Čovječanstvo koje je Sotona tako duboko iskvario, ne zna da postoji Bog i prestalo je štovati Boga. U početku, kad su stvoreni Adam i Eva, Jahvina slava i svjedočanstvo bili su sveprisutni. Međutim, nakon što je iskvaren, čovjek je izgubio slavu i svjedočanstvo, jer su se svi pobunili protiv Boga i potpuno Ga se prestali bojati. Današnje djelo osvajanja ima svrhu obnoviti cjelokupno svjedočanstvo i svu slavu, navesti sve ljude da štuju Boga, tako da među stvorenima postoji svjedočanstvo; ovo je djelo koje treba obaviti tijekom ove faze. Kako, točno, ljudski rod može biti osvojen? Uporabom djela riječi ove faze kako bi se čovjek potpuno uvjerio; uporabom razotkrivanja, suda, grdnje i nemilosrdnog prokletstva da se potpuno uvjeri; otkrivanjem čovjekova buntovništva i sudom njegovog otpora kako bi mogao spoznati nepravednost i prljavštinu ljudskog roda, i tako upotrijebiti ove stvari kao kontrast Božjoj pravednoj naravi. Čovjek se uglavnom kroz ove riječi osvaja i u potpunosti uvjerava. Riječi su sredstvo za konačno osvajanje ljudskog roda, a svi koji prihvate Božje osvajanje moraju prihvatiti udarce i sud Njegovih riječi. Proces današnjeg govora je upravo proces osvajanja. A kako točno ljudi trebaju surađivati? Tako što će znati kako jesti i piti ove riječi i tako što će ih razumjeti. Kad je riječ o načinu osvajanja ljudi, to nije nešto što oni mogu učiniti sami. Sve što možeš učiniti jest da kroz jedenje i pijenje ovih riječi spoznaš vlastitu iskvarenost i prljavštinu, svoje buntovništvo i nepravednost i padneš ničice pred Boga. Ako je, nakon što shvatite Božju volju, možete provesti u djelo i ako imate vizije i možete se potpuno pokoriti ovim riječima i ne donositi samostalno nikakve odluke, tada ćete biti osvojeni – a to će biti rezultat ovih riječi. Zašto je ljudski rod izgubio svjedočenje? Zato što nitko ne vjeruje u Boga, zato što Bog nema mjesto u ljudskim srcima. Osvajanje ljudskog roda je obnova vjere ljudskog roda. Ljudi uvijek bezglavo hrle u svakodnevni svijet, gaje previše nada, žele previše za svoju budućnost i imaju previše neumjerenih prohtjeva. Oni uvijek misle na tijelo, planiraju za tijelo i ne zanima ih traženje puta vjere u Boga. Sotona im je oteo srca, izgubili su svoju bogobojaznost i preokupirani su Sotonom. Ali čovjeka je stvorio Bog. Prema tome, čovjek je izgubio svjedočanstvo, što znači da je izgubio slavu Božju. Svrha osvajanja ljudskog roda je povratiti slavu čovjekove bogobojaznosti. Može se reći ovako: mnogo je ljudi koji ne teže životu; čak i ako ima nekih koji zaista teže životu, takvih je svega šačica. Ljudi su zaokupljeni svojom budućnošću i ne uopće obraćaju pažnju na život. Neki se bune i opiru Bogu, osuđuju Ga iza Njegovih leđa i ne primjenjuju istinu. Ovi se ljudi trenutno zanemaruju; za sada se ne čini ništa ovim sinovima pobune, ali ćeš u budućnosti živjeti u tami, plakati i škrgutati zubima. Ne osjećaš dragocjenost svjetlosti dok živiš u njoj, ali ćeš tu dragocjenost uvidjeti kada budeš živio u tamnoj noći i tada će ti biti žao. Sada se osjećaš dobro, ali će doći dan kada će ti biti žao. Kada taj dan dođe, kada se spusti tama i svjetlosti više ne bude, bit će prekasno za kajanje. Zato što još uvijek ne razumiješ djelo današnjice, ne uspijevaš cijeniti vrijeme koje trenutno imaš. Onda kad započne djelo cijelog svemira, odnosno kad se ostvari sve što vam danas govorim, mnogi ljudi će se hvatati za glavu i roniti suze