. Oni koji su usavršeni uvijek vjeruju sljedeće: „Bog je Stvoritelj i Svoje djelo obavlja na nama. Budući da imam ovu priliku, stanje i sposobnost da budem usavršen, trebao bih težiti životu punom smisla i udovoljiti Mu”. To je istovjetno onomu što je iskusio Petar. Kad je bio najslabiji, molio se Bogu riječima: „O, Bože! Bez obzira na vrijeme i mjesto, Ti znaš da Te se uvijek sjećam. Bez obzira na vrijeme i mjesto, Ti znaš da Te želim voljeti, ali sam premali rastom, preslab i nemoćan, moja je ljubav previše ograničena, a moja iskrenost prema Tebi suviše oskudna. U usporedbi s Tvojom ljubavlju jednostavno sam nedostojan života. Želim samo da mi život ne bude uzaludan i da Ti mogu ne samo uzvratiti ljubav, već Ti, štoviše, posvetiti sve što imam. Ako Ti budem mogao udovoljiti, tada ću kao stvorenje steći duševni mir i ništa više neću tražiti. Iako sam sada slab i nemoćan, neću zaboraviti Tvoje poticaje i neću zaboraviti Tvoju ljubav. Sada samo uzvraćam Tvoju ljubav. O, Bože, užasno se osjećam! Kako da Ti uzvratim ljubav koju nosim u srcu, kako da učinim sve što mogu da bih mogao ispuniti Tvoje želje i ponuditi Ti sve što imam? Poznate su Ti ljudske slabosti; kako mogu postati dostojan Tvoje ljubavi? O, Bože! Znaš da sam mali rastom, da je moja ljubav suviše oskudna. Kako mogu dati sve od sebe u ovakvom okruženju? Znam da bi Ti se trebao odužiti za Tvoju ljubav, znam da bih Ti trebao podariti sve što imam, ali danas je moj rast premalen. Molim Te da mi daš snage i pouzdanja kako bih bio sposobniji postići čistu ljubav i Tebi je posvetiti i kako bih Ti bolje mogao posvetiti sve što imam; tako ću Ti moći ne samo uzvratiti ljubav, već ću biti sposobniji iskusiti Tvoju grdnju, sud i kušnje, pa čak i teža prokletstva. Dopustio si mi uvidjeti Tvoju ljubav, a ja Te ne mogu ne voljeti i, premda sam danas slab i nemoćan, kako bih Te mogao zaboraviti? Spoznao sam Te zahvaljujući Tvojoj ljubavi, grdnji i sudu, ali se ujedno osjećam nesposobnim udovoljiti Tvojoj ljubavi jer Ti si tako uzvišen. Kako da sve što imam posvetim Stvoritelju?” Takav je bio Petrov zahtjev, ali je njegov rast bio nedovoljan. U tom se trenutku osjećao kao da mu je netko zario nož u srce. Bio je u agoniji; nije znao što činiti u takvom stanju. Ipak, nastavio se moliti: „O, Bože! Čovjek je djetinjeg rasta, njegova je savjest oronula, a jedino što mogu postići jest odužiti Ti se za ljubav. Danas ne znam kako udovoljiti Tvojim željama i samo želim dati sve od sebe, dati sve što imam i sve što imam posvetiti Tebi. Bez obzira na Tvoj sud, bez obzira na Tvoju grdnju, bez obzira na to što mi daruješ i što mi uzimaš, oslobodi me i najmanjih pritužbi na Tebe. Dok si me grdio i sudio mi, mnogo sam puta gunđao u sebi i nisam mogao postići čistoću ni ispuniti Tvoje želje. Za Tvoju sam Ti se ljubav odužio iz prisile i u ovom trenutku još se više mrzim”. Petar se tako molio zato što je tragao za čišćom ljubavlju prema Bogu. Tragao je i preklinjao i, štoviše, optuživao je sebe i svoje grijehe ispovijedao Bogu. Osjećao se dužnim Bogu i osjećao je mržnju prema sebi, ali je ujedno bio pomalo tužan i pasivan. Uvijek je imao osjećaj kao da nije dovoljno dobar da ispuni Božje želje i kao da ne može dati sve od sebe. U takvom stanju Petar je ipak težio Jobovoj vjeri. Uvidio je koliko je Jobova vjera bila velika jer je Job shvatio da mu je sve što ima darovano od Boga, stoga je bilo prirodno da mu Bog sve uzme jer Bog daje komu Mu se prohtije – takva je bila pravedna narav Božja. Job se nije žalio i još je uvijek mogao hvaliti Boga. Petar je također poznavao sebe i u srcu se molio: „Danas se ne bih trebao zadovoljiti time što ću Ti se za Tvoju ljubav odužiti svojom savješću i onolikom ljubavlju koliko Ti zauzvrat pružim jer su moje misli previše iskvarene i nisam sposoban na Tebe gledati kao na Stvoritelja. Budući da Te još uvijek nisam sposoban voljeti, moram njegovati sposobnost da Ti posvetim sve što imam, što bih rado učinio. Moram spoznati sve što si učinio i da nemam drugog izbora, moram sagledati Tvoju ljubav i biti u stanju hvaliti Te i veličati Tvoje sveto ime kako bi Ti preko mene mogao steći veliku slavu. Spreman sam čvrsto stajati dok svjedočim o Tebi. O, Bože! Tvoja je ljubav tako dragocjena i lijepa; kako bih mogao poželjeti živjeti u rukama Zloga? Zar me nisi Ti stvorio? Kako bih mogao živjeti pod vlašću Sotone? Radije bih cijelim svojim bićem živio usred Tvoje grdnje. Ne želim živjeti pod vlašću Zloga. Ako mogu biti očišćen i sve svoje posvetiti Tebi, voljan sam svoje tijelo i um predati Tvojem sudu i grdnji jer prezirem Sotonu i ne želim živjeti pod njegovom vlašću. Kroz Svoj sud meni pokazuješ Svoju pravednu narav; sretan sam i nemam ni najmanjih pritužbi. Ako sam u stanju ispuniti dužnost stvorenja, prihvaćam da čitav moj život bude praćen Tvojim sudom, preko kojeg ću spoznati Tvoju pravednu narav i osloboditi se utjecaja Zloga”. Petar se uvijek tako molio, uvijek je tako tragao i dostigao je, u relativnom smislu, velike visine. Ne samo da se mogao odužiti za Božju ljubav, već je, što je još važnije, ispunio i svoju dužnost kao stvorenje. Ne samo da nije osjećao