U početku, Bog je bio u počinku. U to vrijeme nije bilo ljudi ni bilo čega drugog na zemlji, a Bog još nije bio obavio nikakvo djelo. Svoje djelo upravljanja započeo je tek nakon postanka čovječanstva i nakon što je čovječanstvo bilo iskvareno. Od tog trenutka On više nije počivao, već se počeo baviti ljudima. Upravo zbog iskvarenosti čovječanstva, kao i zbog arkanđelove izdaje, Bog je izgubio Svoj počinak. Ako Bog ne pobijedi Sotonu i ne spasi iskvareno čovječanstvo, On više nikad neće moći ući u počinak. Kako čovjeku nedostaje počinka, tako nedostaje i Bogu, a kad On još jednom otpočine, i ljudi će. Život u počinku znači život bez rata, bez prljavštine i bez ikakve nepravde. Drugim riječima, to je život lišen Sotoninih ometanja (ovdje se pod „Sotonom” podrazumijevaju neprijateljske sile) i Sotonine iskvarenosti, kao i slobodan od zadiranja bilo koje sile suprotstavljene Bogu. To je život u kojem je sve razvrstano prema svojoj vrsti i sve može štovati Stvoritelja, život u kojem su nebo i zemlja potpuno mirni. To je život počinka za ljude. Kad Bog počine, nepravda više neće postojati na zemlji niti će biti ikakvih daljnjih zadiranja neprijateljskih sila, a čovječanstvo će zakoračiti u novi svijet – ono više neće biti čovječanstvo koje je iskvario Sotona, već čovječanstvo koje je spašeno nakon što ga je Sotona iskvario. Dan počinka čovječanstva ujedno će biti i dan Božjeg počinka. Bog je Svoj počinak izgubio zbog nemogućnosti čovječanstva da uđe u počinak, a ne zbog toga što prvotno nije imao počinka. Ulazak u počinak ne znači da aktivnost svega stvorenog prestaje ili da prestaje razvoj svih događaja niti znači da Bog prestaje djelovati ili da ljudi prestaju živjeti. Znak ulaska u počinak je uništenje Sotone, kažnjavanje zlih ljudi koji su mu se pridružili činjenju zla te njihovo iskorjenjivanje, kao i prestanak postojanja svih sila koje su neprijateljski nastrojene prema Bogu. Ulazak Boga u počinak znači da On više neće obavljati Svoje djelo spasenja čovječanstva. Ulazak čovječanstva u počinak znači da će svi ljudi živjeti unutar Božje svjetlosti i pod Njegovim blagoslovima, lišeni Sotonine iskvarenosti, te da više neće biti nepravednosti i svi će ljudi normalno živjeti na zemlji pod Božjom brigom. Kad Bog i čovječanstvo zajedno uđu u počinak, to će značiti da je čovječanstvo spašeno i da je Sotona uništen, da je Božje djelo na ljudima u potpunosti dovršeno. Bog više neće nastavljati djelovati na ljudima, a oni više neće živjeti pod Sotoninom vlašću. Stoga Bog više neće biti zauzet, a ljudi više neće biti stalno u pokretu. Bog i čovječanstvo u počinak će ući istodobno. Bog će se vratiti na Svoje prvotno mjesto i svaka će se osoba vratiti na svoje odgovarajuće mjesto. To će biti odgovarajuća odredišta Boga i ljudi nakon što cjelokupno Božje upravljanje bude dovršeno. Bog ima Božje odredište, a ljudi imaju mjesto na koje će otići. Dok bude počivao, Bog će nastaviti voditi sve ljude da žive na zemlji, a dok budu u Njegovoj svjetlosti, oni će obožavati jedinog istinitog Boga na nebu. Bog neće živjeti među ljudima niti će ljudi moći živjeti s Bogom u Njegovom odredištu.Bog i ljudi ne mogu živjeti u istom svijetu; umjesto toga, svatko od njih ima vlastiti način života. Bog je Onaj koji vodi čitavo čovječanstvo, a čitavo je čovječanstvo kristalizacija Božjeg djela upravljanja. Ljudi su ti koji su vođeni i u suštini nisu isti kao Bog. „Otpočinuti” znači vratiti se na svoje prvotno mjesto. Stoga, kad Bog uđe u počinak, to znači da se vratio na Svoje prvotno mjesto. On više neće živjeti na zemlji niti boraviti među ljudima da bi s njima dijelio radost i patnju. Kad ljudi uđu u počinak, to znači da su postali istinska stvorena bića; oni će se Bogu klanjati sa zemlje i živjeti normalnim ljudskim životom. Ljudi se više neće buniti protiv Boga niti će Mu se opirati, već će se vratiti prvotnom životu Adama i Eve. Tako će izgledati životi i odredišta Boga i ljudi nakon što uđu u počinak. Rat između Sotone i Boga neminovno vodi prema Sotoninu porazu. Stoga su Božji ulazak u počinak nakon završetka Njegova djela upravljanja te potpuno spasenje ljudskog roda i njegov ulazak u počinak postali neminovni. Mjesto počinka čovječanstva je na zemlji, dok je Božje mjesto počinka na nebu. Ljudi će štovati Boga dok budu počivali, živeći na zemlji. Bog će voditi preostale ljude dok bude počivao; vodit će ih s neba, a ne sa zemlje. Bog će i dalje biti Duh, dok će ljudi i dalje biti tijelo. Bog i ljudi imaju svaki svoj način počivanja. Dok Bog bude počivao, On će dolaziti i pojavljivati se među ljudima; dok ljudi budu počivali, Bog će ih voditi u posjet nebesima, i kako bi tamo uživali u životu. Nakon što Bog i čovječanstvo uđu u počinak, Sotone više biti neće; svi oni zli ljudi također će prestati postojati. Prije no što Bog i čovječanstvo otpočinu, svi oni zli pojedinci koji su nekad na zemlji progonili Boga, kao i neprijatelji koji su se tamo bunili protiv Njega, već će biti uništeni; bit će iskorijenjeni velikim katastrofama tijekom posljednjih dana. Kad ti zli ljudi budu potpuno uništeni, na zemlji se nikad više neće čuti za Sotonina ometanja. Tek će tada čovječanstvo steći potpuno spasenje, a Božje će djelo biti u cijelosti dovršeno. To su preduvjeti za ulazak Boga i čovječanstva u počinak.

