Bit vjere u Boga većine ljudi je vjersko uvjerenje: oni nisu u stanju voljeti Boga i mogu Ga samo slijediti kao roboti, nesposobni istinski žudjeti za Bogom ili Ga obožavati. Samo Ga slijede u tišini. Mnogi ljudi vjeruju u Boga, ali veoma je malo onih koji Boga vole; oni se Boga samo „boje” zato što strepe od nesreće ili se Bogu „dive” zato što je On uzvišen i moćan – ali u njihovoj bogobojaznosti i divljenju nema ljubavi i iskrene žudnje. U svojim iskustvima traže mrvice istine ili pak neka beznačajna otajstva. Većina ljudi naprosto slijedi, nadajući se blagoslovima u teškim vremenima. Oni ne tragaju za istinom niti se doista pokoravaju Bogu kako bi primili Božje blagoslove. Život vjere u Boga svih ljudi je besmislen, bezvrijedan i u njemu su sadržani njihovi osobni interesi i težnje; oni ne vjeruju u Boga da bi Ga voljeli, već radi blagoslova. Mnogi se ljudi ponašaju samovoljno; rade što god im se prohtije i nikad ne uzimaju u obzir Božje interese niti je li to što rade u skladu s voljom Božjom. Takvi ljudi ne mogu postići ni istinitu vjeru, a kamoli ljubav prema Bogu. Božja bit ne postoji samo da bi čovjek vjerovao u nju, već, prije svega, da bi je čovjek volio. Ali mnogi od onih koji vjeruju u Boga nisu u stanju otkriti tu „tajnu”. Ljudi se ne usuđuju voljeti Boga niti Ga pokušavaju voljeti. Nikad nisu otkrili da u Bogu postoji toliko toga vrijednog ljubavi; nikad nisu otkrili da je Bog onaj Bog koji voli čovjeka i da je On Bog kojega čovjek treba voljeti. Božja divota izražava se u Njegovu djelu: tek kad dožive Njegovo djelo, ljudi su u stanju otkriti Njegovu divotu; tek kroz svoja neposredna iskustva mogu cijeniti Božju divotu, a ako je ne uoče u stvarnom životu, nitko ne može otkriti Božju divotu. U Bogu postoji toliko toga vrijednog ljubavi, ali ako se doista ne povežu s Njim, ljudi to nisu u stanju otkriti. Drugim riječima, da se Bog nije utjelovio, ljudi se ne bi mogli doista povezati s Njim, a kad ne bi bili u stanju doista se povezati s Njim, također ne bi bili mogli doživjeti Njegovo djelo – tako da bi njihova ljubav prema Bogu bila ukaljana mnogim neistinama i maštarijama. Ljubav prema Bogu na nebu nije tako stvarna kao ljubav prema Bogu na zemlji jer se znanje ljudi o Bogu na nebu zasniva na njihovoj mašti, a ne na onome što su vidjeli vlastitim očima i što su sami doživjeli. Kad Bog dođe na zemlju, ljudi su u stanju vidjeti Njegove stvarne radnje i Njegovu divotu, a mogu vidjeti i čitavu Njegovu praktičnu i normalnu narav, što je sve tisuću puta stvarnije od spoznaje Boga na nebu. Bez obzira na to koliko ljudi vole Boga na nebu, ne postoji ništa stvarno u toj ljubavi, koja je puna ljudskih ideja. Bez obzira na to koliko je mala njihova ljubav prema Bogu na zemlji, ta ljubav je stvarna. Čak i ako je ima samo malo, i dalje je stvarna. Bog čini da Ga ljudi spoznaju kroz stvarno djelo, a kroz to znanje On zadobiva njihovu ljubav. Isto kao Petar: da nije živio s Isusom, bilo bi mu nemoguće obožavati Isusa. Tako je i njegova odanost Isusu sazdana na Njegovu suživotu s Isusom. Da bi Ga čovjek zavolio, Bog je došao među ljude i živi zajedno s čovjekom, a sve što On daje čovjeku da vidi i iskusi jest stvarnost Božja.

