U ove dvije do tri godine djela, u osnovi je postignuto ono što se trebalo postići u djelu suda nad vama. Većina ljudi se odrekla nekih svojih budućih izgleda i sudbine. Međutim, kad se spomene da ste potomci Moaba, mnogi od vas to ne mogu podnijeti – lice vam se izobliči, usta vam se iskrive, a oči vam se ukoče. Jednostavno ne možete vjerovati da ste potomci Moaba. Nakon što je proklet, Moab je prognan u ovu zemlju. Njegovo potomstvo je sve do danas nastavilo njegovu lozu, a vi ste svi njegovi potomci. Ne mogu ništa učiniti – tko ti je rekao da se rodiš u kući Moaba? Žalim te i ne želim ti to, ali nitko ne može promijeniti tu činjenicu. Ti si potomak Moaba i ne mogu reći da si Davidov potomak. Bez obzira čiji si potomak, ipak si stvoreno biće, iako si biće niskog položaja, stvorenje nižeg podrijetla. Sva stvorena bića moraju iskusiti cjelokupno Božje djelo; sva su ona predmet Njegovog osvajanja i sva ona moraju vidjeti Njegovu pravednu prirodu i iskusiti Njegovu mudrost i svemoć. Danas si potomak Moaba i moraš prihvatiti ovaj sud i grdnju; da nisi potomak Moaba, ne bi li i ti morao prihvatiti ovaj sud i grdnju? Priznaj to! Uistinu, današnje je djelo na potomcima Moaba najvrijednije i najznačajnije. Budući da se djelo obavlja na vama, ono ima ogroman značaj. Da se djelo obavlja na Hamovim potomcima, ne bi bilo značajno, jer za razliku od Moaba, oni nisu niskog podrijetla. Potomci drugog Noinog sina Hama su samo prokleti – nisu nastali iz bluda. Samo su niskog položaja, jer ih je Noa prokleo da budu sluge slugu. Nižeg su položaja, ali njihova prvobitna vrijednost nije bila niska. Kad govorimo o Moabu, ljudi znaju da je njegov prvobitni položaj bio nizak jer je rođen iz bluda. Iako je Lotov položaj bio vrlo visok, Moab je potekao od Lota i njegove kćeri. Lot je nazivan pravednim, ali je Moab ipak bio proklet. Moabova vrijednost je bila niska i imao je nizak položaj, a čak i da nije bio proklet, svejedno bi bio prljav i time bi se razlikovao od Hama. On nije priznavao Jahvu, već se umjesto toga opirao i bunio protiv Jahve – i tako upao na najmračnija mjesta. Sadašnje djelo na potomcima Moaba je spasiti one koji su upali u najveću tamu. Iako su bili prokleti, Bog je voljan zadobiti slavu od njih, jer su svi oni isprva bili ljudi u čijim srcima je nedostajao; samo natjerati one koji u srcu nemaju Boga da Mu budu poslušni i da Ga vole pravo je osvajanje, a plod takvog djela je najvrjedniji i najuvjerljiviji. Samo se tako stječe slava – to je slava koju Bog želi steći u posljednjim danima. Iako su ovi ljudi niskog položaja, činjenica da su sada sposobni zadobiti tako veliko spasenje zaista je Božje uzdizanje. Ovo djelo je vrlo značajno i On kroz sud zadobiva ove ljude. Nije mu namjera ove ljude kazniti, već ih spasiti. Da je tijekom posljednjih dana i dalje obavlja djelo osvajanja u Izraelu, to bi bilo bezvrijedno; čak i kad bi bilo plodonosno, to djelo ne bi imalo vrijednost niti ikakav veliki značaj, a On ne bi mogao steći svu slavu. On izvršava djelo na vama, onima koji su upali u najmračnija mjesta, na onima koji su najzaostaliji. Ti ljudi ne priznaju da Bog postoji i nikad nisu znali da Bog postoji. Sotona je toliko iskvario ta stvorenja da su ona zaboravila na Boga. Sotona ih je zaslijepio i ona uopće ne znaju da na nebesima postoji Bog. Svi vi u svojim srcima štujete idole i obožavate Sotonu – niste li vi najniži, najzaostaliji ljudi? Najniži ste među onima od krvi i mesa, bez ikakve osobne slobode, a također podnosite teškoće. Vi ste također ljudi na najnižoj ljestvici u ovom društvu, čak i bez slobode vjerovanja. U tome leži značaj djela na vama. Današnje djelo na vama, potomcima Moaba, nema za cilj poniziti vas, već otkriti značaj djela. Za vas je to veliko uzdizanje. Čovjek koji ima razuma i pronicljivosti će reći: „Ja sam potomak Moaba, zaista nedostojan da danas primim tako veliko uzdizanje od Boga ili tako velike blagoslove. U svemu što činim i kažem i po svom statusu i vrijednosti, uopće nisam dostojan tako velikih blagoslova od Boga. Izraelci jako ljube Boga, a On im daruje milost koju uživaju. Međutim, njihov je status znatno viši od našeg. Abraham je bio