Ona braća i sestre koji uvijek istresaju svoju negativnost Sotonine su sluge i smetaju crkvi. Takvi ljudi moraju jednog dana biti izbačeni i izgnani. Ako ljudi u svojoj vjeri u Boga ne poštuju Boga u svom srcu, ako njihovo srce nije poslušno prema Bogu, onda ne samo da neće moći učiniti bilo što za Njega, nego će postati oni koji ometaju Njegovo djelo i koji Mu prkose. Vjerovati u Boga, ali ne poslušati Ga ili Ga ne uvažavati, nego Mu se protiviti, najveća je sramota za vjernika. Ako se vjernici jednako nesputano i ležerno ponašaju i govore kao i nevjernici, onda su još zloćudniji od nevjernika; oni su arhetipski demoni. One koji šire otrovni, zlonamjerni govor u crkvi, koji raspiruju glasine, potiču neslogu i osnivaju klike među braćom i sestrama – oni bi trebali biti izbačeni iz crkve. Ipak, zato što je sad drugo doba Božjeg djela, ovi ljudi su ograničeni jer će svakako biti izgnani. Svi koje je Sotona iskvario imaju iskvarenu narav. Neki imaju samo iskvarenu narav, dok su drugi drugačiji: ne samo da imaju iskvarenu sotonsku narav, već je i njihova priroda izrazito zlonamjerna. Ne samo da njihove riječi i djela otkrivaju njihovu iskvarenu, sotonsku narav, štoviše, oni su istinski đavao Sotona. Njihovo ponašanje zaustavlja i ometa Božje djelo, narušava ulazak braće i sestara u život i šteti normalnom životu crkve. Prije ili kasnije, ovi vukovi u ovčjoj koži moraju biti uklonjeni; trebalo bi usvojiti nepokolebljiv stav, stav odbacivanja svih tih sluga Sotone. Samo tako se stoji uz Boga, a oni koji u tomu ne uspiju, valjaju se u blatu sa Sotonom. Ljudi koji istinski vjeruju u Boga uvijek Ga imaju u svojim srcima i uvijek nose u sebi srce koje poštuje Boga, srce koje Boga voli. Oni koji vjeruju u Boga trebaju postupati pažljivo i mudro, a sve što rade trebalo bi biti u skladu s Božjim zahtjevima i zadovoljiti Njegovo srce. Ne smiju biti tvrdoglavi, raditi što im je volja; to ne priliči svetosti. Ljudi ne smiju divljati, mašući Božjom zastavom na sve strane, dok se posvud šepure i varaju; to je najbuntovnija vrsta ponašanja. Obitelji imaju svoja pravila, a države svoje zakone – zar to nije još prisutnije u domu Božjemu? Zar nema još stroža mjerila? Zar nema još više upravnih odluka? Ljudi su slobodni raditi što hoće, ali se Božje upravne odluke ne mogu proizvoljno mijenjati. Bog je Bog koji ne trpi ljudske uvrede; On je Bog koji ljude odvodi u smrt. Zar ljudi zaista to još uvijek ne znaju?

