Što znači biti usavršen? Što znači biti osvojen? Koji kriteriji moraju biti ispunjeni kako bi ljudi bili osvojeni? A koji kriteriji moraju biti ispunjeni kako bi oni bili usavršeni? I osvajanje i usavršavanje imaju za cilj upotpuniti čovjeka kako bi on bio vraćen u svoje izvorno obličje, i oslobođen svoje iskvarene sotonske naravi i utjecaja Sotone. Ovo osvajanje nastupa rano u procesu rada na čovjeku; uistinu, to je prvi korak u tom radu. Usavršavanje je drugi korak i to je završni dio rada. Svako ljudsko biće mora proći kroz proces osvajanja. U suprotnom, ono ne bi moglo spoznati Boga niti bi bilo svjesno da Bog postoji, odnosno, bilo bi mu nemoguće priznati Boga. A ako ljudi ne priznaju Boga, Bog ih ne može upotpuniti jer ne ispunjavaš kriterije za spomenuto upotpunjavanje. Ako čak ni ne priznaješ Boga, kako Ga onda možeš spoznati? Kako možeš tragati za Njim? Nećeš moći čak ni svjedočiti o Njemu, a kamoli imati vjere da Mu udovoljiš. Prema tome, za svakoga tko želi biti upotpunjen, prvi neophodan korak je podvrgavanje djelu osvajanja. To je prvi uvjet. Ali cilj i osvajanja i usavršavanja je rad na ljudima i njihova promjena, a svaki je dio djela upravljanja čovjekom. Oba koraka su potrebna da bi se nekoga učinilo potpunim i nijedan se ne može zanemariti. Istina je da „biti osvojen” ne zvuči baš lijepo, ali proces osvajanja nekoga je zapravo proces mijenjanja nekoga. Nakon što budeš osvojen, tvoja iskvarena narav možda neće u potpunosti biti iskorijenjena, ali ti ćeš to znati. Kroz djelo osvajanja, spoznat ćeš svoju priprostu ljudskost, kao i veliki dio vlastite neposlušnosti. Iako nećeš moći u kratkom vremenskom razdoblju odbaciti ili promijeniti ove stvari, spoznat ćeš ih, a to će postaviti temelj za tvoje usavršavanje. Kao takvi, i osvajanje i usavršavanje se izvršavaju kako bi se ljudi promijenili, kako bi bili oslobođeni od svojih iskvarenih sotonskih naravi tako da se u potpunosti mogu predati Bogu. Biti osvojen samo je prvi korak u promjeni ljudskih naravi, kao i prvi korak u kojem se ljudi u potpunosti predaju Bogu, i niži je od koraka usavršavanja. Životna dispozicija osvojene osobe se mijenja znatno manje od one kod usavršene osobe. Biti osvojen i biti usavršen se međusobno konceptualno razlikuju jer su to različite faze djela i jer se pred ljude postavljaju različiti standardi; osvajanje postavlja niže standarde pred ljude, dok usavršavanje postavlja više. Usavršeni su pravedni ljudi, ljudi koji su učinjeni svetima; oni su konkretizacija djela upravljanja ljudskim rodom ili krajnji proizvodi. Iako nisu savršeni, oni su ljudi koji žele živjeti smislen život. Međutim, oni osvojeni samo na riječima priznaju Božje postojanje. Priznaju da se Bog utjelovio, da se Riječ pojavila u tijelu i da je Bog došao na zemlju izvršiti djelo suda i grdnje. Također priznaju da su Božji sud i grdnja, Njegovi udarci i pročišćenje, svi korisni za čovjeka. Oni su tek nedavno počeli dobivati donekle ljudsko obličje. Imaju određene uvide u život, ali im je on i dalje maglovit. Drugim riječima, oni tek počinju posjedovati ljudskost. To su učinci osvajanja. Kad ljudi kroče na put usavršavanja, njihove stare naravi se mogu promijeniti. Nadalje, njihovi životi se nastavljaju razvijati i oni postupno sve dublje ulaze u istinu. U stanju su prezirati svijet i sve one koji ne traže istinu. Osobito preziru sebe, ali više od toga, sebe jasno spoznaju. Spremni su živjeti prema