Nadam se da ćete postići mnogo toga, ali svi vaši postupci i sve što ima veze s vašim životom ipak nije u stanju ispuniti Moje zahtjeve, te stoga nemam drugog izbora osim preći na stvar i objasniti vam Svoju volju. S obzirom na to da slabo rasuđujete i isto tako slabo uvažavate, vi ste skoro potpuno neupućeni u Moju narav i bit – stoga vas moram pod hitno obavijestiti o njima. Bez obzira na to koliko toga razumiješ odranije, bez obzira na to želiš li shvatiti ove probleme ili ne, Ja vam ih ipak moram detaljno objasniti. Ovi problemi vam nisu sasvim strani, ali vam ipak nedostaje mnogo razumijevanja, mnogo upoznavanja sa značenjem sadržanim u njima. Mnogi od vas ih samo nejasno, djelomično i nepotpuno shvaćaju. Kako bih vam pomogao bolje primjenjivati istinu – bolje primjenjivati Moje riječi – mislim da su ovo problemi kojih prije svega i najviše morate biti svjesni. U suprotnom, vaša će vjera ostati nejasna, licemjerna i prepuna religijskih simbola. Ako ne razumiješ narav Božju, bit će ti nemoguće obaviti posao koji bi trebao obaviti za Njega. Ako ne poznaješ bit Boga, bit će ti nemoguće osjetiti strahopoštovanje i strah prema Njemu; umjesto toga, postojat će jedino nesmotrena površnost i neistina, i štoviše, nepopravljivo bogohuljenje. Iako je razumijevanje Božje naravi doista važno, a spoznaja Božje biti ne može se zanemariti, nitko nikada nije temeljno proučio ova pitanja niti se u njih udubio. Očigledno je da ste svi vi odbacili upravne odluke koje sam izdao. Ako ne razumijete narav Božju, vrlo je vjerojatno da ćete uvrijediti Njegovu narav. Uvreda Njegove naravi isto je što i izazivanje gnjeva Samog Boga, a u tom slučaju krajnji će ishod tvojih postupaka biti kršenje upravnih odluka. Sada trebaš shvatiti kako, ako poznaješ Božju bit, onda možeš razumjeti i Njegovu narav – a kada razumiješ Njegovu narav, onda ćeš razumjeti i upravne odluke. Suvišno je reći da se mnogo toga što je sadržano u upravnim odlukama tiče naravi Božje, ali nije sva Njegova narav izražena u upravnim odlukama; zbog toga morate otići korak dalje u produbljivanju svojeg razumijevanja Božje naravi.

Ja danas s vama ne vodim običan razgovor, te je zbog toga neophodno pažljivo pristupiti Mojim riječima i, štoviše, duboko razmisliti o njima. Ovim želim reći kako ste posvetili premalo truda riječima koje sam izgovorio. Još manje ste voljni promišljati o naravi Božjoj; rijetko tko se uopće trudi oko toga. Iz tog razloga kažem da je vaša vjera ništa drugo do ekstravagancija. Čak i sada, nitko od vas ne ulaže iole ozbiljan trud u otklanjanje vaših najvećih slabosti. Iznevjerili ste Me nakon svih napora koje sam podnio zbog vas. Nije ni čudo što nemate obzira prema Bogu i što su vaši životi lišeni istine. Kako bi se takvi ljudi mogli smatrati svecima? Nebeski zakon takvo što neće dopustiti! Budući da to tako slabo razumijete, nemam izbora osim da i dalje uzalud trošim riječi.

