Probudite se, braćo! Probudite se, sestre! Moj dan neće biti odložen; vrijeme je život, a ponovo ugrabiti vrijeme znači spasiti život! To vrijeme nije daleko! Ako padnete na prijemnom ispitu za fakultet, možete naučiti i da na njega ponovo izađete koliko god puta želite. Međutim, Moj dan ne trpi dalje odlaganje. Upamtite! Upamtite! Podstičem vas ovim dobrim riječima. Kraj svijeta odvija se pred vašim rođenim očima i velike nesreće munjevito se približavaju. Što je važnije: vaš život ili vaš san, vaša hrana, piće i odjeća? Došao je čas kada treba dobro odmjeriti ove stvari. Nemojte više sumnjati i nemojte bježati od onoga što je sasvim izvjesno!

Kako je jadan! Kako bijedan! Kako slijep! Kako je okrutan ljudski rod! Vi se, zapravo, pravite kako ne čujete Moju riječ – govorim li vam uzalud? I dalje ste tako nemarni – zašto? Zbog čega je to tako? Zar vam zaista to nikad nije palo na pamet? Kome Ja govorim ove stvari? Vjerujte u Mene! Ja sam vaš Spasitelj! Ja sam vaš Svemogući! Pripazite se! Pripazite se! Izgubljeno vrijeme nikada se neće vratiti – upamtite to! Na svijetu nema lijeka koji može izliječiti kajanje! Dakle, kako vam se trebam obratiti? Nije li Moja riječ vrijedna vaših pažljivih, ponovljenih razmatranja? Tako ste nemarni prema Mojoj Riječi i tako neodgovorni prema svojem životu; kako bih to mogao podnijeti? Kako bih mogao?

Zašto se, za sve ovo vrijeme, među vama nije mogao izroditi pravi crkveni život? To je zbog toga što vam nedostaje vjere; niste spremni platiti cijenu, ponuditi sebe, pomučiti se tu preda Mnom. Probudite se, sinovi Moji! Vjerujte u Mene, sinovi Moji! Voljeni Moji, zašto nećete razmotriti to što Mi je u srcu?