Božja svetost (III)

Tema našeg prošlog zajedništva bila je Božja svetost. Na koji se aspekt Boga Samoga odnosi Božja svetost? Tiče li se ona Božje biti? (Da.) Koji je onda glavni aspekt Božje biti kojim smo se bavili u našem zajedništvu? Je li to svetost Božja? Svetost Božja jedinstvena je bit Božja. Što je bio glavni sadržaj naše prošle komunikacije? (Razmatranje Sotonina zla. To jest, kako Sotona kvari čovječanstvo koristeći se znanjem, znanošću, tradicionalnom kulturom, praznovjerjem i društvenim trendovima.) To je bila glavna tema o kojoj smo prošli put raspravljali. Sotona se koristi znanjem, znanošću, praznovjerjem, tradicionalnom kulturom i društvenim trendovima da bi iskvario čovjeka. To su načini – ima ih ukupno pet – na koje Sotona kvari čovjeka. Što mislite, kojim se od tih načina Sotona najčešće koristi da bi iskvario čovjeka? Kojim se način koristi za najdublje kvarenje ljudi? (Tradicionalna kultura. To je zato što su sotonske filozofije, poput doktrina Konfucija i Mencija, duboko usađene u naše umove.) Dakle, neka braća i sestre misle da je odgovor „tradicionalna kultura”. Ima li netko drugačiji odgovor? (Znanje. Znanje nam nikad neće dozvoliti da štujemo Boga. Ono poriče postojanje Boga i poriče Božju vladavinu. Drugim riječima, Sotona nam govori da od malih nogu počnemo učiti i da ćemo samo učenjem i stjecanjem znanja steći izglede za svijetlu budućnost i sretnu sudbinu.) Sotona koristi znanje da bi kontrolirao tvoju budućnost i sudbinu, a zatim te vuče za nos. Po tvojem mišljenju, to je način na koji Sotona najdublje kvari čovjeka. Dakle, većina vas smatra da je upravo znanje to što Sotona koristi da najdublje iskvari čovjeka. Ima li netko drugačije mišljenje? Što je, na primjer, sa znanošću ili društvenim trendovima? Bi li netko njih naveo kao odgovore? (Da.) U današnjem zajedništvu ponovo ću vam govoriti o pet načina na koje Sotona kvari čovjeka, a kad završim, postavit ću vam još neka pitanja kako bismo vidjeli koje od njih Sotona koristi da najdublje iskvari ljude.

Pet načina na koje Sotona kvari čovjeka

a. Sotona koristi znanje da bi iskvario čovjeka, a slavu i dobitak da bi ga kontrolirao

Znanje smo spomenuli kao prvi od pet načina na koje Sotona kvari čovjeka, pa neka nam ono bude prva tema ovog zajedništva. Sotona znanje koristi kao mamac. Slušajte pažljivo: znanje je samo vrsta mamca. Ljude se svakodnevno potiče da vrijedno uče i usavršavaju se, da od znanja načine oružje i da se njime naoružaju te da ga iskoriste kako bi otključali vrata znanosti. Drugim riječima, što više znanja stekneš, više ćeš razumjeti. Sotona je taj koji ljudima sve to govori; govori im da njeguju uzvišene ideale dok stječu znanje, upućuje ih kako da uvećaju svoje ambicije i težnje. Sotona čovjeku bez njegova znanja prenosi mnogo takvih poruka, zbog kojih ljudi te stvari nesvjesno doživljavaju kao ispravne ili korisne. Ljudi nesvjesno stupaju na taj put, nesvjesno vođeni vlastitim idealima i ambicijama. Korak po korak iz znanja koje im Sotona daje nesvjesno uče o načinima na koje razmišljaju veliki ili slavni ljudi. Uz to ponešto uče i iz postupaka ljudi koje smatraju herojima. Što u djelima tih heroja Sotona zagovara kod čovjeka? Što želi usaditi u čovjeka? Da čovjek mora biti domoljub, imati nacionalni integritet i biti herojskog duha. Što čovjek uči iz povijesnih priča ili biografija heroja? Uči imati osjećaj osobne odanosti, biti spreman učiniti sve za svoje prijatelje i braću. Iz tog Sotonina znanja čovjek nesvjesno uči i mnoge stvari koje uopće nisu pozitivne. Dok je čovjek nesvjestan, sjeme koje je Sotona pripremio usađuje se u nezrele ljudske umove. Iz tog se sjemena u njima rađa osjećaj da trebaju biti veliki ljudi, da trebaju biti slavni, da trebaju biti heroji, domoljubi, ljudi koji vole svoje obitelji, ljudi koji će sve učiniti za prijatelja i koji imaju osjećaj osobne odanosti. Zavedeni od Sotone, nesvjesno koračaju putem koji im je on pripremio. Kako koračaju tim putem, prisiljeni su prihvatiti Sotonina životna pravila. Potpuno nesvjesni, razvijaju vlastita pravila po kojima žive, ali ona nisu ništa drugo do Sotonina pravila, koja je on silom usadio u njih. Sotona ih navodi da tijekom procesa učenja njeguju vlastite namjere i određuju svoje životne ciljeve, pravila po kojima će živjeti i smjer u životu, pri čemu im cijelo vrijeme usađuje sotonske stvari koristeći priče, biografije i sva ostala raspoloživi sredstva da ljude malo po malo mamio, sve dok ne zagrizu. Tako neki tijekom učenja preferiraju književnost, drugi ekonomiju, treći astronomiju ili geografiju. Tu su zatim oni koji zavole politiku, neki koji zavole fiziku, neki kemiju, a ima čak i onih koji ipak više vole teologiju. Sve su to dijelovi veće cjeline, a to je znanje. Svatko od vas u svojem srcu zna o čemu se ovdje zapravo radi; svi do jednog već ste bili u dodiru s njima. Svako od vas može beskrajno govoriti o ovoj ili onoj oblasti znanja. Dakle, jasno je koliko je duboko to znanje ušlo u umove ljudi; očito je koje mjesto to znanje zauzima u umovima ljudi i koliko duboko utječe na njih. Kad netko razvije naklonost prema nekom aspektu znanja, kad se čovjek u njega jako zaljubi, onda se u njemu nesvjesno rađaju ambicije: neki žele biti pisci, neki žele biti književnici, neki žele ostvariti karijeru u politici, a neki se žele baviti ekonomijom i postati poduzetnici. Tu je, zatim, i jedan dio ljudi koji žele biti heroji, biti veliki ili slavni. Bez obzira na to kakve osobe žele biti, ljudi taj način stjecanja znanja nastoje iskoristiti za svoje ciljeve, da ostvare vlastite želje, vlastite ambicije. Koliko god to dobro zvučalo – bilo da žele ostvariti svoje snove, ne protratiti život ili ostvariti karijeru – ljudi njeguju te uzvišene ideale i ambicije, ali čemu sve to u biti služi? Jeste li ikad razmišljali o tom pitanju? Zašto Sotona tako postupa? Koja je Sotonina svrha usađivanja ovih stvari u čovjeka? Vaša srca moraju biti načisto po tom pitanju.

Razgovarajmo sada o tome kako Sotona znanjem kvari čovjeka. Najprije moramo jasno razumjeti sljedeće stvari: što Sotona znanjem želi dati čovjeku? Kojim putem želi voditi čovjeka? (Putem opiranja Bogu.) Da, svakako je to u pitanju – opiranje Bogu. Možeš vidjeti da je to posljedica toga što ljudi stječu znanje – počinju se opirati Bogu. Dakle, koji su Sotonini zlokobni motivi? Nisi sasvim siguran, zar ne? Tijekom procesa čovjekova stjecanja znanja Sotona koristi najrazličitije metode, bilo da se radi o pričanju priča, jednostavnom pružanju nekog konkretnog znanja ili dopuštanju da zadovolji svoje želje i ambicije. Kojim te putem Sotona želi povesti? Ljudi misle da nema ništa loše u stjecanju znanja, da je to potpuno prirodno. Da to izrazimo na privlačniji način – njegovati uzvišene ideale ili imati ambicije znači imati pokretač, a to bi trebao biti ispravan put u životu. Zar ljudi neće živjeti veličanstvenije ako uspiju ostvariti svoje ideale ili izgraditi uspješnu karijeru? Time čovjek ne samo da može odati počast svojim precima, već ima priliku i ostaviti vlastiti trag u povijesti – nije li to dobra stvar? To je dobra stvar u očima svjetovnjaka, koji smatraju da bi to trebalo biti ispravno i pozitivno. Međutim, navodi li Sotona sa svojim zlokobnim motivima ljude na takav put i to je sve? Naravno da ne. Zapravo, koliko god čovjekovi ideali bili uzvišeni, koliko god njegove želje bile realne ili ispravne, sve što čovjek želi postići, sve što čovjek traži neraskidivo je povezano sa dvije riječi. Te su dvije riječi ključne za život svake osobe i one su stvari koje Sotona nastoji usaditi u čovjeka. Koje su to dvije riječi? To su „slava” i „dobitak”. Sotona koristi vrlo suptilnu metodu, metodu koji je u velikoj mjeri u skladu s ljudskim predodžbama i nije nimalo radikalna, a kojom ljude navodi da nesvjesno prihvate njegov način života i njegova životna pravila, da postave životne ciljeve i smjer u životu, a pritom nesvjesno razviju i životne ambicije. Koliko god te životne ambicije izgledale velike, one su neraskidivo povezane sa „slavom” i „dobitkom”. Sve što velike ili slavne osobe – svi ljudi, zapravo – slijede u životu odnosi se samo na te dvije riječi: „slava” i „dobitak”. Ljudi misle da će, kad steknu slavu i dobitak, te stvari moći iskoristiti da uživaju u visokom statusu i velikom bogatstvu te da uživaju u životu. Misle da su slava i dobitak neka vrsta kapitala koji mogu iskoristiti za život u potrazi za nasladama i u razuzdanom tjelesnom uživanju. Zarad te slave i dobitka za kojima toliko žude ljudi dobrovoljno, ali nesvjesno predaju svoje tijelo, um, sve što imaju, svoju budućnost i svoju sudbinu u ruke Sotoni. Čine to bez ikakva oklijevanja, zauvijek nesvjesni potrebe da sve što su predali ponovo vrate. Mogu li ljudi očuvati bilo kakvu kontrolu nad sobom kad na taj način nađu utočište u Sotoni i postanu mu odani? Sigurno ne. Oni su pod potpunom i apsolutnom kontrolom Sotone. Potpuno su i apsolutno izgubljeni u labirintu i ne mogu pronaći izlaz. Kad jednom zaglibi u slavu i dobitak, čovjek više ne traži ono što je blistavo, ono što je pravedno niti teži lijepim i dobrim stvarima. To je zato što je zavodljiva moć slave i dobitka nad ljudima prevelika; oni postaju stvari za kojima su ljudi spremni tragati cijelog života, pa čak i zauvijek bez kraja. Zar to nije istina? Neki će reći da stjecanje znanja nije ništa drugo nego čitanje knjiga ili učenje nečega što čovjek još uvijek ne zna kako ne bi kaskao za svojim vremenom ili zaostao za svijetom. Znanje se stječe da bi se moglo zaraditi za kruh, za vlastitu budućnost ili da se zadovolje osnovne potrebe. Bi li itko izdržao desetljeće napornog učenja samo da bi zadovoljio osnovne potrebe i riješio pitanje hrane? Ne, nema takvih. Pa zašto onda čovjek sve ove godine trpi te muke? Zarad slave i dobitka. Slava i dobitak čekaju ljude u daljini i dozivaju ih, a oni vjeruju da samo vlastitim trudom, mukom i borbom mogu slijediti put koji će ih dovesti do slave i dobitka. Takva osoba te muke mora istrpjeti zarad svog budućeg puta, zarad budućeg uživanja i boljeg života. Pa kakvo je, zaboga, to znanje – možete li Mi reći? Nisu li to životna pravila i filozofije koje Sotona usađuje u čovjeka, poput: „Voli Partiju, voli zemlju i voli svoju religiju” ili „Mudar čovjek prilagođava se okolnostima”? Nisu li to „uzvišeni ideali” života koje je čovjeku usadio Sotona? Uzmite, na primjer, ideje velikih ljudi, integritet slavnih ili hrabri duh heroja, ili pak viteštvo i plemenitost junaka i mačevaoca iz romana o borilačkim vještinama – nisu li sve to načini na koje Sotona usađuje te ideale? Ljudi su utjecajima tih ideja izloženi iz generacije u generaciju, a svaka generacija na kraju je navedena da ih prihvati. Neprekidno vode borbu u potrazi za tim „uzvišenim idealima”, za koje su čak spremni žrtvovati život. To je način i pristup kojim Sotona koristi znanje da iskvari ljude. Dakle, nakon što Sotona ljude povede tim putem, jesu li oni u stanju pokoriti se Bogu i štovati Ga? I jesu li sposobni prihvatiti Božje riječi i težiti za istinom? Apsolutno ne – zato što ih je Sotona zaveo na krivi put. Vratimo se još jednom na znanja, misli i stavove koje je Sotona usadio u ljude: ima li u njima istina o poslušnosti prema Bogu i štovanju Boga? Ima li istina o bogobojaznosti i izbjegavanju zla? Ima li u njima išta od Božjih riječi? Ima li u njima ima išta što je povezano s istinom? Nema – te su stvari potpuno odsutne. Možete li biti sigurni da stvari koje je Sotona usadio u ljude ne sadrže istinu? Ne usuđujete se – ali nema veze. Sve god priznaješ da su „slava” i „dobitak” dvije ključne riječi koje Sotona koristi da namami ljude na put zla, to je dovoljno.