očaja. I neće li pritom upasti u tamu jecajući i škrgućući zubima? Svi koji istinski teže životu i koji su upotpunjeni mogu biti upotrijebljeni, dok će svi sinovi pobune koji nisu prikladni za uporabu pasti u tamu. Bit će lišeni djela Duha Svetoga i nesposobni naći smisao u bilo čemu. Tako će biti izmoreni jecanjem, jer su sunovraćeni u kaznu. Ako si u ovoj fazi djela dobro opremljen i napredovao si u životu, onda si prikladan za uporabu. Ako si loše opremljen, čak i ako budeš pozvan u sljedeću fazu djela, nećeš biti prikladan za uporabu – u tom trenutku ti se neće ukazati druga prilika čak i ako se poželiš opremiti. Bog će već otići; kamo bi mogao poći da pronađeš priliku koja je sada pred tobom? Kamo bi mogao poći da primiš vježbu koju je Bog osobno osigurao? Do tada, Bog neće osobno govoriti niti pustiti svoj glas; moći ćeš jedino čitati stvari koje se danas govore – kako će se onda razumijevanje lako razviti? Kako bi život u budućnosti mogao biti bolji nego što je danas? Zar u tom trenutku nećeš proživljavati živu smrt plačući i škrgućući zubima? Blagoslovi ti se daju sada, ali ti ne znaš kako u njima uživati; živiš u blaženstvu, a ipak toga nisi svjestan. To dokazuje da si osuđen na patnju! Danas se pojedini ljudi opiru, neki se bune, neki rade ovo ili ono, a Ja na to jednostavno ne obraćam pažnju – ali nemojte misliti da nisam svjestan što vi namjeravate. Ne razumijem li Ja vašu bit? Zašto se stalno sukobljavate sa Mnom? Zar ti ne vjeruješ u Boga da bi težio životu i blagoslovima za vlastito dobro? Zar nije za tvoje dobro da vjeruješ? U sadašnjem trenutku obavljam djelo osvajanja samo govoreći, a kad se ovo djelo osvajanja privede kraju, tvoj kraj će biti očigledan. Moram li ti izričito reći?

Cilj današnjeg djela osvajanja je učiniti očiglednim kakav će biti čovjekov kraj. Zašto se kaže da su današnja grdnja i sud sud pred velikim bijelim prijestoljem posljednjih dana? Zar ne vidiš to? Zašto je djelo osvajanja završna faza? Nije li to upravo zato da se pokaže kakav će kraj dočekati svaka klasa ljudi? Nije li to zato da bi se svakom omogućilo da, tijekom djela osvajanja kroz grdnju i sud, pokaže svoje pravo lice, a zatim bude razvrstan prema svojoj vrsti? Umjesto da kažemo da je ovo osvajanje ljudskog roda, možda je bolje reći da ovo prikazuje kakav će biti kraj za svaku klasu ljudi. Ovdje je riječ o sudu ljudskim grijesima, a zatim o otkrivanju različitih klasa ljudi, pri čemu se odlučuje jesu li oni zli ili pravedni. Nakon djela osvajanja dolazi djelo nagrađivanja dobra i kažnjavanja zla. Ljudi koji su sasvim poslušni – što znači potpuno osvojeni – bit će stavljeni u sljedeći korak širenja Božjeg djela na cijeli svemir; oni koju su neosvojeni bit će stavljeni u tamu i zadesit će ih nesreća. Tako će ljudi biti razvrstani prema vrsti, zlotvori će biti svrstani zajedno sa zlom, da više nikada ne vide svjetlost sunca, a pravednici će biti svrstani zajedno s dobrim, da prime svjetlost i žive zauvijek u svjetlosti. Kraj je blizu za sve; čovjeku je njegov kraj jasno predočen, a sva stvorenja će biti razvrstana prema vrsti. Kako ljudi onda mogu izbjeći tjeskobu razvrstavanja svega prema vrsti? Kraj svake vrste ljudi otkriva se onda kada se približi kraj svemu stvorenom, a to se događa tijekom djela osvajanja cijelog svemira (obuhvaćajući cjelokupno djelo osvajanja, počevši od trenutnog djela). Otkrivenje kraja cijelog ljudskog roda se događa pred prijestoljem