Približavanje ishoda svih stvari ukazuje na dovršetak Božjeg djela, kao i na kraj razvoja čovječanstva. To znači da su ljudi, takvi kakve ih je Sotona iskvario, došli do kraja svojeg razvoja te da su potomci Adama i Eve dovršiti svoje razmnožavanje. To također znači da se takvo čovječanstvo, koje je Sotona iskvario, neće moći dalje razvijati. Adam i Eva u početku nisu bili iskvareni, ali Adama i Evu koji su protjerani iz edenskog vrta iskvario je Sotona. Kad Bog i ljudi zajedno uđu u počinak, Adamu i Evi, koji su protjerani iz edenskog vrta, kao i njihovim potomcima, doći će kraj. Buduće čovječanstvo i dalje će činiti potomci Adama i Eve, ali oni neće biti ljudi koji žive pod vlašću Sotone. Naprotiv, oni će biti ljudi koji su spašeni i očišćeni. To će biti čovječanstvo koje je bilo podvrgnuto sudu i grdnji, čovječanstvo koje je posvećeno. Ti ljudi neće biti poput ljudskog roda na početku; gotovo se može reći da će to biti jedna sasvim drugačija vrsta čovječanstva u odnosu na to kakvi su Adam i Eva bili na početku. Ti će ljudi biti odabrani među svima onima koje je Sotona iskvario i oni će biti ti koji su do kraja ostali nepokolebljivi tijekom Božjeg suda i grdnje; bit će to posljednja preostala skupina ljudskih bića u iskvarenom čovječanstvu. Samo će ti ljudi moći zajedno s Bogom ući u posljednji počinak. Oni koji su u stanju ostati postojani tijekom Božjeg djela suda i grdnje u posljednjim danima – to jest, tijekom završnog djela pročišćenja – bit će oni koji će zajedno s Bogom ući u posljednji počinak. Kao takvi, svi koji uđu u počinak oslobodit će se utjecaja Sotone i bit će zadobiveni od strane Boga jedino nakon što budu podvrgnuti Njegovu završnom djelu pročišćenja. Ti ljudi, koje će Bog konačno zadobiti, ući će u posljednji počinak. U biti, Bog izvršava djelo grdnje i suda radi pročišćenja ljudskog roda i radi konačnog dana počinka. Inače nijedan član čovječanstva ne bi mogao biti razvrstan prema svojoj vrsti ni ući u počinak. To djelo je jedini put kojim čovječanstvo može ući u počinak. Samo će Božje djelo očišćenja očistiti ljude od njihove nepravednosti, a samo će Njegovo djelo grdnje i suda razotkriti one buntovne elemente čovječanstva, razlikujući tako one koji mogu biti spašeni od onih koji ne mogu, i one koji mogu ostati od onih koji ne mogu. Kad to djelo bude dovršeno, oni koji mogu ostati bit će svi pročišćeni i zakoračit će u više područje čovječanstva, gdje će uživati u mnogo ljepšem drugom ljudskom životu na zemlji. Drugim riječima, oni će zakoračiti u dan počinka čovječanstva i živjeti skupa s Bogom. Nakon što oni koji ne mogu ostati budu podvrgnuti grdnji i sudu, njihovo pravo lice bit će u potpunosti razotkriveno, nakon čega će svi biti uništeni i više im, kao ni Sotoni, neće biti dozvoljen opstanak na zemlji. U čovječanstvu budućnosti više neće biti ljudi te vrste; takvi ljudi nisu prikladni za ulazak u zemlju konačnog počinka niti su prikladni da uđu u dan počinka koji će Bog i čovječanstvo zajednički dijeliti jer oni su na meti kazne i oni su zli, a ne pravedni ljudi. Jednom su bili otkupljeni, a također su bili podvrgnuti sudu i grdnji; uz to, nekoć su službovali za Boga. Međutim, kad nastupi posljednji dan, oni će ipak biti eliminirani i uništeni zbog svojeg zla, zbog svojeg buntovništva i nepopravljivosti; nikada više neće živjeti u svijetu budućnosti niti će više živjeti među ljudima budućnosti. Bilo da su duhovi mrtvih ili ljudi koji još uvijek žive u tijelu, svi zli i svi oni koji nisu spašeni bit će uništeni čim posvećeni dio čovječanstva uđe u počinak. Što se tiče tih zlih duhova i zlih ljudi, kao i duhova pravednika i onih koji čine pravedna djela, ma kojem dobu da pripadaju, svi koji su zli bit će uništeni, a svi koji su pravedni će preživjeti. O tome