Iako mnogi ljudi vjeruju u Boga, malo ih razumije što vjera u Boga znači i što moraju činiti da bi bili u skladu s Božjom voljom. To je zato što, iako su im riječ „Bog” i izrazi kao što je „Božje djelo” poznati, ljudi ne poznaju Boga, a još manje poznaju Njegovo djelo. Stoga ne čudi da su svi oni koji ne poznaju Boga smeteni u svojoj vjeri u Njega. Vjeru u Boga ljudi ne shvaćaju ozbiljno, i to isključivo zato što im je vjerovanje u Boga suviše strano, suviše čudno. Zbog toga ne uspijevaju ispuniti Božje zahtjeve. Drugim riječima, ako ljudi ne poznaju Boga niti poznaju Njegovo djelo, onda nisu prikladni za Božju upotrebu, a još manje su sposobni udovoljiti Njegovoj volji. „Vjera u Boga” znači vjerovanje da Bog postoji; to je najjednostavniji koncept kad je riječ o vjerovanju u Boga. Nadalje, vjerovati u postojanje Boga nije isto što i istinski vjerovati u Boga, već je to prije neka vrsta jednostavne vjere sa snažnim religijskim prizvukom. Istinska vjera u Boga podrazumijeva sljedeće: na temelju uvjerenja da Bog ima suverenitet nad svim stvarima čovjek doživljava Njegove riječi i Njegovo djelo, čisti svoju pokvarenu narav, udovoljava Božjoj volji i spoznaje Boga. Samo se takvo putovanje može nazvati „vjerom u Boga”. Ipak, ljudi vjeru u Boga često vide kao jednostavnu i beznačajnu stvar. Ljudi koji na taj način vjeruju u Boga zaboravili su što znači vjerovati u Boga, stoga, čak i ako budu vjerovali do samog kraja, nikad neće od Boga dobiti odobravanje jer koračaju pogrešnim putom. Danas još uvijek ima onih koji u Boga vjeruju prema slovu i ispraznoj doktrini. Oni ne znaju da im nedostaje bit vjere u Boga i ne mogu primiti Božje odobravanje. Unatoč tome, mole se Bogu da ih blagoslovi sigurnošću i dostatnom milošću. Zastanimo, utišajmo svoja srca i zapitajmo se: je li vjerovanje u Boga zaista najlakša stvar na svijetu? Može li biti da vjerovanje u Boga ne znači ništa više od primanja obilja milosti od Boga? Jesu li ljudi koji u vjeruju u Boga, a da Ga ne poznaju, ili pak vjeruju u Boga a opet Mu se protive, zaista sposobni udovoljiti Božjoj volji?

O Bogu i o čovjeku ne može se govoriti kao o jednakima. Njegova bit i Njegovo djelo čovjeku su potpuno nedokučivi i neshvatljivi. Kad Svoje djelo Bog ne bi obavljao osobno, a Svoje riječi izgovarao u čovjekovu svijetu, čovjek nikad ne bi mogao razumjeti volju Božju. Tako čak ni oni koji su čitav život posvetili Bogu ne bi mogli dobiti Njegovo odobravanje. Ako se Bog ne primi djela, koliko god čovjek napredovao, sve će biti uzalud jer će Božje misli uvijek biti složenije od čovjekovih, a Božja mudrost izvan je ljudskog shvaćanja. I zato kažem da su oni koji tvrde da „u potpunosti razumiju” Boga i Njegovo djelo jedna nesposobno mnoštvo; svi su oni redom drski i neuki. Čovjek ne bi trebao definirati Božje djelo; štoviše, čovjek ne može definirati Božje djelo. Čovjek je u Božjim očima beznačajan poput mrava; kako čovjek može dokučiti Božje djelo? Oni koji vole blebetati da „Bog ne djeluje na ovakav ili onakav način” ili „Bog je ovakav ili onakav” – ne govore li oni oholo? Svi bismo trebali znati da je čovjeka, koji je od krvi i mesa, iskvario Sotona. U samoj je prirodi ljudskog roda suprotstavljati se Bogu. Ljudski rod ne može biti u jednak s Bogom, a kamoli nadati se savjetovati Boga u vezi s Njegovim djelom. A što se tiče načina na koji Bog usmjerava čovjeka, to je djelo Boga Samoga. Prikladno je da se čovjek pokori, bez tvrdnji o ovom ili onom gledištu, jer čovjek nije ništa drugo do prah. Budući da nam je namjera tragati za Bogom, ne bismo trebali svoje predodžbe nametati Njegovu djelu da ih Bog razmotri, a još manje bismo trebali svoju pokvarenu narav koristiti do krajnjih granica da se namjerno suprotstavljamo Božjem djelu. Zar na taj način ne bismo i sami postali antikristi? Kako bi takvi ljudi mogli vjerovati u Boga? Budući da vjerujemo da Bog postoji te Mu želimo udovoljiti i vidjeti Ga, trebamo tražiti put istine i način da budemo usklađeni s Bogom. Ne trebamo Mu se tvrdoglavo suprotstavljati. Što bi dobro moglo proizići iz takvih postupaka?