suda, tijekom grdnje i tijekom djela osvajanja posljednjih dana. Razvrstavanje ljudi prema vrsti ne vraća ljude u njihove izvorne klase, jer je, kad je čovjek stvoren u vrijeme postanka, postojala samo jedna vrsta ljudi i samo podjela na muškarce i žene. Nije postojalo mnogo različitih vrsta ljudi. Tek nakon nekoliko tisuća godina iskvarenosti pojavile su se različite klase ljudi, od kojih su neke pod vlašću prljavih đavola, neki pod vlašću zlih đavola, a neki, oni koji slijede put života, pod potpunom vlašću Svemogućeg. Samo tako postupno nastaju klase među ljudima i samo tako se ljudi razdvajaju u klase unutar velike ljudske obitelji. Svi ljudi imaju različite „očeve”; nisu svi u potpunosti pod vrhovnom vlašću Svemogućeg, jer je čovjek previše buntovan. Pravedan sud razotkriva pravu stranu svake vrste ljudi, ne ostavljajući ništa skriveno. Na svjetlu svatko pokazuje svoje pravo lice. U tom trenutku čovjek više nije onakav kakav je izvorno bio. Izvorna sličnost s njegovim predcima davno je nestala, jer je bezbroj potomaka Adama i Eve odavno zarobio Sotona, da više nikad ne upoznaju nebesko sunce i jer su ljudi bili ispunjeni svakojakim Sotoninim otrovima. Dakle, ljudi imaju svoja odgovarajuća odredišta. Štoviše, oni se upravo na temelju svojih različitih otrova klasificiraju prema vrsti, što znači da su razvrstani prema stupnju osvojenosti na kojem su danas. Čovjekov kraj nije nešto što je predodređeno od postanka svijeta. To je zato što je na početku postojala samo jedna klasa, koja se zajednički nazivala „ljudskim rodom”, a čovjek isprva nije bio iskvaren od Sotone i svi su ljudi živjeli u Božjoj svjetlosti, bez tame koja bi ih zadesila. Međutim, nakon što je Sotona iskvario čovjeka, svi tipovi i vrste ljudi su se raširili po cijeloj zemlji – svi tipovi i vrste ljudi koji su potekli iz obitelji zajednički nazvane „ljudski rod” koja se sastojala od muškaraca i žena. Sve su ih naveli njihovi preci da se udalje od svojih najstarijih predaka – ljudskog roda koji se sastojao od muškaraca i žena (odnosno, u početku Adama i Eve, njihovih najstarijih predaka). U to su vrijeme Izraelci bili jedini narod čiji je život na zemlji vodio Jahve. Različiti tipovi ljudi koji su proistekli iz cijelog Izraela (što znači iz izvornog obiteljskog klana) tada su izgubili Jahvino vodstvo. Ovi drevni ljudi, potpuno neupućeni u stvari ljudskog svijeta, kasnije su zajedno sa svojim precima otišli živjeti na teritorije na koje su polagali pravo i tako se nastavilo sve do današnjih dana. Oni tako ostaju u neznanju o tome kako su se udaljili od Jahve i kako su ih do danas iskvarili svakojaki prljavi đavoli i zli duhovi. Oni koju su do sada bili duboko iskvareni i zatrovani – oni koji se na kraju ne mogu spasti – neće imati izbora nego poći sa svojim precima, prljavim đavolima koji su ih iskvarili. Oni koji na kraju mogu biti spašeni otići će na odredište prikladno ljudskom rodu, a to znači odredište do kraja rezervirano za spašene i osvojene. Sve će biti učinjeno da se spase oni koji mogu biti spašeni – ali za ljude koji su bezosjećajni i neizlječivi, njihov jedini izbor bit će slijediti svoje pretke u bezdan grdnje. Nemoj misliti da je tvoj kraj bio predodređen na početku i da je tek sada otkriven. Ako tako razmišljaš, ne zaboravljaš li da tijekom početnog stvaranja ljudskog roda nije stvorena posebna sotonska klasa? Jesi li zaboravio da je stvoren samo jedan ljudski rod