hoće li osoba ili duh primiti spasenje, ne odlučuje se u potpunosti na temelju djela posljednjeg doba, već prema tome jesu li se opirali Bogu i bunili se protiv Njega ili nisu. Ljudi koji su u prethodnoj eri činili zlo i nisu mogli biti spašeni nesumnjivo će biti na meti kazne, a oni koji u sadašnjoj eri čine zlo i koji ne mogu biti spašeni također će zasigurno biti na meti kazne. Ljudi bivaju razvrstani na temelju dobra i zla, a ne prema tome u kojoj eri žive. Nakon što budu na taj način razvrstani, neće odmah biti kažnjeni ili nagrađeni, već će Bog Svoje djelo kažnjavanja zla i nagrađivanja dobra obaviti tek kad dovrši Svoje djelo osvajanja u posljednjim danima. Zapravo, On ljude na dobre i zle odvaja još otkad je započeo obavljati Svoje djelo spasenja čovječanstva. Međutim, On će pravedne nagraditi, a zle kazniti tek kad u potpunosti dovrši Svoje djelo. On ih neće razdvojiti po kategorijama kad završi Svoje djelo i odmah zatim pristupiti kažnjavanju zla i nagrađivanju dobra. Naprotiv, taj će zadatak obaviti tek kad Njegovo djelo bude u potpunosti dovršeno. Jedina svrha konačnog Božjeg djela kažnjavanja zla i nagrađivanja dobra jest temeljno očišćenje svih ljudi kako bi On potpuno posvećeno čovječanstvo mogao odvesti u vječni počinak. Ta faza Njegova djela je od presudnog značaja; to je završna etapa cjelokupnog Njegova djela upravljanja. Kad Bog ne bi uništio zle, već im dozvolio da ostanu, cijelo čovječanstvo i dalje ne bi moglo ući u počinak, a Bog ga ne bi mogao dovesti u još divnije područje. Takvo djelo ne bi bilo potpuno dovršeno. Kad Njegovo djelo bude dovršeno, cijelo čovječanstvo bit će potpuno posvećeno; samo će tako Bog moći mirno živjeti u počinku.

Danas ljudi još uvijek nisu u stanju osloboditi se tjelesnih stvari; ne mogu se odreći tjelesnih uživanja, svijeta, novca ni svoje iskvarene naravi. Većina ljudi svojim se poslovima bavi na površan način. Zapravo, ti ljudi uopće nemaju Boga u svojem srcu; što je još gore, oni se Boga ne boje. Budući da u svojem srcu nemaju Boga, ne mogu ni jasno vidjeti sve što Bog čini, a kamoli povjerovati riječima koje On izgovara. Takvi ljudi imaju previše tjelesnog u sebi; preduboko su iskvareni i lišeni svake istine, a još gore, ne vjeruju da se Bog može utjeloviti. Svatko tko ne vjeruje u Božje utjelovljenje – to jest, svatko tko ne vjeruje u djelo i riječi vidljivog Boga, ili tko ne vjeruje u vidljivog Boga, nego umjesto toga obožava nevidljivog boga na nebu – osoba je koja u svojem srcu nema Boga, netko tko je buntovan i opire se Bogu. Takvi ljudi nemaju ljudskosti ni razuma, a kamoli istinu. Što se tiče tih ljudi, oni još više ne mogu povjerovati u vidljivog i opipljivog Boga, ali zato nevidljivog i neopipljivog boga ipak smatraju najvjerodostojnijim i onim koji najviše donosi radost. Ono za čime tragaju nije stvarna istina, niti je to pravi smisao života, a još manje su to Božje namjere. Umjesto toga, oni tragaju za uzbuđenjem. Ono što sačinjava njihovu vjeru i njihovu težnju bez sumnje je sve ono što im u najvećoj mjeri može omogućiti da ostvare vlastite želje. Oni u Boga vjeruju samo kako bi zadovoljili vlastite želje, a ne kako bi tragali za istinom. Zar takvi ljudi nisu zlikovci? Iznimno su samouvjereni i uopće ne vjeruju da će Bog na nebu uništiti takve „dobre ljude” kao što su oni. Umjesto toga, oni vjeruju da će im Bog dopustiti da ostanu i da će ih, štoviše, bogato nagraditi. To je zato što misle da su mnogo toga učinili za Boga i pokazali Mu znatnu „posvećenost”. Kad bi također težili vidljivom Bogu, čim im se želje ne bi ispunile, odmah bi uzvratili udarac Bogu ili bi planuli od bijesa. Svi su ti ljudi podli psići koji samo nastoje zadovoljiti vlastite želje; oni nisu ljudi od integriteta koji teže istini. Takvi su ljudi takozvani