Narav Božja je tema koja svima djeluje jako apstraktno i koju, štoviše, nije lako prihvatiti, jer se Njegova narav razlikuje od osobnosti ljudskog bića. Bog također ima Svoja osjećanja radosti, bijesa, tuge i sreće, ali se ta osjećanja razlikuju od ljudskih emocija. Bog je ono što jeste i Bog ima ono što ima. Sve ono što On izražava i otkriva jesu prikazi Njegove biti i Njegovog identiteta. Ono što On jeste i ono što On ima, kao i njegova bit i identitet, jesu stvari koje ne može zamijeniti nijedan čovjek. Njegova narav obuhvata Njegovu ljubav prema čovječanstvu, utjehu za čovječanstvo, mržnju prema čovječanstvu i, čak ponajviše, temeljno razumijevanje čovječanstva. Osobnost čovjeka, međutim, može biti optimistična, živahna ili bezosjećajna. Narav Božja pripada Vladaru svih stvari i živih bića, Gospodaru svega stvorenog. Njegova narav predstavlja čast, moć, plemenitost, veličanstvo i, iznad svega, nadmoć. Njegova je narav simbol vlasti, simbol svega što je pravedno, simbol svega što je lijepo i dobro. Štoviše, ona je simbol Onoga kojeg ni tama niti ikakva neprijateljska sila ne mogu pobijediti niti napasti, kao i simbol Onoga kojeg ne može uvrijediti (niti čije će On uvrede podnositi) nijedno stvoreno biće. Njegova je narav simbol najviše sile. Nijedna osoba ili osobe ne mogu niti smiju ometati Njegovo djelo ili Njegovu narav. Osobnost čovjeka, pak, samo je puki simbol blage nadmoći čovjeka nad zvjerima. Čovjek, sam po sebi, nema vlast, nema samostalnost, kao ni mogućnost sebe nadići, već je po svojoj biti onaj koji drhti od straha, prepušten na milost i nemilost svih vrsta ljudi, događaja i stvari. Radost Božja nastaje uslijed postojanja i pojave pravednosti i svjetla, zbog uništenja tame i zla. On uživa u donošenju svjetlosti i lijepog života čovječanstvu. Njegova je radost pravedna radost, simbol postojanja svega pozitivnog i, čak ponajviše, simbol dobrobiti. Gnjev Božji nastaje zbog štete koju postojanje i uplitanje nepravde donose Njegovom čovječanstvu, zbog postojanja zla i tame, zbog postojanja stvari koje istiskuju istinu i ponajviše, zbog postojanja stvari koje se protive onome što je dobro i lijepo. Njegov gnjev je simbol prestanka postojanja svih negativnih stvari, i povrh toga, simbol Njegove svetosti. On tuguje zbog čovječanstva, u koje On polaže nadu, ali koje je zapalo u tamu, jer djelo koje On čini nad čovjekom ne ispunjava Njegova očekivanja, jer čovječanstvo koje On voli ne može cijelo živjeti u svjetlosti. On osjeća tugu zbog nedužnog čovječanstva, zbog poštenog ali neukog čovjeka, i zbog čovjeka koji je dobar ali koji nema vlastite stavove. Njegova je tuga simbol Njegove dobrote i Njegove milosti, simbol ljepote i ljubaznosti. Njegova sreća, naravno, potječe od Njegove pobjede nad neprijateljima i od zadobivanja čovjekove poštene namjere. Povrh toga, ona proizlazi iz protjerivanja i uništavanja svih neprijateljskih sila, i iz lijepog i mirnog života koje čovječanstvo dobiva. Sreća Božja drugačija je od radosti čovječje; ona, za razliku od nje, podsjeća na ubiranje zrelih plodova, osjećaj veći čak i od radosti. Njegova sreća je simbol čovječanstva koje se, od sada pa zanavijek, oslobađa patnje i simbol ulaska čovječanstva u svijet prepun svjetlosti. S druge strane, kod čovjeka se sve emocije javljaju radi njegovih vlastitih interesa, a ne zbog pravednosti, svjetlosti ili nečega što je lijepo, a ponajmanje zbog milosti koju daruje Nebo. Čovjekove emocije su sebične i pripadaju svijetu tame. One ne postoje radi volje, a još manje radi plana Božjeg, pa se stoga o čovjeku i o Bogu nikada ne može govoriti istovremeno. Bog je vječno nadmoćan i častan, dok je čovjek vječno prizeman i bezvrijedan. To je zato što se Bog vječno žrtvuje i posvećuje Sebe čovječanstvu; čovjek, međutim, vječno uzima, i trudi se samo radi sebe. Bog se vječno muči radi opstanka čovječanstva, dok čovjek, nasuprot tome, nikada ničim ne doprinosi svjetlosti niti pravednosti. Čak i ako čovjek izvjesno vrijeme ulaže neki trud, taj trud ne može izdržati nijedan udarac, jer taj čovjekov trud uvijek je radi njega samog, a ne radi drugih. Čovjek je uvijek sebičan, dok je Bog vječno nesebičan. Bog je izvor svega pravednog, dobrog i lijepog, a čovjek je taj koji uspijeva očitovati svu ružnoću i zlo. Bog nikada neće promijeniti pravednost i ljepotu Svoje biti, dok je čovjek savršeno sposoban u svakom trenutku i u svakoj situaciji izdati pravednost i udaljiti se od Boga.