grižnju savjesti, već je mogao i nadići standarde savjesti. Njegove su se molitve i dalje uzdizale pred Boga, stoga su i njegove težnje postajale sve veće, a njegova ljubav prema Bogu bila je sve jača. Iako je trpio užasnu bol, ipak nije zaboravio voljeti Boga te je i dalje nastojao postići sposobnost razumijevanja Božje volje. U svojim je molitvama govorio sljedeće riječi: „Nisam postigao ništa drugo osim što sam Ti se odužio za Tvoju ljubav. Nisam o Tebi svjedočio pred Sotonom niti sam se oslobodio njegova utjecaja i još uvijek živim u tjelesnom. Želim svojom ljubavlju poraziti Sotonu, posramiti ga i tako udovoljiti Tvojoj želji. Želim Ti se u cijelosti predati, da ni djelić sebe ne dam Sotoni jer Sotona je Tvoj neprijatelj”. Što je više tragao u tom smjeru, sve snažnije je bio dirnut, a njegovo je znanje o tim stvarima bilo uzvišenije. Nesvjesno je spoznao da bi se trebao osloboditi utjecaja Sotone i u potpunosti vratiti Bogu. Takve je visine dosegao. Nadilazio je utjecaj Sotone, oslobađao se tjelesnih užitaka i zadovoljstava te je bio voljan dublje iskusiti i Božju grdnju i Njegov sud. Govorio je: „Iako živim usred Tvoje grdnje i Tvojeg suda, bez obzira na poteškoće koje iz toga proizlaze, svejedno ne želim živjeti pod vlašću Sotone, svejedno ne želim podnositi Sotonino lukavstvo. Radujem se što živim usred Tvojih prokletstava i boli me što živim usred Sotoninih blagoslova. Volim Te živeći usred Tvojeg suda i to mi donosi ogromnu radost. Tvoji su grdnja i sud pravedni i sveti; njihova je svrha očistiti i, štoviše, spasiti me. Radije bih čitav život proveo usred Tvojeg suda kako bih mogao biti pod Tvojom brigom. Ni na trenutak ne želim živjeti pod vlašću Sotone; želim da me Ti očistiš; čak i ako trpim teškoće, ne želim da me Sotona iskorištava i vara. Mene, ovo stvorenje, Ti trebaš upotrijebiti, Ti me trebaš posjedovati, Ti mi trebaš suditi i Ti me trebaš grditi. Ti me čak trebaš i proklinjati. Srce mi poskakuje od radosti kad si me voljan blagosloviti jer sam vidio Tvoju ljubav. Ti si Stvoritelj, a ja sam stvorenje: ne smijem Te izdati i živjeti pod vlašću Sotone niti me Sotona smije iskorištavati. Bolje mi je biti Tvoj konj ili vol nego živjeti za Sotonu. Radije bih živio usred Tvoje grdnje i bez tjelesnog blaženstva, a u tome bih uživao čak i kad bih ostao bez Tvoje milosti. Iako Tvoja milost nije sa mnom, uživam u Tvojoj grdnji i sudu; to je Tvoj najbolji blagoslov, Tvoja najveća milost. Iako si prema meni uvijek veličanstven i gnjevan, ipak Te ne mogu napustiti i ipak Te ne mogu dovoljno voljeti. Radije bih živio u Tvojoj kući, radije bih da me Ti proklinješ, grdiš i udaraš jer ne želim živjeti pod vlašću Sotone niti sam voljan juriti unaokolo i baviti se samo tjelesnim stvarima, a kamoli živjeti za tijelo”. Petrova je ljubav bila čista ljubav. To je iskustvo usavršavanja i to je najviši stupanj usavršavanja; nema smislenijeg života od toga. Prihvatio je Božju grdnju i sud, a Božju je pravednu narav čuvao kao blago i ništa u vezi s Petrom nije bilo dragocjenije od toga. Govorio je: „Sotona mi pruža materijalne užitke, ali meni nije stalo do njih. Božja grdnja i sud me stižu – u tome vidim milost, u tome uživam i time sam blagoslovljen. Da nije Božjeg suda, nikad ne bih volio Boga, još uvijek bih živio pod vlašću Sotone i još bih uvijek bio pod njegovom kontrolom i upravljanjem. U tom slučaju nikad ne bih postao pravo ljudsko biće zato što ne bih mogao udovoljiti Bogu niti bih se Bogu u potpunosti posvetio. Iako me Bog ne blagoslivlja, što me iznutra čini neutješnim kao da oganj bukti u meni i zbog čega nemam spokoja ni radosti, i premda se Božja grdnja nikad ne odvaja od mene niti me On ikada prestaje ispravljati, u Božjoj grdnji i osudi mogu vidjeti Njegovu pravednu narav. Uživam u tome; od toga nema vrednije ni smislenije stvari u životu. Iako su Njegova zaštita i briga prerasli u nemilosrdnu grdnju, sud, prokletstva i udarce, ipak uživam u njima jer me sve to može bolje očistiti i promijeniti, može me približiti Bogu, učiniti sposobnijim voljeti Boga, a moju ljubav prema Bogu učiniti čišćom. To mi omogućava da ispunim svoju dužnost stvorenja, dovodi me pred Boga i udaljava od Sotonina utjecaja, tako da više ne služim Sotoni. Kad više ne budem živio pod vlašću Sotone i kad Bogu budem mogao posvetiti sve što imam i sve što mogu, ne zadržavajući ništa za sebe – tek ću tada biti potpuno zadovoljan. Upravo su me Božja grdnja i sud spasili, a moj je život neodvojiv od Božje grdnje i suda. Moj je život na zemlji pod Sotoninom vlašću i da nije bilo brige i zaštite Božje grdnje i suda, zauvijek bih živio pod vlašću Sotone i, štoviše, ne bih imao ni prilike ni načina proživjeti smisleni život. Samo ako me Božja grdnja i sud nikad ne napuste, bit ću u stanju da me Bog očisti. Samo zahvaljujući Božjim oštrim riječima i pravednoj naravi te veličanstvenom Božjem sudu dobio sam najveću moguću zaštitu, počeo sam živjeti u svjetlosti i stekao Božje blagoslove. Mogućnost pročišćenja, oslobođenja od Sotone i života pod Božjom vlašću – to su danas najveći blagoslovi u mojem životu”. Ovo je najviši stupanj Petrova iskustva.