zli ljudi koji slijede Krista. Oni ljudi koji ne tragaju za istinom nikako ne mogu vjerovati u istinu, a još su manje u stanju jasno sagledati budući ishod čovječanstva jer ne vjeruju ni u kakvo djelo ni riječi vidljivog Boga, niti vjeruju u to kakvo će biti buduće odredište čovječanstva. Stoga, čak i ako slijede vidljivog Boga, i dalje čine zlo i uopće ne tragaju za istinom niti primjenjuju istinu koju zahtijevam. Upravo će oni ljudi koji ne vjeruju da će biti uništeni, naprotiv, biti uništeni. Svi sebe smatraju vrlo pametnima i misle da su upravo oni koji primjenjuju istinu. Svoja zla djela drže istinom. Takvi su zli ljudi vrlo samouvjereni; istinu smatraju doktrinom, a svoja zla djela smatraju istinom, te na kraju mogu samo požnjeti ono što su posijali. Što su ljudi samouvjereniji i oholiji, to su manje sposobni zadobiti istinu; što više vjeruju u boga na nebu, to se više opiru Bogu. Ti su ljudi oni koji će biti kažnjeni.Prije nego što čovječanstvo uđe u počinak, o tome hoće li svaka vrsta osobe biti kažnjena ili nagrađena bit će odlučeno na temelju toga traga li ta osoba za istinom, poznaje li Boga i može li se pokoriti vidljivom Bogu. Oni koji su službovali, ali ipak ne poznaju vidljivog Boga niti Mu se pokoravaju, nemaju istinu. Takvi su ljudi zlikovci, a zlikovci će nesumnjivo biti predmet kazne; štoviše, oni će biti kažnjeni u skladu sa svojim zlim djelima. Bog je tu da bi ljudi vjerovali u Njega, a također je i dostojan njihove pokornosti. Oni koji vjeruju jedino u nejasnog i nevidljivog boga jesu ljudi koji ne vjeruju u Boga i koji nisu u stanju pokoriti se Bogu. Ako ti ljudi ne uspiju povjerovati u vidljivog Boga sve do okončanja Njegova djela osvajanja te se nastave buniti protiv vidljivog Boga u tijelu i opirati Mu se, onda će ovi „štovatelji nejasnog” bez sumnje biti podvrgnuti uništenju. To će se dogoditi i među vama – svi koji riječima priznaju utjelovljenog Boga, ali nisu u stanju primjenjivati istinu pokoravanja utjelovljenom Bogu, na kraju će biti eliminirani i uništeni. I svi koji riječima priznaju vidljivog Boga, i jedu i piju istinu koju On izražava, dok istodobno teži za nejasnim i nevidljivim bogom, tim prije će biti predmet uništenja. Nitko od tih ljudi neće moći ostati do vremena počinka koje će nastupiti nakon okončanja Božjeg djela niti će ijedan takav pojedinac moći ostati do tog vremena počinka. Ljudi koji su od demona ne primjenjuju istinu; njihova bit je bit opiranja Bogu i buntovništva prema Bogu i nemaju ni najmanju namjeru pokoriti Mu se. Svi će takvi ljudi biti uništeni. Posjeduješ li ti istinu ili se opireš Bogu ovisi o tvojoj biti, a ne o tvojem izgledu niti o tome što u ponekad možda govoriš ili kako postupaš. Hoće li osoba biti uništena ili ne, određeno je njenom biti; o tome se odlučuje na temelju biti koju ona otkriva svojim ponašanjem i svojim traganjem za istinom. Od ljudi koji svi obavljaju posao i obavljaju istu količinu posla, oni čija je ljudska bit dobra i oni koji posjeduju istinu dobit će dozvolu da ostanu, dok će oni čija je ljudska bit zla i oni koji se bune protiv vidljivog Boga biti uništeni. Cjelokupno Božje djelo i riječi koje se odnose na odredište čovječanstva ljudima će se baviti na odgovarajući način, u skladu s biti svakog pojedinca. To će se obaviti bez i najmanje greške i, štoviše, neće biti napravljena nijedna pogreška. Ljudski osjećaji i zamisli upliću se jedino kad djelo obavljaju ljudi. Djelo koje Bog obavlja je najprikladnije. On apsolutno nikad ne iznosi lažne tvrdnje ni protiv jednog stvorenog bića. U ovom trenutku ima mnogo onih koji nisu u stanju jasno sagledati buduće odredište čovječanstva i koji ne vjeruju riječima koje Ja izgovaram. Svi oni koji ne vjeruju, kao i oni koji ne prakticiraju istinu, jesu demoni!