Da ukratko sumiramo ono o čemu smo dosad razgovarali: što Sotona koristi da zadrži čovjeka čvrsto pod kontrolom? (Slavu i dobitak.) Dakle, Sotona koristi slavu i dobitak da bi upravljao čovjekovim mislima, sve dok slava i dobitak ne postanu jedino na što ljudi misle. Oni se bore za slavu i dobitak, muče se zarad slave i dobitka, trpe poniženja zbog slave i dobitka, žrtvuju sve što imaju za slavu i dobitak i svaki će sud ili odluku donijeti u cilju stjecanja slave i dobitka. Tako Sotona ljude vezuje nevidljivim okovima, a oni nemaju ni snage ni hrabrosti da ih zbace. Nesvjesno vuku te okove za sobom i uvijek s teškom mukom napreduju dalje. Radi te slave i dobitka ljudi se klone Boga, izdaju Ga i postaju sve zlobniji. Tako se, dakle, usred Sotonine slave i dobitka uništava generacija za generacijom. Ako sada pogledamo Sotonine postupke, nisu li njegovi zlokobni motivi krajnje odvratni? Možda danas još uvijek ne možete prozreti Sotonine zlokobne motive jer mislite da se ne može živjeti bez slave i dobitka. Mislite da ljudi, ako ostave slavu i dobitak iza sebe, neće više moći vidjeti put pred sobom, neće više moći vidjeti svoje ciljeve, da će im budućnost postati mračna, mutna i sumorna. Ali samo polako – jednog ćete dana svi prepoznati da su slava i dobitak okrutni okovi kojim Sotona vezuje čovjeka. Kad osvane taj dan, potpuno ćeš se oduprijeti Sotoninoj kontroli i sasvim zbaciti sa sebe okove kojima te Sotona vezuje. Kad dođe vrijeme da poželiš odbaciti sve ono što je Sotona u tebe usadio, potpuno ćeš raskinuti sa Sotonom i uistinu će se gnušati svega što ti je donio. Tek će tada ljudi osjetiti istinsku ljubav i čežnju za Bogom.

b. Sotona koristi znanost da iskvari čovjeka

Upravo smo govorili o tome kako Sotona koristi znanje da iskvari čovjeka, a sad ćemo razgovarati o tome kako Sotona koristi znanost da iskvari čovjeka. Kao prvo, Sotona koristi naziv znanost da bi zadovoljio čovjekovu znatiželju, njegovu želju za ispitivanjem znanosti i istraživanjem tajni. U ime znanosti Sotona zadovoljava čovjekove materijalne potrebe i čovjekov zahtjev za stalnim poboljšanjem kvalitete života. Dakle, Sotona pod tim izgovorom koristi znanost da iskvari čovjeka. Koristeći znanost na taj način, kvari li Sotona samo ljudsko razmišljanje ili ljudski um? Od ljudi, događaja i stvari iz našeg okruženja koje možemo vidjeti i s kojima dolazimo u dodir, što još od toga Sotona kvari znanošću? (Prirodno okruženje.) Točno. Čini da vas je ovo jako povrijedilo i da ste duboko pogođeni. Osim što različitim znanstvenim otkrićima i zaključcima obmanjuje čovjeka, Sotona znanost koristi i kao sredstvo za bezobzirno uništavanje i eksploataciju životne sredine, koju je čovjeku podario Bog. To čini pod izgovorom da će se, ako se čovjek bavi znanstvenim istraživanjima, njegova životna sredina i kvaliteta života stalno poboljšavati te da je svrha znanstvenog razvoja zadovoljiti sve veće svakodnevne materijalne potrebe ljudi, kao i njihovu potrebu za neprestanim poboljšanjem kvalitete života. To je teorijska osnova Sotonina razvoja znanosti. Međutim, što je znanost donijela ljudskom rodu? Nije li naša životna sredina – kao i životna sredina cijelog čovječanstva – zagađena? Nije li zagađen zrak koji čovjek udiše? Zar voda koju pijemo nije zagađena? Je li hrana koju jedemo još uvijek organska i prirodna? Većina žitarica i povrća genetski je modificirana, uzgojena umjetnim gnojivom, a neke su sorte i stvorene pomoću znanosti. Voće i povrće koje jedemo više nije prirodno. Čak ni prirodna jaja više nije lako pronaći, a ona više nemaju okus kao nekad jer ih je Sotonina takozvana znanost već obradila. Ako sagledamo širu sliku, cijela je atmosfera uništena i zagađena; planine, jezera, šume, rijeke, oceani i sve što je nad zemljom i pod zemljom uništeno je takozvanim znanstvenim dostignućima. Ukratko, cjelokupno prirodno okruženje, životna sredina koju je Bog podario čovjeku, uništena je i upropaštena takozvanom znanošću. Iako su mnogi ljudi dobili ono čemu su se oduvijek nadali u smislu tražene kvalitete života, udovoljivši tako i svojim željama i svom tijelu, okruženje u kojem čovjek živi u biti je uništeno i upropašteno raznim znanstvenim „dostignućima”. Sad više nemamo prava udahnuti ni dašak čistog zraka. Zar to nije tuga čovječanstva? Može li čovjek uopće više govoriti o sreći kad je prinuđen da živi u ovakvom prostoru? Ovaj prostor i životnu sredinu u kojoj čovjek živi Bog je od samog početka stvorio za čovjeka. Voda koju ljudi piju, zrak koji udišu, raznovrsna hrana koju jedu, kao i biljke i sva živa bića, pa čak i planine, jezera i oceani – svaki djelić ovog životnog okruženja čovjeku je dao Bog; ono je prirodno i djeluje u skladu s prirodnim zakonom koji je Bog utvrdio. Bez znanosti ljudi bi i dalje slijedili metode koje im je Bog darovao, mogli bi uživati u svemu što je netaknuto i prirodno i bili bi sretni. Međutim, Sotona je sad sve to uništio i upropastio; čovjekov osnovni životni prostor nije više netaknut. Ali nitko ne može prepoznati što je bio uzrok svemu tome ni kako je do toga došlo, a sve više ljudi pristupa znanosti i shvaća je kroz ideje koje im je usadio Sotona. Nije li to krajnje odvratno i žalosno? Budući da je Sotona sad zauzeo prostor u kojem ljudi postoje, kao i njihovu životnu sredinu, i iskvario ih do ovakvog stanja, a čovječanstvo se nastavlja razvijati na ovaj način, ima li potrebe da Bog osobno uništi ove ljude? Ako se ljudi nastave razvijati na ovaj način, u kojem će smjeru krenuti? (Bit će istrijebljeni.) Kako će biti istrijebljeni? Pored toga što pohlepno tragaju za slavom i dobitkom, ljudi nastavljaju proučavati znanost i udubljivati se u istraživanja, a zatim uporno postupaju tako da zadovolje vlastite materijalne potrebe i želje; kakve su onda posljedice za čovjeka? Prije svega, narušena je ekološka ravnoteža, a kad se to dogodi, ljudska tijela i njihovi unutarnji organi bivaju zaraženi i oštećeni tim neuravnoteženim okruženjem, a svakojake zarazne bolesti i pošasti šire se svijetom. Nije li točno da nad ovom sadašnjom situacijom čovjek nema kontrolu? Sad kad ovo razumijete, možete li nazrijeti kako će se sve to završiti po ljudski rod ako ne bude slijedio Boga, već bude uvijek slijedio Sotonu na ovaj način – koristeći znanje da sebe stalno obogaćuje, koristeći znanost da bez prestanka istražuje budućnost ljudskog života, koristeći ovakve metode da bi nastavio živjeti? Ljudski rod prirodno će izumrijeti: čovječanstvo korak po korak hrli prema uništenju, prema vlastitom uništenju! Zar to ne znači da samo sebe uništava? I zar to nije posljedica znanstvenog napretka? Sad se čini kao da je znanost neka vrsta čarobnog napitka koji je Sotona spremio za čovjeka, tako da, kad god pokušate razlučiti neke stvari, radite to kroz maglu; koliko ih god pažljivo promatrate, ne možete ih jasno vidjeti i koliko se god trudite, ne možete ih shvatiti. Međutim, Sotona se poziva na znanost da ti potakne apetit i korak po korak za nos odvuče u ponor i smrt. Budući da je sve to tako, ljudi će jasno uvidjeti da je uništenje čovjeka zapravo skovano Sotoninom rukom – da je Sotona kolovođa. Zar nije tako? (Da, tako je.) Ovo je drugi način na koji Sotona kvari ljudski rod.