Bog koristi stvarnost i pojavu činjenica da bi usavršio ljude. Božje riječi igraju ulogu u Njegovu usavršavanju ljudi, one obavljaju djelo vođenja i otvaranja puta. To jest, u Božjim riječima moraš pronaći put primjene i poznavanja viđenja. Kad shvati te stvari, čovjek će imati put i viđenje u svojoj stvarnoj primjeni i moći će dobiti prosvjetljenje kroz Božje riječi; moći će shvatiti da su te stvari došle od Boga i razaznati mnogo toga. Kad to shvati, čovjek odmah mora zakoračiti u tu stvarnost i iskoristiti Božje riječi kako bi udovoljio Bogu u svojem stvarnom životu. Bog će te voditi u svim stvarima i pružit će ti put primjene, i učiniti da osjetiš kako je On naročito divan, i omogućiti da vidiš da je svaki korak Božjeg djela u tebi namijenjen da te usavrši. Ako želiš vidjeti Božju ljubav, ako želiš doista iskusiti Božju ljubav, onda moraš zaći duboko u stvarnost, moraš zaći duboko u stvarni život i vidjeti da sve što Bog čini jest ljubav i spasenje, da u svemu što čini nastoji osposobiti ljude da ostave za sobom ono što je nečisto, pročistiti u čovjeku one stvari koje nisu u stanju udovoljiti Božjoj volji. Bog koristi riječi da opskrbi čovjeka; On uređuje okolnosti u stvarnom životu kako bi ih ljudi doživjeli, a ako ljudi jedu i piju mnogo Božjih riječi, kad ih doista provedu u djelo, mogu riješiti sve poteškoće u svojim životima koristeći mnoge riječi Božje. Drugim riječima, moraš posjedovati riječi Božje da bi mogao zaći duboko u stvarnost; ako ne jedeš i ne piješ riječi Božje i ako si bez djela Božjeg, nećeš imati puta u stvarnom životu. Ako nikad ne jedeš ili ne piješ Božje riječi, bit ćeš zbunjen kada ti se nešto dogodi. Ti samo znaš da bi trebao voljeti Boga, ali uopće nisi sposoban razlučiti niti kročiti putem primjene; smušen si i zbunjen, a ponekad čak vjeruješ da udovoljavajući tijelu udovoljavaš i Bogu – sve je to posljedica toga što ne jedeš i ne piješ Božje riječi. Što znači da, ako nemaš pomoć Božjih riječi i samo bauljaš u okviru stvarnosti, u osnovi si nesposoban pronaći put primjene. Takvi ljudi naprosto ne razumiju što znači vjerovati u Boga, a još manje razumiju što znači voljeti Boga. Ako se, koristeći prosvjetljenje i vodstvo Božjih riječi, često moliš, istražuješ i tragaš te time otkrivaš što bi trebao provesti u djelo, pronalaziš mogućnosti za djelo Duha Svetoga, doista surađuješ s Bogom i nisi smušen ni zbunjen, onda ćeš imati put u stvarnom životu i istinski ćeš udovoljiti Bogu. Kada udovoljiš Bogu, u tebi će postojati vodstvo Božje, a Bog će te posebno blagosloviti, što će ti dati osjećaj uživanja: osjećat ćeš se posebno počašćeno jer si udovoljio Bogu, osjećat ćeš se naročito sjajno iznutra, a u srcu će ti biti jasno i mirno. Tvoja će savjest biti utješena i oslobođena optužbi, a iznutra ćeš se osjećati ugodno kad vidiš svoju braću i sestre. To je ono što znači uživati u Božjoj ljubavi i samo to je istinsko uživanje u Bogu. Ljudsko uživanje u Božjoj ljubavi postiže se kroz iskustvo: doživljavanjem poteškoća i doživljavanjem provođenja istine u djelo ljudi zadobivaju Božje blagoslove. Ako samo kažeš da te Bog doista voli, da je Bog uistinu platio veliku cijenu radi ljudi, da je On strpljivo i blago izgovorio toliko riječi i da uvijek spašava ljude, tvoje izjavljivanje tih riječi samo je jedna strana uživanja u Bogu. Međutim, veće uživanje – pravo uživanje – jest kad ljudi provode istinu u djelo u svojem stvarnom životu, nakon čega im je mirno i jasno u srcima. Osjećaju se duboko dirnutima i osjećaju da je Bog najdivniji. Osjetit ćeš da je cijena koju si platio više nego poštena. Nakon što si vlastitim trudom platio visoku cijenu, osjećat ćeš se naročito sjajno iznutra: osjetit ćeš da istinski uživaš u Božjoj ljubavi i shvatit ćeš da je Bog učinio djelo spasenja u ljudima, da On