Danas su oni koji teže i oni koji ne teže dvije vrste ljudi, a njihova su odredišta različita. Oni koji teže spoznavanju istine i koji primjenjuju istinu jesu oni kojima će Bog donijeti spasenje. Oni koji ne poznaju istiniti put jesu demoni i neprijatelji; oni su potomci arkanđela i bit će predmet uništenja. Čak i oni koji pobožno vjeruju u nejasnog boga – nisu li oni također demoni? Ljudi koji posjeduju čistu savjest, ali ne prihvaćaju istiniti put, jesu demoni; njihova se bit opire Bogu. Oni koji ne prihvaćaju istiniti put jesu oni koji se opiru Bogu, pa čak i ako podnesu mnogo patnje, takvi će ljudi ipak biti uništeni. Svi oni koji ne žele ostaviti svijet, koji ne mogu podnijeti rastanak od svojih roditelja i koji se ne mogu lišiti svojih tjelesnih naslada, bune se protiv Boga i svi će biti predmet uništenja. Svatko tko ne vjeruje u utjelovljenog Boga demon je i, tim više, bit će uništen. Svi oni koji vjeruju, ali ne primjenjuju istinu, svi koji ne vjeruju u Božje utjelovljenje i koji uopće ne vjeruju u Božje postojanje, bit će predmet uništenja. Svi oni koji mogu ostati ljudi su koji su prošli kroz patnju oplemenjivanja i ostali postojani; to su ljudi koji su doista prošli kroz kušnje. Svatko tko ne priznaje Boga neprijatelj je; to jest, svatko tko ne priznaje utjelovljenog Boga – bio on unutar ili izvan ovog toka – jest antikrist! Tko su Sotone, tko su đavli i tko su Božji neprijatelji? Nisu li to oni koji se opiru Bogu i ne vjeruju u Njega? Nisu li to oni ljudi koji se bune protiv Boga? Nisu li to oni koji tvrde da imaju vjeru, a ipak nemaju istinu? Nisu li to oni koji samo nastoje zadobiti blagoslove, a nisu u stanju svjedočiti za Boga? Ti se i danas družiš s tim đavlima i odnosiš se prema njima sa savješću i ljubavlju, no ne znači li to iskazivati dobrotu Sotoni? Nisi li u savezu s đavlima? Ako su ljudi stigli dovde, a još uvijek nisu u stanju razlikovati dobro i zlo te i dalje slijepo pokazuju ljubav i milosrđe, bez ikakve želje da traže Božje srce ili da na bilo koji način prihvate Božje srce kao svoje, onda će njihovi ishodi biti tim bjedniji. Svatko tko ne vjeruje u Boga u tijelu neprijatelj je Božji. Ako se prema Božjim neprijateljima možeš odnositi sa savješću i ljubavlju, nisi li lišen osjećaja za pravdu? Ako si u skladu s onima koje Ja mrzim i kojima se protivim, a ipak se prema njima odnosiš s ljubavlju ili im pokazuješ svoje osjećaje, nisi li onda buntovan? Ne opireš li se namjerno Bogu? Posjeduje li doista takva osoba istinu? Ako se ljudi prema Božjim neprijateljima odnose sa savješću, prema đavlima s ljubavlju, a prema Sotoni s milosrđem, ne ometaju li onda namjerno Božje djelo?Oni ljudi koji vjeruju samo u Isusa, a ne vjeruju u utjelovljenog Boga tijekom posljednjih dana, kao i oni koji riječima vjeruju u utjelovljenog Boga, ali čine zlo, svi su oni antikristi, da i ne govorimo o onima koji u Boga ne vjeruju. Svi će ti ljudi biti predmet uništenja. Mjerilo po kojem ljudi sude o drugima temelji se na njihovu ponašanju; pravedni su oni koji se dobro ponašaju, a zli su oni čije je ponašanje gnusno. Mjerilo po kojem Bog sudi ljudima temelji se na tome pokorava li se njihova bit Njemu ili ne; onaj tko se Bogu pokorava pravedan je, dok je onaj tko to ne čini neprijatelj i zao čovjek, bez obzira na to ponaša li se ta osoba dobro ili loše i bez obzira na to je li ono što ona govori točno ili netočno. Neki ljudi svoja dobra djela žele iskoristiti radi stjecanja dobrog odredišta u budućnosti, a neki dobro odredište žele kupiti lijepim riječima. Svi pogrešno vjeruju da Bog ishode ljudi određuje na temelju njihova ponašanja ili njihova govora, stoga mnogi to žele iskoristiti kako bi na prevaru dobili trenutnu milost za sebe. Ljudi koji će opstati u budućem vremenu počinka bit će svi oni koji su izdržali dan stradanja i koji su svjedočili za Boga; svi će oni biti ljudi koji su ispunili svoje dužnosti i koji su se svjesno pokorili Bogu. Oni koji samo žele iskoristiti priliku da služe, kako bi izbjegli primjenjivanje istine, neće ostati. Bog ima odgovarajuća mjerila za uređenje ishoda svakog pojedinca. On te odluke ne donosi samo prema nečijim riječima i nečijem