istini i cilj im je traganje za istinom. Nisu voljni živjeti u mislima koje stvaraju njihovi vlastiti umovi i osjećaju prezir prema čovjekovoj samopravednosti, oholosti i samoljublju. Govore sa snažnim osjećajem ispravnosti, stvari izvršavaju razborito i mudro te su odani i poslušni Bogu. Ako dožive primjer grdnje i suda, ne samo da ne postaju pasivni ili slabi, već su zahvalni na ovoj grdnji i sudu od Boga. Oni vjeruju da ne mogu bez Božje grdnje i suda, da ih to štiti. Oni ne teže vjeri koja se temelji na miru i radosti i traženju kruha da utaže glad. Niti teže prolaznim tjelesnim užicima. Ovo se događa onima koji su usavršeni. Nakon što su ljudi osvojeni, oni priznaju da Bog postoji, ali se to priznanje u njima očituje na ograničen broj načina. Što zapravo znači da se Riječ pojavljuje u tijelu? Što znači utjelovljenje? Što je učinio utjelovljeni Bog? Koji je cilj i značaj Njegovog djela? Nakon što si iskusio toliko od Njegovog djela, nakon što si iskusio Njegova djela u tijelu, što si dobio? Tek nakon razumijevanja svih ovih stvari bit ćeš netko tko je osvojen. Ako samo govoriš da priznaješ da Bog postoji, ali se ne odričeš onog čega se treba odreći i ne odustaješ od tjelesnih užitaka od kojih trebaš odustati, već umjesto toga nastavljaš žudjeti za tjelesnim udobnostima za kojima si oduvijek žudio, i ako nisi u stanju osloboditi se bilo kakvih predrasuda prema braći i sestrama i ne plaćaš nikakvu cijenu u obavljanju mnogih jednostavnih, praktičnih djela, onda to dokazuje da tek trebaš biti osvojen. U tom slučaju, čak i ako mnogo toga razumiješ, sve će biti uzalud. Osvojeni su ljudi koji su postigli određene početne promjene i početni ulazak. Iskustvo Božjeg suda i grdnje ljudima pruža početno znanje o Bogu i početno razumijevanje istine. Možda nisi u stanju potpuno ući u stvarnost dubljih, detaljnijih istina, ali si u svom stvarnom životu u stanju provesti u djelo mnoge rudimentarne istine, kao što su one koje obuhvaćaju tvoje tjelesne užitke ili tvoj osobni status. Sve ovo je učinak koji se postiže kod ljudi tijekom procesa osvajanja. Kod osvojenih se mogu vidjeti i promjene u naravi; na primjer, način na koji se odijevaju i predstavljaju i kako žive – sve se to može promijeniti. Njihov pogled na vjeru u Boga se mijenja, jasni su im ciljevi njihove potrage i imaju veće težnje. Tijekom djela osvajanja, odgovarajuće promjene nastaju i u njihovoj životnoj dispoziciji. Promjene postoje, ali su one plitke, preliminarne i daleko slabije u odnosu na promjene u naravi i ciljeve potrage onih koji su usavršeni. Ako se tijekom osvajanja narav određene osobe uopće ne promijeni i ona ne spozna nikakvu istinu, onda je ta osoba smeće i potpuno beskorisna! Ljudi koji nisu bili osvojeni ne mogu biti usavršeni! Ako neka osoba teži tome da bude samo osvojena, tada ona ne može biti sasvim upotpunjena, čak i ako se tijekom djela osvajanja u njenoj naravi očituju određene odgovarajuće promjene. Ona će izgubiti i početne istine koje je spoznala. Ogromna je razlika u promjeni naravi kod onih koji su osvojeni u odnosu na one koji su usavršeni. Ali biti osvojen predstavlja prvi korak u promjeni; to je temelj. Nedostatak ove početne promjene dokaz je da neka osoba zapravo uopće ne spoznaje Boga, budući da to saznanje dolazi iz suda, a takav sud je glavni element djela osvajanja. Zato, svi oni koji se usavršavaju moraju prvo biti osvojeni; u suprotnom, nema načina da budu usavršeni.