pročišćuje ljude da bi ih očistio i da iskušava ljude kako bi provjerio vole li Ga doista. Ako uvijek provodiš istinu u djelo na ovaj način, postepeno ćeš razviti jasno znanje o mnogočemu u Božjem djelu, a tada ćeš osjetiti da su ti Božje riječi pred tobom kristalno jasne. Ako možeš jasno razumjeti mnoge istine, osjetit ćeš da je sve stvari lako primijeniti u djelo, da možeš prevladati svaki problem i svako iskušenje te ćeš vidjeti da ti ništa nije problem, što će te umnogome osloboditi i dati ti osjećaj slobode. U tom trenutku uživat ćeš u Božjoj ljubavi i obuzet će te istinska Božja ljubav. Bog blagoslivlja one koji imaju viđenje, koji posjeduju istinu, koji imaju znanje i koji Ga istinski vole. Ako ljudi žele vidjeti Božju ljubav, moraju provesti istinu u djelo u stvarnom životu, moraju biti spremni izdržati bol i odreći se onoga što vole da bi udovoljili Bogu i unatoč suzama u svojim očima i dalje moraju biti u stanju udovoljiti Božjem srcu. Tako će te Bog sigurno blagosloviti, a ako izdržiš ovakve teškoće, za njima će doći djelo Duha Svetoga. Kroz stvarni život i kroz doživljavanje Božjih riječi ljudi mogu vidjeti Božju divotu, a samo ako okuse Božju ljubav, mogu Ga istinski voljeti.

Oni koji vole Boga oni su koji vole istinu, a što više oni koji je vole provode istinu u djelo, to je više imaju; što je više provode u djelo, to više Božje ljubavi imaju; i što je više provode u djelo, to ih Bog više blagoslivlja. Ako je uvijek tako primjenjuješ, ljubav koju Bog gaji prema tebi postepeno će te osposobiti da vidiš, baš kao što je Petar spoznao Boga: Petar je rekao da Bog ne samo da ima mudrost stvoriti nebo i zemlju i sve stvoreno, već, povrh toga, da On ima mudrost obavljati pravo djelo u ljudima. Petar je rekao da On ne samo da je vrijedan ljudske ljubavi zato što je stvorio nebo i zemlju i sve stvoreno, već i zbog Svoje sposobnosti da stvori čovjeka, da spasi čovjeka, da usavrši čovjeka i da čovjeku daruje Svoju ljubav. Petar je također rekao da u Njemu ima mnogo toga što je dostojno čovjekove ljubavi. Petar je rekao Isusu: „Je li stvaranje neba i zemlje i svega stvorenoga jedini razlog zbog kojeg zaslužuješ ljubav ljudi? Ima još toga u Tebi što je vrijedno ljubavi. Ti djeluješ i krećeš se u stvarnom životu, Tvoj Duh dotiče moju nutrinu, Ti me ispravljaš, Ti me kudiš – te stvari još više zavređuju ljudsku ljubav.” Ako želiš vidjeti i doživjeti Božju ljubav, moraš istraživati i tragati u stvarnom životu i moraš biti voljan ostaviti po strani svoje tijelo. Moraš donijeti tu odluku. Moraš biti netko tko odlučno može udovoljiti Bogu u svemu, bez lijenosti ili žudnje za tjelesnim užitkom, netko tko ne živi za tijelo, već živi za Boga. Možda će biti trenutaka kad ne udovoljavaš Bogu. To je zato što ne razumiješ Božju volju; sljedeći put, iako će biti potrebno više truda, moraš udovoljiti Njemu, a ne tijelu. Kad budeš imao takva iskustva, spoznat ćeš Boga. Vidjet ćeš da Bog može stvoriti nebo i zemlju i sve stvoreno, da se utjelovio kako bi Ga ljudi doista vidjeli i povezali se s Njim. Vidjet ćeš da je u stanju hodati među ljudima i da Njegov Duh može usavršiti ljude u stvarnom životu, omogućavajući im da vide Njegovu divotu i osjete Njegovo ispravljanje, Njegovo prekoravanje i Njegove blagoslove. Ako su tvoji doživljaji uvijek takvi, u stvarnom životu bit ćeš nerazdvojan od Boga, a ako jednog dana tvoj odnos s Bogom prestane biti normalan, bit ćeš u stanju istrpjeti pokudu i osjetiti kajanje. Kad imaš normalan odnos s Bogom, nikad nećeš poželjeti napustiti Boga, a bude li jednog dana Bog rekao da će te napustiti, ti ćeš se uplašiti i reći da bi radije umro nego da te Bog napusti. Čim budeš imao takve osjećaje, osjetit ćeš da nisi u stanju napustiti Boga te ćeš tako steći osnovu i istinski uživati u Božjoj ljubavi.