vladanju niti ih donosi na temelju onoga što netko čini tijekom određenog vremenskog razdoblja. On neće biti nimalo popustljiv prema svim nečijim zlim djelima zbog toga što Mu je ta osoba prethodno služila niti će On osobu poštedjeti smrti zbog toga što se neko vrijeme davao za Boga. Nitko ne može izbjeći odmazdu za svoje zlo i nitko ne može prikriti svoja zla djela i time izbjeći patnju uništenja. Ako ljudi zaista mogu ispuniti svoje dužnosti, to znači da su vječno odani Bogu i da ne traže nagradu bez obzira na to primaju li blagoslove ili trpe nedaće. Ako su ljudi Bogu odani dok vide blagoslove, ali izgube svoju odanost kad ne vide nikakve blagoslove i ako ti ljudi koji su nekoć iz odanosti službovali za Boga na kraju još uvijek nisu u stanju svjedočiti za Boga ni ispuniti dužnosti koje su obvezni ispuniti, onda će takvi ljudi i dalje biti predmet uništenja. Ukratko, zli ljudi ne mogu opstati zauvijek niti mogu ući u počinak; samo će pravednici biti gospodari u počinku. Kad čovječanstvo bude na pravom putu, ljudi će živjeti normalnim ljudskim životom. Svi će moći obavljati svoje dužnosti i biti u potpunosti odani Bogu. U potpunosti će odbaciti svoje buntovništvo i svoje iskvarene naravi te će živjeti za Boga i zbog Boga, lišeni buntovništva i otpora. Svi će se moći potpuno pokoriti Bogu. Bit će to život Boga i ljudi; to će biti život kraljevstva i bit će život počinka.

Oni koji svoju krajnje nevjerujuću djecu i rodbinu na silu dovlače u crkvu, krajnje su sebični i samo se prikazuju kao ljubazni. Ti su ljudi usredotočeni samo na to da vole, bez obzira na to vjeruju ili ne i bez obzira na to je li to Božja namjera. Neki svoje žene dovode pred Boga ili pred Njega dovlače svoje roditelje i, bez obzira na to slaže li se Duh Sveti s tim ili ne i djeluje li Duh Sveti na njima ili ne, oni slijepo „pridobivaju nadarene ljude” za Boga. Kakvu je korist uopće moguće ostvariti pokazivanjem ljubaznosti prema tim nevjernicima? Čak i ako ovi bezvjernici, u kojima nema Duha Svetoga, nevoljko slijede Boga, ipak ne mogu biti spašeni kao što ljudi zamišljaju. Oni koji mogu primiti spasenje zapravo se ne mogu tako lako zadobiti. Ljudi koji nisu podvrgnuti djelu i kušnjama Duha Svetoga i koji nisu usavršeni od utjelovljenog Boga sasvim su nesposobni postati upotpunjeni. Stoga su ti ljudi od trenutka kad nominalno počnu slijediti Boga lišeni prisutnosti Duha Svetoga. Imajući u vidu njihove uvjete i stvarno stanje, oni jednostavno ne mogu biti upotpunjeni. Duh Sveti ne namjerava trošiti mnogo energije na njih kao takve i ne pruža im nikakvo prosvjetljenje niti ih na bilo koji način usmjerava. Samo im dozvoljava da Ga slijede i na kraju će otkriti njihove ishode – to je dovoljno. Ljudski zanos i želje dolaze od Sotone i s pomoću njih ni na koji način ne može se dovršiti djelo Duha Svetoga. Ma kakvi bili, ljudi u sebi moraju imati djelo Duha Svetoga. Mogu li ljudi upotpunjivati druge ljude? Zašto muž voli svoju ženu? Zašto žena voli svojeg muža? Zašto djeca pokazuju odanost svojim roditeljima? Zašto roditelji obožavaju svoju djecu? Kakvu to namjeru svi ljudi gaje? Nije li to ispunjenje vlastitih planova i sebičnih želja? Je li to doista postupanje radi Božjeg plana upravljanja? Je li to uistinu postupanje radi Božjeg djela? Je li to ispunjavanje dužnosti stvorenog bića? Oni koji od trenutka kada su počeli vjerovati u Boga nisu bili u stanju primiti prisutnost Duha Svetoga, nikada ne mogu primiti djelo Duha Svetoga; ti su ljudi nedvojbeno oni koji će biti uništeni. Koliko god ljubavi netko prema njima imao, ona ne može zamijeniti djelo Duha Svetoga. Ljudski zanos i ljubav predstavljaju ljudske želje, ali ne mogu predstavljati Božje želje niti mogu biti zamjena za Božje djelo. Čak i ako netko pokaže najveću moguću ljubav ili milosrđe prema onima koji nominalno vjeruju u Boga i onima koji se pretvaraju da Ga slijede, a da ne znaju što zapravo znači vjerovati u Boga, oni ipak neće zadobiti Božje suosjećanje niti će primiti djelo Duha Svetoga. Čak i ako su ljudi koji iskreno slijede Boga lošeg kova i nisu u stanju razumjeti mnoge istine, ipak mogu povremeno primiti djelo Duha Svetoga; međutim, oni