Dok ga je Bog grdio, Petar se ovako molio: „O, Bože! Moje je tijelo buntovno, a Ti me grdiš i sudiš mi. Radujem se Tvojoj grdnji i sudu, a čak i ako me ne želiš, u Tvojem sudu vidim Tvoju svetu i pravednu narav. Kada mi sudiš, ako drugi u Tvom sudu mogu vidjeti Tvoju pravednu narav, onda sam zadovoljan. Dovoljno je ako Tvoj sud može izraziti Tvoju narav i svim stvorenim bićima omogućiti da vide Tvoju pravednu narav i, ako moje srce koje Te ljubi može učiniti čišćim kako bih mogao postići sliku onoga tko je pravedan. Ovaj Tvoj sud je dobar, jer takva je Tvoja dobra namjera. Znam da u meni još uvijek ima mnogo toga što je buntovno i da još uvijek nisam dostojan doći pred Tebe. Želim da mi još više sudiš. Bilo da me stavljaš u neprijateljska okruženja ili izložiš velikim nevoljama, što god činio, ja to smatram dragocjenim. Tvoja je ljubav tako duboka i voljan sam se prepustiti milosti Tvojih orkestracija bez i najmanje pritužbe.” To je Petrova spoznaja nakon što je iskusio Božje djelo, a ujedno je i svjedočanstvo njegove ljubavi prema Bogu. Nakon što ste sada osvojeni, kako se to osvajanje izražava u vama? Neki ljudi kažu: „Moje je osvajanje neizmjerna Božja milost i Božje uzdizanje. Tek sada shvaćam da je čovjekov život isprazan i bez značaja. Naraštaj za naraštajem čovjek provodi svoj život u neprestanoj žurbi, rađa i odgaja djecu, a na kraju mu ne ostaje ništa. Tek sam danas, nakon što me Bog osvojio, uvidio da ne vrijedi tako živjeti; takav je život doista besmislen. Bolje mi je umrijeti i svršiti s tim!” Može li Bog zadobiti takve ljude koje je osvojio? Mogu li oni postati primjeri i uzori? Takvi su ljudi školski primjer negativnosti; nemaju odlučnosti i ne trude se napredovati. Iako se ubrajaju među osvojene, takvi negativni ljudi ne mogu biti usavršeni. Pred kraj života, nakon što je bio usavršen, Petar je rekao: „Bože! Kad bih poživio još koju godinu, poželio bih dostići čišću i dublju ljubav prema Tebi”. Neposredno prije nego što je raspet, u srcu se molio: „Bože! Sad je došlo Tvoje vrijeme; nastupio je trenutak koji si mi pripremio. Radi Tebe moram biti raspet, za Tebe moram svjedočiti i nadam se da moja ljubav može udovoljiti Tvojim zahtjevima i postati čišćom. Danas mi pruža utjehu i mir to što mogu umrijeti za Tebe i biti pribijen na križ za Tebe, jer mogu biti raspet za Tebe i udovoljiti Tvojim željama. To što Ti se mogu predati i prinijeti svoj život Tebi u potpunosti me ispunjava. O, Bože! Tako si divan! Kad bi mi dopustio živjeti, bio bih još spremniji voljeti Te. Voljet ću Te dok sam živ. Želim Te još više voljeti. Ti mi sudiš, grdiš me i iskušavaš zato što nisam pravedan i zato što sam zgriješio. I Tvoja pravedna narav postaje mi očiglednija. To je za mene blagoslov jer Te mogu još dublje voljeti i spreman sam tako Te voljeti čak i ako Ti mene ne voliš. Spreman sam uvidjeti Tvoju pravednu narav jer sam zbog toga sposobniji proživjeti smisleniji život. Stalno osjećam da je moj život sada smisleniji jer sam raspet radi Tebe, a umrijeti za Tebe ima smisla. Međutim, još uvijek nisam zadovoljan jer premalo znam o Tebi, znam da ne mogu u potpunosti ispuniti Tvoje želje i premalo sam Ti uzvratio. U životu Ti se nisam mogao u potpunosti odužiti; daleko sam od toga. Dok se osvrćem u ovom trenutku, osjećam toliki dug prema Tebi, a samo mi je ovaj trenutak preostao da Ti nadoknadim za sve svoje pogreške i svu ljubav koju Ti nisam uzvratio”.

Ljudi moraju nastojati da prožive smislen život i ne bi se trebao zadovoljavati trenutnim okolnostima. Moraju proživjeti Petrovo obličje i moraju posjedovati Petrovo znanje i iskustva. Moraju težiti uzvišenijim i dubljim stvarima. Moraju težiti dubljoj, čišćoj ljubavi prema Bogu i životu koji ima vrijednost i smisao. Jedino je to život; tek tada će biti isti kao Petar. Moraš se usredotočiti na to da proaktivno ulaziš na pozitivnu stranu i ne smiješ biti negativan i dopustiti da nazaduješ jer si zadovoljan trenutnom udobnošću, a istovremeno zanemariti dublje, podrobnije i praktičnije istine. Moraš posjedovati praktičnu ljubav i moraš pronaći svaki mogući način da se oslobodiš tog dekadentnog, bezbrižnog života, koji se ne razlikuje od životinjskog. Moraš proživjeti život pun smisla i vrijednosti, ne smiješ se zavaravati ili se prema svom životu odnositi kao prema igrački s kojom se možeš igrati. Za svakoga tko ima odlučnost i tko voli Boga ne postoje nedostižne istine i ne postoji pravda za koju ne može biti postojan. Kako bi ti trebao proživjeti svoj život? Kako bi trebao voljeti Boga i tom ljubavlju udovoljiti Njegovim namjerama? Od toga nema važnije stvari u tvojem životu. Nadasve, moraš imati takvu odlučnost i upornost i ne bi trebao biti beskičmeni slabić. Moraš naučiti kako iskusiti smislen život i smislene istine, i ne bi se trebao nemarno odnositi prema sebi na taj način. Život će prohujati kraj tebe, a da ti toga nećeš biti ni svjestan; hoćeš li nakon toga i dalje imati ovakvu priliku da voliš Boga? Može li čovjek voljeti Boga nakon smrti? Moraš imati istu odlučnost i istu savjest kao Petar; moraš živjeti smislen život, a ne poigravati se sa sobom. Kao ljudsko biće i osoba koja teži Bogu, moraš pažljivo razmotriti svoj život i pažljivo mu pristupiti, razmisliti o tome kako sebe predati Bogu, kako da tvoja vjera u Boga bude smislenija i kako da, budući da Ga voliš, tvoja ljubav prema Bogu bude čišća, ljepša i bolja. Danas se ne možeš zadovoljiti jedino time što ćeš biti osvojen, već moraš razmišljati i o tome kako hodati putom koji je pred tobom. Moraš imati odlučnosti i hrabrosti da budeš usavršen i ne bi se uvijek trebao smatrati nesposobnim. Može li se istina odnositi prema ljudima nepošteno? Može li se istina namjerno suprotstaviti ljudima? Ako težiš istini, može li te ona nadvladati? Ako se postojano zalažeš za pravdu, hoće li te ona srušiti? Ako si uistinu riješen da težiš za životom, može li te život izbjegavati? Ako nemaš istine, to nije zato što se istina oglušuje o tebe, već zato što se ti kloniš nje. Ako se ne možeš čvrsto zauzeti za pravdu, to nije zato što s pravdom nešto nije u redu, već zato što smatraš da pravda iskrivljuje činjenice. Ako nisi zadobio život ni nakon dugogodišnje težnje za njim, to nije zato što je život nesavjestan prema tebi, već zato što si ti nesavjestan prema životu i otjerao si život od sebe. Ako živiš u svjetlosti, a nisi zadobio svjetlost, to nije zato što te ta svjetlost ne može obasjati, već zato što nisi ni obratio pozornost na njezino postojanje pa te je ona tiho napustila. Ako ni za čim ne težiš, onda se samo može reći da si bezvrijedno smeće, i da nemaš hrabrosti da živiš i nemaš duha oduprijeti se silama tame. Prevelika si kukavica! Ne možeš se osloboditi opsade Sotoninih sila i spreman si samo provesti život u ovakvom miru i sigurnosti te umrijeti u neznanju. Ono što bi trebao postići jest težnja da budeš osvojen; to je tvoja dužnost i obveza. Ako se zadovoljavaš samo time da budeš osvojen, onda tjeraš svjetlost od sebe. Radi istine moraš otrpjeti teškoće, moraš se žrtvovati za istinu, radi istine moraš podnositi poniženje, i moraš pretrpjeti više patnje kako bi zadobio više istine. To je ono što bi trebao učiniti. Ne smiješ odbaciti istinu radi uživanja u obiteljskom skladu i ne smiješ izgubiti dostojanstvo i integritet cijelog života radi trenutnog užitka. Trebao bi težiti svemu što je lijepo i dobro i težiti za smislenijim životnim putem. Ako živiš tako zemaljskim i svjetovnim životom i nemaš nikakav cilj kojemu bi težio, zar tako ne tratiš svoj život? Što možeš zadobiti od takvog života? Trebao bi ostaviti sve tjelesne užitke radi jedne istine, a ne odbaciti sve istine radi sićušnog užitka. Takvi ljudi nemaju ni integritet ni dostojanstvo; njihovo je postojanje lišeno smisla!