Danas je Bog obavio novo djelo. Možda nisi u stanju prihvatiti ove riječi i one ti se mogu činiti čudnima, ali savjetujem ti da ne ističeš svoju iskrenost jer samo oni koji su doista gladni i žedni pravednosti pred Bogom mogu zadobiti istinu i samo će one koji su istinski pobožni On moći prosvijetiti i usmjeravati. Rezultati se postižu traženjem istine s trezvenim spokojem, a ne svađom i nesuglasicama. Kad kažem da je „danas Bog obavio novo djelo”, zapravo mislim na Božji povratak u tijelo. Možda ti te riječi ne smetaju, možda ih prezireš, a možda te čak jako zanimaju. U svakom slučaju, nadam se da će se svi oni koji istinski žude za Božjom pojavom moći suočiti s ovom činjenicom i pažljivo je razmotriti, umjesto da o njoj brzopleto donose zaključke. Mudar čovjek tako bi trebao postupati.

Istražiti nešto takvo nije teško, ali zahtijeva da svatko od nas spozna ovu jednu istinu: Onaj koji je utjelovljeni Bog posjeduje će bit Božju, a Onaj koji je utjelovljeni Bog posjeduje će izraz Božji. Budući da se Bog utjelovio, On će prikazati djelo koje namjerava učiniti, a s obzirom na to da se Bog utjelovljuje, izrazit će ono što jest i bit će u stanju pred čovjeka iznijeti istinu, pružiti mu život i pokazati put. Tijelo koje nema Božju bit zasigurno nije utjelovljeni Bog; u to nema sumnje. Ako čovjek namjerava ispitati je li to zaista Božje utjelovljenje, to mora potvrditi iz naravi koju Bog izražava i na temelju riječi koje izgovara. Drugim riječima, kako bi utvrdio radi li se o Božjem utjelovljenju ili ne i je li to istiniti put ili nije, čovjek to mora razabrati na temelju Njegove biti. Prema tome, ključ za utvrđivanje je li u pitanju utjelovljeni Bog leži u Njegovoj biti (Njegovu djelu, Njegovim izjavama, Njegovoj naravi i mnogim drugim aspektima), a ne u Njegovu vanjskom izgledu. Ako pomno analizira samo Njegov vanjski izgled i ako uslijed toga previdi Njegovu bit, to pokazuje da je čovjek neprosvijećen i neuk. Vanjski izgled ne može odrediti bit; štoviše, djelo Božje nikad se ne može uskladiti s čovjekovim predodžbama. Zar Isusov vanjski izgled nije bio u suprotnosti s čovjekovim predodžbama? Nisu li Njegovo lice i odjeća bili lišeni bilo kakve naznake Njegova pravog identiteta? Nisu li se prvi farizeji usprotivili Isusu upravo zato što su gledali samo Njegovu vanjštinu, a riječi iz Njegovih usta nisu primali k srcu? Nadam se da nijedno od braće i sestara koji tragaju za Božjom pojavom neće ponoviti tu tragediju iz prošlosti. Ne smijete postati farizeji modernog vremena i ponovo prikovati Boga na križ. Trebate pažljivo razmisliti o tome kako dočekati povratak Boga i trebate biti načisto s tim kako biti netko tko se podčinjava istini. To je obveza svakoga tko čeka Isusov povratak na oblaku. Trebamo protrljati svoje duhovne oči i razbistriti pogled, a ne zaglibiti u riječi pretjerane fantazije. Trebamo razmišljati o praktičnom djelu Božjem i pogledati praktičnu stranu Boga. Nemojte se zanositi ni prepuštati sanjarenju, neprestano čeznuti za danom u kojem će se Gospodin Isus, jašući na oblaku, iznenada spustiti među vas i povesti vas – vas koji Ga nikada niste spoznali ni vidjeli i koji ne znate kako vršiti volju Njegovu. Bolje razmišljajte o nekim praktičnijim stvarima!