vrlo odan Jahvi, a Petar je bio jako odan Isusu – njihova je odanost bila stotinu puta veća od naše. Sudeći prema našim postupcima, mi smo potpuno nedostojni uživati Božju milost.” Služba ovih ljudi u Kini jednostavno se ne može iznijeti pred Boga. Ona je u potpunom rasulu; to što sada uživate toliku milost Božju čisto je Božje uzdizanje! Kad ste tragali za Božjim djelom? Kad ste svoj život žrtvovali za Boga? Kad ste se spremno odrekli obitelji, roditelja i svoje djece? Nitko od vas nije platio veliku cijenu! Da vas Duh Sveti nije razotkrio, koliko vas bi bilo sposobno sve žrtvovati? Do danas ste slijedili samo pod prisilom i prinudom. Gdje je vaša odanost? Gdje je vaša poslušnost? Sudeći prema vašim postupcima, trebali ste još davno biti uništeni – svi ste trebali biti pometeni. Što vas čini prikladnim da uživate u tako velikim blagoslovima? Niste ni najmanje dostojni! Tko je od vas stvorio vlastiti put? Tko je od vas sâm pronašao istiniti put? Svi ste vi lijeni i proždrljivi bijednici koji traže udobnost! Mislite li da ste veliki? Čime se imate hvaliti? Čak i ako se zanemari da ste potomci Moaba, jesu li vaša priroda ili mjesto rođenja najviše vrste? Čak i ako se zanemari da ste njegovi potomci, niste li svi vi potomci Moaba do same srži? Može li se promijeniti istinitost činjenica? Predstavlja li razotkrivanje vaše prirode sada pogrešnu istinitost činjenica? Pogledajte svoje podaništvo, svoje živote i svoje karaktere – zar ne znate da ste najniži među najnižima među ljudima? Čime se imate hvaliti? Pogledajte svoj položaj u društvu. Niste li na najnižoj ljestvici? Mislite li da sam rekao nešto pogrešno? Abraham je prinio Izaka – što ste vi prinijeli? Job je prinio sve – što ste vi prinijeli? Toliko ljudi je dalo svoje živote, položilo svoje glave, prolilo svoju krv da bi tragali za istinitim putem. Jeste li vi platili tu cijenu? Usporedbe radi, uopće niste prikladni uživati tako veliku milosti. Je li pogrešno danas reći da ste potomci Moaba? Nemojte o sebi imati previsoko mišljenje. Nemaš se čime hvaliti. Tako veliko spasenje, tako velika milost dana vam je besplatno. Niste ništa žrtvovali, a ipak uživate u milosti besplatno. Zar vas nije sram? Je li ovaj istiniti put nešto što ste sami tražili i pronašli? Nije li vas Duh Sveti primorao da ga prihvatite? Nikad niste imali srca koja tragaju, a kamoli srca koja tragaju i čeznu za istinom. Samo ste ljenčarili i u njoj uživali; ovu istinu ste dobili bez ikakvog truda. S kojim pravom se žalite? Misliš li da najviše vrijediš? U usporedbi s onima koji su žrtvovali svoje živote i prolili svoju krv, na što se vi imate žaliti? Bilo bi ispravno i prirodno sada vas uništiti! Nemate drugog izbora nego biti poslušni i slijediti. Jednostavno niste dostojni! Većina vas je bila prozvana, međutim, da vas okolina nije primorala ili da niste bili pozvani, uopće ne biste bili voljni razotkriti se. Tko je spreman prihvatiti takvo odricanje? Tko je voljan odreći se tjelesnih zadovoljstava? Svi ste vi ljudi koji pohlepno uživaju u udobnosti i teže luksuznom životu! Primili ste tako velike blagoslove – što još imate za reći? Koje pritužbe imate? Bilo vam je dopušteno uživati u najvećim blagoslovima i u najvećoj milosti na nebu, a danas vam se otkriva djelo koje nikada ranije nije izvršeno na zemlji. Zar to nije blagoslov? Stoga ste danas izloženi grdnji jer ste se opirali Bogu i pobunili se protiv Njega. Zbog ove grdnje ste vidjeli Božje milosrđe i ljubav, a još ste više vidjeli Njegovu pravednost i svetost. Zbog ove grdnje i zbog prljavštine ljudskog roda, vidjeli ste Božju veliku silu i vidjeli ste Njegovu svetost i veličinu. Nije li ovo najrjeđa istina? Nije li ovo život sa smislom? Djelo koje Bog obavlja puno je smisla! Prema tome, što je vaš položaj niži, to više dokazuje da vas Bog uzdiže i to više dokazuje veliku vrijednost djela koje On danas izvršava na vama. Ono je jednostavno neprocjenjivo blago koje se nigdje drugdje ne može dobiti! Vjekovima nitko nije uživao u tako velikom spasenju. Činjenica da je vaš položaj nizak pokazuje koliko je veliko spasenje Božje i pokazuje da je Bog vjeran ljudskom rodu – On spašava, On ne uništava.