Bog čovjeka grdi i sudi mu jer Njegovo djelo to zahtijeva i, još više, zato što je to čovjeku potrebno. Čovjek treba biti izložen grdnji i sudu i tek tada može postići ljubav prema Bogu. Danas ste sasvim uvjereni, ali čim naiđete na najmanju prepreku, bit ćete u nevolji; rast vam je još uvijek premali i morate iskusiti još takve grdnje i suda da biste stekli dublje znanje. Danas manje-više imate pomalo bogobojazno srce, bojite se Boga i znate da je On istiniti Bog, ali nemate mnogo ljubavi prema Njemu, a kamoli da ste postigli čistu ljubav; vaše je znanje previše površno, a vaš je rast još uvijek nedostatan. Kada se uistinu susretnete s nekim okruženjem, još uvijek niste dali svjedočanstvo, imate premalo pozitivnog ulaska i ne znate praktično postupati. Većina je ljudi negativna i pasivna; Boga samo potajno ljube u svojem srcu, ali ne znaju kako praktično postupati niti im je jasno koji su im ciljevi. Oni koje je Bog usavršio ne samo što posjeduju normalnu ljudskost, već posjeduju i istine koje nadilaze mjerila savjesti, koje su više od standarda savjesti. Svoju savjest ne koriste samo kako bi Bogu uzvratili za ljubav, već su, štoviše, spoznali Boga i uvidjeli da je On divan, da zavređuje čovjekovu ljubav, da u Njemu ima toliko toga što vrijedi voljeti te da Ga čovjek ne može ne voljeti. Ljubav prema Bogu onih koji su usavršeni služi ispunjenju njihove osobne odlučnosti. Njihova je ljubav spontana, to je ljubav koja ne traži ništa zauzvrat i ne predstavlja razmjenu. Oni Boga vole jedino zbog svoje spoznaje Boga. Takve ljude ne zanima hoće li im Bog dati milosti i zadovoljni su jedino kad Bogu udovoljavaju. Ne cjenkaju se s Bogom niti svoju ljubav prema Bogu mjere savješću: „Dao si mi, stoga Ti zauzvrat pružam ljubav; ako mi ništa ne daš, onda ni ja nemam ništa čime bih Ti uzvratio”. Oni koji su usavršeni uvijek vjeruju sljedeće: „Bog je Stvoritelj i ovo djelo obavlja na nama. Budući da imam ovu priliku, stanje i sposobnost da budem usavršen, trebao bih težiti životu punom smisla i udovoljiti Mu”. To je istovjetno onomu što je iskusio Petar. Kad je bio najslabiji, molio se Bogu riječima: „O, Bože! Bez obzira na vrijeme i mjesto, Ti znaš da mi uvijek nedostaješ i da Te, bez obzira na vrijeme i mjesto, želim voljeti, ali sam premali rastom, preslab i nemoćan, moja je ljubav previše ograničena, a moja iskrenost prema Tebi suviše oskudna. U usporedbi s Tvojom ljubavlju jednostavno sam nedostojan života. Želim samo da mi život ne bude uzaludan i da Ti mogu ne samo uzvratiti ljubav, već Ti, štoviše, posvetiti sve što imam. Ako Ti budem mogao udovoljiti, tada ću kao stvoreno biće steći duševni mir i ništa više neću tražiti. Iako sam sada slab i nemoćan, neću zaboraviti Tvoje upute i neću zaboraviti Tvoju ljubav. Sada samo uzvraćam Tvoju ljubav. Bože, užasno se osjećam! Kako da Ti uzvratim ljubav koju nosim u srcu, kako da učinim sve što mogu da bih mogao ispuniti Tvoje želje i ponuditi Ti sve što imam? Poznate su Ti ljudske slabosti; kako mogu postati dostojan Tvoje ljubavi? Bože! Znaš da sam mali rastom, da je moja ljubav suviše oskudna. Kako mogu dati sve od sebe u ovakvom okruženju? Znam da bi Ti se trebao odužiti za Tvoju ljubav, znam da bih Ti trebao podariti sve što imam, ali danas je moj rast premalen. Molim Te da mi daš snage i vjere kako bih bio sposobniji posvetiti Ti čistu ljubav, posvetiti Ti sve što imam te ne samo uzvratiti na Tvoju ljubav, nego, što je važnije, iskusiti Tvoju grdnju, sud i kušnje, pa čak i teža prokletstva. Dopustio si mi uvidjeti Tvoju ljubav, a ja Te ne mogu ne voljeti i, premda sam danas slab i nemoćan, kako bih Te mogao zaboraviti? Spoznao sam Te zahvaljujući Tvojoj ljubavi, grdnji i sudu, ali se ujedno osjećam nesposobnim udovoljiti Tvojoj ljubavi jer Ti si tako uzvišen. Kako da sve što imam posvetim Stvoritelju?” Takav je bio Petrov zahtjev, ali je njegov rast bio nedostatan. U tom se trenutku osjećao kao da mu je netko zario nož u srce. Bio je u agoniji; nije znao što činiti u takvom stanju. Ipak, nastavio se moliti: „Bože! Čovjek je djetinjeg rasta, njegova je savjest oronula, a jedino što mogu postići jest odužiti Ti se za ljubav. Danas ne znam kako udovoljiti Tvojim namjerama i samo želim dati sve od sebe, dati sve što imam i sve što imam posvetiti Tebi. Bez obzira na Tvoj sud, bez obzira na Tvoju grdnju, bez obzira na to daruješ li mi nešto ili mi uzimaš, molim Te, oslobodi me i najmanjih pritužbi na Tebe. Dok si me grdio i sudio mi, uvijek sam u sebi ima pritužbe i nisam mogao postići čistoću ni udovoljiti Tvojim željama. Za Tvoju sam Ti se ljubav odužio iz prisile i u ovom trenutku još se više mrzim”. Petar se tako molio zato što je tragao za čišćom ljubavlju prema Bogu. Tragao je i preklinjao i, štoviše, optuživao je sebe i svoje grijehe ispovijedao Bogu. Osjećao se dužnim Bogu i osjećao je mržnju prema sebi, ali je ujedno bio pomalo tužan i negativan. Uvijek je imao osjećaj kao da ne može ispuniti Božje namjere i kao da ne može dati sve od sebe. U takvom stanju Petar je ipak težio Jobovoj vjeri. Uvidio je koliko je Jobova vjera bila velika jer je Job shvatio da mu je sve što ima darovano od Boga, stoga je bilo prirodno da mu Bog sve uzme jer Bog daje komu Mu se prohtije – takva je bila pravedna narav Božja. Job se nije žalio i još je uvijek mogao hvaliti Boga. Petar je također poznavao sebe i u srcu se molio: „Danas se ne bih trebao zadovoljiti time što ću Ti se za Tvoju ljubav odužiti svojom savješću i onolikom ljubavlju koliko Ti zauzvrat pružim jer su moje misli previše iskvarene i nisam sposoban na Tebe gledati kao na Stvoritelja. Budući da Te još uvijek nisam sposoban voljeti, moram Ti posvetiti sve što imam, i učiniti to dragovoljno, moram spoznati sve što si učinio i ne donositi vlastite odluke, moram sagledati Tvoju ljubav i biti u stanju hvaliti Te i veličati Tvoje sveto ime kako bi Ti preko mene mogao steći veliku slavu. Spreman sam čvrsto stajati u ovom svjedočanstvu za Tebe. Bože! Tvoja je ljubav tako dragocjena i lijepa; kako bih mogao biti voljan