c. Sotona koristi tradicionalnu kulturu da iskvari čovjeka

Tradicionalna kultura je treći način na koji Sotona kvari ljude. Između tradicionalne kulture i praznovjerja ima mnogo sličnosti, ali se tradicionalna kultura razlikuje po tome što obuhvaća određene priče, aluzije i izvore. Sotona je skovao i izmislio mnoge narodne priče, kao i priče koje se pojavljuju u povijesnim knjigama, koje u ljudima stvaraju snažne dojmove o likovima iz tradicionalne kulture ili praznovjerja. Primjera radi, u Kini postoje priče „Morem plovi osam besmrtnika”, „Putovanje na Zapad”, Car od žada, „Pobjeda Neže nad kraljem zmajeva” i „Ustoličenje bogova”. Nisu li se one duboko ukorijenile u umovima ljudi? Čak i ako neki od vas ne znaju sve pojedinosti, okvirno ipak znate te priče, a upravo je taj opći sadržaj ono što ti ostaje u srcu i umu, tako da ih ne možeš zaboraviti. To su razne ideje ili legende koje je Sotona davnih dana pripremio za čovjeka, a širile su se u različitim razdobljima. Te stvari izravno štete ljudskim dušama, nagrizaju ih i na ljude bacaju višestruke čini. Drugim riječima, kad jednom prihvatiš takvu tradicionalnu kulturu, priče ili praznovjerja, kad ti se one jednom ukorijene u umu i zaglave u srcu, to je kao da si začaran – bivaš upleten u te zamke kulture i padaš pod utjecaj tih ideja i tradicionalnih priča. One utječu na tvoj život, tvoj pogled na svijet i način na koji sudiš o stvarima. Štoviše, one utječu na tvoju potragu za istinitim životnim putem: to je zaista zlokobna vradžbina. Koliko god se trudiš, ne možeš ih se otresti; režeš ih, ali ih ne možeš odsjeći; tučeš po njima, ali ih ne možeš potući. Osim toga, kad nesvjesno podlegnu toj vradžbini, ljudi nesvjesno počinju štovati Sotonu, njegujući njegov lik u svojim srcima. Drugim riječima, postavljaju Sotonu za svog idola, predmet štovanja na koji će se ugledati, a idu čak tako daleko da ga smatraju Bogom. Te stvari nesvjesno prodiru u srca ljudi, odakle upravljaju njihovim riječima i postupcima. Osim toga, iako te priče i legende isprva smatraš lažnima, kasnije nesvjesno priznaješ da one postoje, praviš od njih stvarne slike i pretvaraš ih u stvarne, postojeće objekte. U svojoj nesvjesnosti podsvjesno primaš te ideje i počinješ vjerovati u postojanje tih stvari. Također, u svoj dom i svoje srce podsvjesno primaš đavle, Sotonu i idole – to je zaista vradžbina. Prepoznajete li se u ovim riječima? (Da.) Ima li među vama onih koji su palili tamjan i štovali Budu? (Da.) Koja je, dakle, bila svrha paljenja tamjana i štovanja Bude? (Molitva za mir.) Kad sada o tome razmislite, nije li apsurdno moliti se Sotoni za mir? Donosi li Sotona mir? (Ne.) Zar ne vidite kolike ste neznalice tada bili? Takvo ponašanje je apsurdno, neuko i naivno, zar ne? Sotona razmišlja samo o tome kako da te iskvari. Sotona ti ni na koji način ne može podariti mir, već samo privremeni predah. Ali da bi mogao dobiti taj predah, najprije se moraš zavjetovati, a ako prekršiš obećanje ili zavjet koji si dao Sotoni, vidjet ćeš na kakve će te muke staviti. Tražeći od tebe da mu se zavjetuješ, on te zapravo želi kontrolirati. Kad ste se molili za mir, jeste li dobili mir? (Ne.) Ne samo da niste dobili mir, već su vaši napori donijeli nesreću i beskrajne katastrofe – jedno zaista bezgranično more gorčine. Mir nije u djelokrugu Sotone i to je istina. To je posljedica koju su feudalno praznovjerje i tradicionalna kultura donijeli čovječanstvu.

d. Sotona koristi društvene trendove da iskvari čovjeka

Posljednji način na koji Sotona kvari i kontrolira čovjeka jest kroz društvene trendove. Društveni trendovi obuhvaćaju mnoge aspekte, uključujući različita područja poput štovanja slavnih i velikih ličnosti, idola iz svijeta glazbe i filma, štovanja poznatih ličnosti, internetske igre i tomu slično – sve je to dio društvenih trendova i nema potrebe podrobnije se baviti time ovdje. Govorit ćemo samo o idejama koje društveni trendovi donose ljudima, o načinu na koji oni utječu na ponašanje ljudi u svijetu te o životnim ciljevima i pogledima na svijet koji su njihova posljedica. Ovo je veoma važno: društveni trendovi mogu kontrolirati i utjecati na misli i stavove ljudi. Ti trendovi nastaju jedan za drugim i svi u sebi nose zao utjecaj kojim se čovječanstvo neprestano unižava, uslijed čega ljudi gube savjest, ljudskost i razum, a njihov moral i karakter nastavljaju slabjeti do te mjere da čak možemo reći kako većina ljudi danas više nema integritet, humanost niti ima trunku savjesti, a kamoli razuma. Dakle, što su društveni trendovi? To su trendovi koje ne možeš vidjeti golim okom. Kad neki trend zahvati svijet, možda se tek mali broj ljudi nalazi na vrhu i diktira ga. Oni počinju raditi nešto novo, a zatim prihvaćaju neku ideju ili neko gledište. Međutim, većina ljudi će neprekidno i nesvjesno biti izložena toj zaraznoj, privlačnoj i asimilirajućoj sili novog trenda, sve dok ga svi nesvjesno i nehotice ne prihvate, dok ne urone u njega i ne prepuste se njegovoj kontroli. Jedan za drugim takvi trendovi dovode do toga da ljudi koji nisu zdravog tijela i duha, koji ne znaju što je istina i ne mogu razlikovati pozitivno od negativnog rado prihvaćaju i njih i životne poglede i vrijednosti koje dolaze od Sotone. Prihvaćaju ono što im Sotona govori o tome kako pristupiti životu i prihvaćaju način života koji im Sotona „daruje”, a nemaju ni snage ni sposobnosti, a kamoli svijesti, da se tome odupru. Kako, dakle, prepoznati takve trendove? Odabrao sam jednostavan primjer kako biste postupno mogli razumjeti. Na primjer, u prošlosti su ljudi svoj posao obavljali tako da nitko nije bio prevaren; prodavali su predmete po istoj cijeni bez obzira na to tko je kupovao. Zar se time nije prenosila jedna komponenta dobre savjesti i ljudskosti? Dok su ljudi poslovali na taj način, u dobroj vjeri, očito je da su tada još imali malo savjesti i ljudskosti. Međutim, uslijed čovjekove sve veće potražnje za novcem ljudi su nesvjesno počeli sve više voljeti novac, dobitak i uživanje. Nije li ljudima novac važniji nego što je bio prije? Kad novac smatraju vrlo važnim, ljudi nesvjesno počinju pridavati manje važnosti svojem ugledu, svojoj reputaciji, svojem dobrom imenu i svojem integritetu, zar ne? Kad se baviš poslom, vidiš kako se drugi bogate varajući ljude. Iako je takav novac stečen nezakonito, oni su sve bogatiji i bogatiji. Uznemiren si kad vidiš u čemu sve uživaju njihove obitelji: „Bavimo se istim poslom, a oni su se obogatili. Zašto ja ne mogu zaraditi mnogo novca? Ne mogu to više podnijeti – moram pronaći način da zaradim još novca”. Nakon toga razmišljaš jedino o tome kako steći bogatstvo. Jednom kad odustaneš od vjerovanja da „novac treba zarađivati savjesno, ne varajući nikoga”, tvoj način razmišljanja i načela na kojima se tvoji postupci zasnivaju počinju se postupno mijenjati vođeni tvojim osobnim interesima. Kad nekog prevariš po prvi put, osjećaš grižnju savjesti, a srce ti govori: „Kad bude gotovo, bit će to zadnji put da sam nekoga prevario. Stalno varanje ljudi osvetit će mi se!” To je uloga čovjekove savjesti – da te natjera da se ustručavaš i da te počne gristi, tako da se osjećaš neprirodno kad nekoga prevariš. Ali kad nekoga uspješno prevariš, vidiš da sad imaš više novca nego prije i misliš da ova metoda može biti veoma korisna za tebe. Unatoč tupoj boli u srcu, ipak si spreman samom sebi čestitati na uspjehu i pomalo si zadovoljan sobom. Prvi put odobravaš vlastito ponašanje, odobravaš svoje načine prijevare. Jednom kad se čovjek zarazi ovakvom prijevarom, to je isto kao kad se neko oproba u kockanju i zatim postane kockar. Nesvjesno odobravaš vlastito prevarantsko ponašanje i prihvaćaš ga. Nesvjesno na varanje gledaš kao na legitimno poslovno ponašanje i najkorisnije sredstvo za tvoj opstanak i sredstva za život; smatraš da ćeš na taj način moći na brzinu zgrnuti bogatstvo. To je proces: u početku ljudi ne mogu prihvatiti takvo ponašanje i s prezirom gledaju na takvo ponašanje i praksu. Zatim počinju i sami eksperimentirati s tim ponašanjem, isprobavajući ga na svoj način, a njihovo srce postupno se počinje transformirati. O kakvoj se transformaciji radi? To je odobravanje i priznavanje ovog trenda, ove ideje koja ti je usađena putem društvenog trenda. Nesvjesno osjećaš da si loše prošao ako ne varaš ljude s kojima posluješ; ako ne varaš ljude, čini ti se kao da si nešto izgubio. I tako varanje nesvjesno postaje sama tvoja duša, tvoja okosnica i nezaobilazan način ponašanja koji predstavlja načelo tvog života. Kad čovjek prihvati takvo ponašanje i takvo razmišljanje, zar to ne dovodi do promjene u njegovom srcu? Tvoje se srce promijenilo, pa je li se promijenio i tvoj integritet? Je li se promijenila tvoja ljudskost? Je li ti se promijenila savjest? Promijenilo se čitavo tvoje biće, od tvojeg srca do tvojih misli, iznutra prema van, a to je kvalitativna promjena. Ta te promjena sve više udaljava od Boga i sve se prisnije povezuješ sa Sotonom; postaješ sve sličniji Sotoni, a Sotonina iskvarenost posljedično te pretvara u demona.