kojeg čine Adam i Eva (što znači da su stvoreni samo muškarac i žena)? Ako si na početku bio Sotonin potomak, ne bi li to značilo da je Jahve, u vrijeme kad je stvarao čovjeka, uvrstio u svoje stvaranje i sotonsku skupinu? Je li On bio kadar učiniti nešto takvo? On je stvorio čovjeka radi Svog svjedočanstva; On je stvorio čovjeka radi Svoje slave. Zašto bi On svjesno stvorio klasu Sotoninog potomstva da Mu se namjerno odupire? Kako bi Jahve mogao učiniti tako što? Da jest, tko bi rekao da je On pravedan Bog? Kad sada kažem da će neki od vas na kraju otići sa Sotonom, to ne znači da si sa Sotonom bio od početka; to znači da si pao toliko nisko da čak i ako te Bog pokušao spasiti, ti ipak nisi uspio zadobiti to spasenje. Nema drugog izbora nego da budeš svrstan sa Sotonom. To je samo zato što za tebe nema spasenja, a ne zato što je Bog nepravedan prema tebi i namjerno je tvoju sudbinu odredio kao utjelovljenje Sotone, a zatim te svrstao sa Sotonom i namjerno želi da patiš. To nije unutarnja istina djela osvajanja. Ako je to ono u što vjeruješ, onda je tvoje razumijevanje krajnje jednostrano! Završna faza osvajanja ima za cilj spasiti ljude, ali i otkriti njihov kraj. Cilj je da se razotkrije ljudska izopačenost kroz sud, navodeći ih tako da se pokaju, ustanu i teže za životom i pravim putem ljudskog života. Da probudi srca otupjelih i ograničenih ljudi i da im, kroz sud, pokaže njihovo unutarnje buntovništvo. Međutim, ako se ljudi još uvijek ne mogu pokajati, još uvijek ne mogu slijediti pravi put ljudskog života i ne mogu odbaciti ove iskvarenosti, onda za njih nema spasenja i Sotona će ih proždrijeti. To je značaj Božjeg osvajanja: spasiti ljude, ali i pokazati im njihov kraj. Dobar kraj, loš kraj – svi se otkrivaju djelom osvajanja. Hoće li ljudi biti spašeni ili prokleti, sve se otkriva tijekom djela osvajanja.

Posljednji dani su dani kada će sva stvorenja putem osvajanja biti razvrstana prema vrsti. Osvajanje je djelo posljednjih dana; drugim riječima, sud svakoj osobi zbog grijeha djelo je posljednjih dana. U suprotnom, kako bi ljudi mogli biti razvrstani? Djelo razvrstavanja koje se obavlja među vama je početak takvog djela u cijelom svemiru. Nakon toga će ljudi svih zemalja i svih naroda također biti podvrgnuti djelu osvajanja. To znači da će svaka osoba koja je stvorena biti razvrstana prema vrsti, pokoravajući se pred prijestoljem suda da joj se sudi. Nijedna osoba i nijedna stvar ne mogu izbjeći ovu grdnju i sud, niti će ijednu osobu ili stvar izbjeći razvrstavanje prema vrsti; svaka će osoba biti svrstana jer se bliži kraj svega stvorenog, a cijelo nebo i zemlja su došli do svog završetka. Kako bi čovjek mogao izbjeći završne dane ljudskog postojanja? Pa, stoga, koliko mogu trajati vaša djela neposlušnosti? Zar ne vidite da su vaši posljednji dani neizbježni? Kako oni koji se boje Boga i čeznu za Njegovim pojavljivanjem mogu ne vidjeti dan pojave Božje pravednosti? Kako da ne dobiju konačnu nagradu za dobrotu? Jesi li ti onaj koji čini dobro ili onaj koji čini zlo? Jesi li onaj koji prihvaća pravedan sud i zatim je poslušan ili si onaj koji prihvaća pravedan sud i zatim biva proklet? Živiš li u svjetlu pred prijestoljem suda ili živiš u podzemlju usred tame? Nisi li ti sâm onaj koji najjasnije zna hoće li tvoj kraj biti nagrada ili kazna? Nisi li ti onaj koji najjasnije zna i najdublje razumije da je Bog pravedan? Dakle, kakvo je tvoje ponašanje