živjeti u rukama Zloga? Zar me nisi Ti stvorio? Kako bih mogao živjeti pod vlašću Sotone? Radije bih cijelim svojim bićem živio usred Tvoje grdnje nego što bih živio pod vlašću Zloga. Voljan sam svoje tijelo i srce predati Tvojem sudu i grdnji sve dok mogu biti pročišćen i sve svoje posvetiti Tebi, jer prezirem Sotonu i ne želim živjeti pod njegovom vlašću. Kroz Svoj sud meni izražavaš Svoju pravednu narav; potpuno sam voljan i nemam ni najmanjih pritužbi. Dokle god sam u stanju ispuniti dužnost stvorenog bića, prihvaćam da čitav moj život bude praćen Tvojim sudom i da tako spoznam Tvoju pravednu narav i oslobodim se utjecaja Zloga”. Petar se uvijek tako molio, uvijek je tako tragao i dostigao je relativno veliku razinu. Ne samo da se mogao odužiti za Božju ljubav, već je, što je još važnije, ispunio i svoju dužnost kao stvoreno biće. Ne samo da nije osjećao grižnju savjesti, već je mogao i nadići standarde savjesti. Njegove su molitve neprestano dopirale do Boga, zbog čega je njegova odlučnost postajala sve snažnija, a njegovo srce sve više ljubilo Boga. Iako je trpio užasnu bol, ipak nije zaboravio voljeti Boga te je i dalje nastojao postići sposobnost razumijevanja Božjih namjera. U svojim je molitvama govorio sljedeće riječi: „Nisam postigao ništa drugo osim što sam Ti se odužio za Tvoju ljubav. Nisam za Tebe dao svjedočanstvo pred Sotonom niti sam se oslobodio njegova utjecaja i još uvijek živim u tjelesnom. Želim svojom ljubavlju poraziti Sotonu, posramiti ga i tako udovoljiti Tvojim namjerama. Želim Ti se u cijelosti predati, da ni djelić sebe ne dam Sotoni jer Sotona je Tvoj neprijatelj”. Što je više tragao u tom smjeru, sve snažnije je bio dirnut, a njegovo je znanje o tim stvarima bilo veće. Nesvjesno je spoznao da bi se trebao osloboditi utjecaja Sotone i u potpunosti predati Bogu. Takvu je razinu dosegao. Nadilazio je utjecaj Sotone i oslobađao se tjelesnih užitaka i sklonosti te je bio voljan dublje iskusiti i Božju grdnju i Njegov sud. Govorio je: „Iako živim usred Tvoje grdnje i usred Tvoga suda, bez obzira koliko to bolno bilo, ja i dalje ne želim živjeti pod vlašću Sotone, i dalje ne želim živjeti životom u kojem me Sotona obmanjuje. Smatram da je život usred Tvojih prokletstava sreća, a život usred Sotoninih blagoslova bol. Volim Te dok živim usred Tvoga suda, i to ispunjava moje srce velikom radošću. Tvoja grdnja i sud su pravednost i svetost; oni su tu da me pročiste, i još više, da me spase. Radije bih cijeli svoj život proživio usred Tvoga suda, primajući Tvoju brigu, nego da živim pod vlašću Sotone ijedan trenutak. Želim da me Ti pročistiš; čak i ako moram trpjeti, ne želim da me Sotona iskorištava i obmanjuje. Mene, ovo stvoreno biće, Ti trebaš upotrijebiti, Ti me trebaš posjedovati, Ti mi također trebaš suditi i Ti me trebaš grditi, čak me trebaš i proklinjati. Srce mi se raduje kad si me voljan blagosloviti jer sam vidio Tvoju ljubav. Ti si Stvoritelj, a ja sam stvoreno biće: ne smijem Te izdati i živjeti pod vlašću Sotone niti me Sotona smije iskorištavati. Bolje mi je biti Tvoj konj ili vol nego živjeti za Sotonu. Radije bih živio usred Tvoje grdnje i bez tjelesnog blaženstva, a u tome bih uživao čak i kad bih ostao bez Tvoje milosti. Iako Tvoja milost ne bi bila sa mnom, i dalje bih uživao u Tvojoj grdnji i Tvom sudu. To je Tvoj najbolji blagoslov, Tvoja najveća milost. Iako si prema meni uvijek veličanstven i gnjevan, ipak Te ne mogu napustiti i ipak Te ne mogu dovoljno voljeti. Radije bih živio u Tvom domu, radije bih da me Ti prokuneš, izgrdiš i udariš, nego da živim pod Sotoninom vlašću, ili da jurim naokolo i budem zaokupljen samo tijelom, a kamoli da živim za tijelo.” Petrova je ljubav bila čista ljubav. To je iskustvo usavršavanja i najviša razina usavršenosti; nema smislenijeg života. Prihvatio je Božju grdnju i sud, cijenio je Božju pravednu narav i ništa u vezi s Petrom nije bilo dragocjenije. Rekao je: „Sotona mi pruža materijalne užitke, ali ih ne cijenim. Božja grdnja i sud dolaze na mene – smatram to milošću, izvorom užitka i blagoslovom. Da nije bilo Božjeg suda, nikada ne bih ljubio Boga, i dalje bih živio pod vlašću Sotone, Sotona bi me i dalje kontrolirao i držao u svom stisku. Da je tako, nikada ne bih postao istinsko ljudsko biće, jer ne bih bio sposoban udovoljiti Bogu niti bih Mu mogao posvetiti cijelog sebe. Iako me Bog ne blagoslivlja, što me iznutra čini neutješnim kao da oganj bukti u meni i zbog čega nemam spokoja ni radosti, i premda se Božja grdnja nikad ne odvaja od mene niti me On ikada prestaje ispravljati, u Božjoj grdnji i osudi mogu vidjeti Njegovu pravednu narav. Uživam u tome; od toga nema vrednije ni smislenije stvari u životu. Iako su Njegova zaštita i briga prerasli u nemilosrdnu grdnju, sud, prokletstva i udarce, ipak uživam u njima jer me sve to može bolje očistiti i promijeniti, može me približiti Bogu, učiniti sposobnijim voljeti Boga, a moju ljubav prema Bogu učiniti čišćom. To mi omogućava da ispunim svoju dužnost stvorenog bića, dovodi me pred Boga i udaljava od Sotonina utjecaja te čini da više ne služim Sotoni. Kad više ne budem živio pod vlašću Sotone i kad Bogu budem mogao posvetiti sve što imam i sve što mogu, ne zadržavajući ništa za sebe – tek ću tada biti potpuno zadovoljan. Upravo su me Božja grdnja i sud spasili, a moj je život neodvojiv od Božje grdnje i suda. Za mene je živjet na zemlji isto što i živjet pod Sotonom vlašću, i da nije bilo skrbi i zaštite Božje grdnje i suda, oduvijek bih živio pod vlašću Sotone, štoviše, ne bih imao priliku ni sredstva da proživim smislen život. Samo kada me Božja grdnja i sud nikada ne napuštaju i omogućuju mi da me Bog neprestano pročišćava te kada su uz mene Božje oštre riječi, pravedna narav i veličanstveni sud, zadobivam najveću zaštitu, počinjem živjeti u svjetlu i zadobivam Božje blagoslove. Biti u mogućnosti biti pročišćen, osloboditi se Sotone i živjeti pod Božjom vlašću – to je najveći blagoslov u mom životu.” To je najveća razina koju je Petar dosegao u svojim iskustvima.