Kad promatrate te društvene trendove, biste li rekli da oni imaju veliki utjecaj na ljude? Jesu li vrlo štetni za ljude? Doista jesu vrlo štetni za ljude. Koje aspekte čovjeka Sotona kvari koristeći se svim tim trendovima? Sotona uglavnom kvari čovjekovu savjest, razum, ljudskost, moral i poglede na život. A zar i ti društveni trendovi postupno ne degradiraju i ne kvare ljude? Sotona se koristi tim društvenim trendovima kako bi ljude korak po korak namamio u đavolje gnijezdo, tako da oni koji su zahvaćeni društvenim trendovima nesvjesno zagovaraju novac i materijalne želje, zlobu i nasilje. Kad te stvari prodru u čovjekovo srce, u što se onda čovjek pretvara? Čovjek postaje đavao, Sotona! Zašto? Zato što je pitanje: kakva psihološka sklonost postoji u čovjekovom srcu? Čega se čovjek boji? Čovjek počinje uživati u zlobi i nasilju, ne pokazujući ljubav prema ljepoti ili dobroti, a kamoli miru. Ljudi nisu voljni živjeti jednostavnim životom normalnog ljudskog bića, već bi radije uživali u visokom statusu i ogromnom bogatstvu, prepustili se tjelesnom uživanju, ne štedeći truda da udovolje svom tijelu, bez ograničenja, bez spona koje bi ih obuzdavale; drugim riječima, žele raditi što god im se prohtje. Dakle, kad do kraja zaroniš u takve trendove, može li ti znanje koje si stekao pomoći da se oslobodiš? Može li ti razumijevanje tradicionalne kulture i praznovjerja pomoći da pobjegneš iz ove strašne nevolje? Mogu li tradicionalni moral i čovjeku dobro poznati obredi pomoći ljudima da se suzdrže? Uzmite za primjer „Analekte” ili „Tao Te Ching”. Mogu li oni ljudima pomoći da se izvuku iz labirinta tih zlih trendova? Apsolutno ne. Tako čovjek postaje sve gori, oholiji, uobraženiji, sebičniji i zlonamjerniji. Među ljudima više nema naklonosti, nema više ljubavi među članovima obitelji, nema razumijevanja među rodbinom i prijateljima; međuljudske odnose sve više karakterizira nasilje. Svaka osoba poseže za nasilnim metodama da bi živjela među svojim bližnjima; nasilno otima svoj svagdašnji kruh; osvaja pozicije i stječe profit koristeći nasilje, te uz pomoć nasilja i zla čini što god želi. Zar ovaj ljudski rod nije užasan? Itekako je užasan: ne samo što je Boga razapeo na križ, već bi također zaklao sve koji Ga slijede – jer je čovjek previše zloban. Pošto ste saslušali sve ovo o čemu sam upravo govorio, ne mislite li da je zastrašujuće živjeti u ovoj sredini, na ovom svijetu i među ovakvim ljudima, gdje Sotona kvari ljudski rod? (Da.) Jeste li se onda ikad osjećali jadno? Zasigurno se i sad barem malo tako osjećate, zar ne? (Ja osjećam.) Po vašem glasu rekao bih da u sebi mislite: „Sotona čovjeka može iskvariti na mnogo različitih načina. On koristi svaku priliku i prati nas kamo god krenemo. Može li čovjek ipak biti spašen?” Može li čovjek ipak biti spašen? Može li čovjek spasiti sâm sebe? (Ne.) Može li Car od žada spasiti čovjeka? Može li ga spasiti Konfucije? Može li čovjeka spasiti bodhisattva Guanyin? (Ne.) Tko onda može spasiti čovjeka? (Bog.) Međutim, u srcima nekih ljudi javit će se pitanja poput: „Sotona nam štetu nanosi tako žestoko, tako luđački bijesno, da smo sasvim izgubili nadu u život i samopouzdanje neophodno za život. Svi živimo usred iskvarenosti, svi se ljudi ionako opiru Bogu, a sad su nam još i srca potonula do samog dna. Gdje je, dakle, Bog, dok nas Sotona kvari? Što radi Bog? Što god da Bog čini za nas, mi to nikad ne osjećamo!” Neki ljudi neizbježno se osjećaju potišteno i donekle obeshrabreno. Vi to veoma snažno osjećate jer je sve što sam dosad govorio ljudima trebalo omogućiti da polako shvate, da sve jače osjete beznađe, da se sve više osjete napuštenima od Boga. Ali ne brinite se. Tema našeg današnjeg zajedništva, „Sotonino zlo”, zapravo nije naša prava tema. Međutim, da bismo govorili o biti Božje svetosti, najprije moramo govoriti o tome kako Sotona kvari čovjeka i o Sotoninu zlu kako bi ljudima bilo jasnije u kakvom se stanju čovjek sada nalazi. Jedan od ciljeva razgovora o tome jest omogućiti ljudima da spoznaju Sotonino zlo, a drugi je omogućiti im da dublje shvate što je istinska svetost.

Nisam li o stvarima o kojima smo upravo razgovarali govorio detaljnije nego prošli put? Je li vaše razumijevanje sada malo dublje? (Da.) Znam da sad mnogi od Mene očekuju da kažem što je točno Božja svetost, ali ću govoreći o Božjoj svetosti, najprije govoriti o djelima koja Bog čini. Svi biste trebali pažljivo slušati. Kasnije ću vas pitati što je točno Božja svetost. Neću vam to izravno kazati, nego ću vas pustiti da sami to pokušate shvatiti; dat ću vam priliku da shvatite. Što mislite o toj metodi? (Dobro zvuči.) Onda pažljivo slušajte što ću vam reći.

Razumijevanje Božje svetosti kroz ono što On čini čovjeku

Kad god Sotona iskvari ljude ili im nanese neobuzdanu štetu, Bog ne sjedi skrštenih ruku, ne odmahuje rukom niti se pravi da ne vidi što se događa Njegovim izabranicima. Bog savršeno jasno razumije sve što Sotona čini. Što god Sotona učinio, koji god trend pokrenuo, Bog zna sve što Sotona pokušava uraditi i Bog ne napušta one koje je izabrao. Naprotiv, bez privlačenja pažnje – potajno i u tišini – Bog čini sve što je potrebno. Kad Bog počne raditi na nekome, kad nekoga izabere, tu vijest nikomu ne objavljuje niti je objavljuje Sotoni, a kamoli da čini nekakvu veličanstvenu gestu. Samo veoma tiho, veoma prirodno, radi ono što je potrebno. Najprije bira obitelj za tebe; tvoje obiteljsko podrijetlo, tvoje roditelje, tvoje pretke – o svemu tome Bog unaprijed odlučuje. Drugim riječima, Bog ove odluke ne donosi naprečac, već je to djelo odavno započeo. Kad odabere obitelj za tebe, Bog bira datum tvojeg rođenja. Bog zatim promatra kako se rađaš i kako plačući dolaziš na ovaj svijet. Promatra tvoje rođenje, sluša te kako izgovaraš prve riječi, gleda kako se spotičeš i praviš prve korake dok učiš hodati. Napraviš najprije jedan korak pa drugi – i sada već možeš trčati, skakati, pričati i izražavati svoje osjećaje… Kako ljudi odrastaju, Sotona usmjerava svoj pogled na svakog od njih, kao tigar koji bira svoj plijen. Ali dok obavlja Svoje djelo, Bog nikad nije podvrgnut ograničenjima koja dolaze od ljudi, događaja ili stvari, prostora ili vremena; On radi ono što treba i mora. U procesu odrastanja možeš se susretati s mnogim stvarima koje ti nisu po volji, poput bolesti i frustracija. Ali dok ideš tim putem, tvoj život i tvoja budućnost pod strogom su Božjom brigom. Bog ti daje istinski zalog za cijeli život jer On je tu, tik pored tebe, čuva te i brine se o tebi. Odrastaš nesvjestan svega toga. Polako dolaziš u kontakt s novim stvarima i spoznaješ ovaj svijet i ovaj ljudski rod. Sve ti je svježe i novo. Ima stvari koje uživaš raditi. Živiš unutar vlastite ljudskosti, unutar vlastitog prostora i ne opažaš ama baš ništa u vezi s postojanjem Boga. Međutim, Bog te promatra na svakom koraku tvojeg odrastanja i pomno prati svaki tvoj korak naprijed. Čak i dok stječeš znanja ili proučavaš znanost, Bog se nikad ni za korak ne udaljava od tebe. Baš kao i ostali ljudi, dok upoznaješ svijet i baviš se njime, također postavljaš vlastite ideale, imaš svoje hobije, svoje interese, a njeguješ i velike ambicije. Nerijetko razmišljaš o svojoj budućnosti i često skiciraš nacrte kako bi tvoja budućnost trebala izgledati. Ali, što god se dogodi na tom putu, Bog sve to jasno vidi. Možda si i zaboravio vlastitu prošlost, ali što se Boga tiče, nitko te ne može razumjeti bolje od Njega. Pod Božjom prismotrom živiš, odrastaš i sazrijevaš. U tom je razdoblju najvažniji Božji zadatak nešto što nitko nikad ne primjećuje, nešto što nitko ne zna. Bog sigurno nikomu ne govori o tome. Dakle, koja je ta najvažnija stvar? Može se reći da je to jamstvo da će Bog spasiti osobu. To znači da, ako Bog želi spasiti tu osobu, On to mora i učiniti. Taj je zadatak ključan i za čovjeka i za Boga. Znate li što je to? Čini se da nemate ni osjećaja ni pojma o tome, stoga ću vam reći. Od trenutka kad si se rodio pa sve dosad Bog je mnogo djelovao na tebi, ali On ti ne daje iscrpan izvještaj o svemu što je učinio. Bog nije dopustio da to saznaš niti ti je o tome išta kazao. Međutim, za čovječanstvo je važno sve što On čini. Što se Boga tiče, to je nešto što On mora učiniti. U Njegovu srcu ima nešto važno što On treba učiniti, a što daleko nadilazi svaku od tih stvari. Naime, od trenutka kad se čovjek rodi pa do današnjeg dana Bog mora jamčiti njegovu sigurnost. Kad čujete te riječi, možda će vam se činiti da ih ne razumijete u potpunosti. Možda ćete upitati: „Zar je ta sigurnost toliko važna?” Dakle, što doslovno znači „sigurnost”? Možda je tumačite kao mir, a možda ona za vas znači nikad ne doživite katastrofu ili nesreću, živjeti dobro, živjeti normalnim životom. Ali u svojim srcima zasigurno znate da to nije baš tako jednostavno. Što je onda to o čemu vam govorim da Bog mora obaviti? Što Bogu znači sigurnost? Je li to zaista jamstvo „sigurnosti” u njezinu normalnom značenju? Ne. Što je onda to što Bog čini? Ta „sigurnost” znači da te Sotona neće proždrijeti. Je li to važno? Da te Sotona ne proždere – tiče li se to tvoje sigurnosti ili ne? Da, tiče se tvoje osobne sigurnosti i nema ničeg važnijeg od toga. Nakon što te Sotona proždere, tvoja duša i tijelo tvoje više ne pripadaju Bogu. Bog te više neće spasiti. Bog napušta duše i ljude koje je proždro Sotona. Stoga kažem da je jamčenje tvoje sigurnost, jamčenje da te Sotona neće proždrijeti, najvažnija stvar koju Bog mora učiniti. To je veoma važno, zar ne? Zašto onda ne možete odgovoriti? Izgleda da niste u stanju osjetiti ogromnu Božju dobrotu!