Kineski narod nije nikad vjerovao u Boga; nikad nisu služili Jahvi i nikad nisu služili Isusu. Oni se samo duboko klanjaju, pale tamjan, pale papiriće za dimljenje i štuju Budu. Oni samo obožavaju idole – svi su buntovni do krajnjih granica. Dakle, što je položaj ljudi niži, to više pokazuje da je ono što Bog od vas zadobiva sve veća slava. Neki bi sa svog stajališta rekli: „Bože, kakvo Ti to djelo obavljaš? Tako uzvišeni Bog, tako sveti Bog kao što si Ti dolazi u prljavu zemlju? Zar imaš tako nisko mišljenje o Sebi? Tako smo prljavi, a Ti si voljan biti s nama? Voljan si živjeti među nama? Tako smo niskog položaja, a Ti si nas voljan upotpuniti? I nas bi koristio kao primjere i uzorke?” Ja kažem: ti ne shvaćaš Moju volju. Ne shvaćaš djelo koje želim izvršiti niti razumiješ Moju narav. Značaj djela koje namjeravam izvršiti nadilazi tvoju sposobnost da dokučiš. Može li Moje djelo biti u skladu s tvojim ljudskim predodžbama? Prema ljudskim predodžbama morao bih se roditi u lijepoj zemlji da bih pokazao da imam visok status, da bih pokazao da mnogo vrijedim, da bih pokazao Svoju čast, svetost i veličinu. Prema meni bi se dobro postupalo da sam rođen u mjestu koje Me priznaje, u elitnoj obitelji i da imam visok položaj i status. To ne bi bilo od koristi Mom djelu i bi li se tada tako veliko spasenje i dalje moglo otkriti? Svi koji Me vide bili bi Mi poslušni i ne bi bili okaljani prljavštinom. Trebao sam se roditi u ovakvom mjestu. To je ono u što vi vjerujete. Ali razmislite o tome: je li Bog došao na zemlju radi uživanja ili djela? Da sam djelovao na tako jednostavnom, udobnom mjestu, bi li mogao steći Svoju punu slavu? Bi li mogao osvojiti sve Svoje stvorenje? Kad je Bog došao na zemlju, nije bio od svijeta i nije se utjelovio da bi uživao u svijetu. Mjesto na kojem bi djelovanje otkrilo Njegovu narav i gdje bi ono bilo najznačajnije je mjesto gdje je On rođen. Bilo da je to sveta ili prljava zemlja i bez obzira na to gdje On djeluje, On je svet. On je stvorio sve na svijetu, iako je Sotona sve to iskvario. Međutim, sve stvoreno i dalje pripada Njemu; sve je u Njegovim rukama. On dolazi u prljavu zemlju i tu djeluje kako bi otkrio Svoju svetost; On to čini samo radi Svog djela, što znači da trpi veliko poniženje da bi obavljanjem ovog djela spasio ljude ove prljave zemlje. To čini radi svjedočenja, za dobrobit cijelog ljudskog roda. Takvo djelo ljudima pokazuje Božju pravednost i može bolje pokazati Božju nadmoć. Njegova veličina i čestitost očituju se u spašavanju skupine priprostih ljudi koje drugi preziru. To što je rođen u prljavoj zemlji uopće ne dokazuje da je On priprost; to jednostavno omogućuje svemu stvorenju da vidi Njegovu veličinu i Njegovu istinsku ljubav prema ljudskom rodu. Što više On to čini, to se više otkriva Njegova čista ljubav, Njegova besprijekorna ljubav prema čovjeku. Bog je svet i pravedan. I premda je rođen u prljavoj zemlji i premda živi s onim ljudima koji su puni prljavštine, kao što je Isus živio s grešnicima u Dobu milosti, zar se svaki djelić Njegovog djela ne obavlja radi opstanka cijelog ljudskog roda? Nije li sve to kako bi ljudski rod zadobio veliko spasenje? Prije dvije tisuće godina, On je nekoliko godina živio s grešnicima. To je bilo radi iskupljenja. On danas živi sa skupinom prljavih ljudi, priprostih ljudi. To je radi spasenja. Nije li cjelokupno Njegovo djelo za dobrobit vas ljudi? Ako ne zato da spasi ljudski rod, zašto bi živio i patio s grešnicima toliko godina nakon što se rodio u jaslicama? I ako ne zato da spasi ljudski rod, zašto bi se po drugi put vratio u tijelu, rođen u ovoj zemlji u kojoj se okupljaju demoni i živio s ovim ljudima koje je Sotona duboko iskvario? Zar Bog nije vjeran? Koji dio Njegovog djela nije bio radi ljudskog roda? Koji dio nije bio radi vaše sudbine? Bog je svet – to je nepromjenljivo! On nije ukaljan prljavštinom iako je došao u prljavu zemlju; sve ovo može samo značiti da je Božja ljubav prema ljudskom rodu krajnje nesebična te da su patnja i poniženje koje On trpi izuzetno veliki! Zar ne znate koliko je veliko poniženje koje On trpi za sve vas i za vašu sudbinu? Umjesto da spašava velike ljude ili sinove iz bogatih i moćnih obitelji, On nastoji spasiti one koji su priprosti i koje nipodaštavaju. Nije li sve ovo Njegova svetost? Nije li sve ovo Njegova