Ovo je upravo ono stanje koje čovjek mora postići nakon što bude usavršen. Ako ne možeš postići toliko, onda ne možeš živjeti smislenim životom. Čovjek živi u tijelu, što znači da živi u ljudskom paklu, a bez Božjeg suda i grdnje čovjek je prljav koliko i Sotona. Kako bi čovjek mogao biti svet? Petar je vjerovao da su Božja grdnja i sud najbolja zaštita čovjeka i najveća milost. Jedino posredstvom Božje grdnje i suda čovjek se može probuditi i mrziti tijelo, mrziti Sotonu. Božje strogo discipliniranje oslobađa čovjeka od utjecaja Sotone, oslobađa ga njegova majušnog svijeta i omogućava mu živjeti u svjetlosti Božjeg lica. Nema boljeg spasenja od grdnje i suda! Petar se ovako molio: „Bože! Sve dok me Ti grdiš i sudiš mi, znat ću da me nisi napustio. Čak i ako mi ne podariš radost i spokoj, ako učiniš da živim u patnji i uputiš mi bezbrojna prekoravanja, sve dok me Ti ne napustiš, moje će srce biti spokojno. Danas su Tvoja grdnja i sud postali moja najbolja zaštita i moj najveći blagoslov. Milost koju mi daješ štiti me. Danas mi daruješ milost, a ta je milost otkrivenje Tvoje pravedne naravi; ona je grdnja i sud, a još i više kušnja i život ispunjen patnjom.” Petar je tjelesna zadovoljstva mogao ostaviti po strani i tražiti dublju ljubav i veću zaštitu jer je posredstvom Božje grdnje i suda stekao toliko milosti. Ako čovjek u svojem životu želi biti pročišćen i ostvariti promjene u svojoj naravi, ako želi proživjeti smislen život i ispuniti svoju dužnost stvorenog bića, mora prihvatiti Božju grdnju i sud i ne smije pustiti da se Božje discipliniranje i Božji udarci udalje od njega kako bi se mogao osloboditi Sotoninih manipulacija i utjecaja te živjeti u svjetlosti Božjoj. Znaj da su Božja grdnja i sud svjetlost, i to svjetlost spasenja čovjekova, te da za čovjeka nema boljeg blagoslova, niti veće milosti ni bolje zaštite. Čovjek živi pod utjecajem Sotone i postoji u tijelu; ako ne bude pročišćen i ne dobije Božju zaštitu, čovjek će postati još izopačeniji. Ako želi voljeti Boga, mora biti pročišćen i spašen. Petar se molio: „Kad si Ti, Bože, ljubazan prema meni, ja sam oduševljen i osjećam utjehu; kad me grdiš, osjećam još veću utjehu i radost. Iako sam slab i pretrpio sam neizrecivu patnju, iako plačem i tugujem, Ti znaš da ova tuga proizlazi iz mog buntovništva i moje slabosti. Plačem jer ne mogu udovoljiti Tvojim namjerama, a tugujem i kajem se jer ne ispunjavam Tvoje zahtjeve, ali sam voljan dosegnuti ovu razinu, voljan sam učiniti sve što mogu kako bih Ti udovoljio. Tvoja mi je grdnja služila kao zaštita i dala mi najbolje spasenje; Tvoj sud zasjenjuje Tvoju trpeljivost i strpljenje. Bez Tvoje grdnje i suda ja ne bih uživao u Tvojem milosrđu i dobroti. Danas sve više shvaćam da je Tvoja ljubav nadišla nebesa i nadvisila sve drugo. Tvoja ljubav nisu samo milosrđe i dobrota; štoviše, ona je grdnja i sud. Zadobio sam toliko iz Tvoje grdnje i Tvog suda. Bez Tvoje grdnje i suda nijedna osoba ne bi bila pročišćena i nitko ne bi mogao iskusiti ljubav Stvoriteljevu. Iako sam izdržao stotine kušnji i nevolja te čak za dlaku izbjegao smrt, to mi je omogućilo istinski Te spoznati i zadobiti neizmjerno spasenje. Kad bi me Tvoja grdnja, sud i discipliniranje napustili, živio bih u mraku, pod vlašću Sotone. U čemu je korist ljudskog tijela? Kad bi me Tvoja grdnja i sud napustili, bilo bi to kao da me je Duh Tvoj napustio, kao da Ti više nisi sa mnom. Da se to dogodi, kako bih mogao nastaviti živjeti? Dao si mi bolest i oduzeo mi slobodu, mogao sam nastaviti živjeti, ali ako bi me Tvoja grdnja i sud ikad napustili, ne bih mogao nastaviti živjeti. Kad bih ostao bez Tvoje grdnje i suda, izgubio bih Tvoju ljubav. Tvoja je ljubav za mene suviše duboka da bih je izrazio riječima. Bez Tvoje ljubavi živio bih pod vlašću Sotone i ne bih mogao vidjeti Tvoje slavno lice. Kako bih onda mogao nastaviti živjeti? Jedva bih mogao nastaviti živjeti u takvoj tami, u takvu životu. Kad si pored mene, to je kao da Te gledam, pa kako bih Te onda mogao napustiti? Od sveg Te srca preklinjem, molim Te da mi ne oduzimaš najveću utjehu, pa makar to bilo tek nekoliko Tvojih utješnih riječi. Uživao sam u Tvojoj ljubavi i danas se ne mogu odvojiti od Tebe; kako bih Te mogao ne voljeti? Zbog Tvoje sam ljubavi prolio mnogo gorkih suza, ali sam uvijek osjećao da je život poput ovog smisleniji, da me može više duhovno obogatiti i više promijeniti te mi u većoj mjeri omogućiti da dosegnem istinu koju bi stvorena bića trebala posjedovati”.

Čovjek cijeli život živi pod vlašću Sotone i nema te osobe koja se sama može osloboditi utjecaja Sotone. Svi žive u prljavom svijetu, okruženi iskvarenošću i prazninom, bez imalo smisla i vrijednosti; žive bezbrižne živote radi tijela, radi požude i radi Sotone. U njihovu postojanju nema ni trunke vrijednosti. Čovjek nije sposoban pronaći istinu koja bi ga oslobodila utjecaja Sotone. Iako vjeruje u Boga i čita Bibliju, čovjek ne razumije kako se osloboditi kontrole Sotonina utjecaja. Kroz vjekove vrlo je malo ljudi otkrilo ovu tajnu, vrlo ju je malo njih dokučilo. Iako mrzi Sotonu i prezire tijelo, čovjek, kao takav, ne zna kako se riješiti štetnog utjecaja Sotone. Zar danas niste i dalje pod vlašću Sotone? Ne kajete se zbog svojih buntovnih postupaka, a još manje se osjećate prljavima i buntovnima. Kad se suprotstavite Bogu, čak osjećate duševni mir i veliki spokoj. Nije li taj spokoj posljedica tvoje iskvarenosti? Ne potječe li taj osjećaj mira od tvojeg buntovništva? Čovjek živi u ljudskom paklu, živi pod mračnim utjecajem Sotone; širom zemlje duhovi žive zajedno s čovjekom, zadirući u ljudsko tijelo. Ti na zemlji ne živiš u predivnom raju. Mjesto na kojem boraviš kraljevstvo je đavala, ljudski pakao, podzemni svijet. Ako čovjek nije očišćen, onda je od prljavštine; ako ga Bog ne štiti i ne brine o njemu, on je i dalje zatočenik Sotone; ako mu se ne sudi i ne grdi, još će manje sposoban izbjeći ugnjetavanja mračnog utjecaja Sotone. Iskvarena narav koju pokazuješ, kao i buntovno ponašanje koje proživljavaš, dovoljan su dokaz da još uvijek živiš pod vlašću Sotone. Ako ti um i misli nisu očišćeni, a tvoja narav nije podvrgnuta sudu i grdnji, tvoje je cjelokupno biće još uvijek u stisku vlasti Sotone, tvojim umom upravlja Sotona, tvojim mislima manipulira Sotona i tvoje je cjelokupno biće u Sotoninim rukama. Znaš li samo koliko si ti sad daleko od Petrovih standarda? Jesi li takvoga kova? Koliko znaš o današnjem sudu i grdnji? Koliko posjeduješ od onoga što je Petar spoznao? Ako nisi u stanju spoznati to danas, hoćeš li to znanje moći dosegnuti u budućnosti? Takvi ljenjivci i kukavice kao što si ti jednostavno nisu u stanju spoznati grdnju i sud. Ako težiš tjelesnom spokojstvu i tjelesnim uživanjima, nipošto nećeš moći biti očišćen i na kraju ćeš biti predan Sotoni jer to što proživljavaš jesu Sotona i ono tjelesno. U današnje vrijeme mnogi ljudi uopće ne tragaju za životom, što znači da im nije stalo ni do toga da budu očišćeni ni do ulaska u dublje životno iskustvo. Budući da je tako, kako bi oni mogli biti usavršeni? Oni koji ne tragaju za životom ne dobivaju priliku biti usavršeni, a oni koji ne teže spoznaji Boga, koji ne nastoje promijeniti svoje naravi, nisu u stanju izbaviti se od mračnog utjecaja Sotone. Nisu ozbiljni u vezi sa svojom spoznajom Boga i ulaskom u promjene vlastitih naravi, baš kao i oni koji vjeruju u religiju, koji samo poštuju rituale i prisustvuju bogosluženjima. Nije li to uzaludno? Ako čovjek u svojoj vjeri u Boga nije ozbiljan u vezi sa životno važnim stvarima, ako ne nastoji zakoračiti u istinu, ne teži promjenama u svojoj naravi, a kamoli spoznaji djela Božjeg, njega onda nije moguće usavršiti. Ako želiš biti usavršen, moraš razumjeti Božje djelo. Prije svega moraš razumjeti značaj Njegove grdnje i suda, kao i razloge izvršenja tog djela na čovjeku. Možeš li prihvatiti taj rad? Jesi li u stanju tijekom takve grdnje steći ista iskustva i znanja kao Petar? Ako težiš spoznaji Boga i djela Duha Svetoga te ako nastojiš promijeniti svoju narav, imat ćeš priliku biti usavršen.