i srce? Dok te danas osvajam, moram li zaista do detalja objašnjavati je li tvoje ponašanje dobro ili loše? Koliko si se odrekao zbog Mene? Koliko duboko Me štuješ? Zar ti sâm najjasnije ne znaš kako se ponašaš prema Meni? Trebao bi znati bolje od bilo koga kakav će te kraj naposljetku dočekati! Zaista, kažem vam: Ja sam samo stvorio ljudski rod i stvorio sam tebe, ali vas nisam predao Sotoni; niti sam vas namjerno natjerao da se pobunite protiv Mene ili da Mi se opirete i da vas zbog toga kažnjavam. Nisu li sve ove nesreće i nevolje zato što su vam srca previše tvrda, a vaše ponašanje vrijedno prezira? Pa zar kraj s kojim ćete se suočiti ne određujete sami? Zar ne znate u svojim srcima bolje od svih kako ćete skončati? Ljude osvajam upravo zbog toga da ih otkrijem i, još bolje, da vam donesem spasenje. To nije da vas natjeram da činite zlo niti da vas namjerno natjeram da uđete u pakao uništenja. Kada dođe vrijeme, sva tvoja velika patnja, tvoje plakanje i škrgutanje zubima – neće li sve to biti zbog tvojih grijeha? Dakle, nije li tvoja vlastita dobrota ili tvoje vlastito zlo najbolji sud o tebi? Nije li to najbolji dokaz kakav će biti tvoj kraj?

Danas djelujem među Božjim izabranim narodom u Kini kako bih otkrio sve njihove buntovne naravi i razotkrio svu njihovu ružnoću, a to pruža kontekst svemu što trebam reći. Nakon toga, kad budem obavljao sljedeći korak u djelu osvajanja cijelog svemira, upotrijebit ću Svoj sud o vama da sudim o nepravednosti svakoga u cijelom svemiru, jer vi ljudi ste predstavnici onih buntovnika među ljudskim rodom. Oni koji ne mogu napredovati postat će samo kontrast i uslužna sredstva, dok će oni koji mogu napredovati biti upotrijebljeni. Zašto kažem da će oni koji ne mogu napredovati služiti samo kao kontrast? To je zato što su sve Moje sadašnje riječi i djelo usmjereni na vaše porijeklo i zato što ste vi postali predstavnici i oličenje buntovnika među cijelim ljudskim rodom. Kasnije ću ove riječi koje vas osvajaju ponijeti u strane zemlje i upotrijebiti ih da osvojim tamošnji narod, ali ih vi nećete zadobiti. Zar te to ne čini kontrastom? Iskvarene naravi čitavog ljudskog roda, buntovna djela čovjeka i ružni prizori i lica čovjeka – sve to je danas zabilježeno u riječima koje se koriste za vaše osvajanje. Zatim ću upotrijebiti ove riječi da osvojim narode svake zemlje i svake vjeroispovijesti, jer ste vi prauzor, presedan. Međutim, ne namjeravam vas namjerno napustiti; ako nisi uspješan u svojoj težnji i time pokažeš da si neizlječiv, zar nisi samo uslužno sredstvo i kontrast? Jednom sam rekao da se Moja mudrost provodi na temelju Sotoninih podmuklih nastojanja. Zašto sam to rekao? Nije li to istina u pozadini onoga što sada govorim i činim? Ako ne možeš napredovati, ako nisi usavršen, nego si umjesto toga kažnjen, zar ne bi postao kontrast? Možda si u svoje vrijeme dosta propatio, ali još uvijek ništa ne razumiješ; ne znaš ništa o životu. Iako si prošao grdnju i sud, nimalo se nisi promijenio, a duboko u sebi nisi zadobio život. Kada dođe vrijeme da se preispita tvoje djelo, doživjet ćeš kušnju žestoku kao oganj i još veću patnju. Ovaj oganj će cijelo tvoje biće pretvoriti u pepeo. Kao netko tko ne posjeduje život, netko tko nema ni trunčicu čistog zlata u sebi, netko tko se i dalje drži stare iskvarene naravi i netko tko ne može dobro obavljati čak ni ulogu kontrasta, kako ne bi bio izgnan? Može li osoba koja ne vrijedi