pravednost? Radi opstanka cijelog ljudskog roda, On bi se radije rodio u prljavoj zemlji i pretrpio svako poniženje. Bog je vrlo stvaran – On ne obavlja nikakva lažna djela. Nije li svaka faza djela obavljena na tako praktičan način? Iako Ga svi ljudi kleveću i kažu da za stolom sjedi s grešnicima, iako Mu se svi rugaju i kažu da živi sa sinovima prljavštine, da živi s najnižima među ljudima, On Sebe i dalje nesebično daje, a ipak je među ljudskim rodom tako odbačen. Zar patnja koju On podnosi nije veća od vaše? Zar djelo koje On obavlja nije veće od cijene koju ste vi platili? Rođeni ste u zemlji prljavštine, a ipak ste zadobili Božju svetost. Rođeni ste u zemlji u kojoj se okupljaju demoni, a ipak ste primili veliku zaštitu. Kakav izbor imate? Koje pritužbe imate? Nije li patnja koju je On podnio veća od patnje koju ste vi podnijeli? Došao je na zemlju i nikad nije uživao u zadovoljstvima ljudskog svijeta. On prezire takve stvari. Bog nije došao na zemlju da bi Ga čovjek počastio materijalnim stvarima niti je došao uživati u ljudskoj hrani, odjeći i ukrasima. On na ove stvari ne obraća pažnju. Došao je na zemlju patiti za čovjeka, a ne uživati u zemaljskom bogatstvu. Došao je patiti, djelovati i dovršiti Svoj plan upravljanja. On nije odabrao živjeti na nekom lijepom mjestu, u ambasadi ili u otmjenom hotelu, niti ima puno slugu koje Ga dvore. Na temelju onoga što ste vidjeli, zar ne znate je li došao djelovati ili uživati? Zar ne vidite svojim očima? Koliko tog vam je dao? Da je rođen na ugodnom mjestu, bi li mogao steći slavu? Bi li mogao djelovati? Bi li takvo Njegovo djelovanje imalo ikakav značaj? Bi li bio sposoban potpuno osvojiti ljudski rod? Bi li bio sposoban spasiti ljude iz zemlje prljavštine? Na temelju svojih predodžbi, ljudi pitaju: „Budući da je Bog svet, zašto se rodio na ovom našem prljavom mjestu? Ti mrziš i prezireš nas prljave ljude; prezireš naš otpor i naše buntovništvo, pa zašto onda živiš s nama? Ti si vrhovni Bog. Mogao si se roditi bilo gdje, pa zašto si se morao roditi u ovoj prljavoj zemlji? Svakodnevno nas grdiš i sudiš i jasno znaš da smo mi potomci Moaba, pa zašto onda još uvijek živiš među nama? Zašto si se rodio u obitelji potomaka Moaba? Zašto si to učinio?” Ovakva vaša razmišljanja su potpuno bezrazložna! Samo takvo djelo omogućuje ljudima da vide Njegovu veličinu, Njegovu skrušenost i skrivenost. On je voljan žrtvovati sve za dobrobit Svog djela i pretrpio je svaku patnju radi Svog djela. On djeluje radi ljudskog roda i, više od toga, da bi pobijedio Sotonu, kako bi se sva stvorenja mogla pokoriti Njegovoj prevlasti. Samo je to značajno, vrijedno djelo. Da su Jakovljevi potomci rođeni u Kini, na ovom komadu zemlje, i da su oni bili svi vi, u čemu bi onda bio značaj djela koje se obavlja u vama? Što bi Sotona rekao? Sotona bi rekao: „Ranije su Te se bojali, od početka su Ti bili poslušni i u prošlosti Te nikad nisu izdali. Oni nisu najmračniji, najniži i najzaostaliji među ljudskim rodom.” Da je djelo zaista obavljeno na ovaj način, tko bi u njega bio uvjeren? U cijelom svemiru Kinezi su najzaostaliji narod. Od rođenja su priprosti, s niskim integritetom; tupi su i obamrli, prosti i dekadentni. Prožimaju ih sotonske naravi, prljavi su i razvratni. Vi posjedujete sve ove sotonske naravi. Kad se ovo djelo dovrši, ljudi će odbaciti ove iskvarene naravi i bit će potpuno poslušni i upotpunjeni. Samo takvi plodovi djela su svjedočanstvo unutar stvorenog! Razumiješ li što je svjedočanstvo? Kako bi se zapravo trebalo svjedočiti? Ovakvo djelo vas je pretvorilo u kontraste kao i u objekte koji vrše službu; još i više, ono vas je pretvorilo u predmete spasenja. Danas ste vi Božji narod; kasnije ćete biti primjeri i uzorci. U ovom djelu vi igrate svakojake uloge i na kraju ćete biti predmeti spasenja. Mnogi su ljudi zbog ovoga negativni; nisu li potpuno slijepi? Ti ništa ne vidiš jasno! Jesi li zgranut samo zato što si tako nazvan? Razumiješ li što je Božja pravedna narav? Razumiješ li što je Božje spasenje? Razumiješ li što je Božja ljubav? Nemaš integriteta! Sretan si kad ti se lijepo govori. Kad ti se loše govori, nenaklonjen si i povlačiš se. Što si ti? Ne slijediš istiniti put! Smjesta prestani tražiti pravi put – to je sramotno! Ako te nešto tako beznačajno zgražava, nije li to pokazatelj srama?