Za one koji će biti usavršeni ovaj korak djela osvajanja je nezaobilazan; tek kad bude osvojen, čovjek može iskusiti djelo usavršavanja. Pritom nema velike vrijednosti u tome da samo odigraš ulogu osvojenog čovjeka jer te to neće učiniti prikladnim za Božju upotrebu. Ti nikako nećeš moći odigrati svoju ulogu u širenju evanđelja jer ne tragaš za životom ni za vlastitom promjenom i obnovom te stoga ni ne posjeduješ praktično životno iskustvo. Tijekom tog postupnog djela netko vrijeme bio si služitelj i igrao ulogu kontrasta, ali ako na kraju ne budeš nastojao biti Petar, a tvoja težnja ne bude u skladu s načinom na koji je Petar usavršen, naravno da nećeš iskusiti promjene u svojoj naravi. Ako si netko tko nastoji biti usavršen, ti ćeš onda dati svjedočanstvo i reći ovo: „U ovom Božjem postupnom djelu prihvatio sam Božje djelo grdnje i suda i, premda sam pretrpio velike patnje, spoznao sam kako Bog usavršava čovjeka, stekao sam djelo koje obavlja Bog, došao u posjed znanja o pravednosti Božjoj i bio spašen Njegovom grdnjom. Njegova se pravedna narav spustila na mene i donijela mi blagoslove i milost; Njegova grdnja i sud zaštitili su me i pročistili. Da me Bog nije izgrdio i da mi nije sudio, da me nisu sustigle teške riječi Božje, ne bih mogao spoznati Boga ni biti spašen. Danas shvaćam: čovjek, kao stvoreno biće, ne samo da uživa u svemu što je Stvoritelj stvorio, već, što je još važnije, sva bi stvorena bića trebala uživati u pravednoj naravi Božjoj i Njegovu pravednom sudu jer Božja je narav dostojna čovjekova uživanja. Kao stvoreno biće koje je Sotona iskvario, čovjek treba uživati u Božjoj pravednoj naravi. U Njegovoj pravednoj naravi ima grdnje i suda, ali, još i više, i velike ljubavi. Iako danas nisam u stanju potpuno zadobiti Božju ljubav, imao sam sreće da je vidim i u tome sam blagoslovljen”. To je put kojim hodaju oni koji doživljavaju usavršavanje i to je spoznaja o kojoj oni govore. Takvi su ljudi isti kao Petar; oni posjeduju ista iskustva kao Petar. Takvi su ljudi također oni koji su stekli život, oni koji posjeduju istinu. Ako je budu proživljavali do samog kraja, usred Božjeg suda moći će se potpuno osloboditi utjecaja Sotone i biti zadobiveni od Boga.

Nakon što su osvojeni, ljudi nemaju nikakvo snažno svjedočanstvo. Oni su samo osramotili Sotonu, ali nisu proživjeli stvarnost Božjih riječi. Ti nisi zadobio drugo spasenje; zadobio si samo žrtvu za grijeh, ali ipak nisi usavršen – to je velik gubitak. Morate razumjeti u što biste trebali zakoračiti i što biste trebali proživjeti, i u to morate zakoračiti. Ako na kraju ne postigneš usavršenje, onda nećeš biti pravo ljudsko biće i bit ćeš ispunjen kajanjem. Adam i Eva, koje je Bog stvorio, u početku su bili čisti ljudi, što znači da su, dok su boravili u edenskom vrtu, bili čisti, neokaljani prljavštinom. Također su bili odani Jahvi i nisu znali ništa o izdaji Jahve. To je zato što su bili bez ometanja Sotonina utjecaja i u sebi nisu imali Sotonina otrova. Oni su bili najčišći u čitavom ljudskom rodu. Živjeli su u edenskom vrtu, neoskvrnjeni prljavštinom, nezaposjednuti tijelom i bojali su se Jahve. Poslije, kada ih je Sotona iskušavao, u sebi su imali zmijski otrov i želju da izdaju Jahvu te su živjeli pod utjecajem Sotone. U početku su bili čisti i bojali su se Jahve; samo su u tom stanju bili ljudi. Kasnije, nakon što ih je Sotona iskušao, jeli su plodove sa stabla spoznaje dobra i zla i živjeli su pod utjecajem Sotone. Sotona ih je postepeno iskvario i izgubili su prvobitnu sliku čovjeka. U početku je čovjek imao Jahvin dah, nije bio nimalo buntovan i nije nosio zlo u srcu. U to je vrijeme čovjek doista bio ljudsko biće. Nakon što ga je Sotona iskvario, čovjek je postao zvijer. Misli su mu bile ispunjene zlom i prljavštinom, bez dobrote i svetosti. Nije li to Sotona? Iskusio si velik dio Božjeg djela, ali se nisi promijenio niti si pročišćen. Još uvijek živiš pod vlašću Sotone i još uvijek se ne pokoravaš Bogu. Takav je netko tko je samo osvojen, ali još nije usavršen. A zašto se kaže da takva osoba nije usavršena? Zato što ona ne traga za životom ni znanjem o Božjem djelu i zato što žudi isključivo za tjelesnim zadovoljstvima i trenutnom udobnošću. Stoga u njezinoj životnoj dispoziciji nema nikakvih promjena i nije povratila prvobitno obličje čovjeka kakvog ga je Bog stvorio. Takvi su ljudi hodajući leševi, mrtvaci bez duha! Oni koji ne tragaju za znanjem o duhovnim stvarima, koji ne teže posvećenju i proživljavanju istine, oni koji se zadovoljavaju samo time da budu osvojeni na negativnoj strani i koji ne mogu živjeti prema Božjim riječima i postati posvećeni ljudi – to su ljudi koji nisu spašeni. Jer čovjek koji ne posjeduje istinu nije u stanju postojano izdržati Božje kušnje; spašeni su samo oni koji mogu postojano izdržati Božje kušnje. Ono što želim jesu ljudi nalik Petru, ljudi koji teže biti usavršeni. Današnja se istina daruje onima koji za njom žude i tragaju. Ovo se spasenje daruje onima koji žude za tim da ih Bog spasi. Ovo spasenje nije namijenjeno samo tomu da ga vi zadobijete; ono vam također omogućuje da vas Bog zadobije – vi zadobivate Boga kako bi Bog mogao zadobiti vas. Danas sam vam izgovorio ove riječi, vi ste ih čuli, i trebali biste praktično postupati u skladu s njima. Ako ove riječi naposljetku primijenite, tada ću vas zadobiti putem tih riječi; istovremeno ćete također zadobiti ove