Ovo je upravo ono stanje koje čovjek mora postići nakon što bude usavršen. Ako ne možeš postići toliko, onda ne možeš živjeti smislenim životom. Čovjek živi u tijelu, što znači da živi u ljudskom paklu, a bez Božjeg suda i grdnje čovjek je prljav koliko i Sotona. Kako bi čovjek mogao biti svet? Petar je vjerovao da su Božja grdnja i sud najbolja zaštita čovjeka i najveća milost. Jedino posredstvom Božje grdnje i suda čovjek se mogao probuditi i zamrziti tijelo, prezreti Sotonu. Božje strogo ispravljanje oslobađa čovjeka od utjecaja Sotone, oslobađa ga njegova majušnog svijeta i omogućava mu živjeti u svjetlosti Božje prisutnosti. Nema boljeg spasenja od grdnje i suda! Petar se ovako molio: „O, Bože! Sve dok me Ti grdiš i sudiš mi, znat ću da me nisi napustio. Čak i ako mi ne podariš radost i spokoj, ako učiniš da živim u patnji i uputiš mi bezbrojne prijekore, sve dok me Ti ne napustiš, moje će srce biti spokojno. Danas su Tvoja grdnja i sud postali moja najbolja zaštita i moj najveći blagoslov. Milost koju mi daješ štiti me. Milost koju mi danas daruješ očitovanje je Tvoje pravedne naravi, ona je grdnja i sud; povrh toga, ona je i kušnja te, štoviše, život u stradanju”. Petar je tjelesna zadovoljstva mogao ostaviti po strani i krenuti u potragu za dubljom ljubavlju i većom zaštitom jer je posredstvom Božje grdnje i suda stekao toliko milosti. Ako čovjek u svojem životu želi biti pročišćen i ostvariti promjene u svojoj naravi, ako želi živjeti smislenim životom i ispuniti svoju dužnost stvorenja, mora prihvatiti Božju grdnju i sud i ne smije dozvoliti da se Božje ispravljanje i Božji udarci udalje od njega kako bi se mogao osloboditi Sotoninih manipulacija i utjecaja te živjeti u svjetlosti Božjoj. Znaj da Božja grdnja i sud predstavljaju svjetlost, i to svjetlost spasenja čovjekova, te da za čovjeka nema boljeg blagoslova, milosti ni zaštite. Čovjek živi pod utjecajem Sotone i boravi u tijelu; ako ne bude pročišćen i ne dobije Božju zaštitu, čovjek će postati još izopačeniji. Ako želi voljeti Boga, mora biti pročišćen i spašen. Petar se molio: „Kad si Ti, Bože, ljubazan prema meni, ja sam oduševljen i osjećam utjehu; kad me grdiš, osjećam još veću utjehu i radost. Iako sam slab i trpim neizrecivu patnju, iako plačem i tugujem, Ti znaš da ta tuga dolazi zbog moje neposlušnosti i moje slabosti. Plačem jer ne mogu udovoljiti željama Tvojim, tužan sam i kajem se jer ne mogu ispuniti Tvoje zahtjeve, ali voljan sam dostići ovaj svijet i spreman učiniti sve što mogu kako bih Ti udovoljio. Tvoja mi je grdnja donijela zaštitu i dala mi najbolje spasenje; Tvoj sud zasjenjuje Tvoju trpeljivost i strpljenje. Bez Tvoje grdnje i suda ja ne bih uživao u Tvojoj milosti i dobroti. Danas sve više shvaćam da je Tvoja ljubav nadišla nebesa i nadvisila sve drugo. Tvoja ljubav nisu samo milosrđe i dobrota; štoviše, ona je grdnja i sud. Tvoja grdnja i Tvoj sud dali su mi toliko toga. Bez Tvoje grdnje i suda nijedna osoba ne bi bila očišćena i nitko ne bi mogao iskusiti ljubav Stvoriteljevu. Iako sam izdržao stotine kušnji i nevolja, približivši se čak i smrti, to mi je omogućilo istinski Te spoznati i zadobiti vrhunsko spasenje. Kad bi me Tvoja grdnja, sud i ispravljanje napustili, živio bih u mraku, pod vlašću Sotone. U čemu je korist ljudskog tijela? Kad bi me Tvoja grdnja i sud napustili, bilo bi to kao da me je Duh Tvoj napustio, kao da Ti više nisi sa mnom. Da se to dogodi, kako bih mogao nastaviti živjeti? Ako na mene baciš bolest i oduzmeš mi slobodu, mogu nastaviti živjeti, ali ako bi me Tvoja grdnja i sud ikad napustili, ne bih mogao nastaviti živjeti. Kad bih ostao bez Tvoje grdnje i suda, izgubio bih Tvoju ljubav, ljubav koja je za mene suviše duboka da bih je izrazio riječima. Bez Tvoje ljubavi živio bih pod vlašću Sotone i ne bih mogao vidjeti Tvoje slavno lice. Kako bih onda mogao nastaviti živjeti? Ne bih mogao izdržati takav mrak, takav život. Kad si pored mene, to je kao da Te gledam, pa kako bih Te onda mogao napustiti? Preklinjem Te, molim Te da mi ne oduzimaš najveću utjehu, pa makar to bilo i samo nekoliko riječi podrške. Uživao sam u Tvojoj ljubavi i danas se ne mogu odvojiti od Tebe; kako bih Te mogao ne voljeti? Zbog Tvoje sam ljubavi prolio mnogo gorkih suza, ali sam uvijek osjećao da je život poput ovog smisleniji, više u stanju učiniti me bogatijim, promijeniti me i omogućiti mi dosegnuti istinu koju bi stvorenja trebala posjedovati”.

