Kad bi ljudi doista mogli jasno vidjeti ispravan put ljudskog života, kao i svrhu Božjeg upravljanja čovječanstvom, ne bi svoje osobne izglede i sudbinu čuvali u srcu kao blago. Tada više ne bi bili zainteresirani za služenje svojim roditeljima, koji su gori od svinja i pasa. Nisu li čovjekovi izgledi i sudbina upravo današnji takozvani Petrovi „roditelji”? Oni su baš poput čovjekova mesa i krvi. Kakvo će točno biti odredište i budućnost tijela? Hoće li tijelo vidjeti Boga dok je još živo ili će se duša susresti s Bogom nakon smrti? Hoće li tijelo sutra završiti u velikoj peći nevolje ili u velikom požaru? Nisu li ova i druga slična pitanja – o tome hoće li čovjekovo tijelo snaći jad ili će patiti – velike vijesti koje najviše zaokupljaju svakoga u ovom trenutačnom toku tko ima mozak i razum? (Ovdje se „patnja” odnosi na primanje blagoslova; to znači da su buduće kušnje korisne za čovjekovo odredište. „Jad” se odnosi na nemogućnost da čovjek ostane postojan ili na to da bude naveden na pogrešan put; može značiti i da će se čovjek naći u nesretnim okolnostima, da će izgubiti život usred nesreće te da za njegovu dušu nema prikladnog odredišta.) Iako ljudi imaju zdrav razum, možda ono što misle nije u potpunosti u skladu s onime što bi njihov razum trebao imati. Razlog je u tome što su svi prilično zbunjeni i slijepo slijede stvari. Svi bi oni trebali temeljito dokučiti u što bi trebali ući, a osobito bi trebali razjasniti u što bi trebalo ući tijekom nevolje (to jest, tijekom oplemenjivanja u peći), kao i što bi trebali imati tijekom kušnji ognjem. Nemojte uvijek služiti svojim roditeljima (što znači tijelu) koji su poput svinja i pasa, pa čak i gori od mrava i buba. Zašto biste se zbog toga mučili, toliko razmišljali i razbijali glavu? Tijelo ne pripada tebi, već je u rukama Boga, koji ne samo da kontrolira tebe, već i zapovijeda Sotoni. (To znači da tijelo izvorno pripada Sotoni. Budući da je i Sotona u Božjim rukama, to se samo tako može sročiti. Tako je uvjerljivije reći; time se sugerira da čovjek nije u potpunosti pod vlašću Sotone, već je u Božjim rukama.) Živiš pod mukama tijela – ali pripada li tijelo tebi? Je li pod tvojom kontrolom? Zašto bi razbijao glavu oko toga? Zašto bi opsesivno preklinjao Boga zarad svog trulog tijela, koje su nečisti duhovi odavno osudili, prokleli i okaljali? Čemu stalno držati Sotonine suradnike tako blizu srcu? Ne brineš li se da bi tijelo moglo uništiti tvoju stvarnu budućnost, tvoje predivne nade i pravo odredište tvog života?

Nije lako hodati današnjim putem. Moglo bi se reći da je do njega prilično teško doći i da je kroz vjekove bio iznimno rijedak. No tko bi pomislio da će samo čovjekovo tijelo biti dovoljno da ga uništi? Današnje je djelo zasigurno dragocjeno kao proljetna kiša i vrijedno kao Božja dobrota prema čovjeku. Međutim, ako čovjek ne poznaje svrhu Njegova trenutačnog djela ili ne razumije bit čovječanstva, kako se onda može govoriti o njegovoj dragocjenosti i vrijednosti? Tijelo ne pripada samim ljudima, stoga nitko ne može jasno vidjeti gdje će zapravo biti njegovo odredište. Ipak, trebao bi dobro znati da će Stvoritelj vratiti stvoreno čovječanstvo na njegov prvobitni položaj i obnoviti njegovu prvobitnu sliku iz vremena stvaranja. On će u potpunosti uzeti natrag dah koji je udahnuo u čovjeka, ponovno preuzimajući njegove kosti i tijelo te vraćajući sve Stvoritelju. On će u potpunosti preobraziti i obnoviti čovječanstvo te uzeti natrag od čovjeka cjelokupnu Božju baštinu koja ne pripada čovječanstvu, već Bogu, i nikada je više neće predati čovječanstvu. Razlog je u tome što ništa od toga zapravo nije ni pripadalo čovječanstvu. On će sve to uzeti natrag – to nije nepravedna pljačka; naprotiv, time se želi nebo i zemlju vratiti u njihova prvobitna stanja te preobraziti i obnoviti čovjeka. To je razumno