riječi, što znači da ćete zadobiti ovo neizmjerno spasenje. Kada budete pročišćeni, postat ćete prava ljudska bića. Ako nisi u stanju proživljavati istinu ni živjeti životom onoga tko je usavršen, onda se može reći da ti i nisi čovjek, već hodajući leš, zvijer, jer ne posjeduješ istinu, što znači da ne posjeduješ ni Jahvin dah, stoga si samo mrtvac bez duha! Iako je moguće da netko da svjedočanstvo nakon što je osvojen, ono što si zadobio tek je mrvica spasenja i još uvijek nisi postao živo biće zaposjednuto duhom. Iako si iskusio grdnju i sud, tvoja narav zahvaljujući tome nije ni obnovljena ni promijenjena; ti si još uvijek onaj stari, još si uvijek od Sotone i nisi netko tko je pročišćen. Samo oni koji su usavršeni vrijede i samo su takvi ljudi zadobili istinski život. Jednog dana netko će ti reći: „Ti si iskusio djelo Božje; pa, pričaj nam o tome kakvo je Njegovo djelo. David je iskusio Božje djelo i vidio Jahvina djela; Mojsije je također vidio Jahvina djela, te su njih dvojica mogli opisati Jahvina djela i govoriti o Jahvinoj čudesnosti. Ti si vidio djelo koje je obavio utjelovljeni Bog posljednjih dana; možeš li nam reći nešto o Njegovoj mudrosti? Možeš li nam pričati o čudesnosti Njegova djela? Koje je zahtjeve Bog pred tebe postavio i kako si ih doživio? Iskusio si Božje djelo tijekom posljednjih dana – koje je tvoje najveće viđenje? Možeš li nam pričati o tome? Možeš li nam pričati o pravednoj naravi Božjoj?” Kako ćeš odgovoriti kad se suočiš s takvim pitanjima? Ako kažeš: „Bog je tako pravedan, On nas grdi i sudi nam, i neštedimice nas razotkriva. Božja narav doista ne trpi čovjekove uvrede. Nakon što sam iskusio djelo Božje, spoznao sam da smo zvijeri i doista uvidio pravednu Božju narav”, onda će te taj netko nastaviti propitivati: „Što još znaš o Bogu? Kako se primjenjuje ulazak u život? Imaš li ikakve osobne odluke?” A ti ćeš odgovoriti: „Nakon što ih je Sotona iskvario, stvorena su bića postala zvijeri i ni po čemu se nisu razlikovala od magaraca. Ja danas živim u Božjim rukama, stoga moram udovoljavati namjerama Stvoritelja i biti poslušan svemu što On podučava. Nemam drugog izbora”. Budeš li samo ovako uopćeno govorio, ta osoba neće razumjeti što pričaš. Kad te pitaju što znaš o Božjem djelu, zapravo ih zanimaju tvoja osobna iskustva. Raspituju o tome koliko ti znaš o Božjoj grdnji i sudu nakon što si ih iskusio, ali ih pritom zanimaju tvoja osobna iskustva i traže da im pričaš o svojem poznavanju istine. Ako nisi u stanju govoriti o tim stvarima, to dokazuje da ne znaš ništa o današnjem djelu. Stalno izgovaraš riječi koje su samo prividno istinite ili su, pak, općepoznate; nemaš konkretna iskustva, a kamoli da u tvojem znanju ima biti; a u tebi također nema istinitih svjedočenja, stoga drugima nisi uvjerljiv. Nemoj biti samo negativni sljedbenik Božji i ne teži onome što budi tvoju radoznalost. Ako nisi ni nezainteresiran ni zainteresiran, uništit ćeš sebe i odgoditi svoj život. Moraš se osloboditi takve negativnosti i pasivnog stanja i moraš postati vješt u traganju za pozitivnim stvarima i u nadilaženju vlastitih slabosti kako bi mogao zadobiti istinu i proživjeti je. Nema ničeg strašnog u tvojim slabostima, a tvoje mane nisu tvoj najveći problem. Tvoj najveći problem i tvoja najveća mana jest što nisi ni zainteresiran ni nezainteresiran i što ti nedostaje želja da tragaš za istinom. Svima vama najveći problem predstavlja vaš kukavički mentalitet, pri čemu se zadovoljavate postojećim stanjem stvari i samo čekate u negativnosti. To je vaša najveća prepreka i najveći neprijatelj vašeg traganja za istinom. Ako se pokoriš samo zato što riječi koje izgovaram imaju tako duboko značenje, onda zapravo i ne posjeduješ znanje niti cijeniš istinu. Pokornost poput tvoje nije svjedočenje, a Ja ne odobravam takvu pokornost. Netko će te možda pitati: „Odakle točno potječe tvoj Bog? Koja je bit tog tvojeg Boga?” Ti ćeš odgovoriti: „Njegova bit su grdnja i sud.” A on će nastaviti: „Zar Bog nije milostiv i prepun ljubavi prema čovjeku? Zar ti to ne znaš?” Reći ćeš: „To je tuđi Bog. To je Bog u kojeg vjeruju religiozni ljudi, a ne naš Bog”. Kad ljudi slični tebi propovijedaju evanđelje, vi iskrivljujete istiniti put, pa kakva je onda korist od vas? Kako da drugi od tebe zadobiju istiniti put? U tebi nema istine i ti ne možeš ništa reći o istini, a još manje možeš proživjeti istinu. Zbog čega si podoban živjeti pred Bogom? Kad drugima propovijedaš evanđelje i kad komuniciraš o istini i svjedočiš o Bogu, ako nisi u stanju pridobiti ih, oni će tvoje riječi opovrgnuti. Zar ti onda nisi potpuno beskoristan? Toliko si od Božjeg djela iskusio, ali kad govoriš o istini, nisi jasan. Ti onda ni za što nisi, zar ne? Kakva je korist od tebe? Kako je moguće iskusiti toliko od Božjeg djela, a ipak ne znati baš ništa o Njemu? Kad te upitaju što stvarno znaš o Bogu, ti ostaješ bez riječi ili odgovaraš nešto krajnje nebitno – govoriš da je Bog moćan, da veliki blagoslovi koje si primio doista odražavaju uzvišenost Boga te da nema veće privilegije od toga da Boga možeš osobno vidjeti. Kakva je vrijednost toga što govoriš? Sve su to samo beskorisne, isprazne riječi! Zar, nakon što si iskusio toliko od Božjeg djela, znaš jedino to da je Božja uzvišenost istinita? Moraš spoznati djelo Božje jer ćeš jedino tada imati istinska svjedočanstva. Kako oni koji nisu zadobili istinu mogu svjedočiti o Bogu?