Čovjek cijeli život živi pod Sotoninom vlašću i nema te osobe koja se sama može osloboditi utjecaja Sotone. Svi žive u prljavom svijetu, okruženi iskvarenošću i prazninom, bez imalo smisla i vrijednosti; žive bezbrižne živote radi tijela, radi požude i radi Sotone. U njihovu postojanju nema ni trunke vrijednosti. Čovjek nije sposoban pronaći istinu koja bi ga oslobodila utjecaja Sotone. Iako vjeruje u Boga i čita Bibliju, čovjek ne razumije kako se osloboditi kontrole Sotonina utjecaja. Kroz vjekove vrlo je malo ljudi otkrilo ovu tajnu, vrlo ju je malo njih dokučilo. Iako mrzi Sotonu i prezire tijelo, čovjek, kao takav, ne zna kako se riješiti pogubnog utjecaja Sotone. Zar danas niste i dalje pod vlašću Sotone? Ne kajete se zbog svojih neposlušnih postupaka, a još manje se osjećate prljavima i neposlušnima. Kad se suprotstavite Bogu, čak osjećate duševni mir i veliki spokoj. Nije li taj spokoj posljedica tvoje iskvarenosti? Ne potječe li taj duševni mir od tvoje neposlušnosti? Čovjek živi u ljudskom paklu, živi pod mračnim utjecajem Sotone; širom zemlje duhovi žive zajedno s čovjekom, zadirući u ljudsko tijelo. Ti na zemlji ne živiš u predivnom raju. Mjesto na kojem boraviš je đavolje kraljevstvo, ljudski pakao, podzemni svijet. Ako čovjek nije očišćen, onda je od prljavštine; ako ga Bog ne štiti i ne brine o njemu, on je i dalje zatočenik Sotone; ako nije izložen sudu i grdnji, nikako se neće moći spasiti od ugnjetavanja mračnog utjecaja Sotone. Iskvarena narav koju pokazuješ, kao i neposlušnost koju živiš, dovoljan su dokaz da još uvijek živiš pod Sotoninom vlašću. Ako ti um i misli nisu očišćeni, a tvoja narav nije podvrgnuta sudu i grdnji, tvoje je cjelokupno biće još uvijek pod vlašću Sotone, tvojim umom upravlja Sotona, tvojim mislima manipulira Sotona i Sotona rukovodi tvojim cjelokupnim bićem. Znaš li samo koliko si ti sad daleko od Petrovih standarda? Jesi li takvoga kova? Koliko znaš o današnjoj grdnji i sudu? Koliko posjeduješ od onoga što je Petar spoznao? Ako nisi u stanju spoznati to danas, hoćeš li to znanje moći dosegnuti u budućnosti? Takvi ljenjivci i kukavice kao što si ti jednostavno nisu u stanju spoznati grdnju i sud. Ako težiš tjelesnom spokojstvu i tjelesnim uživanjima, nipošto nećeš moći biti očišćen i na kraju ćeš se vratiti Sotoni jer to što proživljavaš jesu Sotona i ono tjelesno. U današnje vrijeme mnogi ljudi ne tragaju za životom, što znači da im nije stalo ni do toga da budu očišćeni ni do ulaska u dublje životno iskustvo. Budući da je tako, kako bi oni mogli biti usavršeni? Oni koji ne tragaju za životom ne dobivaju priliku biti usavršeni, a oni koji ne teže spoznaji Boga, koji ne nastoje promijeniti svoju narav, nisu u stanju izbaviti se od mračnog utjecaja Sotone. Nisu ozbiljni u vezi sa svojom spoznajom Boga i ulaskom u promjene vlastite naravi, baš kao i oni koji vjeruju u religiju, koji samo poštuju obrede i prisustvuju redovnim bogosluženjima. Nije li to traćenje vremena? Ako čovjek u svojoj vjeri u Boga nije ozbiljan u vezi sa životno važnim stvarima, ako ne nastoji zakoračiti u istinu, ne teži promjenama u svojoj naravi, a kamoli spoznaji djela Božjeg, njega onda nije moguće usavršiti. Ako želiš biti usavršen, moraš razumjeti Božje djelo. Prije svega moraš razumjeti značaj Njegove grdnje i suda, kao i razloge izvršenja tog djela na čovjeku. Možeš li to prihvatiti? Jesi li u stanju tijekom takve grdnje steći ista iskustva i znanja kao Petar? Ako težiš spoznaji Boga i djela Duha Svetoga te ako nastojiš promijeniti svoju narav, imat ćeš priliku biti usavršen.

Za one koji će biti usavršeni ovaj korak djela osvajanja je nezaobilazan; tek kad bude osvojen, čovjek može iskusiti djelo usavršavanja. Pritom nema velike vrijednosti u tome da samo odigraš ulogu osvojenog čovjeka jer te to neće učiniti prikladnim za Božju upotrebu. Ti nikako nećeš moći odigrati svoju ulogu u širenju evanđelja jer ne tragaš za životom ni za vlastitom promjenom i obnovom te stoga ni ne posjeduješ stvarno životno iskustvo. Tijekom tog postupnog djela netko vrijeme bio si služitelj i igrao ulogu kontrasta, ali ako na kraju ne budeš nastojao postati Petar, a tvoja težnja ne bude u skladu s načinom na koji je Petar usavršen, naravno da nećeš iskusiti promjene u svojoj naravi. Ako si netko tko nastoji biti usavršen, ti ćeš onda posvjedočiti i reći ovo: „U ovom Božjem postupnom djelu prihvatio sam Božje djelo grdnje i suda i, premda sam pretrpio velike patnje, spoznao sam kako Bog usavršava čovjeka, stekao sam djelo koje obavlja Bog, došao u posjed znanja o pravednosti Božjoj i bio spašen Njegovom grdnjom. Njegova se pravedna narav spustila na mene i donijela mi blagoslove i milost; Njegova grdnja i sud zaštitili su me i pročistili. Da me Bog nije izgrdio i da mi nije sudio, da me nisu sustigle teške riječi Božje, ne bih mogao spoznati Boga ni biti spašen. Danas shvaćam: čovjek, kao stvorenje, ne samo da uživa u svemu što je Stvoritelj stvorio, već, što je još važnije, sva bi stvorenja trebala uživati u pravednoj naravi Božjoj i Njegovu pravednom sudu jer Božja je narav dostojna čovjekova uživanja. Kao stvorenje koje je Sotona iskvario, čovjek treba uživati u Božjoj pravednoj naravi. U Njegovoj pravednoj naravi ima grdnje i suda, ali, štoviše, i velike ljubavi. Iako danas nisam u stanju potpuno zadobiti Božju ljubav, imao sam sreće da je vidim i u tome sam blagoslovljen”. To je put kojim hodaju oni koji doživljavaju usavršavanje i to je spoznaja o kojoj oni govore. Takvi su ljudi isti kao Petar; oni posjeduju ista iskustva kao Petar. Takvi su ljudi također oni koji su stekli život, oni koji posjeduju istinu. Ako je budu proživljavali do samog kraja, za vrijeme Božjeg suda zasigurno će se potpuno osloboditi utjecaja Sotone i biti zadobiveni od Boga.