koji su prilično dobrog kova, ali ne vjeruju iskreno, jednostavno ne mogu primiti prisutnost Duha Svetoga. Za takve ljude ne postoji baš nikakva mogućnost spasenja. Čak i ako čitaju Božje riječi, povremeno slušaju propovijedi ili pjevaju hvalospjeve Bogu, na kraju ipak neće moći opstati do vremena počinka. Tragaju li ljudi iskrenim srcem ne određuje se prema tome kako ih drugi prosuđuju ili kako ih ljudi oko njih gledaju, već prema tome djeluje li Duh Sveti na njima i imaju li prisutnost Duha Svetoga. Još više ovisi o tome jesu li se, nakon što su tijekom određenog razdoblja bili podvrgnuti djelu Duha Svetoga, njihove naravi promijenile i jesu li zadobili određenu spoznaju Boga. Ako Duh Sveti djeluje na osobu, njezina će se narav postupno mijenjati, a njezino će razumijevanje vlastitog pogleda na vjeru u Boga postupno postajati čišće. Bez obzira na to koliko dugo ljudi slijede Boga, dok god su prošli neku promjenu, to znači da Duh Sveti djeluje na njima. Ako se nisu promijenili, to znači da Duh Sveti ne djeluje na njima. Čak i ako ti ljudi služe, na to ih potiče namjera da prime blagoslove. Povremeno služenje nije zamjena za promjenu naravi. Na kraju će ipak biti uništeni, jer u kraljevstvu neće biti potrebe za služiteljima niti će biti potrebe da itko čija se narav nije promijenila služi onim ljudima koji su usavršeni i koji su odani Bogu. One riječi izgovorene u prošlosti, „Kad netko vjeruje u Gospodina, sreća se smiješi cijeloj njegovoj obitelji”, vrijedile su za Doba milosti, ali nisu povezane s čovjekovim odredištem. Vrijedile su samo za jednu etapu tijekom Doba milosti.Smisao tih riječi bio je usmjeren na mir i materijalne blagoslove koje su ljudi uživali. One nisu značile da će cijela obitelj onoga tko vjeruje u Gospodina biti spašena niti da će, kad netko primi blagoslove, njegova cijela obitelj također moći biti dovedena u počinak. Hoće li netko primiti blagoslove ili trpjeti jad, određuje se prema njegovoj biti, a ne prema nekakvoj zajedničkoj biti koju ta osoba možda dijeli s drugima. Za takve izreke i pravila u kraljevstvu jednostavno nema mjesta. Ako osoba u konačnici bude u stanju opstati, to će biti zato što je ispunila Božje zahtjeve, a ako u konačnici ne bude mogla ostati do vremena počinka, to će biti zato što se bunila protiv Boga i nije udovoljila Božjim zahtjevima. Svakome sljeduje prikladno odredište o kojem se odlučuje na temelju biti svakog pojedinca i ono nema baš nikakve veze s drugim ljudima. Zla djela djeteta ne može se prenijeti na njegove roditelje niti se dječja pravednost može podijeliti s njihovim roditeljima. Zla djela roditelja ne može se prenijeti na njihovu djecu niti se pravednost roditelja može podijeliti s njihovom djecom. Svatko nosi svoje grijehe i svatko uživa u svojim blagoslovima. Nitko ne može zamijeniti drugu osobu. To je pravednost. Sa stanovišta čovjeka, ako roditelji primaju blagoslove, onda bi to trebala moći i njihova djeca, a ako djeca čine zlo, onda bi njihovi roditelji morali okajati te grijehe. To je ljudska perspektiva i ljudski način obavljanja stvari, a ne Božja perspektiva. Svačiji se ishod određuje prema biti njegovih djela, i uvijek se određuje na primjeren način. Nitko ne može ponijeti tuđe grijehe; štoviše, nitko ne može biti kažnjen umjesto drugoga. To je neupitno. To što je roditelj brižan prema svojoj djeci ne znači da može činiti pravedna djela umjesto svoje djece niti odanost djeteta prema roditeljima ne znači da ono može činiti pravedna djela umjesto svojih roditelja. To je ono što se zaista misli kada se kaže: „Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.” Svoju pokvarenu djecu ljudi ne mogu odvesti u počinak samo na temelju svoje ogromne ljubavi prema njima niti itko svoju ženu (ili muža) može odvesti u počinak na temelju vlastitih pravednih djela. To je upravna odredba i nitko od nje ne može biti izuzet. Oni koji čine pravedna djela naposljetku su oni koji čine pravedna djela, a zlikovci su naposljetku zlikovci. Oni koji čine pravedna djela na kraju će moći preživjeti, dok će zlikovci biti uništeni. Sveti su sveti; oni nisu prljavi. Prljavi su prljavi i nijedan njihov dio nije