Ako toliki trud i tolike riječi nisu imali nikakvog utjecaja na tebe, kad dođe vrijeme da se djelo Božje proširi, ti nećeš moći ispuniti svoju dužnost i bit ćeš osramoćen i ponižen. Tada ćeš osjetiti da toliko toga duguješ Bogu i da je tvoje znanje o Bogu tako površno. Ako danas, dok On djeluje, ne tragaš za spoznajom Boga, poslije će biti kasno. Naposljetku nećeš imati nikakvog znanja vrijednog spomena – ostat ćeš prazan, bez ičega. Na temelju čega ćeš položiti račune Bogu? Hoćeš li imati hrabrosti suočiti se s Bogom? Upravo sad trebao bi naporno raditi na svojem traganju kako bi na kraju, kao Petar, spoznao koliko su Božja grdnja i sud korisni čovjeku te da bez Njegove grdnje i suda čovjek ne može biti spašen, već samo može sve dublje tonuti u ovu prljavu zemlju, u sve dublji mulj. Sotona je iskvario ljude, a oni su jedni protiv drugih spletkarili, jedni se na druge ljutili i izgubili su svoje bogobojazno srce. Njihovo je buntovništvo preveliko, u njima ima previše predodžbi i svi su od Sotone. Bez Božje grdnje i suda čovjekova iskvarena narav ne bi mogla biti pročišćena, a on ne bi mogao biti spašen. Ono što se izražava djelovanjem utjelovljenog Boga u tijelu upravo je ono što izražava Duh, a djelo koje On obavlja izvršava se u skladu s djelom koje obavlja Duh. Ako danas ništa ne znaš o tom djelu, onda si doista bezuman i toliko si toga izgubio! Ako od Boga nisi zadobio spasenje, onda je tvoja vjera samo religija, a ti si samo religiozni kršćanin. Budući da se čvrsto držiš izumrlih pravila, ostao si bez novog djela Duha Svetoga. Drugi, koji tragaju za ljubavlju prema Bogu, mogu steći istinu i život, dok tvoja vjera ne može zadobiti Božje odobrenje. Umjesto toga, postao si zlotvor, netko čiji su postupci pogubni i puni mržnje; postao si predmet Sotoninih sprdnji i njegov zatočenik. Čovjek u Boga ne treba vjerovati, već Ga voljeti, težiti Mu i štovati Ga. Ako danas tomu ne težiš, doći će dan kad ćeš reći: „Zašto onomad nisam pravilno slijedio Boga niti Mu udovoljavao kako je trebalo, zašto nisam težio promjenama u svojoj životnoj dispoziciji? Kako sad žalim što se tada nisam mogao pokoriti Bogu i što nisam težio spoznaji Božje riječi. Bog je tada mnogo govorio; zašto nisam tragao za time? Bio sam tako glup!” Iznimno ćeš se mrziti. Danas ne vjeruješ Mojim riječima i ne obraćaš pažnju na njih; kad dođe dan kad će se ovo djelo proširiti i u cijelosti ga sagledaš, kajat ćeš se i u tom trenutku ostat ćeš bez riječi. Blagoslova ima, ali ti ne znaš kako ih uživati, a ima i istine, ali ti za njom ne tragaš. Zar time ne navlačiš nevolju na sebe? Iako sljedeći korak Božjeg djela tek treba otpočeti, danas nema ničeg dodatnog u zahtjevima koji se pred tebe postavljaju i onim što se od tebe traži da proživiš. Toliko je posla i toliko istina; zar ne zavređuju da ih spoznaš? Zar grdnja i sud ne mogu probuditi tvoj duh? Zar te grdnja i sud ne mogu natjerati omrznuti sebe? Zar se zadovoljavaš životom pod utjecajem Sotone, u miru i radosti i s ponešto tjelesne utjehe? Nisi li ti najniži od svih ljudi? Nitko nije gluplji od onih koji su vidjeli spasenje, ali ne teže da ga zadobiju; to su ljudi koji prepuštaju tjelesnim stvarima i uživaju u Sotoni. Nadaš se da tvoja vjera u Boga neće pred tebe postavljati poteškoće ni nevolje, pa ni najmanju patnju. Uvijek težiš bezvrijednim stvarima i nimalo ne cijeniš život, već svojim ekstravagantnim mislima uvijek daješ prednost pred istinom. Tako si bezvrijedan! Živiš kao svinja – kakva je razlika između tebe i svinja ili pasa? Nisu li svi oni koji ne tragaju za istinom, već vole samo tijelo, isto što i zvijeri? Nisu li svi oni mrtvaci bez duha hodajući leševi? Koliko je riječi izgovoreno među vama? Je li među vama obavljeno tek malo djela? Koliko sam vam toga pružio? Pa zašto to onda nisi zadobio? Na što se imaš žaliti? Nije li to što ništa nisi zadobio posljedica tvoje prevelike ljubavi prema tijelu? I nije li to posljedica tvojih pretjerano neumjerenih misli? Nije li to zato što si suviše glup? Ako ne uspiješ zadobiti ove blagoslove, možeš li Boga kriviti što te nije spasio? Težiš jedino mogućnosti da stekneš spokoj zahvaljujući vjeri u Boga – da ti djeca ne obolijevaju, da ti muž ima dobar posao, da ti sin nađe dobru ženu, da ti kći nađe dobrog muža, da ti konji i volovi dobro oru zemlju, a lijepo vrijeme kroz godinu donese dobru žetvu. To je ono čemu težiš. Svrha tvojeg traganja je udoban život – tako da ti obitelj ne zadese nezgode, da te jaki vjetrovi mimoiđu, da ti lice ne bude išarano borama, da ti usjeve ne odnese poplava – da te ne snađe nijedna nesreća, da živiš u „Božjem zagrljaju” i u udobnom gnijezdu. Ima li kukavica kao što si ti, koja uvijek teži onom tjelesnom, bar malo srca, bar malo duha? Zar nisi zvijer? Darujem ti istiniti put ne tražeći ništa zauzvrat, a ti mu ipak ne težiš. Jesi li još uvijek jedan od onih koji vjeruju u Boga? Darujem ti stvarni ljudski život, a ti mu ipak ne težiš. Nisi li iste vrste kao svinje i psi? Svinje ne teže životu čovjeka, ne teže tome da budu pročišćene i ne razumiju što je život. Svakoga dana, nakon što se najedu do sita, jednostavno spavaju. Podario sam ti istiniti put, a ti ga ipak nisi zadobio, ostaješ praznih ruku. Želiš li i dalje ovako živjeti, životom svinje? U čemu je značaj toga da takvi ljudi uopće žive? Tvoj život je prostački i dostojan prezira, živiš usred prljavštine i raskalašeno i ne težiš nikakvim ciljevima, pa nije li tvoj život najprostačkiji od svih? Imaš li hrabrosti suočiti se s Bogom? Nastaviš li stvari doživljavati na ovaj način, zar nećeš na kraju ostati bez ičega? Istiniti put ti je podaren, ali hoćeš li ga na kraju moći zadobiti ovisi o tvojoj vlastitoj težnji. Ljudi kažu: „Bog je pravedan Bog. Dok god Ga čovjek slijedi do samog kraja, On će prema njemu zasigurno biti nepristran, jer On je najpravedniji. Ako Ga čovjek slijedi do samog kraja, bi li ga On mogao odbaciti?” Ja sam nepristran prema svim ljudima i svima sudim Svojom pravednom naravi, ali svi zahtjevi koje postavljam pred ljude uključuju odgovarajuće uvjete, a ono što zahtijevam moraju ispuniti svi ljudi, bez obzira na to tko su. Nije Mi važno koliko si visoko pozicioniran ili koliko si iskusan; važno Mi je samo slijediš li Moj put te ljubiš li istinu i žeđaš li za njom. Ako nemaš istinu, a umjesto toga sramotiš Moje ime i ne postupaš u skladu s Mojim putem, već samo slijediš bez brige ili obzira, tada ću te pokositi i kazniti za tvoje zlo, i što ćeš tada imati za reći? Bi li mogao reći da Bog nije pravedan? Ako si se pridržavao svih riječi koje sam danas izgovorio, onda si vrsta osobe koju odobravam. Kažeš da si stalno patio dok si slijedio Boga, da si Ga slijedio kroz oluje i dijelio s Njim i dobro i zlo, ali nisi proživio riječi koje je Bog izgovorio; svakoga dana želiš samo svaki dan juriti naokolo za Boga i davati se za Njega, a nikada nisi razmišljao o tome da proživiš smislen život. Također kažeš: „U svakom slučaju, vjerujem da je Bog pravedan. Patim za Njega, jurim naokolo za Njega i posvećujem Mu se, pa čak i ako ništa nisam postigao, pretrpio sam teškoće; On će me se sigurno sjetiti.” Točno je da je Bog pravedan, ali Njegova pravednost nije ukaljana nečistoćama: ona ne sadrži ljudsku volju niti je ukaljana tijelom ili ljudskim poslovima. Kažnjeni će biti svi oni koji se bune i protive, svi koji se ne pridržavaju Njegova puta; nikomu se ne prašta i nitko nije pošteđen! Neki kažu: „Danas se trudim za Tebe; hoćeš li mi na kraju udijeliti mali blagoslov?” Zato te pitam: „Jesi li si se pridržavao Mojih riječi?” Pravednost o kojoj govoriš temelji se na razmjeni. Ti samo misliš da sam pravedan, da sam prema svim ljudima nepristran te da će svi koji Me budu slijedili do