Nakon što su osvojeni, ljudi nemaju nikakvo snažno svjedočanstvo. Oni su samo osramotili Sotonu, ali nisu proživjeli stvarnost Božjih riječi. Ti nisi zadobio drugo spasenje; zadobio si samo žrtvu za grijeh, ali ipak nisi usavršen – to je velik gubitak. Morate razumjeti u što biste trebali zakoračiti i što biste trebali proživjeti, i u to morate zakoračiti. Ako na kraju ne postigneš usavršenje, onda nećeš biti pravo ljudsko biće i bit ćeš ispunjen kajanjem. Adam i Eva, koje je Bog stvorio, u početku su bili sveti ljudi, što znači da su, dok su boravili u edenskom vrtu, bili sveti, neokaljani prljavštinom. Također su bili vjerni Jahvi i nisu znali ništa o izdaji Jahve. To je zato što su bili bez smetnji Sotonina utjecaja, zato što u sebi nisu imali Sotonina otrova i zato što su bili najčišći u čitavom ljudskom rodu. Živjeli su u edenskom vrtu, neoskvrnjeni prljavštinom, nezaposjednuti tijelom i bojali su se Jahve. Kasnije, kada ih je Sotona iskušavao, u sebi su imali zmijski otrov i želju da izdaju Jahvu te su živjeli pod utjecajem Sotone. U početku su bili sveti i bojali su se Jahve; samo su u tom stanju bili ljudi. Kasnije, nakon što ih je Sotona iskušao, jeli su plodove sa stabla spoznaje dobra i zla i živjeli su pod utjecajem Sotone. Sotona ih je postepeno iskvario i izgubili su prvobitnu sliku čovjeka. U početku je čovjek imao Jahvin dah, nije bio nimalo neposlušan i nije nosio zlo u srcu. U to je vrijeme čovjek doista bio ljudsko biće. Nakon što ga je Sotona iskvario, čovjek je postao zvijer. Misli su mu bile ispunjene zlom i prljavštinom, bez dobrote i svetosti. Nije li to Sotona? Iskusio si velik dio Božjeg djela, ali se nisi promijenio niti si pročišćen. Još uvijek živiš pod vlašću Sotone i još uvijek se ne pokoravaš Bogu. Takav je netko tko je osvojen, ali još nije usavršen. A zašto se kaže da takva osoba nije usavršena? Zato što ona ne traga za životom ni znanjem o Božjem djelu i zato što žudi isključivo za tjelesnim zadovoljstvima i trenutnom udobnošću. Stoga u njezinoj životnoj dispoziciji nema nikakvih promjena i nije povratila prvobitni izgled čovjeka kakvim ga je Bog stvorio. Takvi su ljudi hodajući leševi, mrtvaci bez duha! Oni koji ne tragaju za znanjem o duhovnim stvarima, koji ne teže svetosti i proživljavanju istine, oni koji se zadovoljavaju samo time da budu osvojeni na negativnoj strani i koji ne mogu živjeti prema Božjim riječima i postati sveti ljudi – to su ljudi koji nisu spašeni. Jer čovjek koji ne posjeduje istinu nije u stanju postojano izdržati Božje kušnje; spašeni su samo oni koji mogu postojano izdržati Božje kušnje. Ono što želim jesu ljudi nalik Petru, ljudi koji teže biti usavršeni. Današnja istina dana je onima koji za njom žude i tragaju. Ovo spasenje dano je onima koji žude da ih Bog spasi i nije predviđeno samo da biste ga stekli. Svrha mu je omogućiti vam da budete zadobiveni od Boga; vi zadobivate Boga kako bi Bog mogao zadobiti vas. Danas sam vam izrekao ove riječi, a vi ste ih čuli, pa sada trebate djelovati u skladu s tim riječima. Na kraju, trenutak u kojem ove riječi provedete u djelo ujedno će biti i trenutak u kojem sam vas posredstvom tih riječi zadobio; u isto vrijeme, vi ćete također zadobiti te riječi, što znači da ćete zadobiti i ovo vrhunsko spasenje. Onoga trenutka kad budete pročišćeni, postat ćete prava ljudska bića. Ako nisi u stanju proživljavati istinu ni živjeti životom onoga tko je usavršen, onda se može reći da ti i nisi čovjek, već hodajući leš, zvijer, jer ne posjeduješ istinu, što znači da ne posjeduješ ni Jahvin dah, stoga si samo mrtvac bez duha! Iako je moguće da netko svjedoči nakon što je osvojen, ono što si zadobio tek je mrvica spasenja i još uvijek nisi postao živo biće zaposjednuto duhom. Iako si iskusio grdnju i sud, tvoja narav zahvaljujući tome nije ni obnovljena ni promijenjena; ti si još uvijek onaj stari, još uvijek pripadaš Sotoni i nisi netko tko je pročišćen. Samo oni koji su usavršeni vrijede i samo su takvi ljudi zadobili istinski život. Jednog dana netko će ti reći: „Ti si iskusio djelo Božje; pa, pričaj nam o tome kakvo je Njegovo djelo. David je iskusio Božje djelo i vidio Jahvina djela; Mojsije je također vidio Jahvina djela, te su njih dvojica mogli opisati Jahvina djela i govoriti o Jahvinoj čudesnosti. Ti si vidio djelo koje je utjelovljeni Bog obavio tijekom posljednjih dana; možeš li nam reći nešto o Njegovoj mudrosti? Možeš li nam pričati o čudesnosti Njegova djela? Koje je zahtjeve Bog pred tebe postavio i kako si ih doživio? Iskusio si Božje djelo tijekom posljednjih dana – koje je tvoje najveće viđenje? Možeš li nam pričati o tome? Možeš li nam pričati o pravednoj naravi Božjoj?” Kako ćeš odgovoriti kad se suočiš s takvim pitanjima? Ako kažeš: „Bog je tako pravedan, On nas grdi i sudi nam, i neštedimice nas razotkriva. Božja narav doista ne trpi čovjekove uvrede. Nakon što sam iskusio djelo Božje, spoznao sam naše zvjerstvo i doista uvidio pravednu Božju narav”, onda će te taj netko nastaviti propitivati: „Što još znaš o Bogu? Kako se zakoračuje u život? Imaš li ikakve osobne težnje?” A ti ćeš odgovoriti: „Nakon što ih je Sotona iskvario, Božja su stvorenja postala zvijeri i ni po čemu se nisu razlikovala od magaraca. Ja danas živim u Božjim rukama, stoga moram udovoljavati željama Stvoritelja i biti poslušan svemu što On podučava. Nemam drugog izbora”. Budeš li samo ovako uopćeno govorio, ta osoba neće razumjeti što pričaš. Kad te pitaju što znaš o Božjem djelu, zapravo ih zanimaju tvoja osobna iskustva. Raspituju o tome koliko ti znaš o Božjoj grdnji i sudu nakon što si ih iskusio, ali ih pritom zanimaju tvoja osobna iskustva i traže da im pričaš o svojem poznavanju istine. Ako nisi u stanju govoriti o tim stvarima, to dokazuje da ne znaš ništa o današnjem djelu. Stalno izgovaraš riječi koje su samo prividno istinite ili su, pak, općepoznate; nemaš konkretna iskustva, a kamoli da u tvojem znanju ima biti; a u tebi također nema istinitih svjedočenja, stoga drugima nisi uvjerljiv. Nemoj biti samo pasivni sljedbenik Božji i ne teži onome što budi tvoju radoznalost. Ako nisi ni nezainteresiran ni zainteresiran, uništit ćeš sebe i odgoditi svoj život. Moraš se osloboditi takve pasivnosti i neaktivnosti i moraš postati vješt u traganju za pozitivnim stvarima i u nadilaženju vlastitih slabosti kako bi mogao zadobiti istinu i proživjeti je. Nema ničeg strašnog u tvojim slabostima, a tvoje mane nisu tvoj najveći problem. Tvoj najveći problem i tvoja najveća mana jest što nisi ni zainteresiran ni nezainteresiran i što ti nedostaje želja da tragaš za istinom. Svima vama najveći problem predstavlja vaš kukavički mentalitet, pri čemu se zadovoljavate postojećim stanjem stvari i samo pasivno čekate. To je vaša najveća prepreka i najveći neprijatelj vašeg traganja za istinom. Ako si poslušan samo zato što riječi koje izgovaram imaju tako duboko značenje, onda zapravo i ne posjeduješ znanje niti cijeniš istinu. Poslušnost poput tvoje nije svjedočenje, a Ja ne odobravam takvu poslušnost. Netko će te možda pitati: „Odakle točno potječe tvoj Bog? Koja je bit tog tvojeg Boga?” Ti ćeš odgovoriti: „Njegova bit su grdnja i sud.” A on će nastaviti: „Zar Bog nije milostiv i prepun ljubavi prema čovjeku? Zar ti to ne znaš?” Reći ćeš: „To je tuđi Bog. To je Bog u kojeg vjeruju religiozni ljudi, a ne naš Bog”. Kad ljudi slični tebi šire evanđelje, vi iskrivljujete istiniti put, pa kakva je onda korist od vas? Kako da drugi od tebe zadobiju istiniti put? U tebi nema istine i ti ne možeš ništa reći o istini niti, štoviše možeš proživjeti istinu. Zbog čega si podoban živjeti pred Bogom? Kad drugima širiš evanđelje i kad komunicirate o istini i svjedočite o Bogu, ako nisi u stanju pridobiti ih, oni će tvoje riječi opovrgnuti. Zar ti onda nisi potpuno beskoristan? Toliko si od Božjeg djela iskusio, ali kad govoriš o istini, to nema nikakvog smisla. Ti onda ni za što nisi, zar ne? Kakva je korist od tebe? Kako je moguće iskusiti toliko od Božjeg djela, a ipak ne znati baš ništa o Njemu? Kad te upitaju što stvarno znaš o Bogu, ti ostaješ bez riječi ili odgovaraš nešto krajnje nebitno – govoriš da je Bog moćan, da veliki blagoslovi koje si primio doista odražavaju uzvišenost Boga te da nema veće privilegije od toga da Boga možeš osobno vidjeti. Kakva je vrijednost toga što govoriš? Sve su to samo beskorisne, isprazne riječi! Zar, nakon što si iskusio toliko od Božjeg djela, znaš jedino to da je Božja uzvišenost istinita? Moraš spoznati djelo Božje jer ćeš jedino tada moći istinski svjedočiti o Bogu. Kako oni koji nisu zadobili istinu mogu svjedočiti o Bogu?