ni pet para i koja ne posjeduje život, biti od bilo kakve koristi za djelo osvajanja? Kada dođe to vrijeme, vaši će dani biti teži od dana Noe i Sodome! Tvoje molitve ti tada neće pomoći. Kako se možeš vratiti kasnije i iznova se početi kajati, kad je djelo spasenja već završeno? Onda kad se cjelokupno djelo spasenja izvrši, više ga neće biti; ono što će tada biti jest početak djela kažnjavanja onih koji su zli. Opireš se, buntovan si i radiš stvari za koje znaš da su zle. Nisi li na meti za tešku kaznu? Danas ti ovo objašnjavam. Ako odlučiš ne slušati, kada te kasnije zadesi nesreća, neće li biti prekasno da tek tada počneš osjećati kajanje i počneš vjerovati? Pružam ti priliku da se pokaješ danas, ali ti nisi spreman to učiniti. Koliko dugo želiš čekati? Do dana grdnje? Danas se ne sjećam tvojih prijestupa iz prošlosti; opraštam ti svaki put iznova i skrećem pogled od tvoje negativne strane i gledam samo tvoju pozitivnu stranu, jer sve Moje sadašnje riječi i djelo imaju za cilj da te spase i prema tebi nemam nikakvih loših namjera. Ipak, ti odbijaš zakoračiti; ne umiješ razlikovati dobro od lošeg i ne znaš kako cijeniti dobrotu. Ne iščekuju li takvi ljudi samo dolazak kazne i pravedne odmazde?

Kada je Mojsije udario u kamen i kada je voda koju je podario Jahve pokuljala, to se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je David svirao liru u Moju čast, u čast Jahve – sa srcem ispunjenim radošću – to se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je Job izgubio svoju stoku koja je prekrivala planine i donosila mu neslućeno bogatstvo, a njegovo tijelo prekrili bolni čirevi, to se dogodilo zbog njegove vjere. Kada je začuo Moj glas, glas Jahve, i vidio Moju Slavu, slavu Jahvinu, to se dogodilo zbog njegove vjere. To što je Petar mogao slijediti Isusa Krista, dogodilo se zahvaljujući njegovoj vjeri. To što je mogao biti prikovan za križ Mene radi i slavno svjedočiti, također se dogodilo zahvaljujući njegovoj vjeri. Kada je Ivan vidio lik Sina čovječjeg u svoj Njegovoj slavi, to se dogodilo zbog njegove vjere. Kada je imao viziju posljednjih dana, to se posebno dogodilo zbog njegove vjere. Razlog zbog kojega je takozvano mnoštvo neznabožaca ugledalo Moje otkrivenje i tako spoznalo da sam se u čovječjem obliku vratio da nastavim Svoje djelo među ljudima, također leži u njihovoj vjeri. Svi oni koje su Moje oštre riječi zgromile, ali su im istovremeno pružile i utjehu i zbog kojih su spašeni – zar se i njima to nije dogodilo zbog njihove vjere? Ljudi su zbog svoje vjere primili toliko toga, a to nije uvijek blagoslov. Možda neće primiti onu vrstu sreće i radosti koju je osjećao David, ili poput Mojsija od Jahve dobiti vodu na dar. Na primer, Jahve je blagoslovio Joba zbog njegove vjere, ali je također pretrpio katastrofu. Bilo da ste blagoslovljeni ili ste pretrpjeli katastrofu, i jedno i drugo su blagoslovljeni događaji. Bez vjere ne bi mogao primiti ovo djelo osvajanja, a još manje vidjeti Jahvina djela prikazana pred tvojim očima danas. Ne bi mogao vidjeti, a kamoli primiti. Ove pošasti, ove nesreće i svaki sud – da te nisu zadesili, bi li danas mogao vidjeti Jahvina djela? Danas je vjera ta koja ti omogućuje da budeš osvojen, a osvojenje ti omogućuje da vjeruješ u svako Jahvino djelo. Samo zbog vjere ti primaš takvu grdnju i sud. Kroz ovu grdnju i sud ti si osvojen i usavršen. Bez grdnje i suda koje danas primaš, tvoja bi vjera bila