Ljudi često govore da dopuštaju Bogu da bude njihov život, ali njihovo iskustvo još nije došlo do te točke. Ti samo govoriš da je Bog tvoj život, da te On predvodi svakog dana, da jedeš i piješ Njegove riječi svakog dana i da Mu se moliš svakog dana, čime je On postao tvoj život. Znanje onih koji to kažu prilično je površno. Mnogi ljudi nemaju osnovu; Božje riječi su posađene u njima, ali još nisu proklijale, a kamoli dale neki plod. U kojoj si mjeri danas nešto doživio? Tek sada, nakon što te Bog natjerao da dođeš ovako daleko, osjećaš da ne možeš napustiti Boga. Jednog dana, kad tvoje iskustvo dođe do određene točke, ako bi te Bog natjerao da odeš, ti to ne bi mogao. Uvijek ćeš osjećati da ne možeš biti bez Boga u sebi; možeš biti bez muža, žene ili djece, bez obitelji, bez majke i oca, bez tjelesnih uživanja, ali ne možeš biti bez Boga. Nemati Boga bilo bi kao izgubiti život; ne bi bio u stanju živjeti bez Boga. Kad tvoje iskustvo dođe do ove točke, bit ćeš uspješan u svojoj vjeri u Boga, čime će Bog postati tvoj život, On će postati osnova tvojega postojanja. Nikad više nećeš biti u stanju napustiti Boga. Kad u ovoj mjeri budeš iskusan, doista ćeš uživati u Božjoj ljubavi, a kada budeš imao dovoljno blizak odnos s Bogom, On će biti tvoj život, tvoja ljubav i tada ćeš se ovako moliti: „O, Bože! Ne mogu Te napustiti. Ti si moj život. Mogu živjeti bez svega ostaloga – ali bez Tebe ne mogu nastaviti živjeti.” To je istinski ljudski rast; to je stvarni život. Neki ljudi bili su primorani stići do točke na kojoj su danas: moraju ići dalje, htjeli ili ne, i uvijek se osjećaju kao da se nalaze između čekića i nakovnja. Moraš iskusiti da je Bog tvoj život, tako da ako bi ti Bog bio oduzet iz srca, bilo bi ti kao da gubiš život; Bog mora biti tvoj život, a ti ne smiješ biti u stanju napustiti Ga. Tako ćeš zapravo doživjeti Boga i tada, kad budeš volio Boga, istinski ćeš Ga voljeti i to će biti jedinstvena, čista ljubav. Jednog dana, kad budeš imao takva iskustva u kojima ti je život dostigao određenu točku, kad se budeš molio Bogu i jeo i pio riječi Božje, nećeš biti u stanju napustiti Boga u sebi niti ćeš Ga moći zaboraviti, čak i ako to poželiš. Bog će postati tvoj život; bit ćeš u stanju zaboraviti na svijet, moći ćeš zaboraviti na ženu, muža ili djecu, ali vrlo ćeš teško zaboraviti Boga – to bi bilo nemoguće, to je tvoj istiniti život i tvoja istinita ljubav prema Bogu. Kad ljubav ljudi prema Bogu dosegne određenu točku, njihova ljubav ni prema čemu drugom nije jednaka njihovoj ljubavi prema Bogu; njihova ljubav prema Bogu na prvom je mjestu. Tako se možeš odreći svega ostaloga i biti voljan prihvatiti sve obračunavanje i podrezivanje koje dolazi od Boga. Kad dostigneš ljubav prema Bogu koja nadilazi sve ostalo, živjet ćeš u stvarnosti i u Božjoj ljubavi.

