Probudite se, braćo! Probudite se, sestre! Moj se dan neće odgoditi; vrijeme je život, a povratiti izgubljeno vrijeme znači spasiti život! To vrijeme nije daleko! Ako padnete na prijemnom ispitu za fakultet, možete iznova i iznova učiti za njega. Međutim, Moj se dan neće odgoditi. Upamtite! Upamtite! Ovo su Moje blage riječi poticanja. Ishod svijeta odvio se pred vašim vlastitim očima i velike nesreće uskoro će stići. Što je važnije: vaš život ili vaš san, vaša hrana i piće i odjeća? Došlo je vrijeme da odvagnete te stvari! Ne sumnjajte više! Previše se bojite shvatiti to ozbiljno, zar ne?

Kako su jadni! Kako su bijedni! Kako su slijepi! Kako su ljudi okrutni! Vi se zapravo pravite kako ne čujete Moju riječ – govorim li vam uzalud? I dalje ste tako tromi – zašto? Zbog čega je to tako? Zar vam zaista to nikad nije palo na pamet? Kome Ja govorim ove stvari? Vjerujte u Mene! Ja sam vaš Spasitelj! Ja sam vaš Svemogući! Pripazite se! Pripazite se! Izgubljeno vrijeme nikada se neće vratiti – upamtite to! Na svijetu nema lijeka koji može izliječiti kajanje! Pa što bih vam više uopće mogao reći? Nije li Moja riječ vrijedna vašeg pažljivog razmatranja, vašeg neprestanog razmatranja? Tako ste nemarni prema Mojoj Riječi i tako neodgovorni prema svojem životu; kako bih to mogao podnijeti? Kako bih mogao?

Zašto se, za sve ovo vrijeme, među vama nije mogao izroditi pravi crkveni život? To je zbog toga što vam nedostaje vjere; niste spremni platiti cijenu, ponuditi sebe, pomučiti se tu preda Mnom. Probudite se, sinovi Moji! Vjerujte u Mene, sinovi Moji! Voljeni Moji, zašto ne vodite računa o Mojem srcu?