Svaka crkva ima ljude koji stvaraju probleme crkvi ili se miješaju u djelo Božje. Sve su to Sotone koje su se prerušene ušuljale u dom Božji. Takvi ljudi dobro glume: oni dolaze preda Me s velikim poštovanjem, klanjajući se i skrećući pažnju na sebe, živeći kao šugavi psi i posvećujući „sve” svoje postizanju vlastitih ciljeva – ali pred braćom i sestrama pokazuju svoju ružnu stranu. Kad vide ljude koji primjenjuju istinu, napadaju ih i guraju ustranu; kad vide ljude koji su moćniji od njih, laskaju im i ulaguju se. Oni divljaju u crkvi. Može se reći da takve „lokalne siledžije”, takvi „psi lajavci”, postoje u većini crkava. Oni zajedno djeluju đavolski, namigujući i šaljući tajne signale jedni drugima, a nitko od njih ne primjenjuje istinu. Onaj koji ima najviše otrova u sebi je „glavni demon”, a onaj koji je najugledniji ih vodi, noseći njihovu zastavu visoko podignutu. Ovi ljudi divljaju po crkvi, šireći svoju negativnost, šireći smrt, radeći što god požele, govoreći što god požele i nitko ih se ne usuđuje zaustaviti. Oni kipte od sotonske naravi. Čim izazovu nemir, zrak smrti ulazi u crkvu. Oni koji u okviru crkve primjenjuju istinu bivaju odbačeni, nesposobni dati svoj doprinos, dok oni koji smetaju crkvi i šire smrt, divljaju u crkvi – i što je još gore, većina ljudi ih slijedi. Takvim crkvama vlada Sotona, kratko i jasno; đavao je njihov kralj. Ako vjernici ne ustanu i ne odbace glavne demone i oni će prije ili kasnije propasti. Odsad se protiv takvih crkava moraju poduzimati mjere. Ako se oni koji su sposobni primjenjivati malo istine ne potrude, onda će ta crkva biti izbrisana. Ako crkva nema nikog voljnog primjenjivati istinu i nikog tko može svjedočiti za Boga, onda tu crkvu treba u potpunosti izolirati, a njezine veze s drugim crkvama se moraju prekinuti. Ovo se zove „sahranjivanje smrti”; to je ono što znači odbaciti Sotonu. Ako crkva ima nekoliko lokalnih siledžija, a prate ih „male mušice” koje nemaju nimalo razboritosti, i ako su vjernici, čak i nakon što su vidjeli istinu, i dalje nesposobni odbaciti veze i manipulacije ovih siledžija, onda će sve te budale na kraju biti izgnane. Ove male mušice možda i ne bi učinile ništa strašno, ali su još lažljivije, još uglađenije i lukavije i svi takvi bit će izgnani. Neće ostati nijedan! Oni koji pripadaju Sotoni bit će vraćeni Sotoni, dok će oni koji pripadaju Bogu sigurno krenuti u potragu za istinom; o tomu odlučuje njihova priroda. Neka propadnu svi oni koji slijede Sotonu! Prema takvima neće biti sažaljenja. Neka budu zbrinuti oni koji tragaju za istinom i neka uživaju u Božjoj riječi do mile volje. Bog je pravedan; On nikome ne iskazuje naklonost. Ako si ti đavao, onda si nesposoban primjenjivati istinu; ako si netko tko traga za istinom, onda te Sotona sigurno neće zarobiti. Ovo je izvan svake sumnje.

Ljudi koji ne teže napretku uvijek žele da drugi budu negativni i lijeni poput njih samih. Oni koji ne primjenjuju istinu ljubomorni su na one koji to čine i uvijek pokušavaju prevariti one koji su zbunjeni i nisu razboriti. Stvari koje ovi ljudi šire mogu te izopačiti, unazaditi, razviti kod tebe abnormalno stanje i ispuniti te tamom. One čine da se udaljiš od Boga, njeguješ tijelo i ugađaš sebi. Ljudi koji ne vole istinu i koji su uvijek površni prema Bogu nemaju samosvijest, a narav takvih ljudi zavodi druge da čine