Kažeš da priznaješ utjelovljenog Boga i da priznaješ pojavu Riječi u tijelu, ali ipak određene stvari radiš iza Njegovih leđa, stvari koje su oprečne onome što On traži, a u svom srcu Ga se ne bojiš. Je li to priznavanje Boga? Priznaješ ono što On kaže, ali ne provodiš u djelo ono što možeš niti se pridržavaš Njegovog puta. Je li to priznavanje Boga? I iako Ga priznaješ, tvoj način razmišljanja odražava opreznost prema Njemu, a nikada bogobojaznost. Ako si vidio i priznao Njegovo djelo i znaš da je On Bog, a ipak ostaješ nezainteresiran i potpuno nepromijenjen, onda si ti osoba koja još uvijek nije osvojena. Oni koji su osvojeni moraju učiniti sve što mogu, i premda nisu sposobni zakoračiti u više istine, a te im istine mogu biti nedostižne, takvi ljudi su u svojim srcima spremni to dostići. Zato što postoje granice onoga što mogu prihvatiti, zato i postoje granice i ograničenja onoga što su sposobni provesti u djelo. Međutim, oni u najmanju ruku moraju učiniti sve što mogu, a ako to možeš postići, to je učinak postignut zahvaljujući djelu osvajanja. Pretpostavimo da si rekao: „S obzirom da On može izreći toliko riječi koje čovjek ne može, ako On nije Bog, tko jest?” Takvo razmišljanje ne znači da priznaješ Boga. Ako priznaješ Boga, moraš to i dokazati svojim stvarnim djelima. Ako vodiš crkvu, a ne provodiš pravednost u djelo, ako žudiš za novcem i bogatstvom i sebi uvijek prisvajaš crkveni novac, je li to priznanje da Bog postoji? Bog je svemoguć i vrijedan strahopoštovanja. Kako se ne bojati ako zaista priznaješ da Bog postoji? Ako si sposoban počiniti takva podla djela, priznaješ li Ga uistinu? Je li Bog to u što vjeruješ? Ono u što vjeruješ je nejasan Bog; zato se i ne bojiš! Oni koji istinski priznaju i spoznaju Boga, boje Ga se i boje se učiniti bilo što protiv Njega ili bilo što što narušava njihovu savjest; osobito se boje učiniti bilo što za što znaju da je protivno Božjoj volji. Jedino se to može smatrati priznavanjem Božjeg postojanja. Što bi trebao učiniti kad te roditelji nastoje spriječiti da vjeruješ u Boga? Kako bi trebala voljeti Boga kad je tvoj muž, koji u Njega ne vjeruje, dobar prema tebi? I kako trebaš voljeti Boga kada te braća i sestre preziru? Ako Ga priznaješ, onda ćeš u ovim situacijama postupati kako je primjereno i živjet ćeš u stvarnosti. Ako ne poduzimaš konkretne radnje, već samo govoriš da priznaješ Božje postojanje, onda si jak samo na riječima! Govoriš da vjeruješ u Njega i da Ga priznaješ, ali na koji Ga način priznaješ? Na koji način vjeruješ u Njega? Bojiš li Ga se? Osjećaš li strahopoštovanje? Voliš li Ga duboko u sebi? Kad si u nevolji i nemaš se na koga osloniti, osjećaš Božju divotu, ali nakon toga sve zaboraviš. To nije ljubav prema Bogu, niti je vjera u Boga! Što, najzad, Bog želi da čovjek postigne? Sva stanja koja sam spomenuo, kao što su očaranost vlastitom važnošću, dojam da brzo učiš i razumiješ nove stvari, kontroliranje drugih, gledanje drugih s visine, prosuđivanje ljudi na temelju njihovog izgleda, maltretiranje bezazlenih ljudi, pohlepa za crkvenim novcem i tako dalje – tek kad sve ove iskvarene sotonske naravi budu, djelomice, uklonjene iz tebe, postat će očito da si osvojen.