Ako toliki trud i tolike riječi nisu imali nikakvog utjecaja na tebe, kad dođe vrijeme da se djelo Božje proširi, ti nećeš moći ispuniti svoju dužnost i bit ćeš osramoćen i ponižen. Tada ćeš osjetiti da toliko toga duguješ Bogu i da je tvoje znanje o Bogu tako površno. Ako danas, dok On djeluje, ne tragaš za spoznajom Boga, poslije će biti kasno. Naposljetku nećeš imati nikakvog znanja vrijednog spomena – ostat ćeš prazan, bez ičega. Na temelju čega ćeš položiti račune Bogu? Imaš li hrabrosti pogledati Bogu u lice? Upravo sad trebao bi naporno raditi na svojem traganju kako bi na kraju, kao Petar, spoznao koliko su Božja grdnja i sud korisni čovjeku te da bez Njegove grdnje i suda čovjek ne može biti spašen, već samo može sve dublje tonuti u ovu prljavu zemlju, u sve dublji mulj. Sotona je iskvario ljude, a oni su jedni protiv drugih spletkarili, jedni se na druge ljutili i prestali su se plašiti Boga. Njihova je neposlušnost prevelika, u njima ima previše predodžbi i svi pripadaju Sotoni. Bez Božje grdnje i suda čovjekova iskvarena narav ne bi mogla biti pročišćena, a on ne bi mogao biti spašen. Ono što se izražava djelovanjem utjelovljenog Boga u tijelu upravo je ono što izražava Duh, a djelo koje On obavlja izvršava se u skladu s djelom koje obavlja Duh. Ako danas ništa ne znaš o tom djelu, onda si doista bezuman i toliko si toga izgubio! Ako od Boga nisi zadobio spasenje, onda je tvoja vjera samo religija, a ti si samo religiozni kršćanin. Budući da se čvrsto držiš izumrle doktrine, ostao si bez novog djela Duha Svetoga. Drugi, koji tragaju za ljubavlju prema Bogu, mogu steći istinu i život, dok tvoja vjera ne može zadobiti Božje odobrenje. Umjesto toga, postao si zlotvor, netko čiji su postupci pogubni i puni mržnje; postao si predmet Sotoninih sprdnji i njegov zatočenik. Čovjek u Boga ne treba vjerovati, već Ga voljeti, težiti Mu i štovati Ga. Ako danas tomu ne težiš, doći će dan kad ćeš reći: „Zašto onomad nisam pravilno slijedio Boga niti Mu udovoljavao kako je trebalo, zašto nisam težio promjenama u svojoj životnoj dispoziciji? Kako sad žalim što se tada nisam mogao pokoriti Bogu i što nisam težio spoznaji Božje riječi. Bog je tada mnogo govorio; kako sam mogao ne tragati za time? Bio sam tako glup!” Donekle ćeš se mrziti. Danas ne vjeruješ Mojim riječima i ne obraćaš pažnju na njih; kad dođe dan da se ovo djelo proširi i da ga u cijelosti sagledaš, kajat ćeš se i u tom trenutku ostat ćeš bez riječi. Blagoslova ima, ali ti ne znaš kako ih uživati, a ima i istine, ali ti za njom ne tragaš. Zar time ne navlačiš prezir na sebe? Iako sljedeći korak Božjeg djela tek treba otpočeti, danas nema ničeg posebnog u zahtjevima koji se pred tebe postavljaju i onim što se od tebe traži da proživiš. Toliko je posla i toliko istina; zar ne zavređuju da ih spoznaš? Zar Božja grdnja i sud ne mogu probuditi tvoj duh? Zar te Božja grdnja i sud ne mogu natjerati omrznuti sebe? Zar se zadovoljavaš životom pod utjecajem Sotone, u miru i radosti i s ponešto tjelesne utjehe? Nisi li ti najniži od svih ljudi? Nitko nije gluplji od onih koji su vidjeli spasenje, ali mu ne teže; to su ljudi koji se naslađuju tjelesnim stvarima i uživaju u Sotoni. Nadaš se da tvoja vjera u Boga neće pred tebe postavljati izazove ni patnje, pa čak ni najmanje poteškoće. Uvijek težiš bezvrijednim stvarima i nimalo ne cijeniš život, već svojim ekstravagantnim mislima uvijek daješ prednost pred istinom. Tako si bezvrijedan! Živiš kao svinja – kakva je razlika između tebe i svinja ili pasa? Nisu li svi oni koji ne tragaju za istinom, već vole samo tijelo, isto što i zvijeri? Nisu li svi oni mrtvaci bez duha hodajući leševi? Koliko je riječi izgovoreno među vama? Je li među vama obavljeno tek malo djela? Koliko sam vam toga pružio? Pa zašto to onda nisi zadobio? Na što se točno žališ? Nije li to što ništa nisi zadobio posljedica tvoje prevelike ljubavi prema tijelu? I nije li to posljedica tvojih pretjerano neumjerenih misli? Nije li to zato što si suviše glup? Ako ne možeš steći ove blagoslove, možeš li Boga kriviti što te nije spasio? Ono čemu težiš jest mogućnost da stekneš spokoj zahvaljujući vjeri u Boga, da ti djeca ne obolijevaju, da ti muž ima dobar posao, da ti sin nađe dobru ženu, da ti kći nađe pristojnog muža, da ti konji i volovi dobro oru zemlju, a lijepo vrijeme kroz godinu donese dobru žetvu. To je ono čemu težiš. Svrha tvojeg traganja je udoban život, tako da ti obitelj ne zadese nezgode, da te jaki vjetrovi mimoiđu, da ti lice ne bude išarano borama, da ti usjeve ne odnese poplava, da te ne snađe nijedna katastrofa, da živiš u Božjem zagrljaju i u udobnom gnijezdu. Ima li kukavica kao što si ti, koja uvijek teži onom tjelesnom, bar malo srca, bar malo duha? Zar nisi zvijer? Dajem ti istiniti put ne tražeći ništa zauzvrat, ali ti mu ipak ne težiš. Jesi li od onih koji vjeruju u Boga? Darujem ti pravi ljudski život, ali ti mu ipak ne težiš. Zar se baš nimalo ne razlikuješ od svinje ili psa? Svinje ne tragaju za ljudskim životom, ne tragaju za pročišćenjem i ne razumiju što je život. Svakoga dana, nakon što se nasite, one naprosto spavaju. Dao sam ti istiniti put, ali ti ga ipak nisi zadobio: ostao si praznih ruku. Želiš li i dalje ovako živjeti, životom svinje? U čemu je značaj toga da takvi ljudi uopće žive? Tvoj život je prostački i dostojan