grijehe i prkose Bogu. Oni ne primjenjuju istinu, niti dopuštaju drugima da je primjenjuju. Oni njeguju grijeh i ne gade se sami sebi. Oni ne poznaju sebe i sprečavaju druge da spoznaju sebe; oni također sprečavaju druge da požele istinu. Oni koje takvi prevare ne mogu vidjeti svjetlost. Oni padaju u tamu, ne poznaju sebe, istina im nije jasna i sve se više i više udaljavaju od Boga. Oni ne primjenjuju istinu i sprečavaju druge da je primjenjuju, dovodeći sve te budale pred sebe. Umjesto što govore da vjeruju u Boga, bilo bi im bolje reći da vjeruju u svoje pretke ili da vjeruju u idole u svojim srcima. Bilo bi najbolje da ti ljudi, koji tvrde da slijede Boga, otvore oči i dobro pogledaju kako bi vidjeli u koga zapravo vjeruju: vjeruješ li doista u Boga ili u Sotonu? Ako znaš da ne vjeruješ u Boga, već u svoje idole, onda bi ti bilo najbolje ne tvrditi da si vjernik. Ako zapravo ne znaš u koga vjeruješ, opet bi bilo najbolje ne tvrditi da si vjernik. Ako tako govoriš onda huliš na Boga! Nitko te ne tjera da vjeruješ u Boga. Nemojte govoriti da vjerujete u Mene; dosta mi je takvih priča i ne želim ih više slušati, jer zapravo vjerujete u idole u svojim srcima i lokalne siledžije među vama. Svi oni koji odmahuju glavom kad čuju istinu, koji se smijulje kad čuju da se priča o smrti, jesu izrodi Sotone i oni su ti koji će biti izgnani. Mnogi u crkvi nisu razboriti. Kad se nešto varljivo dogodi, oni neočekivano staju na stranu Sotone; čak se i uvrijede kad ih nazovu Sotoninim slugama. Mada drugi mogu reći da ti ljudi nisu razboriti, oni uvijek stanu na stranu bez istine, nikad ne stoje na strani istine u kritičnom trenutku, nikad se ne zalažu i ne bore za istinu. Je li im doista nedostaje razboritosti? Zašto su neočekivano stali na stranu Sotone? Zašto nikad ne kažu ni jednu pravednu i razumnu riječ u prilog istini? Je li ova situacija zbilja nastala kao posljedica njihove trenutne zbunjenosti? Što su ljudi manje razboriti, to su manje sposobni stajati na strani istine. Što to pokazuje? Zar to ne pokazuje da nerazboriti ljudi vole zlo? Zar to ne pokazuje da su oni vjerni Sotonini izrodi? Kako je moguće da oni uvijek mogu stati na stranu Sotone i govore njegovim jezikom? Svaka njihova riječ i djelo, pa i izrazi na njihovim licima, dovoljni su dokazi da oni nisu nikakvi ljubitelji istine; štoviše, to su ljudi koji preziru istinu. To što mogu stati na stranu Sotone je dovoljan dokaz da Sotona uistinu voli ove sitne đavle koji provode svoj život boreći se na strani Sotone. Nisu li sve ove činjenice sasvim jasne? Ako si doista osoba koja voli istinu, zašto nemaš obzira prema onima koji primjenjuju istinu i zašto odmah slijediš one koji ne primjenjuju istinu na najmanji njihov znak? Kakav je to problem? Ne zanima me jesi li razborit ili nisi. Ne zanima me koliku si cijenu platio. Ne zanima me kolike su tvoje snage i nije me briga jesi li lokalni siledžija ili vođa koji nosi zastavu. Ako su tvoje snage velike, to je samo zbog snage koju ti daje Sotona. Ako si vrlo ugledan, to je samo zato što je oko tebe previše onih koji ne primjenjuju istinu. Ako nisi izbačen, to je zato što sad nije vrijeme za djelo izbacivanja; već je vrijeme za djelo izgona. Trenutačno se ne žurim izbaciti te. Jednostavno čekam dan kad ću te kazniti nakon što budeš izgnan. Svako tko ne primjenjuje istinu bit će izgnan!