Bolje bi ti bilo da malo naučiš spoznati sebe. Ne gaji o sebi previsoko mišljenje i ne sanjaj o odlasku u raj – jednostavno tragaj poslušno kako bi bio osvojen na zemlji. Ne razmišljaj o tim nerealnim snovima koji ne postoje! Ako neko izgovori nešto poput sljedećeg, onda su to riječi odlučne osobe čvrstog karaktera: „Iako sam potomak Moaba, spreman težiti Bogu. Okrenut ću leđa svom starom pretku! On me rodio i gazio i sve do sada sam živio u tami. Bog me danas oslobodio i konačno sam ugledao nebesko sunce. Budući da me Bog razotkrio, napokon sam vidio da sam potomak Moaba. Ranije su mi oči bile zatvorene i nisam znao da je Bog obavio toliko djela, jer me taj stari Sotona zaslijepio. Okrenut ću mu leđa i potpuno ga poniziti!” Dakle, imate li takvu odlučnost? Usprkos činjenici da svatko od vas izgleda kao čovjek, raspadate se brže od ikoga, a najosjetljiviji ste po tom pitanju. Čim se spomene da ste potomci Moaba, usta vam se iskrive u grimasu. Zar to nije narav svinje? Bezvrijedni ste. Žrtvovali biste svoje živote radi slave i bogatstva! Ti možda ne želiš biti potomak Moaba, ali nisi li upravo to? Danas kažem da jesi i to moraš prihvatiti. Ja ne govorim suprotno činjenicama. Neki ljudi su zbog toga negativni, ali zbog čega tu biti negativan? Nisi li i dijete velikog crvenog zmaja? Je li nepravedno reći da si potomak Moaba? Pogledaj ono što proživljavaš, iznutra i izvana. Od glave do pete na tebi nema ničeg hvale vrijednog. Razvrat, prljavština, sljepoća, otpor, buntovništvo – nisu li sve to dijelovi tvoje naravi? Oduvijek živiš u zemlji razvrata, a zlo ne ostavljaš nedovršeno. Misliš da si predivno svet. Pogledaj što si učinio, a svejedno si tako zadovoljan sobom. Što si to učinio vrijedno pohvale? Vi ste poput zvijeri. Nemate ljudskosti! Družite se s životinjama i živite okruženi zlim, razvratnim idejama. Koliko ste vi ljudi ograničeni? Slažete se da ste djeca velikog crvenog zmaja i voljni ste obavljati službu, ali kasnije, kad se kaže da si potomak Moaba, postaješ negativan. Nije li to istina? Baš kao što si rođen od svoje majke i oca – koliko god da su oni užasni, svejedno od njih potječeš. Čak i ako pronađeš majku usvojiteljicu i napustiš svoj dom, nisi li i dalje dijete svojih izvornih roditelja? Može li se ta činjenica promijeniti? Jesam li te bez razloga prozvao potomkom Moaba? Neki kažu: „Zar me ne bi mogao zvati drugačije?” Ja kažem: „A da te zovem kontrastom?” Oni ne žele biti ni kontrasti. Dakle, što ste voljni biti? Kontrasti, služitelji – niste li to? Što bi drugo odabrao? Nisi li osoba rođena u zemlji velikog crvenog zmaja? Bez obzira na to što kažeš da si Davidovo dijete, to ne odgovara činjenicama. Je li to nešto što biraš za sebe? Možeš li sam izabrati bilo koje lijepo ime koje ti se sviđa? Spomenuta djeca velikog crvenog zmaja, nisu li ona vi, iskvareni ljudi? Kad je riječ o služiteljima – nisu li i oni vi, iskvareni ljudi? Spomenuti primjeri i uzorci koji su osvojeni – nisu li i oni vi? Zar se o putu usavršavanja ne govori radi vas? Oni koji su izloženi grdnji i sudu jeste vi, ljudi; zar oni koji će kasnije biti usavršeni nisu neki od vas? Je li ovaj naziv i dalje važan? Tako ste nerazumni; zar ne vidite jasno ni tako beznačajnu stvar? Ti ne znaš tko od koga potječe, ali Meni je to jasno i Ja vam govorim. U redu je danas to moći priznati. Nemojte se uvijek osjećati tako inferiorno. Što si negativniji i više se povlačiš, to se više dokazuje da si potomak Sotone. Kad im date da slušaju himne, neki kažu: „Mogu li potomci Moaba slušati himne? Ja neću; nisam prikladan!” Ako im kažete da pjevaju, oni kažu: „Ako potomci Moaba pjevaju, hoće li Bog slušati? Bog me prezire. Previše me sram ići pred Boga i ne mogu svjedočiti za Njega. Jednostavno neću pjevati, da se Bog ne rasrdi kad to čuje.” Nije li ovo negativan način da se nosite s tim? Kao stvoreno biće, rođen si u zemlji razvrata i dijete si velikog crvenog zmaja, potomak Moaba; trebaš okrenuti leđa svom starom pretku i okrenuti leđa starom Sotoni. Samo onaj koji to čini jest netko tko zaista želi Boga.

