Tko je boravio u Mojem domu? Tko se za Mene založio? Tko je patio u Moje ime? Tko je preda Mnom dao riječ? Tko Me je pratio sve do sada, a da ipak nije postao ravnodušan? Zašto su sva ljudska bića hladna i bezosjećajna? Zašto Me je čovječanstvo napustilo? Zašto se ljudski rod od mene umorio? Zašto u ljudskom svijetu nema topline? Dok sam na Sionu boravio, iskusio sam toplinu kakva vlada na nebesima i, dok sam na Sionu boravio, uživao sam u blagoslovu kakav je na nebesima. A opet, živio sam među ljudima, okusio sam gorčinu ljudskog svijeta i Svojim očima vidio sva raznolika stanja ljudska. I ne znajući, čovjek se promijenio baš kao što sam se „promijenio” i Ja, i tek je na taj način stigao do današnjeg dana. Ne tražim od čovjeka da bude u stanju učiniti bilo što Mene radi, niti od njega tražim da se za Mene više založi. Od njega samo hoću da bude u stanju djelovati u skladu s Mojim planom, da Mi ne prkosi, niti da Me sramoti, već da Mi bude pouzdan svjedok. Bilo je među ljudima onih koji su o Meni dobro svjedočili i proslavili Moje ime, ali kako bi čovjekovi običaji ili ponašanje uopće mogli udovoljiti Mojem srcu? Kako bi se on uopće mogao uskladiti s Mojim srcem ili zadovoljiti Moju volju? Planine i vode na zemlji, kao i cvijeće, trave i drveće, sve to predstavlja Mojih ruku djelo, sve postoji zarad Mojeg imena. Ali zašto onda čovjek ne ispunjava norme Moga zahtjeva? Je li to možda zbog njegove bijedne poniženosti? Ili možda zbog toga što ga Ja toliko veličam? Jesam li možda isuviše surov prema njemu? Zašto se čovjek uvijek plaši Mojih zahtjeva? Zašto danas, od mnoštva ljudi u kraljevstvu, ti samo slušaš Moj glas, a ne želiš Mi vidjeti lice? Zašto samo gledaš u Moje riječi, a ne povezuješ ih s Mojim duhom? Zašto Me razdvajaš na onog koji je na nebesima i onog na zemlji? Je li moguće da, kada sam na zemlji, Ja nisam onakav kakav sam na nebesima? Je li moguće da, kada sam na nebesima, ne mogu sići na zemlju? Je li moguće da sam, dok sam na zemlji, nedostojan uzdizanja na nebo? To bi onda značilo da sam Ja, dok sam na zemlji, nekakvo niže stvorenje, a da sam Ja, dok boravim na nebu, uzvišeno biće, te da između neba i zemlje zjapi nekakva nepremostiva provalija. Ipak, izgleda da u svijetu ljudi ništa ne znaju o podrijetlu ovih stvari, već stalno jurišaju na Mene, kao da su Moje riječi samo zvuci bez ikakvog značenja. Cjelokupno čovječanstvo ulaže mnogo truda oko Mojih riječi, provodeći vlastita istraživanja o Mojem vanjskom obliku, ali sve je to osuđeno na neuspjeh, njihov trud ne donosi nikakve plodove, već oni bivaju pokošeni Mojim riječima, ne usuđujući se ponovo ustati.

Kada iskušavam vjeru čovječanstva, nijedno ljudsko biće ne svjedoči istinito, nijedno nije sposobno sve svoje žrtvovati, već se čovjek radije nastavlja skrivati i odbija se otvoriti, kao da ću mu Ja srce oteti. Čak ni Job nikada nije zaista stoički podnosio svoju kušnju, niti je zračio slašću usred stradanja. U proljetnoj toplini, svi ljudi odaju blagi nagovještaj zelenila, ali nikada ne ostaju zeleni pred hladnim naletima zime. Koščatog i suhonjavog stasa, čovjek ne može ispuniti Moju namjeru. U cjelokupnom ljudskom rodu nema nikoga tko bi mogao poslužiti kao uzor ostalima, jer svi su ljudi u osnovi slični i ne razlikuju se međusobno, te ih jedino sitnice čine drugačijima od ostalih. Zbog toga ni danas ljudi još uvijek nisu sposobni u potpunosti spoznati Moja djela. Tek kada se Moj prijekor spusti na cijelo čovječanstvo, oni će, i ne znajući to, postati svjesni Mojih djela, a čovjek će, bez ikakvog Mojeg uplitanja ili prisile, spoznati Mene i na taj način posvjedočiti o Mojim djelima. To je Moj plan, vidljiva strana Mojeg djela, i to je ono što čovjek treba znati. Unutar kraljevstva, bezbrojni elementi stvaranja počinju oživljavati i iznova stjecati životnu snagu. Uslijed promjena stanja zemlje, granice između pojedinih zemalja također se počinju pomjerati. Prorekao sam da će, kada se zemlja od zemlje razdvoji i zemlja sa zemljom spoji, to biti vrijeme kada ću sve narode razbiti kao sud lončarski. U tom trenutku obnovit ću cjelokupno stvaranje i iznova podijeliti čitav svemir, dovodeći ga time u red i pretvarajući staro u novo – to je Moj plan i to su Moja djela. Kada se sve zemlje i svi narodi svijeta vrate pred Moje prijestolje, uzet ću sve izobilje neba i razdijeliti ga ljudskom svijetu tako da će, zahvaljujući Meni, taj svijet plivati u izobilju kakvog nigdje nema. Ipak, sve dok stari svijet bude postojao, bacat ću Svoj bijes na njegove zemlje, otvoreno objavljivati Svoje upravne odluke širom svemira i obasipati prijekorom svakoga tko ih prekrši:

Dok Svoje lice okrećem kako bih se obratio svemiru, cjelokupno čovječanstvo čuje Moj glas, a potom i vidi sva djela koja sam širom svemira obavio. Oni koji se Mojoj volji protive, odnosno, oni koji Mi se djelima ljudskim suprotstavljaju, bit će izloženi Mojem prijekoru. Uzet ću mnogobrojne zvijezde s nebesa i iznova ih napraviti i, zahvaljujući meni, sunce i mjesec će se obnoviti – nebesa više neće biti ono što su bila, a mnoštvo stvari na zemlji bit će obnovljeno. Sve će se dovršiti kroz Moje riječi. Mnoge zemlje unutar svemira bit će ponovo podijeljene i zamijenjene Mojim kraljevstvom, tako da će sadašnje zemlje zauvijek nestati i sve će postati kraljevstvo koje se Meni klanja; sve zemlje svijeta bit će uništene i prestat će postojati. Od svih ljudskih bića u svemiru, svatko tko pripada đavlu bit će istrijebljen, a svatko tko se Sotoni klanja oboren Mojim rasplamsanim ognjem – to jest, osim onih koji idu pravim putem, sve ostalo bit će pretvoreno u prah i pepeo. Kada izgrdim mnoge narode, oni iz svijeta vjere će se, u manjoj ili većoj mjeri, vratiti u Moje kraljevstvo, osvojeni Mojim djelima, jer će oni dotad već vidjeti dolazak Svetoga koji će jahati na bijelom oblaku. Svi će ljudi biti podijeljeni po vrstama i primit će grdnje shodno svojim postupcima. Svi oni koji su ustali protiv Mene stradat će; a što se tiče onih čija djela na zemlji nisu uključivala Mene, oni će, zahvaljujući načinu na koji su se oslobodili, nastaviti postojati na zemlji pod upravom Mojih sinova i Mojeg naroda. Otkrit ću se bezbrojnim narodima i bezbrojnim zemljama, Svojim glasom oglasit ću se na zemlji i objaviti kako je Moje veliko djelo dovršeno, tako da ga cijelo čovječanstvo može vidjeti vlastitim očima.

Dok Moj glas postaje sve snažniji, Ja također promatram i stanje svemira. Putem Mojih riječi, bezbrojni elementi stvaranja iznova nastaju. Nebo se mijenja baš kao i zemlja. Ljudski rod je izložen u svojem izvornom obliku, i polako se svaka osoba odvaja prema svojoj vrsti i nesvjesno pronalazi put povratka u naručje svoje obitelji. To će Me silno obradovati. Ništa Me više ne remeti. Moje veliko djelo neprimjetno biva dovršeno i svi bezbrojni elementi stvaranja bivaju preobraženi. Kada sam stvarao svijet, sve sam stvari oblikovao prema njihovoj vrsti, svrstavajući zajedno sve stvari istog oblika. Kako se Moj plan upravljanja bliži kraju, vratit ću stvaranje u prijašnje stanje; iz korijena ću sve promijeniti i vratiti u stanje u kojem je prvotno i bilo, tako da će se sve vratiti u naručje Mojeg plana. Došlo je vrijeme! Uskoro će se ostvariti i posljednja faza Mojeg plana. Ah, nečisti stari svijete! Zasigurno ćeš pasti pod Mojim riječima! Zasigurno ćeš, prema Mojem planu, biti sveden na ništavilo! Ah, bezbrojni elementi stvaranja! Svi ćete dobiti novi život u Mojim riječima – imat ćete svoga suverenog Gospodina! Ah, čisti i neokaljani novi svijete! Svakako ćeš oživjeti u Mojoj slavi! Ah, Goro Sionska! Ne šuti više – vratio sam se slavodobitno! Iz središta stvaranja, pomno promatram cijelu zemlju. Na zemlji je čovječanstvo započelo novi život i steklo novu nadu. Ah, narode Moj! Kako da ponovo ne oživite unutar Moje svjetlosti? Kako da ne skačete od radosti Mojom rukom vođeni? Zemlje kliču od radosti, vode huče od veselog smijeha! Ah, uskrsli Izraele! Kako da ne osjetiš ponos zbog Mojeg predodređenja? Tko je plakao? Tko je jadikovao? Stari je Izrael prestao postojati, a današnji se Izrael uzdigao, uspravan i ka visinama svijeta ustremljen, ustao je u srcima čitavog ljudskog roda. Današnji Izrael će kroz Moj narod sigurno dosegnuti do izvora postojanja! Ah, mrski Egipte! Sigurno Mi više ne prkosiš? Kako možeš iskoristiti Moju milost i pokušati izbjeći Moj prijekor? Kako možeš ne postojati unutar Moje grdnje? Svi koje volim sigurno će živjeti vječno, a sve one koji Mi se protive zasigurno ću dovijeka grditi. Jer ja sam ljubomorni Bog i neću olako poštedjeti ljude zbog svega što su učinili. Nadgledat ću cijelu zemlju i, kada se na Istoku svijeta pojavim sa svom Svojom pravednošću, veličanstvom, gnjevom i grdnjom, otkrit ću Sebe bezbrojnim mnoštvima ljudskog roda!

29. ožujka 1992.