Osim što ljudima jamči sigurnost, što im jamči da ih Sotona neće proždrijeti, Bog čini još mnogo više od toga. On također obavlja velik dio pripremnih radova prije nego što nekoga odabere i spasi. Kao prvo, Bog se detaljno priprema za odabir tvojeg karaktera, obitelji u kojoj ćeš se roditi, tvojih roditelja, broja braće i sestara koje ćeš imati, kao i situacije, ekonomskog stanja i uvjeta za život u obitelji u kojoj si rođen. Znate li u kakvim se obiteljima rađa većina pripadnika Božjeg izabranog naroda? Jesu li to ugledne obitelji? Ne možemo sa sigurnošću reći da nitko od njih nije rođen u uglednoj obitelji. Možda ih ima, ali veoma ih je malo. Rađaju li se oni u vrlo bogatim obiteljima, u obiteljima milijardera ili multimilijunaša? Ne, gotovo se nikad ne rađaju u takvim obiteljima. Kakve su onda te obitelji u koje Bog smješta većinu tih ljudi? (Obične obitelji.) Dakle, koje se obitelji mogu smatrati „običnim obiteljima”? Tu spadaju radničke obitelji – to jest obitelji koje žive od plaća svojih članova, obitelji koje si mogu priuštiti osnovne potrepštine i koje nisu suviše imućne; tu također spadaju i zemljoradničke obitelji. Poljoprivrednici se prehranjuju sadnjom usjeva, imaju žito za jesti, nisu ni goli ni bosi, ne gladuju niti se smrzavaju. Zatim, tu su obitelji koje vode mala poduzeća, kao i obitelji u kojima su roditelji intelektualci, a koje se također mogu ubrojati u obične obitelji. Tu su također i roditelji koji su uredski službenici, kao i niži državni službenici, za koje se isto tako ne može reći da pripadaju uglednim obiteljima. Većina se, dakle, rađa u običnim obiteljima i sve to Bog uređuje. To prije svega znači da okruženje u kojem živiš nije dobrostojeća obitelj kakvu ljudi možda zamišljaju, da je to obitelj koju je za tebe odabrao Bog te da će većina ljudi živjeti u jednoj takvoj obitelji. A što je s društvenim statusom? Većina roditelja prosječnog je imovinskog stanja i nema visok društveni status – dovoljno im je samo da imaju posao. Ima li među njima upravitelja? Ili predsjednika država? Nema, zar ne? To u najbolju ruku mogu biti voditelji manjih firmi ili vlasnici malih poduzeća. Njihov je društveni status osrednji, a imovinsko stanje prosječno. Još jedan čimbenik je životno okruženje obitelji. Prije svega, među ovim obiteljima nema roditelja koji bi svoju djecu otvoreno usmjeravali da krenu putem vračanja i gatanja; vrlo je malo onih koji se bave takvim stvarima. Većina roditelja sasvim je normalna. Bog istovremeno odabire ljude i uređuje im ovakvo okruženje, što je vrlo korisno za Njegovo djelo spasenja ljudi. Promatrano izvana, čini se da Bog za čovjeka nije učinio ništa posebno dalekosežno; On samo tiho i potajno nastavlja raditi sve što inače radi, smjerno i u tišini. Ali sve što Bog čini zapravo čini kako bi postavio temelje tvojeg spasenja, pripremio put naprijed i sve potrebne uvjete za tvoje spasenje. Bog zatim svaku osobu u točno određeno vrijeme ponovo dovede pred Sebe: upravo tada čuješ Božji glas; upravo tada dolaziš pred Njega. Dok trenutka kad se to dogodi, neki već i sami postanu roditelji, dok su drugi još uvijek nečija djeca. Drugim riječima, neki se vjenčaju i dobiju djecu, dok su drugi i dalje sami i nisu osnovali vlastite obitelji. Međutim, bez obzira na tvoju situaciju Bog je već odredio vrijeme u koje ćeš biti izabran i u koje će Njegovo evanđelje i riječi stići do tebe. Bog je uredio okolnosti, izabrao određenu osobu ili određeni kontekst kroz koji će evanđelje biti preneseno na tebe kako bi ti mogao čuti Božje riječi. Bog je već pripremio sve potrebne uvjete za tebe. Na taj način, iako nije ni svjestan da se to događa, čovjek dolazi pred Njega i vraća se Božjoj obitelji. Čovjek također nesvjesno slijedi Boga i ulazi u svaki korak Njegovog djela, čime ulazi i u svaki korak Božjeg načina djelovanja koji je On pripremio za čovjeka. Koje načine Bog koristi dok čini stvari za čovjeka? Kao prvo, to su u najmanju ruku briga i zaštita koje čovjek uživa. Osim toga, Bog postavlja razne ljude, događaje i stvari da kroz njih čovjek spozna Njegovo postojanje i Njegova djela. Neki ljudi, na primjer, vjeruju u Boga zato što je netko u njihovoj obitelji bolestan. Kad im drugi propovijedaju evanđelje, oni počinju vjerovati u Boga, a ta vjera u Boga rađa se upravo zbog te situacije. A tko je uredio tu situaciju? (Bog.) Postoje obitelji u kojima su zbog bolesti svi vjernici, dok u nekim drugima samo nekoliko ljudi u obitelji vjeruje. Iako se izvana može činiti da je netko u tvojoj obitelji bolestan, to je zapravo stanje koje ti je darovano da bi mogao doći pred Boga – to je Božja dobrota. Budući da je nekim ljudima obiteljski život težak i koji ne mogu pronaći mir, prilika se može ukazati sasvim slučajno – netko im prenese evanđelje i kaže: „Vjeruj u Gospodina Isusa i imat ćeš mir”. Tako oni potpuno nesvjesno počinju vjerovati u Boga pod vrlo prirodnim okolnostima – nije li i to vrsta stanja? I je li činjenica da njihova obitelj nije u miru zapravo milost koju im je Bog podario? Ima i onih koji u Boga vjeruju iz drugih razloga. Postoje različiti razlozi i različiti načini vjerovanja, ali bez obzira na razlog koji te navodi da vjeruješ u Boga, sve to zapravo On uređuje i usmjerava. U početku Bog primjenjuje različite načine da te odabere i uvede u Svoju obitelj. To je milost koju Bog daruje baš svakoj osobi.

U sadašnjoj fazi Božjeg djela u ovim, posljednjim danima, On čovjeka više ne daruje samo milošću i blagoslovima kao prije niti ga nagovara da ide naprijed. Što je tijekom ove faze djela čovjek vidio od svih aspekata Božjeg djela koje je iskusio? Čovjek je vidio Božju ljubav te Božji sud i grdnju. U tom vremenskom razdoblju Bog snabdijeva, podržava, prosvjetljuje i usmjerava čovjeka, tako da čovjek postupno spoznaje Njegove namjere, spoznaje riječi koje On izgovara i istinu koju daruje čovjeku. Kad je čovjek slab i potišten, kad se nema komu obratiti, Bog će ga utješiti, posavjetovati i ohrabriti Svojim riječima, tako da čovjek sitnog rasta može postepeno jačati, uzdizati se u pozitivnosti i postati voljan surađivati s Bogom. Ali kad je čovjek neposlušan prema Bogu ili Mu se opire ili kad čovjek otkrije svoju iskvarenost, Bog neće pokazati milost u prekoravanju i ispravljanju čovjeka. Međutim, Bog će pokazati toleranciju i strpljenje prema ljudskoj gluposti, neznanju, slabosti i nezrelosti. Na taj način, kroz sva djela koja Bog obavlja radi njega, čovjek postupno sazrijeva, raste i spoznaje Božje namjere, spoznaje određene istine, spoznaje što je pozitivno, a što negativno, što je zlo i što je tama. Božji pristup nije uvijek samo prekoravanje i ispravljanje čovjeka, ali nije uvijek ni samo tolerancija i strpljenje. Naprotiv, On se brine za sve ljude na različite načine u njihovim različitim fazama i u skladu s njihovim različitim rastom i kovom. On za čovjeka čini mnogo stvari uz veliku cijenu; iako čovjek o tim stvarima i njihovoj cijeni ništa ne primjećuje, u praksi se sve što On čini zaista provodi na svakoj osobi. Božja ljubav je praktična: zahvaljujući milosti Božjoj čovjek izbjegava jednu katastrofu za drugom, a Bog uporno pokazuje toleranciju prema čovjekovim slabostima. Božji sud i grdnja omogućuju ljudima da postupno upoznaju iskvarenost i sotonsku bit čovječanstva. Ono što Bog ljudima pruža, Njegovo prosvjetljenje i usmjeravanje, omogućuju čovjeku da sve bolje spozna bit istine i ono što je ljudima potrebno, kojim putem ljudi trebaju ići, zbog čega ljudi žive, koja je vrijednost i smisao njihovih života i kako koračati putem koji je pred njima. Sve te stvari koje Bog čini neodvojive su od Njegove prvobitne svrhe. Dakle, koja je to svrha? Zašto Bog koristi te metode da bi obavio Svoje djelo na čovjeku? Kakav rezultat želi postići? Drugim riječima, što želi vidjeti u čovjeku? Što želi dobiti od čovjeka? Bog želi vidjeti da čovjekovo srce može oživjeti. Tim metodama, koje koristi za rad na čovjeku, Bog neprekidno nastoji probuditi srce čovjekovo, probuditi njegov duh, omogućiti mu da shvati odakle čovjek dolazi, tko ga usmjerava, podržava i brine za njega, i tko mu je dopustio živjeti do danas. One su sredstvo kojim čovjeku omogućava da shvati tko je Stvoritelj, koga treba štovati kojim putem treba ići i na koji način treba stupiti pred Boga. One su sredstvo za postupno oživljavanje čovjekova srca, tako da čovjek spozna Božje srce, razumije Božje srce i shvati veliku brigu i zamisao na kojima se temelji Njegovo djelo spasenja čovjeka. Kad čovjekovo srce oživi, on više ne želi živjeti sa svojom izopačenom, iskvarenom naravi, već želi tragati za istinom kako bi udovoljio Bogu. Kad se čovjekovo srce probudi, on se tada može potpuno otrgnuti od Sotone. Sotona mu više neće nanositi zlo, neće ga više kontrolirati ni zavaravati. Naprotiv, čovjek može proaktivno surađivati u Božjem radu i Njegovim riječima kako bi udovoljio Božjem srcu, dostižući tako bogobojažljivost i kloneći se zla. To je prvobitna svrha Božjeg djela.