U početku, kad sam vam dao položaj Božjeg naroda, poskakivali ste gore-dolje, radosniji od svih drugih. Ali čim sam rekao da ste potomci Moaba, kako ste se osjećali? Svi ste se raspali! Gdje vam je rast? Prejak vam je koncept položaja! Većina ljudi se ne može uzdići. Neki odlaze poslovati, a neki raditi. Čim kažem da ste potomci Moaba, svi želite pobjeći. Je li to svjedočanstvo koje dajete za Boga, o kojem vičete po cijele dane? Hoće li na ovaj način Sotona biti uvjeren? Nije li to znak srama? Koja je korist od vas? Svi ste smeće! Kakvu ste to patnju podnijeli da osjećate toliku nepravdu? Mislite da će Bog biti sretan ako vas muči od određenog stupnja, kao da je došao u namjeri da vas osudi, te da će nakon što vas osudi i uništi, Njegovo djelo biti obavljeno. Jesam li to rekao? Ne mislite li tako zbog svoje sljepoće? Je li vi sami ne nastojite činiti dobro ili vas Ja namjerno osuđujem? Nikad to nisam učinio – to je nešto što ste sami smislili. Nikad na taj način nisam obavljao djelo niti imam takvu namjeru. Da sam vas doista želio uništiti, bi li se morao izlagati takvim teškoćama? Da sam vas zaista želio uništiti, bi li morao s vama tako ozbiljno razgovarati? Moja volja je sljedeća: nakon što vas spasim, tada ću moć počinuti. Što je osoba priprostija, to je više predmet Mog spasenja. Što proaktivnije možete ući, Ja ću biti sretniji. Što se više raspadate, to sam Ja više uznemiren. Oduvijek se želite razmetati i preuzeti prijestolje – kažem vam, to nije put koji će vas spasiti iz prljavštine. Maštarija sjedenja na prijestolju vas ne može usavršiti; to nije realno. Kažem da si potomak Moaba, a ti si nesretan. Ti kažeš: „Ako me tjeraš u bezdan, neću svjedočiti za Tebe niti ću trpjeti zbog Tebe.” Ne bi li takvo tvoje ponašanje bilo u suprotnosti sa Mnom? Bi li ti koristilo da tako učiniš? Dao sam ti toliko milosti – jesi li zaboravio? Prezreli ste i ponizili srce Božje, a ono je poput srca brižne majke; kakve će to posljedice imati za tebe? Ako ne svjedočiš za Mene, neću te prisiljavati – ali trebaš znati da ćeš na kraju biti meta uništenja. Ako u tebi ne mogu steći svjedočanstvo, steći ću ga u drugim ljudima. Meni to nije važno, ali ćeš na kraju ti požaliti, a tada ćeš već odavno biti u tami. Tko će te tada moći spasiti? Nemoj misliti da se djelo ne može obaviti bez tebe – imati tebe ne znači imati puno, a nemati te ne znači nemati mnogo. Ne pridaj sebi previše važnosti. Ako Me nisi spreman slijediti, to pokazuje da si buntovan i da u tebi nema ničeg poželjnog. Ako si netko tko samo lijepo priča, nije li to jednostavno zato što si se opremio riječima koje sam donio kroz Svoje djelo? Što je u tebi vrijedno hvale? Ne dozvoli da te obuzima mašta! Ako od vas, potomaka Moaba, ne mogu steći slavu, za Svoje ću djelo odabrati drugu i treću skupinu potomaka Moaba, sve dok ne steknem slavu. Ako nisi spreman svjedočiti za Mene, onda se gubi! Neću te prisiljavati! Nemojte misliti da bez vas neću moći napraviti ni korak. U ovoj zemlji Kini mogu s lakoćom pronaći prikladne predmete. U ovoj se zemlji ništa drugo ni ne može pronaći – prljavi, iskvareni ljudi su na sve strane, a Moje se djelo može obavljati bilo gdje. Ne budi tako ponosan! Koliko god bio ponosan, nisi li ti ipak dijete rođeno iz bluda? Pogledaj koliko vrijediš – koji drugi izbor imaš? I samo dopuštenje da živiš već predstavlja ogromno uzdizanje, pa zbog čega si onda još uvijek ohol? Da nije bilo Mog djela da okonča doba, ne bi li se već davno našao usred prirodnih katastrofa i onih koje je izazvao čovjek? Možeš li i dalje živjeti tako udobno? I dalje se po ovom pitanju neprekidno raspravljaš. Otkako sam rekao da si potomak Moaba, cijelo vrijeme se duriš. Ne obrazujete se, ne čitate Božje riječi i ne možete podnijeti ovu ili onu osobu. Kad vidiš da se