Možda si ovu knjigu otvorio zarad istraživanja ili s namjerom prihvaćanja; kakav god bio tvoj stav, nadam se da ćeš je pročitati do kraja i da je nećeš lako ostaviti po strani. Možda će se nakon čitanja ovih riječi tvoj stav promijeniti, ali to ovisi o tvojoj motivaciji i stupnju tvojeg razumijevanja. Postoji, međutim, jedna stvar koju trebaš znati: riječ Božju nije moguće pretvoriti u riječ čovjekovu, a još je teže učiniti da riječ čovjekova postane riječ Božja. Čovjek kojim se Bog služi nije utjelovljeni Bog, a utjelovljeni Bog nije čovjek kojim se Bog služi. U ovome postoji bitna razlika. Možda ove riječi, nakon što ih pročitaš, ne priznaš kao riječi Božje, nego samo kao prosvjetljenje koje je čovjek stekao. U tom slučaju zaslijepljen si neznanjem. Kako bi riječi Božje mogle biti isto što i prosvjetljenje koje je čovjek stekao? Riječi utjelovljenog Boga otvaraju novo doba, usmjeravaju čitavo čovječanstvo, otkrivaju otajstva i pokazuju čovjeku smjer kojim treba ići u novom dobu. Prosvjetljenje koje čovjek stekne samo su jednostavne upute za praktično djelovanje ili znanje. Ono ne može sav ljudski rod usmjeravati prema novom dobu ni razotkrivati otajstva Samoga Boga. Na kraju priče, Bog je Bog, a čovjek je čovjek. Bog ima bit Božju, a čovjek ima bit čovjeka. Kad bi riječi koje Bog izgovara čovjek gledao jedino kao prosvjetljenje Duhom Svetim, a riječi apostola i proroka uzimao kao riječi koje je osobo Bog izgovorio, bila bi to čovjekova greška. Bez obzira na sve, nikad ne smiješ miješati ispravno s pogrešnim, ni od visokog praviti nisko, ni zamijeniti duboko plitkim. Bez obzira na sve, nikad ne trebaš namjerno opovrgavati ono za što znaš da je istina. Svatko tko vjeruje u postojanje Boga probleme treba ispitivati s ispravnog gledišta, a novo djelo Božje i Njegove nove riječi prihvatiti iz perspektive bića koje je On stvorio; u suprotnom, Bog će ga izgnati.

Nakon Jahvina djela Isus se utjelovio kako bi među ljudima obavio Svoje djelo. Svoje djelo nije obavljao samostalno, već je izgrađeno na djelu Jahvinu. Bilo je to djelo za jedno novo doba, koje je Bog obavio nakon što je dovršio Doba zakona. Slično tome, nakon što se Isusovo djelo završilo, Bog je nastavio sa svojim djelom za sljedeće doba jer se cjelokupno Božje upravljanje uvijek kreće prema naprijed. Kad prođe staro doba, zamijenit će ga novo, a čim staro djelo bude dovršeno, pojavit će se novo djelo radi nastavka Božjeg upravljanja. Ovo utjelovljenje je drugo Božje utjelovljenje, koje se nastavlja na Isusovo djelo. Naravno, ovo utjelovljenje ne odvija se neovisno; ono je treća faza djela nakon Doba zakona i Doba milosti. Svaki put kada Bog započne novu fazu djela, uvijek mora postojati novi početak i uvijek mora donijeti novo doba. Također, odvijaju se i odgovarajuće promjene u naravi Božjoj, u načinu Njegova djelovanja, mjestu odvijanja Njegova djela, kao i u Njegovu imenu. Ne čudi stoga što je čovjeku teško prihvatiti djelo Božje u novom dobu. Međutim, bez obzira na to koliko mu se čovjek suprotstavlja, Bog uvijek obavlja Svoje djelo i uvijek vodi čitavo čovječanstvo naprijed. Kada je Isus došao u svijet ljudi, započeo je Doba milosti i okončao Doba zakona. Tijekom posljednjih dana Bog se ponovo utjelovio, s tim je utjelovljenjem okončao Doba milosti i započeo Doba kraljevstva. Svi oni koji su u stanju prihvatiti drugo Božje utjelovljenje bit će uvedeni u Doba kraljevstva i, štoviše, moći će osobno prihvatiti Božje vodstvo. Iako je obavio mnoga djela među ljudima, Isus je samo dovršio otkupljenje cjelokupnog čovječanstva i postao čovjekova žrtva za grijeh; On čovjeka nije u potpunosti oslobodio njegove pokvarene naravi. Potpuno čovjekovo spasenje od utjecaja Sotone zahtijevalo da Isus postane žrtvom za grijeh i ljudske grijehe ponese na Svojim plećima, ali i da Bog učini još više djela kako bi čovjeka potpuno oslobodio od njegove sotonske pokvarene naravi. I tako se sada, kad su čovjeku grijesi oprošteni, Bog ponovo utjelovio kako bi čovjeka uveo u novo doba i otpočeo djelo prijekora i suda. Ovo je djelo čovjeka uvelo u jedan viši svijet. Svi koji se pokore Njegovoj vlasti uživat će višu istinu i primit će veće blagoslove. Oni će doista živjeti u svjetlosti te zadobiti istinu, put i život.