Ljudi koji iskreno vjeruju u Boga su oni koji su voljni Božju riječ provesti u djelo i primjenjivati istinu. Ljudi koji su zaista sposobni čvrsto stajati u svom svjedočenju o Bogu su također oni koji su voljni provesti Njegovu riječ u djelo i mogu istinski stati na stranu istine. Svim ljudima koji se služe lukavstvom i nepravdom nedostaje istina i svi oni sramote Boga. Oni koji izazivaju razmirice u crkvi su Sotonine sluge, oni su oličenje Sotone. Takvi ljudi su tako zlonamjerni. Oni koji nisu razboriti i nesposobni su stati na stranu istine, svi oni gaje zle namjere i blate istinu. Štoviše, oni su arhetipski predstavnici Sotone. Oni se ne mogu iskupiti i prirodno će biti izgnani. Božja obitelj ne dopušta da u njoj ostanu oni koji ne primjenjuju istinu niti dopušta da ostanu oni koji namjerno razgrađuju crkvu. Međutim, sad nije vrijeme za djelo izbacivanja; takvi ljudi će jednostavno biti razotkriveni i izgnani na kraju. Neće se više nepotrebno raditi na ovim ljudima; oni koji pripadaju Sotoni ne mogu stajati na strani istine, dok oni koji traže istinu mogu. Ljudi koji ne primjenjuju istinu nisu dostojni čuti put istine niti su dostojni svjedočiti o istini. Istina jednostavno nije za njihove uši; umjesto toga, usmjerena je k onima koji je primjenjuju. Prije nego što se otkrije kraj svakog pojedinca, oni koji ometaju crkvu i zaustavljaju Božje djelo prvo će biti ostavljeni po strani kako bi se kasnije s njima obračunalo. Kad se djelo izvrši, ti ljudi će biti razotkriveni, a potom će biti izgnani. Za sada, dok se istina pruža, bit će zanemareni. Kad se cijela istina otkrije čovjeku, ti ljudi bi trebali biti izgnani; to će biti doba u kojem će svi ljudi biti razvrstani prema svojoj vrsti. Sitni trikovi nerazboritih dovest će do toga da ih zli unište, oni će ih zavesti i nikad se više neće vratiti. Upravo takvo postupanje i zaslužuju jer ne vole istinu, jer nisu u stanju stati na stranu istine, jer slijede zle ljude i stoje na njihovoj strani, jer surađuju sa zlim ljudima i prkose Bogu. Oni savršeno dobro znaju da ti zli ljudi zrače zlom, ali oni stežu svoja srca i okreću leđa istini kako bi ih pratili. Ne čine li zlo svi ovi ljudi koji ne primjenjuju istinu, već čine razorne i odvratne stvari? Iako među njima ima onih koji se predstavljaju kao kraljevi, kao i drugih koji ih slijede, zar njihova priroda prkošenja Bogu nije potpuno ista? Kakav izgovor mogu imati kad tvrde da ih Bog ne spašava? Kakav izgovor mogu imati kad tvrde da Bog nije pravedan? Zar ih ne uništava njihovo vlastito zlo? Zar ih vlastito buntovništvo ne vuče u pakao? Ljudi koji primjenjuju istinu će, na kraju, biti spašeni i usavršeni zbog istine. Oni koji ne primjenjuju istinu će, na kraju, sami sebi donijeti uništenje zbog istine. Takav kraj čeka one koji primjenjuju istinu i one koji to ne čine. Savjetujem da oni koji ne namjeravaju primjenjivati istinu čim prije napuste crkvu kako ne bi počinili još grijeha. Kad dođe vrijeme, bit će kasno za kajanje. Posebno oni koji osnivaju klike i stvaraju raskole, kao i lokalne siledžije u crkvi, svi oni moraju otići još ranije. Takvi ljudi, koji imaju prirodu zlih vukova, nisu se u stanju promijeniti. Bilo bi bolje da što prije napuste crkvu, kako nikad više ne bi ometali normalan život braće i sestara i tako izbjegli Božju kaznu. Bilo bi dobro da vi, koji ste ih slijedili, iskoristite ovu priliku kako biste razmislili o sebi. Hoćete li napustiti crkvu sa zlikovcima ili ćete ostati i poslušno slijediti? Morate pažljivo razmisliti o tomu. Dajem vam još ovu jednu priliku da izaberete i čekam vaš odgovor.