drugi ljudi obrazuju, ometaš ih i obeshrabruješ. Baš imaš petlju! Kažeš: „Kakvo bi obrazovanje mogli imati potomci Moaba? Neću se ni truditi.” Nije li to nešto što bi rekla zvijer? Ubrajaš li se ti uopće u ljude? Toliko sam toga rekao, ali time u tebi nije ništa postignuto. Jesam li cijelo ovo djelo izvršio uzalud? Jesam li uzalud izgovorio sve ove riječi? Čak bi i pas mahnuo repom; takva osoba čak nije ni dobra kao pas! Jesi li dostojan nazivati se čovjekom? Kad govorim o potomcima Moaba, neki ljudi se namjerno ponižavaju. Odijevaju se drugačije nego ranije i toliko su zapušteni da nisu nalik na ljude i mrmljaju: „Ja sam potomak Moaba. Ništa ne vrijedim. Razmišljanje o dobivanju ikakvih blagoslova obično je sanjarenje. Mogu li potomci Moaba biti usavršeni?” Čim sam progovorio o potomcima Moaba, većina ljudi ostaje bez nade; oni kažu: „Bog kaže da smo potomci Moaba – što to znači? Pogledajte ton kojim On govori – to je neopozivo! U Njegovim riječima nema ljubavi. Nismo li mi mete uništenja?” Jesi li zaboravio što je ranije rečeno? Je li izraz „potomci Moaba” jedino čega se sada sjećaš? Istinu, mnoge riječi imaju cilj postići učinak. Ali one otkrivaju i istinitost činjenica. Većina ljudi ne vjeruje u to. Nisi spreman toliko trpjeti zbog Mene. Bojiš se smrti i stalno želiš pobjeći. Ako želiš otići, Ja te neću prisiljavati da ostaneš, ali ti jasno moram reći sljedeće: Nemoj živjeti cijeli život uzaludno i ne zaboravi riječi koje sam ti rekao u prošlosti. Kao stvoreno biće, trebaš ispunjavati dužnost stvorenog bića. Ne postupaj protivno svojoj savjesti; ono što trebaš učiniti jest posvetiti se Gospodinu stvorenog. I potomci Moaba su stvorena bića, samo što su kontrasti i prokleti. Bez obzira na sve, ipak si stvoreno biće. Nećeš mnogo pogriješiti ako kažeš sljedeće: „Iako sam potomak Moaba, toliko sam uživao u Božjoj milosti da moram imati malo savjesti. Jednostavno ću to priznati, ali se neću zadržavati na tome. Čak i ako patim u ovom toku, patit ću do kraja, a ako sam potomak Moaba, neka tako i bude. Svejedno ću ustrajati do kraja!” Moraš ustrajati do kraja. Ako pobjegneš, doista nećeš imati izgleda – zakoračit ćeš na put uništenja.

Dobro je što razumijete svoje podrijetlo i što razumijete da je činjenična istina korisna za djelo. Bez toga željeni ishod ne bi bio postignut. Ovo je dio djela osvajanja i neophodan korak u tom djelu. To je činjenica. Ovo djelo ima cilj probuditi duh ljudi, probuditi njihov osjećaj savjesti i omogućiti im da zadobiju ovo veliko spasenje. Ako neko ima savjesti, mora još više zahvaliti Bogu kad uvidi svoj nizak položaj. U svojim rukama mora držati Njegove riječi, čvrsto držati milost koju mu je On dao, pa čak i gorko zaplakati i reći: „Naš je položaj nizak i ništa na svijetu nismo stekli. Nitko se ne ugleda na nas priproste ljude. Progonjeni smo u svojoj okolini, muževi nas odbacuju, žene nas psuju, djeca nas ponižavaju, a kad ostarimo, maltretiraju nas i naše snahe. Zaista smo mnogo propatili i velika je sreća to što sad uživamo u Božjoj velikoj ljubavi! Da nas Bog nije spasio, kako bismo jasno vidjeli ljudsku patnju? Ne bismo li i dalje bili izopačeni u ovom grijehu? Zar nas Bog ovime ne uzdiže? Ja sam jedan od najnižih među ljudima, a Bog me uzdigao tako visoko. Čak i da budem uništen, za Njegovu se ljubav ipak moram odužiti. Bog ima visoko mišljenje o nama i razgovara s nama, tako priprostim ljudima, licem u lice. Uzima me za ruku da me pouči. Svojim ustima On me hrani. Živi sa mnom i pati sa mnom. Čak i ako me grdi – što da kažem? Nije li grdnja također i uzdizanje od Boga? Izložen sam grdnji, ali mogu vidjeti Njegovu pravednost. Ne mogu biti bez savjesti – moram se odužiti za Božju ljubav. Ne mogu se više buniti protiv Boga.” Božji položaj i Njegov status nisu isti kao