uzaludna, jer ne bi spoznao Boga; ma koliko vjerovao u Njega, tvoja vjera bi ostala samo prazan izraz neutemeljen u stvarnosti. Tek nakon što primiš ovo djelo osvajanja, djelo zbog kojeg postaješ potpuno poslušan, tvoja vjera postaje istinita i pouzdana, a tvoje se srce okreće prema Bogu. Čak i ako trpiš veliki sud i prokletstvo zbog ove riječi, „vjera”, ti ipak imaš pravu vjeru i primaš najistinitiju, najstvarniju i najdragocjeniju stvar. To je zato što jedino tijekom suda vidiš konačno odredište Božjih stvorenja; upravo u tom sudu vidiš da Stvoritelja treba ljubiti; upravo u tom djelu osvajanja vidiš ruku Božju; upravo u ovom osvajanju potpuno razumijevaš ljudski život; upravo u ovom osvajanju zadobivaš pravi put ljudskog života i shvaćaš pravo značenje „čovjeka”; samo u ovom osvajanju vidiš pravednu narav Svemogućeg i Njegovo lijepo, slavno lice; upravo u ovom djelu osvajanja saznaješ o podrijetlu čovjeka i shvaćaš „besmrtnu povijest” cijelog ljudskog roda; upravo u ovom osvajanju shvaćaš pretke ljudskog roda i podrijetlo iskvarenosti ljudskog roda; upravo u ovom osvajanju primaš radost i utjehu, baš kao i beskrajnu grdnju, ispravljanje i riječi prijekora od Stvoritelja upućenih ljudskom rodu koji je stvorio; upravo u ovom djelu osvajanja primaš blagoslove, kao i nesreće koje čovjeka sljeduju… Nije li sve ovo zbog malo tvoje vjere? I zar tvoja vjera nije porasla nakon što si ove stvari zadobio? Nisi li zadobio ogromnu količinu? Ne samo da si čuo Božju riječ i vidio Božju mudrost, već si i osobno iskusio svaki korak Njegovog djela. Možda bi rekao da nisi imao vjere, ne bi trpio ovu vrstu grdnje ili ovu vrstu suda. Ali trebaš znati da bez vjere, ne samo da ne bi mogao primiti ovu vrstu grdnje ili ovu vrstu brige od Svemogućeg nego bi i zauvijek izgubio priliku da se susretneš sa Stvoriteljem. Nikad ne bi saznao podrijetlo ljudskog roda i nikada ne bi shvatio značaj ljudskog života. Čak i da tvoje tijelo umre i tvoja duša ode i dalje ne bi razumio sva Stvoriteljeva djela, a još manje bi znao da je Stvoritelj obavio tako veliko djelo na zemlji nakon što je stvorio ljudski rod. Kao pripadnik ovog ljudskog roda koji je On stvorio, jesi li spreman nesvjesno pasti u tamu na ovaj način i trpjeti vječnu kaznu? Ako se odvojiš od današnje grdnje i suda, s čime ćeš se susresti? Misliš li da ćeš, kada se odvojiš od sadašnjeg suda, moći pobjeći od ovog teškog života? Nije li istina da ono s čime ćeš se susrestti ako napustiš „ovo mjesto” jest bolno mučenje i okrutno zlostavljanje koje nanosi đavao? Možeš li se suočiti s neizdrživim danima i noćima? Misliš li da samo zato što si danas izbjegao ovaj sud, možeš zauvijek izbjegavati to buduće mučenje? Što će ti se naći na putu? Može li to zaista biti utopija kojoj se nadaš? Misliš li da možeš izbjeći tu buduću vječnu grdnju jednostavnim bijegom od stvarnosti kao što sada činiš? Nakon današnjeg dana, hoćeš li ikad više moći pronaći ovakvu priliku i ovakav blagoslov? Hoćeš li ih moći pronaći kada te zadesi nesreća? Hoćeš li ih moći pronaći kada čitav ljudski rod uđe u počinak? Tvoj sadašnji sretni život i ta tvoja skladna malena obitelj – mogu li oni zamijeniti tvoje buduće vječno odredište? Ako imaš istinsku vjeru i ako zadobivaš mnogo zbog svoje vjere, onda je sve to ono što ti – stvoreno biće – trebaš dobiti i također ono što si na prvom mjestu i trebao imati. Za tvoju vjeru i život, ništa nije korisnije od takvog osvajanja.