prezira, živiš usred prljavštine i raskalašeno i ne težiš nikakvim ciljevima; nije li tvoj život najprostačkiji od svih? Imaš li hrabrosti pogledati Bogu u lice? Nastaviš li stvari doživljavati na ovaj način, zar nećeš na kraju ostati bez ičega? Ponuđen ti je istiniti put, ali hoćeš li ga naposljetku doista i zadobiti, to ovisi o tvojoj osobnoj težnji. Ljudi kažu da je Bog pravedni Bog te da će On, ako da Ga čovjek do samog kraja slijedi, prema čovjeku zacijelo biti nepristran zato što je On najpravedniji. Ako Ga čovjek bude slijedio do samog kraja, zar bi ga On mogao odbaciti? Nepristran sam prema svim ljudima i svima sudim prema Svojoj pravednoj naravi, ali uz zahtjeve koje pred čovjeka postavljam idu i odgovarajući uvjeti, a ono što zahtijevam svi moraju ispuniti, tko god oni bili. Mene ne zanimaju tvoje kvalifikacije ni koliko ih dugo imaš; zanima Me jedino hodiš li Mojim putem te voliš li istinu i čezneš li za njom. Ako u tebi nema istine te umjesto toga Mojem imenu nanosiš sramotu i ne postupaš u skladu s Mojim putem, već Me samo bezbrižno i bez razmišljanja slijediš, Ja ću te, kad za to dođe vrijeme, udariti i kazniti zbog tvoje pokvarenosti, a što ćeš onda moći reći? Hoćeš li moći kazati da Bog nije pravedan? Ako si se pridržavao riječi koje sam izgovorio, danas si osoba koju odobravam. Kažeš da si oduvijek patio slijedeći Boga, da si Ga slijedio kroz sve nedaće i nevolje te da si s Njim dijelio i dobro i zlo, ali nisi proživio riječi koje je Bog izgovorio; samo se želiš truditi za Boga i svakog se dana davati za Boga, a nikad ti nije palo na pamet proživjeti smisleni život. I još kažeš: „U svakom slučaju, vjerujem da je Bog pravedan. Patio sam radi Njega, trudio se za Njega i posvetio Mu se, te sam i naporno radio iako nisam dobio priznanje; On će me se sigurno sjetiti”. Točno je da je Bog pravedan, ali Njegova pravednost nije ukaljana nečistoćama: ona ne sadrži ljudsku volju niti je ukaljana tijelom ili ljudskim poslovima. Kažnjeni će biti svi oni koji se bune i protive, svi koji nisu u skladu s Njegovim putem; nikomu se ne prašta i nitko nije pošteđen! Neki kažu: „Danas se trudim za Tebe; a kad dođe kraj, hoćeš li mi udijeliti mali blagoslov?” Zato te pitam: „Jesi li si se pridržavao Mojih riječi?” Pravednost o kojoj govoriš temelji se na razmjeni. Ti samo misliš da sam prema svim ljudima pravedan i nepristran te da će svi koji Me budu slijedili do samog kraja zacijelo biti spašeni i dobiti Moje blagoslove. U Mojim riječima da će „svi oni koji Me budu slijedili do samog kraja zacijelo biti spašeni”, postoji skriveno značenje: oni koji Me budu slijedili do samog kraja jesu oni koje ću u potpunosti zadobiti, to su oni koji, nakon što sam ih osvojio, tragaju za istinom i usavršeni su. Koje si uvjete ti ispunio? Postigao si samo to da Me slijediš do samog kraja, ali što još? Jesi li se pridržavao Mojih riječi? Ispunio si jedan od Mojih pet uvjeta, ali nemaš namjeru ispuniti preostala četiri. Naprosto si pronašao najjednostavniji i najlakši put i krenuo njime nadajući se da će te poslužiti sreća. Prema ljudima kao što si ti Moja se pravedna narav izražava kroz grdnju i sud, kroz pravednu odmazdu i kroz pravedno kažnjavanje svih zlotvora; svi oni koji ne hode Mojim putem zacijelo će biti kažnjeni, čak i ako Me do samog kraja budu slijedili. To je Božja pravednost. Kad se ta pravedna narav izrazi kroz kažnjavanje čovjeka, čovjek će ostati bez riječi i požalit će što, dok je slijedio Boga, nije išao Njegovim putem. „U to sam vrijeme tek donekle patio slijedeći Boga, ali nisam išao Božjim putem. Ima li ikakvih izgovora? Nema mi druge nego biti izložen grdnji!” Ipak, u sebi misli: „Bilo kako bilo, slijedio sam Te do samog kraja, tako da, čak i ako me budeš grdio, ta grdnja ne može biti prestroga, a nakon što me izgrdiš, i dalje ćeš me željeti. Znam da si pravedan i da prema meni nećeš dovijeka tako postupati. Uostalom, ja nisam nalik onima koji će biti uništeni; onima koji će biti uništeni slijedi teška grdnja, dok će moja grdnja biti lakša”. Pravedna narav nije ono što ti kažeš. Nije riječ o tome da se s onima koji su dobri u ispovijedanju svojih grijeha obračunava blago. Pravednost je svetost i to je narav koja ne trpi čovjekove uvrede, a sve ono što je prljavo i što se nije promijenilo predmet je Božjeg gađenja. Pravedna Božja narav nije zakon, već upravna odluka: to je upravna odluka u okviru kraljevstva, a ta upravna odluka je pravedna kazna za svakoga tko ne posjeduje istinu i tko se nije promijenio i tu nema mjesta spasenju. Jer kad svi ljudi budu razvrstani prema vrsti, dobri će biti nagrađeni, a zli kažnjeni. Tada će biti razjašnjeno čovjekovo odredište; to je vrijeme u kojem će djelo spasenja biti privedeno kraju i poslije kojeg se djelo čovjekova spasenja više neće obavljati, a kazna će sustići sve one koji su počinili zlo. Neki kažu: „Bog pamti sve one koji su često pokraj Njega. Nikoga od nas On neće zaboraviti. Nas će Bog zasigurno usavršiti. On neće upamtiti nikoga od onih ispod nas; ljudi ispod nas koji budu usavršeni zasigurno će biti manji od nas koji se s Bogom često susrećemo; Bog nikoga od nas nije zaboravio, svi imamo Božje odobrenje i Bog će nas zasigurno usavršiti”. Svi vi imate takve predodžbe. Je li to pravednost? Jesi li istinu proveo u djelo ili ne? Zapravo si ti taj koji širi ovakve glasine, bestidniče!