Djelo osvajanja koje se izvršava na vama ljudima je od najvećeg značaja: s jedne strane, svrha ovog djela je usavršiti grupu ljudi, odnosno, usavršiti grupu ljudi kako bi mogli postati grupa pobjednika – odnosno prva grupa ljudi koja je upotpunjena; to jest prvina. S druge strane, svrha je stvorenim bićima dopustiti da uživaju u Božjoj ljubavi, da prime Božje potpuno i najveće spasenje, omogućiti čovjeku da uživa ne samo u milosti i dobroti, već, što je još važnije, u grdnji i sudu. Od stvaranja svijeta sve do sada, sve što je Bog učinio u Svom djelu jest ljubav, bez ikakve mržnje prema čovjeku. Čak i grdnja i sud koje si vidio su također ljubav, iskrenija i stvarnija ljubav, ljubav koja ljude vodi na pravi put ljudskog života. U jednom pogledu, to je svjedočenje pred Sotonom. A u drugom, to je postavljanje temelja za širenje budućeg djela evanđelja. Cjelokupno djelo koje je izvršio ima za cilj izvesti ljude na pravi put ljudskog života, kako bi mogli živjeti kao normalni ljudi, jer ljudi ne znaju kako živjeti, a bez ovog usmjeravanja živjet ćeš samo ispraznim životom; život će ti biti lišen vrijednosti ili smisla, i bit ćeš potpuno nesposoban biti normalna osoba. To je najveći značaj osvajanja čovjeka. Svi ste vi potomci Moaba; kad se u vama provodi djelo osvajanja, to je veliko spasenje. Svi vi živite u zemlji grijeha i razuzdanosti, i svi ste razuzdani i grešni. Danas ne samo da možete gledati u Boga, već ste, što je još važnije, primili grdnju i sud, primili ste zaista duboko spasenje, to jest, primili ste najveću Božju ljubav. U svemu što čini, Bog je istinski pun ljubavi prema vama. On nema zlu namjeru. Sudi vam zbog vaših grijeha kako biste ispitali sebe i primili ovo ogromno spasenje. Sve ovo je u svrhu upotpunjenja čovjeka. Od početka do kraja, Bog čini sve što može da spasi čovjeka i nema želju potpuno uništiti ljude koje je stvorio Svojim rukama. On je danas došao djelovati među vas; nije li to zaista spasenje? Da vas mrzi, bi li i dalje obavljao djelo takvih razmjera kako bi vas osobno vodio? Zašto bi toliko patio? Bog vas ne mrzi niti ima zle namjere prema vama. Trebate znati da je Božja ljubav najiskrenija ljubav. Samo zato što su ljudi neposlušni, On ih mora spašavati kroz sud; da toga nema, njihovo bi spasenje bilo nemoguće. Budući da ne znate kako živjeti i niste čak ni svjesni kako živjeti, i budući da živite u ovoj razuzdanoj i grešnoj zemlji, a i sami ste razuzdani i prljavi đavli, On ne može podnijeti da vam dopusti da postanete još izopačeniji, ne može podnijeti da vas gleda kako živite u ovoj prljavoj zemlji onako kako sada živite, da vas Sotona gazi kako mu volja, i ne može podnijeti da vam dopusti da upadnete u podzemlje. On samo želi pridobiti ovu grupu ljudi i potpuno vas spasiti. Ovo je glavna svrha izvršenja djela osvajanja na vama – samo radi spasenja. Ako ne vidiš da je sve što se na tebi čini ljubav i spasenje, ako misliš da je to samo metoda, način da se čovjeka muči i nešto nepouzdano, onda se slobodno možeš vratiti u svoj svijet u kojem trpiš bol i nedaće! Ako si spreman biti u ovom toku i uživati u ovom sudu i ovom ogromnom spasenju, uživati u svim ovim blagoslovima, blagoslovima koji se nigdje u ljudskom svijetu ne mogu pronaći, i uživati u ovoj ljubavi, onda budi dobar: ostani u ovom toku kako bi prihvatio djelo osvajanja i mogao biti usavršen. Danas ćeš možda pretrpjeti malo boli i pročišćenja zbog Božjeg suda, ali postoji vrijednost i smisao u podnošenju ove boli. Iako su Božjom grdnjom i sudom ljudi pročišćeni i nemilosrdno razotkriveni – s ciljem kažnjavanja za njihove grijehe, kažnjavanja njihovog tijela – ništa od ovog djela nema namjeru osuditi njihovo tijelo na uništenje. Svrha strogih razotkrivanja koja se očituju kroz riječ je odvesti te na pravi put. Osobno ste iskusili toliko toga ovim djelom i ono vas, očito, nije odvelo na zli put! Sve ovo je s ciljem da te navede da proživiš normalnu ljudskost, a sve se to može postići tvojom normalnom ljudskošću. Svaki korak Božjeg djela utemeljen je na tvojim potrebama, prema tvojim slabostima i prema tvom stvarnom rastu, i na vas se ne stavlja nepodnošljivi teret. Danas ti ovo nije jasno, osjećaš se kao da sam grub prema tebi i doista uvijek vjeruješ da te svakodnevno grdim, sudim i prekoravam te jer te mrzim. Međutim, iako su grdnja i sud ono što trpiš, to je zapravo ljubav prema tebi i to je najveća zaštita. Ako ne možeš shvatiti dublje značenje ovog djela, bit će ti nemoguće nastaviti doživljavati. Ovo spasenje ti treba donijeti utjehu. Ne odbijaj urazumiti se. Budući da si stigao ovako daleko, značaj djela osvajanja bi ti trebao biti jasan i ne bi ga trebao ni na koji način dalje analizirati!