Ako ljudi ostanu zaglavljeni u Dobu milosti, nikad se neće riješiti svoje pokvarene naravi, a kamoli spoznati bit Božje naravi. Ako ljudi stalno žive u obilju milosti, ali im način života ne omogućava spoznati Boga niti Mu udovoljiti, nikad neće istinski zadobiti Boga u svojoj vjeri u Njega. Takva vrsta vjere zaista je jadna. Kad pročitaš ovu knjigu, kad iskusiš svaki korak djela utjelovljenog Boga u Doba kraljevstva, osjetit ćeš kako se tvoje dugogodišnje želje konačno ostvaruju. Osjetit ćeš da si tek sada zaista ugledao Boga licem u lice, da si tek sada ugledao Njegov lik, čuo Njegove osobne izjave, shvatio mudrost Njegova djela i istinski osjetio koliko je On stvaran i svemoguć. Osjetit ćeš da si stekao mnogo toga što ljudi u prošlim vremenima nikad nisu vidjeli ni posjedovali. U tom trenutku jasno ćeš spoznati što znači vjerovati u Boga i što znači uskladiti se s Božjom voljom. Naravno, ako se budeš držao gledišta iz prošlosti i odbacivao ili poricao činjenicu o drugom utjelovljenju Božjem, ostat ćeš praznih ruku, ne stekavši ništa, a na kraju ćeš još biti proglašen krivim zbog suprotstavljanja Bogu. Oni koji su u stanju poslušati istinu i pokoriti se djelu Božjem bit će pozvani u ime drugog utjelovljenog Boga – Svemogućeg Boga. Moći će prihvatiti usmjeravanje od Boga osobno te steći sve veće i više istine, kao i stvarni život. Oni će ugledati viziju koju ljudi iz prošlosti nikad nisu vidjeli: „Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi” (Otk 1,12–16). Ova je vizija izraz cjelokupne Božje naravi, a izraz Njegove cjelokupne naravi također je izraz djela Božjeg u Njegovu sadašnjem utjelovljenju. U bujicama grdnji i sudova, Sin čovječji bit Svoje naravi izražava izjavama, dopuštajući svima koji prihvate Njegov prijekor i sud da vide pravo lice Sina čovječjeg, koje je vjeran prikaz lica Sina čovječjeg koje je Ivan vidio. (Naravno, onima koji ne prihvate djelo Božje u Doba kraljevstva sve će ovo biti nevidljivo.) Pravo lice Božje ne može se do kraja opisati ljudskim jezikom, pa Bog koristi sredstva kojima izražava bit Svoje naravi kako bi čovjeku pokazao Svoje pravo lice. To znači da su svi oni koji su cijenili bit naravi Sina čovječjeg zaista i vidjeli pravo lice Sina čovječjeg jer je Bog prevelik i ne može se u potpunosti opisati ljudskim jezikom. Nakon što čovjek iskusi svaki korak Božjeg djela u Doba kraljevstva, spoznat će pravo značenje Ivanovih riječi kad je govorio o Sinu čovječjem među svijećnjacima: „Glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; noge mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih; u desnici mu sedam zvijezda, iz usta mu izlazi mač dvosječan, oštar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svoj svojoj snazi.” U tom trenutku, ti ćeš bez svake sumnje znati da ovo obično tijelo, koje je toliko toga izreklo, nesumnjivo predstavlja drugog utjelovljenog Boga. Štoviše, istinski ćeš osjetiti koliko si blagoslovljen i doživjet ćeš sebe kao nekoga tko ima više sreće od svih. Zar nisi voljan prihvatiti ovaj blagoslov?