samog kraja zacijelo biti spašeni i dobiti Moje blagoslove. U Mojim riječima da će „svi oni koji Me budu slijedili do samog kraja zacijelo biti spašeni”, postoji skriveno značenje: oni koji Me budu slijedili do samog kraja jesu oni koje ću u potpunosti zadobiti; to su oni koji, nakon što sam ih osvojio, tragaju za istinom i usavršeni su. Koliko si zahtjeva ispunio? Ispunio si samo zahtjev da Me slijediš do samog kraja, ali što je s ostalima? Jesi li se pridržavao Mojih riječi? Ispunio si jedan od Mojih pet zahtjeva, ali nemaš namjeru ispuniti preostala četiri. Jednostavno si pronašao najjednostavniji, najlakši put i težio sa stavom nade da ćeš imati sreće. Prema osobi poput tebe Moja pravedna narav znači samo grdnju i sud te pravednu odmazdu; znači pravednu kaznu za sve zlikovce. Svi koji ne slijede Moj put zasigurno će biti kažnjeni, čak i ako slijede do samog kraja. To je Božja pravednost. Kad se ta pravedna narav izrazi kroz kažnjavanje čovjeka, čovjek će ostati bez riječi i požalit će što, dok je slijedio Boga, nije slijedio Njegov put. „U to sam vrijeme tek donekle patio slijedeći Boga, ali nisam slijedio Božji put. Ima li ikakvih izgovora? Nema mi druge nego biti izložen grdnji!” Ipak, u sebi misli: „Bilo kako bilo, slijedio sam Te do samog kraja, tako da, čak i ako me budeš grdio, ta grdnja ne može biti prestroga, a nakon što budem izgrđen, i dalje ćeš me željeti. Znam da si pravedan i da prema meni nećeš dovijeka tako postupati. Uostalom, ja nisam nalik onima koji će biti uništeni; onima koji će biti uništeni slijedi teška grdnja, dok će moja grdnja biti lakša”. Pravedna narav nije ono što ti kažeš. Nije istina da se s prema onima koji valjano priznaju svoje grijehe postupa blaže. Pravednost je svetost i to je narav koja ne trpi čovjekove uvrede, a sve ono što je prljavo i što se nije promijenilo predmet je Božjeg gnušanja. Pravedna Božja narav nije zakon, već upravna odluka: to je upravna odluka u okviru kraljevstva, a ta upravna odluka je pravedna kazna za svakoga tko ne posjeduje istinu i tko se nije promijenio i tu nema mjesta spasenju. Jer kad sve osobe budu razvrstane prema svojoj vrsti, one dobre će biti nagrađene, a zle kažnjene. Tada će biti otkriveno čovjekovo odredište; to je vrijeme u kojem će djelo spasenja biti privedeno kraju i poslije kojeg se djelo čovjekova spasenja više neće obavljati, a kazna će sustići sve one koji su počinili zlo. Neki kažu: „Bog pamti sve one koji su često pokraj Njega. Nikoga od nas On neće zaboraviti. Nas će Bog zasigurno usavršiti. On se neće sjećati nikoga od onih dolje. Sigurno je da će među ljudima dolje biti manje onih koji će biti usavršeni nego među nama, koji često dolazimo u doticaj s Bogom; Bog neće moći zaboraviti nikoga od nas, Bog nas je sve smatrao dostojnima i zajamčeno nam je da će nas Bog usavršiti.” Svi imate takve predodžbe. Je li to pravednost? Jesi li proveo istinu u djelo ili nisi? Ti zapravo širiš takve neosnovane glasine – nemaš srama!

Danas neki ljudi teže da ih Bog upotrijebi, ali njih nije moguće neposredno upotrijebiti nakon što su osvojeni. Kad su u pitanju riječi koje se danas izgovaraju, ako ih još uvijek ne možeš ostvariti dok Bog upotrebljava ljude, to znači da još uvijek nisi usavršen. Drugim riječima, dolazak završetka razdoblja u kojem čovjek biva usavršen odredit će hoće li Bog čovjeka eliminirati ili upotrijebiti. Oni koji su osvojeni samo su primjer pasivnosti i negativnosti; oni su primjeri i uzori, ali i ništa više od kontrasta. Čovjek će moći biti sasvim upotpunjen tek kad se njegova životna dispozicija promijeni i kad ostvari promjene iznutra i izvana. Što danas želiš: biti osvojen ili biti usavršen? Što od toga želiš postići? Jesi li ispunio uvjete za usavršavanje? Koje još uvjete nisi ispunio? Čime se trebaš opremiti i kako nadoknaditi svoje nedostatke? Kako bi trebao krenuti putem usavršavanja? Kako se u potpunosti pokoriti? Budući da tražiš da budeš usavršen, tragaš li za posvećenjem? Jesi li ti netko tko nastoji iskusiti grdnju i sud kako bi mogao biti pročišćen? Budući da težiš biti pročišćen, jesi li spreman prihvatiti grdnju i sud? Zahtijevaš spoznati Boga, ali znaš li išta o Njegovoj grdnji i sudu? Najveći dio posla koji On na tebi danas obavlja sastoji se od grdnje i suda; što znaš o tom djelu koje se izvršava na tebi? Jesu li te očistili grdnja i sud kojima si bio izložen? Jesu li te promijenili? Jesu li imali ikakav utjecaj na tebe? Jesi li se umorio od ovoliko današnjeg djela – od prokletstava, suda i razotkrivanja – ili smatraš da su ti te stvari iznimno korisne? Voliš Boga, ali zašto Ga voliš? Voliš li Boga zato što si dobio djelić milosti? Ili Ga voliš nakon što si stekao radost i spokoj? Ili si Boga zavolio tek nakon što te očistio Svojom grdnjom i sudom? Zbog čega točno voliš Boga? Koje je uvjete Petar ispunio da bi bio usavršen? Nakon što je usavršen, na koji se suštinski način to izrazilo? Je li volio Gospodina Isusa zato što je čeznuo za Njim ili zato što Ga nije mogao vidjeti ili, pak, zato što je osjećao prijekor? Ili je Gospodina Isusa još više zavolio zato što je prihvatio patnju nevolja te tako spoznao vlastitu prljavštinu i buntovništvo, kao i svetost Gospodinovu? Je li njegovo bogobojazno srce postalo čišće zbog Božje grdnje i suda ili zbog nečeg drugog? Zbog čega točno? Ti Boga voliš zbog Božje milosti i zato što ti je danas podario mali blagoslov. Je li to istinska ljubav? Kako bi trebao voljeti Boga? Bi li trebao prihvatiti Njegovu grdnju i sud i, nakon što uvidiš Njegovu pravednu narav, biti u stanju uistinu Ga voljeti, tako da budeš potpuno uvjeren i imaš spoznaju o Njemu? Možeš li, poput Petra, kazati da nisi u stanju dovoljno voljeti Boga? Težiš li biti osvojen nakon grdnje i suda ili nakon grdnje i suda biti pročišćen, zaštićen i zbrinut? Čemu od toga točno težiš? Ima li tvoj život smisla ili je besmislen i bezvrijedan? Želiš li tijelo ili želiš istinu? Želiš li sud ili želiš utjehu? Nakon što si iskusio toliko Božjeg djela i uvidio Božju svetost i pravednost, kako bi trebao tragati? Kako bi točno trebao koračati tim putem? Kako bi trebao primjenjivati svoju ljubav prema Bogu? Jesu li Božja grdnja i sud utjecali na tebe? Hoćeš li spoznati Božju grdnju i sud ili ne, ovisi o tome što proživljavaš i u kojoj mjeri voliš Boga! Tvoja usta govore da voliš Boga, ali ono što ti proživljavaš samo je stara, iskvarena narav; nemaš nimalo bogobojaznog srca, a još manje imaš savjesti. Vole li takvi ljudi Boga? Jesu li takvi ljudi odani Bogu? Jesu li to ljudi koji prihvaćaju Božju grdnju i sud? Kažeš da voliš Boga i da vjeruješ u Njega, ali se ipak ne odričeš svojih predodžbi. Tvoja ljubav prema Bogu i tvoje bogobojazno srce ne očituju se u tvojem radu, ulasku, riječima koje izgovaraš i tvojem životu. Je li to netko tko je zadobio grdnju i sud? Bi li netko takav mogao biti nalik Petru? Zar oni koji su nalik Petru samo posjeduju znanje, ali ga ne proživljavaju? Koji uvjet čovjek danas mora ispuniti kako bi proživio stvarni život? Jesu li Petrove molitve bile samo prazne riječi iz njegovih usta? Nisu li to bile riječi koje su dolazile iz dubine njegova srca? Je li se Petar samo molio ne provodeći istinu u djelo? Radi koga ti tragaš? Kako bi si trebao osigurati zaštitu i pročišćenje tijekom Božje grdnje i suda? Zar Božja grdnja i sud nisu od koristi čovjeku? Je li svaki sud ujedno i kazna? Je li moguće da su samo spokoj i radost, samo materijalni blagoslovi i trenutna udobnost korisni za život čovjeka? Ako čovjek živi u lagodnom i udobnom okruženju, životom u kojem nema suda, može li biti pročišćen? Ako se čovjek želi promijeniti i biti pročišćen, kako bi trebao prihvatiti usavršavanje? Koji bi ti put danas trebao odabrati?