Iz razgovora o Sotoninu zlu koji smo upravo vodili svima se čini da čovjek živi usred velike tuge i da je život čovjekov opterećen zlom srećom. Ali kako se osjećate sad kad govorim o svetosti Božjoj i o djelu koje On obavlja na čovjeku? (Vrlo sretno.) Sad možemo vidjeti da je sve što Bog čini, sve što On mukotrpno uređuje za čovjeka, besprijekorno. Sve što Bog čini je nepogrešivo, što znači da je Njegovo djelo besprijekorno, da nema potrebe ni za čijim ispravcima, savjetima ni izmjenama. Sve što Bog čini za svakog pojedinca izvan svake je sumnje; On svakoga vodi za ruku, u svakom trenutku pazi na tebe i nikad te nije napustio. Budući da ljudi odrastaju u ovakvom okruženju i s ovakvim podrijetlom, možemo li reći da zapravo odrastaju na Božjem dlanu? (Da.) Imate li još uvijek osjećaj gubitka? Osjeća li se itko još uvijek potišteno? Čini li se nekomu da je Bog napustio ljudski rod? (Ne.) Dakle, što je točno onda Bog učinio? (Bdio je nad čovječanstvom.) Neupitno je da Bog ulaže veliko razmišljanje i brigu u sve što čini. Štoviše, Svoje je djelo oduvijek činio bezuvjetno. Nikada od vas nije zahtijevao da znate cijenu koju za vas plaća kako bi vas naveo da osjetite duboku zahvalnost prema Njemu. Je li Bog ikad to zahtijevao od vas? (Nije.) U dugom ljudskom životu skoro svatko se susreo s mnogim opasnim situacijama i suočio s mnogim iskušenjima. To je zato što Sotona stoji kraj tebe, njegove su oči stalno uprte u tebe. Kada te zadesi katastrofa, Sotona uživa; kad te spopadnu nesreće, kad ti ništa ne ide kako treba, kad se zapleteš u Sotoninu mrežu – u svemu tome Sotona neizmjerno uživa. A što se tiče onoga što Bog čini, On te u svakom trenutku štiti, odvlačeći te od nesreće za nesrećom i od katastrofe za katastrofom. Zato kažem da se sve što čovjek ima – mir i radost, blagoslovi i osobna sigurnost – zapravo nalazi pod Božjom kontrolom; On usmjerava i odlučuje o sudbini svakog pojedinca. Međutim, ima li Bog preuveličanu predodžbu o Svojem položaju, kao što neki kažu? Izjavljuje li tebi Bog: „Ja sam najveći od svih. Ja sam taj koji preuzima odgovornost za vas. Morate Me moliti za milost, a neposlušnost će biti kažnjena smrću”? Je li Bog ikad ovako zaprijetio čovječanstvu? (Nije.) Je li ikad rekao: „Budući da su ljudi iskvareni, nije ni važno kako se ponašam prema njima i mogu ih tretirati kako Mi se prohtje; ne moram za njih praviti nikakva solidna uređenja”? Razmišlja li Bog tako? Je li Bog ikad tako postupao? (Nije.) Naprotiv, Bog se prema svakoj osobi ponaša ozbiljno i odgovorno. On se čak prema tebi ponaša odgovornije od tebe samog. Zar nije tako? Bog ne priča besmislice, ne razmeće se Svojim uzvišenim položajem niti lakomisleno obmanjuje ljude. Naprotiv, pošteno i tiho radi stvari koje On Sâm mora obaviti. Te stvari čovjeku donose blagoslove, mir i radost. One čovjeka mirno i sretno dovode pred lice Boga i u Njegovu obitelj; čovjek tada živi pred Bogom i Božje spasenje prihvaća normalnim razumom i razmišljanjem. Dakle, je li Bog u Svojem djelu ikad bio dvoličan prema čovjeku? Je li ikad bio lažno ljubazan tako što bi čovjeka zavarao s nekoliko lijepih riječi, a zatim mu okrenuo leđa? (Nije.) Je li Bog ikad rekao jedno, a zatim učinio nešto drugo? Je li Bog ikad davao prazna obećanja i hvalio se, govoreći ljudima da za njih može učiniti ovo ili da im može pomoći da urade ono, a zatim nestao? (Nije.) Kod Boga nema prijevare, nema laži. Bog je vjeran i istinit u svemu što čini. On je jedini na koga ljudi mogu računati; On je Bog komu ljudi mogu povjeriti svoje živote i sve što imaju. Budući da u Bogu nema prijevare, možemo li reći da je Bog najiskreniji? (Da.) Naravno da možemo! Iako je riječ „iskren” preslaba, suviše ljudska kad se primijeni na Boga, koju drugu riječ možemo upotrijebiti? Takva su ograničenja ljudskog jezika. Premda je donekle neprikladno nazivati Boga „iskrenim”, mi ćemo zasad ipak koristiti tu riječ. Bog je vjeran i iskren. Dakle, kad govorimo o tim aspektima, na što točno mislimo? Mislimo li na razlike između Boga i čovjeka te na razlike između Boga i Sotone? Da, mogli bismo tako reći. To je zato što čovjek u Bogu ne može vidjeti ni trunku Sotonine iskvarene naravi. Jesam li u pravu kad to kažem? Amen? (Amen!) U Bogu se ne otkriva ništa od Sotonine zle naravi. Sve što Bog čini i otkriva u potpunosti je korisno i pomaže čovjeku, učinjeno je isključivo radi snabdijevanja čovjeka, prepuno je života i daje čovjeku put koji treba slijediti i smjer u kojem se treba kretati. Bog nije iskvaren i, štoviše, ako sagledamo sve što Bog čini, možemo li reći da je Bog svet? Budući da u Bogu nema nimalo iskvarene ljudske naravi niti ičeg sličnog sotonskoj biti iskvarenog čovječanstva, s ove točke gledišta možemo sasvim slobodno reći da je Bog svet. Bog ne pokazuje nikakvu iskvarenost, a dok obavlja Svoje djelo, istovremeno otkriva Svoju bit, čime se u potpunosti potvrđuje svetost Boga Samoga. Vidite li to? Da bismo spoznali svetu bit Božju, zadržimo se zasad na ova dva aspekta: prvo, u Bogu nema ni trunke iskvarene naravi i drugo, bit Božjeg djela na čovjeku omogućuje čovjeku da vidi Božju bit, koja je u cijelosti pozitivna. Jer sve što svaki dio Božjeg djela donosi čovjeku u potpunosti je pozitivno. Prije svega, Bog od čovjeka zahtijeva da bude pošten – zar to nije pozitivna stvar? Bog daje čovjeku mudrost – zar to nije pozitivno? Bog čovjeka osposobljava da razlikuje dobro od zla – zar to nije pozitivno? Dopušta čovjeku da shvati smisao i vrijednost ljudskog života – zar to nije pozitivno? Dopušta čovjeku da bit ljudi, događaja i stvari sagleda u skladu s istinom – zar to nije pozitivno? Jest. A rezultat je svega toga da Sotona više ne obmanjuje čovjeka, da Sotona čovjeku više neće nanositi zlo niti ga kontrolirati. Drugim riječima, te stvari ljudima omogućuju da se potpuno oslobode Sotonine iskvarenosti te da tako postupno krenu putem bogobojaznosti i izbjegavanja zla. Koliko ste daleko dosad odmakli na tom putu? Teško je reći, zar ne? Ali jeste li sad barem počeli shvaćati kako Sotona kvari čovjeka, koje su stvari zle i koje su negativne? Sad barem koračate pravim putem u životu. Može li se tako reći? Naravno da može.

Ima nešto o svetosti Božjoj o čemu moramo porazgovarati u zajedništvu. Na temelju svega što ste čuli i primili, tko od vas može reći što je svetost Božja? Na što se odnosi svetost Božja o kojoj govorim? Razmislite na trenutak. Je li svetost Božja Njegova istinitost? Je li svetost Božja Njegova vjernost? Je li svetost Božja Njegova nesebičnost? Je li to Njegova smjernost? Njegova ljubav prema čovjeku? Bog čovjeku besplatno daruje istinu i život – je li to Njegova svetost? Jest, sve je to Njegova svetost. Sve što Bog otkriva jedinstveno je i ne postoji u iskvarenom čovječanstvu niti se može vidjeti kod ljudi. Ni tračak toga ne može se vidjeti u procesu Sotonina kvarenja čovjeka niti u Sotoninoj iskvarenoj naravi, kao ni u biti i prirodi Sotone. Sve što Bog ima i jest jedinstveno je; jedino Sâm Bog ima i posjeduje ovu vrstu biti. U ovom trenutku našeg razgovora, je li netko od vas među ljudima vidio nekoga tako svetog kao što sam upravo opisao? (Ne.) Postoji li, dakle, netko s takvom svetošću među idolima, slavnim ljudima ili velikanima koje štujete? (Ne.) Dakle, pretjerujemo li kad kažemo da je Božja svetost jedinstvena? Naravno da ne. Štoviše, sveta Božja jedinstvenost ima i svoju praktičnu stranu. Postoji li nesklad između svetosti o kojoj sada govorim i svetosti o kojoj ste ranije mislili ili ste je zamišljali? (Da.) Postoji vrlo velik nesklad. Na što ljudi često misle kad govore o svetosti? (Na izvjesna vidljiva ponašanja.) Kad za neko ponašanje ili nešto drugo kažu da je sveto, ljudi to čine samo zato što to vide kao čisto ili ugodno za osjetila. Sve su te stvari, međutim, lišene prave suštine svetosti – to je aspekt doktrine. Osim toga, na što se odnosi praktični aspekt svetosti koju ljudi zamišljaju? Je li to uglavnom ono što oni zamišljaju ili procjenjuju da ona jest? Primjera radi, neki budisti umru dok prakticiraju vjeru, preminu dok spavaju u sjedećem položaju. Neki za takve kažu da su postali sveti i odletjeli na nebo. To je također proizvod mašte. Ima, zatim, i onih koji misle da je vila koja dolijeće s neba sveta. Ljudski koncept riječi „sveto” zapravo je oduvijek bio samo nekakva šuplja fantazija i teorija koja u principu ne posjeduje stvarnu suštinu i koja, štoviše, nema nikakve veze s biti svetosti. Bit svetosti je istinska ljubav, ali i više od toga – ona je bit istine, pravednosti i svjetlosti. Riječ „sveto” prikladna je samo kad se primijeni na Boga; nijedan dio stvorenja nije dostojan zvati se „svetom”. Čovjek to mora shvatiti. Mi ćemo odsad riječ „sveto” primjenjivati isključivo na Boga. Je li to prikladno? (Da, jest.)