Svaka rečenica koju sam izgovorio sadrži u sebi narav Božju. Bilo bi dobro pažljivo razmisliti o Mojim riječima i sigurno ćete od njih imati veliku korist. Bit Boga je veoma teško dokučiti, ali vjerujem kako ste svi barem donekle stekli sliku o Božjoj naravi. Zbog toga se nadam da ćete moći pokazati Mi mnogo toga što ste uradili, a što ne vrijeđa narav Božju. Tek tada ću moći biti spokojan. Na primjer, uvijek čuvaj Boga u svojem srcu. Što god da činiš, čini to u skladu s Njegovim riječima. U svemu traži Njegove namjere i suzdrži se od nepoštovanja i sramoćenja Boga. Još manje bi trebao stavljati Boga u zakutak uma kako bi ispunio buduću prazninu u svojem srcu. Ako to učiniš, uvrijedit ćeš narav Božju. Opet, pod pretpostavkom da nikada tokom svojeg života nećeš iznositi bogohulne opaske niti primjedbe na račun Boga i, opet pod pretpostavkom da si u stanju ispravno obaviti sve što ti je On povjerio i pokoriti se svim Njegovim riječima tokom svojeg života, na taj ćeš način izbjeći kršenje upravnih odluka. Na primjer, ako si ikada rekao nešto poput: „Zašto ne mislim da je On Bog?”, „Mislim da ove riječi nisu ništa drugo do nekakvo prosvjetljenje Duha Svetoga”, „Po mojem mišljenju, nije sve što Bog čini nužno ispravno”, „Ljudskost Božja nije superiorna u odnosu na moju ljudskost”, „U riječi Božje jednostavno se ne može povjerovati” ili slične kritičke opaske, preporučujem ti češću ispovijed i okajavanje grijeha. U suprotnom, nikad nećeš dobiti priliku za oproštaj, jer ti ovim ne vrijeđaš čovjeka, već Samog Boga. Ti možda misliš kako sudiš o čovjeku, ali Duh Božji to tako ne vidi. Ako ne poštuješ Njegovo tijelo, to je isto kao da ne poštuješ Njega. Ako je tako, zar time nisi uvrijedio Božju narav? Moraš upamtiti da sve što Duh Božji čini ima za cilj zaštititi Njegovo djelo u tijelu i da to djelo bude dobro obavljeno. Ako to zanemariš, onda tvrdim da si ti netko tko nikada neće uspjeti vjerovati u Boga. Jer ti si izazvao gnjev Božji i zbog toga će on primijeniti odgovarajuću kaznu da te nauči lekciju.

Spoznaja biti Boga nije beznačajna stvar. Moraš shvatiti Njegovu narav. Na taj način ćeš postupno i nesvjesno spoznati bit Boga. Kada ostvariš ovu spoznaju, vidjet ćeš sebe kako ulaziš u uzvišenije i ljepše stanje. Na kraju ćeš se postidjeti svoje odvratne duše; štoviše, osjetit ćeš kako se nemaš gdje sakriti od svojeg stida. U tom trenutku, tvoje ponašanje će sve manje vrijeđati narav Božju, tvoje će se srce sve više približavati Bogu, a ljubav prema Njemu postepeno rasti u tvojem srcu. Ovo je znak da čovječanstvo ulazi u jedno prelijepo stanje. Ali to do danas niste postigli. Dok svi jurite unaokolo radi svoje sudbine, je li se itko makar malo potrudio spoznati bit Boga? Ako se ovo nastavi, vi ćete, i ne znajući to, prekršiti upravne odluke, jer isuviše malo toga razumijete o naravi Božjoj. Dakle, zar ono što sada činite nije postavljanje temelja za vaše vrijeđanje naravi Božje? To što od vas tražim da razumijete narav Božju nije mimo Mojeg djela. Jer, ako često kršite upravne odluke, tko će od vas izbjeći kaznu? Zar Moje djelo onda ne bi bilo potpuno uzaludno? Zbog toga i dalje tražim da, pored pažljive analize vlastitog ponašanja, budete oprezni u koracima koje poduzimate. Ovo je taj strogi zahtjev koji vam postavljam i nadam se kako ćete ga svi pažljivo razmotriti i ozbiljno uzeti u obzir. Dođe li dan kada me vaši postupci silno razbjesne, posljedice ćete snositi samo vi i neće biti nikoga tko bi snosio kaznu umjesto vas.