Čim Bog postane život u ljudima, oni više nisu u stanju napustiti Boga. Zar to nije čin Božji? Nema većeg svjedočanstva! Bog je djelovao do određene točke; rekao je ljudima da služe, budu grđeni ili umru, a ljudi nisu ustuknuli, što pokazuje da ih je Bog osvojio. Ljudi koji posjeduju istinu oni su koji u svojim stvarnim iskustvima mogu biti postojani u svojem svjedočenju, biti postojani u svojem stavu, stajati na strani Boga i nikad ne ustuknuti te oni koji mogu imati normalan odnos s ljudima koji vole Boga, koji su se u stanju u potpunosti pokoriti Bogu kad im se nešto dogodi i mogu Mu se pokoravati do smrti. Tvoje djelovanje i otkrivenja u stvarnom životu jesu svjedočanstvo o Bogu, oni su čovjekovo proživljavanje i svjedočanstvo o Bogu, a to je istinsko uživanje u Božjoj ljubavi; kad stekneš iskustva do ove točke, bit će postignut odgovarajući učinak. Ti zaista proživljavaš život i sve što učiniš drugi promatraju s divljenjem. Tvoja odjeća i vanjski izgled nisu upadljivi, ali ti proživljavaš život najdublje pobožnosti, a kad drugima prenosiš riječi Božje, On te vodi i prosvjetljuje. U stanju si svojim riječima izraziti Božju volju, komunicirati stvarnost i odlično se razumiješ u služenje u duhu. Iskren si u svojem govoru, pristojan i čestit, ne ulaziš u sukobe i uljudan si, sposoban pokoriti se Božjem uređenju i biti postojan u svojem svjedočenju kad te nešto zadesi, a smiren si i pribran bez obzira na to s čime se suočavaš. Ovakva osoba doista je vidjela Božju ljubav. Neki su ljudi još uvijek mladi, a ponašaju se kao ljudi srednjih godina; oni su zreli, posjeduju istinu i drugi im se dive – to su ljudi koji imaju svjedočanstvo i koji su manifestacija Boga. Drugim riječima, kad steknu određeno iskustvo, u sebi će imati uvid u Boga, a njihova vanjska narav također će se učvrstiti. Mnogi ljudi ne primjenjuju istinu i nisu postojani u svojem svjedočenju. U takvim ljudima nema ljubavi prema Bogu ni svjedočanstva o Bogu, a to su ljudi koje Bog najviše prezire. Oni čitaju riječi Božje na skupovima, ali ono što oni proživljavaju je Sotona, a to je omalovažavanje Boga, klevetanje Boga i bogohuljenje. U takvim ljudima nema znakova Božje ljubavi i oni uopće ne posjeduju djelo Duha Svetoga. Dakle, riječi i djela ljudi predstavljaju Sotonu. Ako je tvoje srce uvijek mirno pred Bogom i uvijek obraćaš pažnju na ljude i stvari oko sebe, kao i na ono što se događa oko tebe i ako si svjestan Božjeg bremena i uvijek imaš bogobojazno srce, onda će te Bog često prosvjetljivati iznutra. U crkvi postoje ljudi koji su „nadzornici”: oni promatraju neuspjehe drugih, a zatim ih oponašaju i ugledaju se na njih. Nesposobni su razlikovati, oni ne mrze grijeh i ne preziru niti se gnušaju Sotoninih stvari. Takvi ljudi su ispunjeni Sotoninim stvarima i njih će Bog naposljetku u potpunosti napustiti. Tvoje srce uvijek treba biti bogobojazno pred Bogom, trebaš biti umjeren u riječima i djelima te nikad ne poželjeti suprotstaviti se Bogu ili naljutiti Ga. Nikad ne trebaš dozvoliti da Božje djelo u tebi bude uzaludno niti dozvoliti da sve teškoće kroz koje si ustrajao i sve što si proveo u djelo propadne. Moraš biti voljan više se truditi i više voljeti Boga na putu koji je pred tobom. To su ljudi koji imaju viziju kao svoju osnovu. To su ljudi koji teže napretku.