Danas trebaš razumjeti što Bog traži od onih koji su osvojeni, kakav je Njegov stav prema onima koji su usavršeni i u što bi sada trebao zakoračiti. Neke stvari trebaš samo malo razumjeti. Ne moraš proučavati neke tajanstvene riječi; nisu od velike pomoći u životu i potrebno ih je samo na brzinu pregledati. Možeš čitati otajstva kao što je otajstvo o Adamu i Evi: čime su se Adam i Eva onda bavili i koje djelo Bog želi izvršiti danas. Trebaš razumjeti da u osvajanju i usavršavanju čovjeka, Bog želi čovjeka vratiti u stanje u kojem su bili Adam i Eva. U svom srcu trebao bi imati dobru predodžbu o stupnju usavršavanja koji se mora postići da bi se ispunila Božja mjerila, a onda moraš težiti tomu da ih postigneš. Ovo se odnosi na tvoje praktično djelovanje i to je nešto što trebaš razumjeti. Dovoljno je da težiš tomu da zakoračiš u skladu s Božjim riječima o ovim stvarima. Kada pročitaš da „Ljudskom je rodu bilo potrebno desetine tisuća godina povijesti da bi dospio do trenutka u kojem se sad nalazi”, postaješ znatiželjan, pa pokušavaš s braćom i sestrama pronaći odgovor. „Bog kaže da razvoj ljudskog roda seže šest tisuća godina unazad, zar ne? Što ćemo s ovim desecima tisuća godina?” Koja je svrha traženja odgovora na ovo pitanje? Bilo da je Sâm Bog djelovao desecima tisuća godina ili stotinama milijuna godina – je li Njemu doista potrebno da ti za to znaš? To nije nešto što ti, kao stvoreno biće, trebaš znati. Samo dopusti sebi da nakratko razmotriš ovu vrstu razgovora i ne pokušavaj je razumjeti kao da je to vizija. Moraš biti svjestan onoga u što danas trebaš zakoračiti i što trebaš razumjeti, a zatim se moraš toga čvrsto držati. Tek tada ćeš biti osvojen. Nakon što pročitaš prethodno, tvoja normalna reakcija bi trebala biti: Bog gori od strepnje, On nas želi osvojiti i zadobiti slavu i svjedočanstvo, pa kako onda trebamo surađivati s Njim? Što moramo učiniti da nas On potpuno osvoji i da postanemo Njegovo svjedočanstvo? Što moramo učiniti da bismo omogućili Bogu da zadobije slavu? Što moramo učiniti da bismo si omogućili živjeti pod Božjom vrhovnom vlašću, a ne pod vlašću Sotone? To je ono o čemu ljudi trebaju razmišljati. Svakome od vas treba biti jasan značaj Božjeg osvajanja. To je vaša odgovornost. Tek nakon što vam to postane jasno, vi ćete zakoračiti, spoznat ćete ovu fazu djela i postat ćete potpuno poslušni. U suprotnom, nećete postići istinsku poslušnost.