odredište za čovjeka, iako to možda neće biti ponovno prisvajanje tijela nakon što je ono bilo izgrđeno, kao što bi ljudi mogli zamisliti. Bog ne želi kosture tijela nakon njegova uništenja; On želi prvobitne elemente u čovjeku koji su u početku pripadali Bogu. Stoga On neće uništiti čovječanstvo niti u potpunosti iskorijeniti čovjekovo tijelo, jer čovjekovo tijelo nije njegovo privatno vlasništvo. Umjesto toga, ono je dodatak Bogu koji upravlja čovječanstvom. Kako bi On mogao uništiti čovjekovo tijelo radi Svojeg „užitka”? Jesi li do sada doista otpustio cjelokupnost tog svog tijela, koje ne vrijedi ni prebijenog novčića? Kada bi mogao shvatiti trideset posto djela posljednjih dana (ovih pukih trideset posto znači shvatiti djelo Duha Svetog danas, kao i Božje djelo riječi u posljednjim danima), tada ne bi nastavio „služiti” niti biti „odan” svom tijelu – tijelu koje je iskvareno već mnogo godina – kao što je to danas slučaj. Trebao bi jasno vidjeti da su ljudi sada napredovali do neviđenog stanja i da se više neće nastaviti kotrljati naprijed poput kotača povijesti. Tvoje pljesnivo tijelo odavno je prekriveno muhama, pa kako bi ono moglo imati moć preokrenuti kotače povijesti kojima je Bog omogućio da se nastave okretati sve do danas? Kako bi moglo navesti sat posljednjih dana koji nijemo kuca da ponovno zakuca i zadržati njegove kazaljke da se kreću u smjeru kazaljke na satu? Kako bi moglo ponovno preobraziti svijet koji se čini obavijen gustom maglom? Može li tvoje tijelo oživjeti planine i rijeke? Može li tvoje tijelo, koje ima tek nešto funkcije, doista obnoviti onakav ljudski svijet za kojim si žudio? Možeš li doista odgojiti svoje potomke da postanu „ljudska bića”? Razumiješ li sada? Čemu točno pripada tvoje tijelo? Božja prvobitna namjera u spašavanju čovjeka, u usavršavanju čovjeka i u preobrazbi čovjeka nije bila podariti ti prekrasnu domovinu ili donijeti čovjekovu tijelu spokojan počinak; to je bilo zarad Njegove slave i Njegova svjedočanstva, radi boljeg uživanja čovječanstva u budućnosti i kako bi ono uskoro moglo počinuti. Ipak, to nije bilo radi tvojeg tijela, jer čovjek je kapital Božjeg upravljanja, a čovjekovo tijelo tek je dodatak. (Čovjek je biće i s duhom i s tijelom, dok je tijelo samo predmet koji propada. To znači da je tijelo oruđe za upotrebu u planu upravljanja.) Trebalo bi da znaš kako Božje savršenstvo, dovršetak i pridobivanje čovjeka ne donose ništa do mačeva i udaraca po tijelu, potom beskrajno trpljenje, paljenje vatrom, nemilosrdnu osudu, kažnjavanje i prokletstva, kao i bezgranična iskušenja. Takva je stvarna priča i istina o djelu upravljanja čovjekom. Sve ovo je, međutim, usmjereno na tijelo čovječje, a sve strijele neprijateljstva nemilosrdno su uperene u tijelo čovječje (jer čovjek je nevin). Sve ovo je zarad Njegove slave i svjedočanstva i zarad Njegovog upravljanja. To je zato što Njegovo djelov nije samo zarad čovječanstva, već i za čitav plan i ispunjenje prvobitne namjere kada je On stvorio čovječanstvo. Stoga je možda devedeset posto onoga što čovjek doživljava trpljenje i kušanje ognjem, dok je malo, ili čak nimalo slatkih i sretnih dana za kojima je tijelo čovječje žudjelo. Znatno manje može čovjek uživati u radosnim trenucima u tijelu, provodeći lijepe trenutke s Bogom. Tijelo je prljavo, tako da sve što tijelo čovječje vidi ili u čemu uživa nije ništa do Božja kazna koju čovjek vidi kao bezobzirnu, kao da je lišena normalnog razuma. To je zato što će Bog otkriti Svoju pravednu narav koja je „bezobzirna prema čovjeku”, a koja ne trpi čovjekove uvrede i mrzi neprijatelje. Bog otvoreno otkriva Svoju cjelokupnu narav koristeći se bilo kojim potrebnim sredstvima, a time zaključujući djelo Svoje bitke sa Sotonom koja traje šest tisuća godina – djelo spasenja čitavog čovječanstva i uništenja praiskonskog Sotone!