Ako bi ljudi zaista mogli jasno vidjeti pravi put ljudskog života, kao i svrhu Božjeg upravljanja čovječanstvom, ne bi svoju ličnu budućnost i sudbinu držali poput blaga u srcu. Tada više ne bi bili zainteresirani da služe svojim roditeljima koji su gori od svinja i pasa. Nisu li čovjekova budućnost i sudbina upravo u današnje vreme takozvani Petrovi „roditelji”? Oni su baš kao čovjekovo tijelo i krv. Što će onda biti odredište i budućnost tijela? Je li to viđenje Boga za života ili susret duše s Bogom nakon smrti? Hoće li tijelo sutra završiti u velikoj peći nevolja ili u požaru? Zar se pitanja poput ovih ne bave time hoće li čovjekovo tijelo izdržati nesreću ili pretrpjeti najveću vest koja najviše brine bilo koga u ovom trenutnom toku tko ima mozak i razuman je? (Trpljenje se ovdje odnosi na primanje blagoslova i znači da su buduća iskušenja korisna za čovjekovo odredište. Nesreća se odnosi na nesposobnost da čvrsto stojiš na zemlji ili na to da budeš obmanut, ili znači da će se neko susresti s nepovoljnim okolnostima i izgubiti život usred katastrofe, kao i da nema odgovarajućeg odredišta za nečiju dušu.) Iako ljudi imaju zdrav razum, možda ono što misle ne odgovara u potpunosti onome čime bi njihov razum trebalo biti opremljen. To je zato što su svi prilično zbunjeni i slijepo prate stvari. Svi oni bi trebalo dobro da razumiju u što se treba upustiti, a naročito da riješe u što valja ući tijekom nevolje (to jest, tokom pročišćenja u peći), kao i čime treba biti opremljen tokom kušanja ognjem. Ne služi uvijek svojim roditeljima (misli se na tijelo) koji su poput svinja i pasa, i još gori od mrava i kukaca. Koja je svrha mučiti se oko toga, toliko razmišljati i razbijati glavu? Tijelo ne pripada tebi, već je u rukama Boga koji ne upravlja samo tobom, već zapovijeda i Sotoni. (Ovo znači da tijelo prvobitno pripada Sotoni. Pošto je Sotona također u Božjim rukama, to se može izraziti samo ovako. To je zato što je uvjerljivije tako reći – to nagovještava da ljudi nisu u potpunosti pod vlašću Sotone, već u Božjim rukama.) Živiš pod mučenjem tijela – ali da li to tijelo pripada tebi? Je li pod tvojom vlašću? Zašto razbijati glavu oko toga? Zašto se opsesivno moliti Bogu zarad svog trulog tijela koje je odavno osuđeno, prokleto i oskrnavljeno nečistim duhovima? Otkuda potreba da suradnike Sotone držiš toliko blizu srca? Zar se ne brineš da bi ti tijelo moglo upropastiti stvarnu budućnost, tvoje divne nade i pravo životno odredište?

Današnjim putem nije lako ići. Moglo bi se reći da ga je prilično teško pronaći, a kroz vijekove se to izuzetno rijetko dešavalo. Tko bi, međutim, pomislio da bi samo tijelo čovječje bilo dovoljno da ga uništi? Današnje djelovanje zasigurno je dragocjeno poput proljetne kiše i vrijedno kao Božja dobrota prema čovjeku. Međutim, ukoliko čovjek ne pozna svrhu Njegovog sadašnjeg djelovanja ili ne razume suštinu čovječanstva, ta kako se onda može govoriti o njegovoj dragocjenosti i vrijednosti? Tijelo ne pripada ljudima, tako da nitko ne može jasno vidjeti gdje će njegovo odredište zapravo biti. Unatoč tome, treba dobro znati da će Gospodin svega stvorenja vratiti stvoreno čovječanstvo u prvotni položaj i vratiti mu prvobitni lik iz vremena njegovog stvaranja. U potpunosti će povući dah koji je On udahnuo čovjeku, oduzimajući mu kosti i tijelo koje će vratiti Gospodinu svega stvorenja. U potpunosti će preobraziti i obnoviti čovječanstvo i čovjeku oduzeti cjelokupno Božje nasljeđe koje ne pripada čovječanstvu, već Bogu, i nikada ga više neće predati čovječanstvu. To je zato što ništa od toga nikada nije ni pripadalo čovječanstvu. On će sve uzeti natrag – i to nije nepravedna otmica, već namjera da se nebo i zemlja vrate u svoja prvobitna stanja, kao i da se čovjek