Danas neki ljudi teže da ih Bog upotrijebi, ali njih nije moguće neposredno upotrijebiti nakon što su osvojeni. Kad su u pitanju riječi koje se danas izgovaraju, ako ih još uvijek ne možeš ostvariti dok Bog upotrebljava ljude, to znači da još uvijek nisi usavršen. Drugim riječima, dolazak završetka razdoblja u kojem čovjek biva usavršen odredit će hoće li Bog čovjeka izgnati ili upotrijebiti. Oni koji su osvojeni samo su primjer pasivnosti i negativnosti; oni su primjeri i uzori, ali i ništa više od kontrasta. Čovjek će moći biti sasvim upotpunjen tek kad se njegova životna dispozicija promijeni i kad ostvari promjene iznutra i izvana. Što danas želiš: biti osvojen ili biti usavršen? Što od toga želiš postići? Jesi li ispunio uvjete za usavršavanje? Koje još uvjete nisi ispunio? Čime se trebaš opremiti i kako nadoknaditi svoje nedostatke? Kako zakoračiti na put usavršavanja? Kako se u potpunosti pokoriti? Budući da tražiš da budeš usavršen, tragaš li za svetošću? Jesi li ti netko tko nastoji iskusiti grdnju i sud kako bi mogao biti očišćen? Budući da težiš biti pročišćen, jesi li spreman prihvatiti grdnju i sud? Zahtijevaš spoznati Boga, ali znaš li išta o Njegovoj grdnji i sudu? Najveći dio posla koji On na tebi danas obavlja sastoji se od grdnje i suda; što znaš o tom djelu koje se izvršava na tebi? Jesu li te očistili grdnja i sud kojima si bio izložen? Jesu li te promijenili? Jesu li imali ikakav utjecaj na tebe? Jesi li se umorio od ovoliko današnjeg djela – od prokletstava, suda i razotkrivanja – ili smatraš da su ti te stvari iznimno korisne? Voliš Boga, ali zašto Ga voliš? Voliš li Boga zato što si dobio djelić milosti? Ili Ga voliš nakon što si stekao radost i spokoj? Ili si Boga zavolio tek nakon što te očistio Svojom grdnjom i sudom? Zbog čega točno voliš Boga? Koje je uvjete Petar ispunio da bi bio usavršen? Nakon što je usavršen, na koji se suštinski način to izrazilo? Je li volio Gospodina Isusa zato što je čeznuo za Njim ili zato što Ga nije mogao vidjeti ili, pak, zato što je bio prekoren? Ili je Gospodina Isusa još više zavolio zato što je prihvatio patnju nevolja, zato što je spoznao vlastitu prljavštinu i neposlušnost i spoznao svetost Gospodinovu? Je li njegova ljubav prema Bogu postala čišća zbog Božje grdnje i suda ili zbog nečeg drugog? Zbog čega točno? Ti Boga voliš zbog Božje milosti i zato što ti je danas podario mali blagoslov. Je li to istinska ljubav? Kako bi trebao voljeti Boga? Bi li trebao prihvatiti Njegovu grdnju i sud i, nakon što uvidiš Njegovu pravednu narav, biti u stanju uistinu Ga voljeti, tako da budeš potpuno uvjeren i imaš spoznaju o Njemu? Možeš li, poput Petra, kazati da nisi u stanju dovoljno voljeti Boga? Težiš li biti osvojen nakon grdnje i suda ili nakon grdnje i suda biti pročišćen, zaštićen i zbrinut? Čemu od toga težiš? Ima li tvoj život smisla ili je besmislen i bezvrijedan? Želiš li tijelo ili želiš istinu? Želiš li sud ili utjehu? Nakon što si iskusio toliko Božjeg djela i uvidio Božju svetost i pravednost, kako bi trebao tragati? Kako bi trebao koračati tim putem? Kako bi svoju ljubav prema Bogu trebao provesti u djelo? Jesu li Božja grdnja i sud utjecali na tebe? Hoćeš li spoznati Božju grdnju i sud ili ne, ovisi o tome što proživljavaš i u kojoj mjeri voliš Boga! Tvoja usta govore da voliš Boga, ali ono što ti proživljavaš samo je stara, iskvarena narav; nimalo se ne plašiš Boga, a još manje imaš savjesti. Vole li takvi ljudi Boga? Jesu li takvi ljudi odani Bogu? Jesu li to ljudi koji prihvaćaju Božju grdnju i sud? Kažeš da voliš Boga i da vjeruješ u Njega, ali se ipak ne odričeš svojih predodžbi. Tvoja ljubav prema Bogu i bogobojaznost ne očituju se u tvojem radu, ulasku, riječima koje izgovaraš i tvojem životu. Je li to netko tko je zadobio grdnju i sud? Bi li netko takav mogao biti nalik Petru? Zar oni koji su nalik Petru samo posjeduju znanje, ali ga ne proživljavaju? Koji uvjet čovjek danas mora ispuniti kako bi proživio stvarni život? Jesu li Petrove molitve bile samo prazne riječi iz njegovih usta? Nisu li to bile riječi koje su dolazile iz dubine njegova srca? Je li se Petar samo molio ne provodeći istinu u djelo? Radi koga ti tragaš? Kako bi si trebao osigurati zaštitu i pročišćenje tijekom Božje grdnje i suda? Zar Božja grdnja i sud nisu od koristi čovjeku? Je li svaki sud ujedno i kazna? Je li moguće da su samo spokoj i radost, samo materijalni blagoslovi i trenutna udobnost korisni za život čovjeka? Ako čovjek živi u ugodnom i udobnom okruženju, životom u kojem nema suda, može li biti pročišćen? Ako se čovjek želi promijeniti i biti pročišćen, kako bi trebao prihvatiti usavršavanje? Koji bi ti put danas trebao odabrati?