kod ljudi – Njegova patnja je ista i Njegova hrana i odjeća su isti, ali Ga svi ljudi poštuju i to je jedina razlika. Zar sve ostalo u čemu On uživa nije isto kao kod čovjeka? Prema tome, što ti daje za pravo da tražiš od Boga da s tobom postupa na određeni način? Bog je podnio tako veliku patnju i obavio tako veliko djelo, a vi – manji od mrava, manji od kukaca – danas ste uzdignuti tako visoko. Ako ne možeš uzvratiti Božju ljubav, gdje ti je savjest? Neki ljudi iz srca govore: „Svaki put kad pomislim napustiti Boga, oči mi se ispune suzama i osjećam grižnju savjesti. Dužnik sam Bogu. Ne mogu to učiniti. Ne mogu se tako odnositi prema Njemu. Da umrem i svojom smrću dam slavu Njegovom djelu, bio bih prezadovoljan. U suprotnom, čak i ako živim, neću osjećati mir.” Poslušajte ove riječi – one opisuju dužnost koju stvoreno biće treba ispuniti. Ako čovjek uvijek ima ovu viziju u sebi, imat će unutarnju jasnoću i smirenost; bit će siguran u ove stvari. Reći ćeš: „Bog mi ne nanosi štetu niti mi se namjerno podsmjehuje niti me ponižava. Iako On govori pomalo grubo i to pogađa u srce, to je za moje dobro. Iako govori tako grubo, ipak me spašava i ipak je obziran prema mojim slabostima. Ne koristi činjenice da bi me kaznio. Vjerujem da je Bog spasenje.” Ako zaista imaš ovu viziju, malo je vjerojatno da ćeš pobjeći. Tvoja ti savjest neće dozvoliti da pobjegneš, a njena osuda će ti reći da se ne trebaš na takav način odnositi prema Bogu. Pomisli na sve milosti koje si primio. Čuo si toliko Mojih riječi – je li moguće da si ih uzalud slušao? Bez obzira na to tko bježi, ti ne možeš. Drugi ljudi ne vjeruju, ali ti moraš. Drugi ljudi napuštaju Boga, ali ti moraš podržati Boga i za Njega svjedočiti. Drugi ljudi kleveću Boga, ali ti ne možeš. Koliko god da je Bog bešćutan prema tebi, ti ipak moraš ispravno postupati prema Njemu. Trebaš uzvratiti Njegovu ljubav i moraš imati savjest, jer Bog je nedužan. Već je pretrpio veliko poniženje dolaskom s neba na zemlju da bi djelovao među ljudskim rodom. On je svet bez imalo prljavštine. Koliko je poniženje pretrpio dolaskom u zemlju prljavštine? On za vaše dobro djeluje na vama. Ako se prema Njemu odnosiš bez savjesti, bolje bi bilo umrijeti preranom smrću!

Većini ljudi trenutno nedostaje ovaj aspekt vizije; oni apsolutno ne mogu dokučiti ovo djelo i ne znaju što Bog na kraju želi postići s njima. Posebno oni zbunjeni – kao da su ušli u labirint i izgubili se poslije nekoliko skretanja. Ako im detaljno objasniš cilj Božjeg plana upravljanja, neće se smesti. Mnogi ljudi ga ne mogu dokučiti i vjeruju da je Božje djelo mučiti ljude. Oni ne razumiju mudrost i čudesnost Njegovog djela i ne razumiju da je Njegovo djelo otkrivanje Njegove velike sile i, više od toga, spašavanje ljudskog roda. Oni ne vide sve to; gledaju samo imaju li izgleda, hoće li moći ući u raj. Oni kažu: „Božje djelo je uvijek tako zamršeno; bilo bi dobro da nam dozvoliš da izravno vidimo Tvoju mudrost. Ne bi nas trebao ovako mučiti. Nismo tako dobrog kova i ne razumijemo Tvoju volju. Bilo bi sjajno kad bi izravno govorio i postupao. Želiš da pogađamo, ali mi ne možemo. Bilo bi sjajno ako bi požurio i dozvolio nam da vidimo Tvoju slavu. Zašto je potrebno da se stvari obavljaju na tako zaobilazan način?” Vama trenutno najviše nedostaje savjest. Imajte više savjesti. Širom otvorite oči da vidite tko zaista poduzima korake ovog djela. Ne donosite prebrzo zaključke. Sad u najboljem slučaju razumiješ nešto od površnog aspekta načina života koji trebaš iskusiti. Još uvijek postoji mnogo istine koju trebaš iskusiti, a kad dođe dan da je možeš potpuno razumjeti, više nećeš govoriti na takav način niti ćeš se žaliti. I nećeš prebrzo definirati stvari. Reći ćeš: „Bog je tako mudar, Bog je tako svet, Bog je tako moćan!”