Trikovi koje Sotona koristi da iskvari čovjeka

Vratimo se sada na priču o sredstvima koja Sotona koristi da iskvari čovjeka. Maloprije smo govorili o raznim načinima na koje Bog djeluje na čovjeka i koje svatko od vas može iskusiti na sebi, stoga o tome neću previše detaljno govoriti. Međutim, vašim srcima možda nije najjasnije koje sve trikove i strategije Sotona koristi da iskvari čovjeka ili barem nemate konkretno znanje o njima. Bi li bilo korisno da ponovo govorim o tome? Želite li naučiti o tome? Možda će neki od vas upitati: „Zašto opet pričati o Sotoni? Čim se spomene Sotona, mi se ljutimo, a kad čujemo njegovo ime, potpuno nas preplave brige”. Koliko god da vam je neprijatno, morate se suočiti s činjenicama. Te stvari moraju se jednostavno izraziti i razjasniti da bi ih čovjek razumio; inače se čovjek ne može zaista otrgnuti od Sotonina utjecaja.

Ranije smo pričali o pet načina na koje Sotona čovjeka kvari, u koje spadaju i Sotonini trikovi. Načini na koje Sotona kvari čovjeka samo su površinski sloj; mnogo podmukliji su trikovi, skriveni ispod te površine, s pomoću kojih Sotona postiže svoje ciljeve. Koji su to trikovi? Samo naprijed, sumirajte ih. (On vara, zavodi i prisiljava.) Što više tih trikova navedete, to ste bliže odgovoru. Izgleda da vas je Sotona jako povrijedio i da imate snažne osjećaje u vezi s tim. (On također koristi lažnu retoriku. On utječe na ljude i nasilno ih okupira.) Nasilna okupacija – ona ostavlja naročito dubok dojam. Ljudi se plaše Sotonine nasilne okupacije. Ima li još trikova? (On nasiljem nanosi zlo ljudima, prijeti im, daje im primamljive ponude i laže.) Laganje je jedna od stvari koje čini. Sotona laže da bi te mogao prevariti. Kakva je priroda laganja? Zar laganje nije isto što i varanje? Cilj laganja zapravo je prijevara. Ima li još trikova? Navedite Mi sve Sotonine trikove za koje znate. (On iskušava, nanosi zlo, zasljepljuje i obmanjuje.) Većina vas gaji iste osjećaje prema toj obmani. Što još? (On kontrolira čovjeka, čvrsto ga drži, zastrašuje i odvraća od vjere u Boga.) Poznato Mi je sveukupno značenje onoga o čemu govorite i to je dobro. Budući da svi znate ponešto o ovome, sumirajmo sada sve te trikove.

Postoji šest glavnih trikova kojima se Sotona koristi da bi iskvario čovjeka

Prvi je kontrola i prinuda. Drugim riječima, Sotona će učiniti sve što može da preuzme kontrolu nad tvojim srcem. Što znači „prinuda”? To znači da te s pomoću taktike prijetnji i nasilja prisiljava da mu se pokoriš, navodeći te da razmišljaš o posljedicama ako ne poslušaš. Ti se plašiš i ne usuđuješ mu se suprotstaviti te mu se stoga podčinjavaš.

Drugi je trik varanje i prijevara. Što se podrazumijeva pod „varanjem i prijevarom”? Sotona izmišlja priče i laži, na prevaru te navodeći da mu povjeruješ. Nikad ti ne govori da je čovjeka stvorio Bog, ali ti isto tako nikad neće izravno reći da te nije stvorio Bog. On uopće ne koristi riječ „Bog”, već neku drugu riječ kao zamjenu, čime te zapravo obmanjuje tako da ti u principu nemaš pojma o postojanju Boga. Naravno, „prijevara” obuhvaća ne samo taj, već i mnoge druge aspekte.

Treći je Sotonin trik prisilna indoktrinacija. Kako se ljudi prisilno indoktriniraju? Vrši li se prisilna indoktrinacija po čovjekovu vlastitom izboru? Vrši li se ona uz čovjekov pristanak? Ne, nikako. Čak i ako ne pristaneš, ne možeš ništa učiniti u vezi s tim. Sotona te, a da toga nisi ni svjestan, indoktrinira, usađuje ti u glavu svoje ideje, svoja životna pravila i svoju bit.

Četvrti je trik zastrašivanje i zavođenje. Drugim riječima, Sotona te raznim trikovima navodi da ga prihvatiš, slijediš i radiš u njegovoj službi. Učinit će sve da postigne svoje ciljeve. Ponekad ti pruža sitne usluge, sve vrijeme mameći te da počiniš grijeh. Ako ga ne slijediš, nanijet će ti patnju, kaznit će te i na sve moguće načine će te napadati i kovati zavjeru protiv tebe.

Peti je trik obmana i paraliza. „Obmana i paraliza” je trik kojim Sotona ljudima usađuje milozvučne riječi i ideje koje su u skladu s njihovim predodžbama i zvuče uvjerljivo, tako da izgleda kao da on tobože brine o tjelesnoj situaciji ljudi, o njihovim životima i budućnosti, dok mu je zapravo jedini cilj da te prevari. Zatim te paralizira, tako da više ne znaš što je ispravno, a što pogrešno, uslijed čega si nesvjesno prevaren i padaš pod njegovu kontrolu.

Šesti je trik uništenje tijela i uma. Koji dio čovjeka Sotona uništava? Sotona ti uništava razum, čineći te nemoćnim da mu se odupreš, što znači da se tvoje srce malo po malo okreće Sotoni usprkos tvojoj volji. Svakodnevno usađuje te stvari u tebe, svaki dan koristi kulturu i te ideje da utječe na tebe i da te pripremi, potkopavajući malo po malo tvoju volju, tako da na kraju više ni ne želiš biti dobra osoba, ne želiš se više zalagati za ono što nazivaš „pravednošću”. Nesvjesno si izgubio snagu volje da plivaš uzvodno i radije puštaš da te struja nosi. „Uništenje” znači da Sotona ljude toliko muči da oni više ne liče na ljudska bića, već postaju sjenke onoga što su nekad bili. Upravo u tom trenutku Sotona kreće u napad, hvata ih i proždire.

Svaki od ovih trikova koje Sotona koristi da iskvari ljude čovjeka čini nemoćnim da mu se odupre; svaki od njih za čovjeka može biti smrtonosan. Drugim riječima, sve što Sotona radi i svi trikovi koje koristi mogu dovesti do toga da postaneš izrod, mogu te staviti pod Sotoninu kontrolu i uvući te u labirint grijeha i zla. Takvi su trikovi koje Sotona koristi da iskvari čovjeka.

Možemo reći da je Sotona zao, ali da bismo to potvrdili, moramo sagledati koje su posljedice Sotonina kvarenja čovjeka te koje naravi i biti on donosi čovjeku. Budući da svi već znate nešto o tome, da vas čujem. Koje su posljedice Sotonina kvarenja ljudi? Koje iskvarene naravi one izražavaju i otkrivaju? (Oholost i bahatost, sebičnost i podlost, nepoštenje i obmanjivanje, podmuklost i zloba, kao i potpuni nedostatak ljudskosti.) U cjelini, možemo reći da nemaju ljudskosti. Pustimo sada i ostalu braću i sestre da govore. (Kad ga Sotona iskvari, čovjek najčešće postane ohol i samopravedan, umišljen i uobražen, pohlepan i sebičan. Smatram da su to najozbiljniji problemi.) (Nakon što ih Sotona iskvari, ljudi ne prežu ni pred čim da bi stekli materijalne stvari i bogatstvo. Čak postaju neprijateljski nastrojeni prema Bogu, opiru Mu se, neposlušni su prema Njemu i gube savjest i razum koje bi čovjek trebao posjedovati.) To što ste rekli u biti je jedno te isto, doduše uz neke sitne razlike; neki od vas jednostavno su obuhvatili više sitnijih pojedinosti. Da rezimiramo: ono što se najviše ističe kod iskvarenog čovjeka jesu oholost, obmanjivanje, zloba i sebičnost. Međutim, svi ste previdjeli istu stvar. Ljudi nemaju savjest, izgubili su razum i u sebi više nemaju ljudskosti – ali ima još jedna vrlo važna stvar koju niste spomenuli, a to je „izdaja”. Krajnja posljedica tih naravi, prisutnih u svakom čovjeku kojeg je Sotona iskvario, njihova je izdaja Boga. Što god Bog ljudima govorio i što god na njima radio, oni se ne obaziru na ono za što znaju da je istina. Drugim riječima, više ne priznaju Boga i izdaju Ga. To je posljedica Sotonina kvarenja čovjeka. Isto vrijedi za sve iskvarene naravi čovjekove. Među načinima koje Sotona koristi da iskvari čovjeka – znanje koje ljudi stječu, znanost koju poznaju, njihovo razumijevanje praznovjerja i tradicionalnih kultura te društveni trendovi – postoji li neki način koji čovjek može upotrijebiti da razlikuje pravedno od nepravednog? Postoji li nešto što čovjeku može pomoći da spozna što je sveto, a što zlo? Postoje li standardi po kojima se te stvari mogu mjeriti? (Ne.) Ne postoje standardi ni ikakav temelj koji bi čovjeku mogao biti od pomoći. Čak i ako ljudi možda znaju za riječ „sveto”, među njima nema nikoga tko bi zaista znao njezino značenje. Dakle, mogu li te stvari koje Sotona donosi čovjeku pomoći ljudima da saznaju istinu? Mogu li one čovjeku pomoći da živi s više ljudskosti? Mogu li one čovjeku pomoći da živi tako da može više štovati Boga? (Ne.) Očigledno je da one čovjeku ne mogu pomoći da štuje Boga ni da razumije istinu niti mu mogu pomoći da sazna što je svetost, a što zlo. Naprotiv, čovjek se je sve izopačeniji i sve se više udaljava od Boga. Zato kažemo da je Sotona zao. Nakon što smo secirali velik dio zle Sotonine suštine, jeste li u Sotoni uočili ijedan element svetosti, bilo u njegovoj suštini ili u svojem razumijevanju njegove biti? (Ne.) Naravno da niste. Dakle, jeste li uočili bilo koji aspekt Sotonine biti koji bi imao bilo kakvu sličnost s Bogom? (Ne.) Ima li ijedan Sotonin izraz bilo kakve sličnosti s Bogom? (Ne.) Dakle, sada vas želim pitati: možete li svojim riječima reći što je zapravo Božja svetost? Prije svega, u vezi s čim se koristi izraz „Božja svetost”? Koristi li se on u vezi s Božjom biti? Ili se pak koristi u vezi s nekim aspektom Njegove naravi? (Koristi se u vezi s Božjom biti.) Moramo jasno odrediti uporište iz kojeg ćemo pristupiti željenoj temi. Ove se riječi koriste u svezi s Božjom biti. Prije svega, Sotonino zlo upotrijebili smo kao kontrast za Božju bit, pa jeste li nešto od Sotonine biti vidjeli u Bogu? A ubiti čovječanstva? (Ne, nismo. Bog nije ni ohol ni sebičan niti je sklon izdaji te iz toga vidimo kako se otkriva sveta bit Božja.) Treba li još nešto dodati? (U Bogu nema ni traga iskvarene Sotonine naravi. Ono što Sotona ima u cijelosti je negativno, dok Bog posjeduje isključivo ono što je pozitivno. Vidimo da je Bog uvijek bio na našoj strani, bdio nad nama i čuvao nas, od vremena kad smo bili vrlo mali, tijekom čitavog našeg života, sve do danas, a posebno onda kad smo bili zbunjeni i skrenuli s puta. Kod Boga nema prijevare, nema varanja. On govori razgovijetno i jednostavno, a to je također prava bit Božja.) Vrlo dobro! (U Bogu ne možemo vidjeti ništa od Sotonine iskvarene naravi; kod Njega nema dvoličnosti, nema hvalisanja, nema praznih obećanja i nema prijevare. Bog je Jedini u koga čovjek može vjerovati. Bog je vjeran i iskren. Iz djela Božjeg vidimo da Bog ljudima govori da budu pošteni, daje im mudrost, osposobljava ih da razlikuju dobro od zla i da razaznaju različite ljude, događaje i stvari. U tome možemo vidjeti Božju svetost.) Jeste li završili? Jeste li zadovoljni onim što ste rekli? Koliko razumijevanja Boga zaista imate u svojim srcima? I u kojoj mjeri shvaćate svetost Božju? Znam da u srcu svakoga od vas postoji određena razina opažajnog razumijevanja jer svaki pojedinac može na sebi osjetiti Božje djelo i, u različitom stupnju, zadobiti mnoge stvari od Boga: milost i blagoslove, prosvjetljenje i osvjetljenje te Božji sud i grdnju, a zahvaljujući svemu tome čovjek stječe neko jednostavno razumijevanje Božje biti.