Ako ljudi vjeruju u Boga i Božje riječi doživljavaju bogobojaznim srcem, u takvim se ljudima može vidjeti Božje spasenje i Božja ljubav. Ti su ljudi u stanju svjedočiti o Bogu; oni proživljavaju istinu, a ono o čemu svjedoče također je istina, što Bog jest i Božja narav. Žive u Božjoj ljubavi i vidjeli su Božju ljubav. Ako ljudi žele voljeti Boga, moraju okusiti Božju divotu i vidjeti Božju divotu; samo tada se u njima može probuditi srce koje voli Boga, srce koje nadahnjuje ljude da se odano predaju Bogu. Bog ne tjera ljude da Ga vole riječima i izrazima ili u svojoj mašti niti ih primorava da Ga vole. Naprotiv, dozvoljava im da Ga vole svojevoljno, kao i da vide Njegovu divotu u Njegovu djelu i izjavama, nakon čega oni u srcima nose ljubav prema Bogu. Samo tako ljudi mogu istinski svjedočiti o Bogu. Ljudi ne vole Boga zato što su ih drugi nagovorili da to učine niti je to trenutni emocionalni impuls. Oni vole Boga zato što su vidjeli Njegovu divotu, vidjeli su da u Njemu ima toliko toga što je vrijedno ljudske ljubavi, zato što su vidjeli Božje spasenje, mudrost i čudesne radnje – a kao ishod toga, oni doista slave Boga i doista žude za njim i u njima se rađa takva strast bez koje ne bi mogli preživjeti ako ne zadobiju Boga. Oni koji istinski svjedoče o Bogu u stanju su dati odlučno svjedočanstvo o Njemu zato što njihovo svjedočenje počiva na temelju istinskog znanja i istinske žudnje za Bogom. Takvo svjedočanstvo daje se ne shodno emocionalnom impulsu, već shodno njihovu poznavanju Boga i Njegove naravi. Zato što su spoznali Boga, oni osjećaju da svakako moraju svjedočiti o Bogu i učiniti da svi koji žude za Bogom spoznaju Boga, kao i da budu svjesni Božje divote i Njegove stvarnosti. Kao i ljubav ljudi prema Bogu, njihovo svjedočenje je spontano; stvarno je i ima stvarni značaj i vrijednost. Nije pasivno niti je šuplje i besmisleno. Razlog zbog kojeg samo oni koji doista vole Boga imaju najveću vrijednost i smisao u svojemu životu, razlog zbog kojeg samo oni istinski vjeruju u Boga, jest taj što su ti ljudi u stanju živjeti u Božjoj svjetlosti i živjeti za Božje djelo i upravljanje. Zato što oni ne žive u tami, već u svjetlosti; oni ne žive besmislene živote, već živote koje je Bog blagoslovio. Samo oni koji vole Boga mogu svjedočiti o Bogu, samo su oni Božji svjedoci, samo su oni blagoslovljeni od Boga i samo oni mogu primiti Božja obećanja. Oni koji vole Boga Božji su povjerenici; oni su ljudi koje Bog voli i mogu uživati u blagoslovima zajedno s Bogom. Samo će takvi ljudi živjeti do vječnosti i samo će oni zauvijek živjeti pod Božjom zaštitom i njegom. Bog je tu da ga ljudi vole i dostojan je ljubavi svih ljudi, ali nisu svi ljudi u stanju voljeti Boga niti svi mogu svjedočiti o Bogu i imati moć zajedno s Bogom. Budući da su u stanju svjedočiti o Bogu i posvetiti sav svoj trud Božjem djelu, oni koji istinski vole Boga mogu hodati bilo gdje pod kapom nebeskom, a da se nitko ne usudi suprotstaviti im se, te mogu imati moć na zemlji i vladati svim narodom Božjim. Ti su se ljudi okupili iz cijelog svijeta. Oni govore različite jezike i razlikuju se po boji kože, ali njihovo postojanje ima isto značenje; svi oni imaju srce koje voli Boga, svi oni imaju isto svjedočanstvo i imaju istu odlučnost i istu želju. Oni koji vole Boga slobodno mogu hodati svijetom, a oni koji svjedoče o Bogu mogu putovati širom svemira. Te ljude Bog voli, oni su blagoslovljeni od Boga i zauvijek će živjeti u Njegovoj svjetlosti.