preobrazi i obnovi. To je razumno odredište za čovjeka, iako možda neće biti ponovno prisvajanje tijela nakon kazne, kao što bi ljudi mogli pomisliti. Bog ne želi kostur tijela nakon njegovog uništenja – On želi prvotne elemente čovjekove koji su na samom početku Bogu i pripadali. Zbog toga On neće uništiti čovječanstvo, niti potpuno iskorijeniti čovjekovo tijelo, jer čovjekovo tijelo nije njegovo lično vlasništvo. Umjesto toga, ono je pomoćnik Božji koji upravlja čovječanstvom. Kako bi On mogao uništiti čovjekovo tijelo zarad Svog „užitka”? Jesi li do sada doista ostavio cjelokupnost svojeg tijela koje ne vrijedi ni prebijene pare? Ako bi mogao razumjeti trideset posto djela posljednjih dana (samo ovih trideset posto odnosi se na razumijevanje djelovanja Svetog Duha danas, kao i Božjeg djela riječi posljednjih dana), tada ne bi nastavio „služiti” ili biti „sin” svojem tijelu – tijelu koje je godinama iskvareno – kao što je to danas slučaj. Trebalo bi da jasno uočiš kako su ljudi sada napredovali do stanja neviđenih razmjera i da više neće nastaviti da se kotrljaju naprijed kao kotači povijesti. Tvoje pljesnivo meso dugo je bilo prekriveno muhama i kako onda može imati moć da preokrene kotače povijesti kojima je Bog omogućio da nastave naprijed do dana današnjeg? Kako može učiniti da sat koji nijemo otkucava opet počne kucati, a da mu se kazaljke kreću unaprijed? Kako može opet promijeniti svijet koji se čini obavijen gustom maglom? Može li tvoje tijelo oživjeti planine i rijeke? Može li tvoje tijelo, koje ima samo neznatnu funkciju, zaista obnoviti onu vrstu ljudskog svijeta za kojom si žudio? Možeš li zaista naučiti svoje potomke da postanu „ljudska bića”? Shvaćaš li sad? Čemu točno pripada tvoje tijelo? Prvotna Božja namjera za spasenje čovjeka, njegovo usavršavanje i preobražaj nije da ti podari lijepu domovinu ili da čovječjem tijelu donese spokoj, već je bila zarad Njegove slave i svjedočanstva, za bolji užitak čovječanstva u budućnosti, i da bi uskoro moglo da odmori. Ipak, to nije bilo zarad tvog tijela jer je čovjek dobitak upravljanja Božjeg, a tijelo čovječje samo je dodatak. (Čovjek je predmet s duhom i tijelom, dok je tijelo samo predmet koji se raspada. To znači da je tijelo sredstvo koje se koristi u planu upravljanja.) Trebalo bi da znaš kako Božje savršenstvo, dovršetak i pridobivanje ljudi ne donose ništa do mačeva i udaraca po tijelu, potom beskrajno trpljenje, požar, nemilosrdnu osudu, kažnjavanje i prokletstva, kao i bezgranična iskušenja. Takva je unutarnja priča i istina o djelu upravljanja čovjekom. Sve ovo je, međutim, usmjereno na tijelo čovječje, a sve strijele neprijateljstva nemilosrdno su uperene u tijelo čovječje (jer čovjek je nevin). Sve ovo je zarad Njegove slave i svjedočanstva i zarad Njegovog upravljanja. To je zato što Njegovo djelovanje nije samo zarad čovječanstva, već i za čitav plan i ispunjenje prvobitne želje kada je On stvorio čovječanstvo. Stoga možda devedeset posto onoga što čovjek doživljava uključuje trpljenje i kušanje ognjem, dok je malo, ili čak nimalo slatkih i sretnih dana za kojima je tijelo čovječje žudjelo. Znatno manje može čovjek uživati u radosnim trenucima u tijelu, provodeći lijepe trenutke s Bogom. Tijelo je prljavo, tako da sve što tijelo čovječje vidi ili u čemu uživa nije ništa do Božja kazna koju čovjek vidi kao nepovoljnu, kao da nema nikakvog smisla. To je zato što će Bog pokazati Svoju pravednu narav kojoj čovjek nije naklonjen, a koja ne trpi čovjekove uvrijede i gnuša se neprijatelja. Bog otvoreno otkriva Svoju cjelokupnu narav koristeći se bilo kojim potrebnim sredstvima, a time zaključujući djelo Svoje bitke sa Sotonom koja traje šest tisuća godina – djelo spasenja čitavog čovječanstva i uništenja praiskonskog Sotone!