Iako se Božja svetost, o kojoj danas razgovaramo, većini ljudi može činiti čudnom, mi smo sada ipak započeli tu temu i vi ćete o njoj steći dublje razumijevanje dok koračate putem koji je pred vama. To će od vas zahtijevati da je postupno osjećate i shvaćate kroz vlastita iskustva. Zbog vašeg razumijevanja Božje biti utemeljenog na percepciji, zasad vam još uvijek treba dosta vremena da to naučite, potvrdite, osjetite i doživite, sve dok jednog dana iz samog središta svoga srca ne spoznate da „svetost Božja” zapravo znači da je Božja bit bezgrešna, da su Božja ljubav, kao i sve ono što Bog čovjeku pruža, nesebični, a spoznat ćete i da je Božja svetost neokaljana i besprijekorna. Ti aspekti Božje biti nisu puke riječi koje On koristi da bi se hvalio Svojim statusom, već Bog svoju bit koristi da bi se prema svakom pojedincu odnosio s tihom iskrenošću. Drugim riječima, Božja bit nije prazna niti je teorijska ili doktrinarna, a ponajmanje je vrsta znanja. Ona za čovjeka nije vrsta obrazovanja; naprotiv, ona je istinsko otkrivenje Božjih postupaka i razotkrivena bit onoga što Bog ima i jest. Čovjek treba spoznati i razumjeti tu bit jer sve što Bog čini i svaka riječ koju izgovori ima veliku vrijednost i veliki značaj za svaku osobu. Tek kad shvatiš Božju svetost, moći ćeš zaista vjerovati u Boga. Tek kad shvatiš Božju svetost, moći ćeš shvatiti pravo značenje riječi „Sâm Bog, jedinstveni”. Nećeš više maštati, nećeš smatrati da postoje i drugi putevi kojima bi mogao krenuti niti ćeš više biti spreman izdati sve ono što je Bog za tebe uredio. Budući da je bit Božja sveta, to znači da samo kroz Boga možeš koračati kroz život pravednim putem svjetlosti te samo kroz Boga možeš spoznati smisao života; jedino kroz Boga možeš proživjeti pravu ljudskost te istovremeno i imati i spoznati istinu. Samo kroz Boga možeš iz istine dobiti život. Jedino ti Sam Bog može pomoći da se kloniš zla i samo te On može izbaviti od zla i Sotonine kontrole. Osim Boga, nitko te i ništa ne može spasiti iz mora stradanja da više ne patiš. To je ono što određuje bit Božja. Jedino te Sam Bog spašava tako nesebično; samo je Bog naposljetku odgovoran za tvoju budućnost, tvoju sudbinu i tvoj život; On je taj koji sve stvari uređuje radi tebe. To je nešto što nijedno stvoreno ili nestvoreno biće ne može postići. Jer ništa stvoreno i nestvoreno ne posjeduje bit nalik Božjoj, nijedna osoba ni stvar nije te sposobna spasiti ni voditi. U tome je značaj Božje biti za čovjeka. Možda osjećate da bi vam riječi koje sam izgovorio mogle u načelu malčice pomoći. Međutim, ako tragaš za istinom, ako voliš istinu, jednog ćeš dana iskusiti kako će ti ove riječi ne samo promijeniti sudbinu, već će te, štoviše, izvesti na pravi put ljudskog života. Razumijete to, zar ne? Dakle, zanima li vas sada da spoznate Božju bit? (Da.) Lijepo je čuti da ste zainteresirani. Ovdje ćemo za danas završiti temu našeg zajedništva koja se odnosi na spoznavanje Božje svetosti.

*　 　　　*　　　 　*

Htio bih s vama popričati o nečemu što ste učinili na početku našeg današnjeg okupljanja, a što Me iznenadilo. Neki od vas su u sebi možda gajili zahvalnost, možda ste se osjećali zahvalno, pa je ta vaša emocija izazvala odgovarajuću akciju. Ono što ste učinili nije nešto na čemu bi vam trebalo zamjerati; ono nije ni ispravno ni pogrešno. Ali bih volio da shvatite nešto. Što bih to želio da shvatite? Najprije bih vas htio pitati o onome što ste upravo sad učinili. Jeste li Me štovali padanjem ničice ili klečanjem? Može li Mi itko reći? (Mislimo da je bilo padanjem ničice.) Ako mislite da je to bilo padanje ničice, kakvo je onda značenje toga? (Štovanje.) A kakvo je onda štovanje klečanjem? O toj temi dosad nismo imali zajedništvo, ali danas osjećam da je to neophodno. Padate li ničice na uobičajenim okupljanjima? (Ne.) Padate li ničice dok izgovarate molitve? (Da.) Padate li ničice svaki put kad se molite ako okolnosti to dopuštaju? (Da.) To je dobro. Međutim, želio bih da danas shvatite da Bog prihvaća savijanje koljena samo od dvije vrste ljudi. Ne moramo provjeravati Bibliju ni djela i postupke bilo koje duhovne ličnosti. Umjesto toga, Ja ću vam ovdje i sada reći nešto istinito. Kao prvo, štovanje padanjem ničice i štovanje klečanjem nisu jedno te isto. Zašto Bog prihvaća savijanje koljena onih koji padaju ničice? Zato što Bog tu osobu zove k sebi i traži od nje da prihvati Božji poziv, stoga joj dopušta da pred Njim padne ničice. To je prva vrsta ljudi. Druga je vrsta štovanje klečanjem, koje obavlja netko tko se plaši Boga i kloni se zla. Postoje samo te dvije vrste ljudi. Dakle, kojoj vrsti vi pripadate? Možete li reći? To je istina, iako ona možda malo vrijeđa vaše osjećaje. O savijanju koljena ljudi tijekom molitve nema se što reći – to je ispravno i tako treba biti jer kad se ljudi mole, to je uglavnom molitva za nešto, otvaranje srca Bogu i suočavanje s Njim licem u lice. To je iskrena komunikacija i razmjena s Bogom. Štovanje na koljenima ne bi trebalo biti puka formalnost. Ne želim vam zamjeriti zbog ovoga što ste danas učinili. Samo vam to želim razjasniti kako biste razumjeli ovo načelo – znate to, zar ne? (Da, znamo.) Ovo vam govorim zato da se to ne ponovi. Dakle, imaju li ljudi priliku da padnu ničice i da kleknu pred licem Božjim? Nije da se takva prilika nikad neće pojaviti. Taj će dan doći prije ili kasnije, ali sada nije vrijeme za to. Shvaćate li? Jeste li se zbog toga uznemirili? (Ne.) To je dobro. Možda će vas ove riječi motivirati ili nadahnuti da svojim srcem spoznate nevolju koja trenutačno postoji između Boga i čovjeka, kao i kakav je sada odnos između Boga i čovjeka. Iako smo o tome nedavno razgovarali i razmijenili mišljenja, čovjekovo razumijevanje Boga još je daleko od dovoljnog. Pred čovjekom je još dug put koji mora prijeći u svojem nastojanju da razumije Boga. Nije Mi namjera natjerati vas da to iz ovih stopa učinite ni da ishitreno izražavate tu vrstu težnji i osjećanja. Ono što ste danas učinili može otkriti i izraziti vaša prava osjećanja, a Ja sam ih osjetio. Dok ste to radili, Ja sam želio samo ustati i podijeliti s vama Svoje lijepe želje jer vam svima želim da budete dobro. Stoga svakom Svojom riječju i svakim postupkom dajem sve od sebe da vam pomognem i da vas usmjerim kako biste mogli steći ispravno razumijevanje i ispravan pogled na sve stvari. Možete to shvatiti, zar ne? (Da.) To je dobro. Iako ljudi posjeduju izvjesno razumijevanje različitih Božjih naravi, raznih aspekata onoga što Bog ima i jest, kao i djela koje Bog obavlja, glavnina tog razumijevanja ne ide dalje od čitanja riječi na stranicama knjige, od njihova načelnog razumijevanja ili pak od samo razmišljanja o njima. Ono što ljudima najviše nedostaje jest istinsko razumijevanje i uvid, koji nastaju iz stvarnog iskustva. Iako Bog koristi različite metode da probudi ljudska srca, još je dug put koji valja prijeći da bi se to postiglo. Ne želim da se itko osjeća kao da ga je Bog ostavio na cjedilu, da ga je Bog napustio ili mu okrenuo leđa. Sve što želim vidjeti jest da svi koračate putem potrage za istinom i težnje razumijevanju Boga, da hrabro marširate naprijed s nepokolebljivom odlučnošću, bez ikakvih bojazni ili tereta. Bez obzira na greške koje ste počinili, koliko god da ste daleko odlutali i koliko god da ste ozbiljno prestupili, nemojte dozvoliti da vam to postane teret ili breme koje ćete morati nositi sa sobom u potrazi za razumijevanjem Boga. Samo nastavite marširati dalje. Bog u svakom trenutku u Svojem srcu nosi spasenje čovjeka; to se nikad ne mijenja. To je najdragocjeniji dio Božje biti. Osjećate li se sada malo bolje? (Da.) Nadam se da ćete moći pravilno pristupiti svim stvarima i riječima koje sam izgovorio. Završimo onda s tim naše današnje zajedništvo. Doviđenja!

11. siječnja 2014.