svet. Svi koji će biti uništeni zli su, a svi koji će preživjeti pravedni su – čak i ako su djeca zlih oni koji čine pravedna djela i čak ako su roditelji pravednih zlikovci.Između muža vjernika i žene nevjernice ne postoji suštinska povezanost, kao što ni djeca vjernici i roditelji nevjernici nisu međusobno povezani; te dvije vrste ljudi u potpunom su neskladu. Prije ulaska u počinak ljudi imaju tjelesnu, obiteljsku privrženost, ali kad jednom uđu u počinak, više neće biti nikakve tjelesne, obiteljske privrženosti vrijedne spomena. Oni koji vrše svoju dužnost suštinski su neprijatelji onih koji to ne čine; oni koji ljube Boga i oni koji Ga mrze suštinski su suprotstavljeni jedni drugima. Oni koji će ući u počinak i oni koji će biti uništeni, dvije su nespojive vrste stvorenih bića. Stvorena bića koja vrše svoje dužnosti moći će preživjeti, dok će ona koja ne vrše svoje dužnosti biti predmet uništenja; štoviše, tako će biti dovijeka. Voliš li svog muža kako bi vršila svoju dužnost kao stvoreno biće? Voliš li svoju ženu kako bi vršio svoju dužnost kao stvoreno biće? Pokazuješ li odanost svojim roditeljima koji ne vjeruju kako bi vršio svoju dužnost kao stvoreno biće? Jesu li ljudski pogledi na vjeru u Boga zapravo ispravni ili pogrešni? Zbog čega točno vjeruješ u Boga? Što točno želiš zadobiti? Kako točno voliš Boga? Oni koji ne mogu ispuniti svoje dužnosti kao stvorena bića i koji ne mogu dati sve od sebe, postat će predmet uništenja. Među današnjim ljudima postoje tjelesni odnosi, kao i krvne veze, ali u budućnosti će sve to biti prekinuto.Vjernici i nevjernici po prirodi su međusobno nespojivi; naprotiv, oni su jedni drugima suprotstavljeni. Svi oni koji su u počinku bit će ljudi koji vjeruju da postoji Bog i pokoravat će se Bogu, dok će svi oni koji se bune protiv Boga biti uništeni. Obitelji više neće postojati na zemlji; kako bi moglo biti roditelja, djece ili bračnih odnosa? Sama nespojivost vjere i nevjere potpuno će presjeći takve tjelesne odnose!

Među ljudima prvotno nije bilo obitelji; postojali su samo muškarci i žene – dvije različite vrste ljudi. Nije bilo ni država, a kamoli obitelji, ali kao posljedica iskvarenosti čovječanstva svakojaki su se ljudi okupljali u pojedinačne klanove koji su kasnije prerasli u države i etničke skupine. Te države i etničke skupine sastojale su se od malih pojedinačnih obitelji i tako su svakovrsni ljudi razdijeljeni na razne rase, prema različitim jezicima i granicama. Zapravo, koliko god rasa bilo na svijetu, čovječanstvo u konačnici ima jednog pretka. U početku su postojale samo dvije vrste ljudi, a to su bili muškarci i žene. Međutim, uslijed napredovanja Božjeg djela, povijesnih kretanja i geografskih promjena, te su se dvije vrste ljudi u različitom stupnju razvile u više vrsta ljudi. U osnovi, bez obzira na to od koliko je rasa čovječanstvo sačinjeno, cijelo čovječanstvo i dalje je Božje stvorenje. Kojoj god rasi pripadali, svi ljudi su Njegova stvorena biča; svi su oni potomci Adama i Eve. Iako nisu stvoreni Božjim rukama, oni su potomci Adama i Eve, koje je Bog osobno stvorio. Kojoj god vrsti bića ljudi pripadali, svi su oni Njegova stvorena bića; budući da su stvoreni ljudi, trebali bi imati odredišta koja ljudima pripadaju i bit će podijeljeni prema pravilima po kojima se uređuju ljudska odredišta. Drugim riječima, svi zlotvori i svi oni koji čine pravedna djela naposljetku su stvorena bića. Stvorena bića koja čine zlo na kraju će biti uništena, dok će stvorena bića koja čine pravedna djela opstati. To je najprikladnije uređenje za te dvije vrste stvorenih bića. Zlotvori ne mogu zbog svojeg buntovništva poreći da su Božja stvorena bića, a ipak ih je Sotona zarobio, stoga ne mogu biti spašena. Stvorena bića koja čine pravedna djela ne mogu, na temelju činjenice da će opstati, poreći da ih je stvorio Bog, ali da su ipak primila spasenje nakon što ih je Sotona iskvario. Zlotvori su stvorena bića koja se bune protiv Boga; to su stvorena bića koja ne mogu biti spašena i koja je Sotona već u potpunosti zarobio. Ljudi koji čine zlo također su ljudi; to su ljudi koji su do krajnosti iskvareni i koji ne mogu biti spašeni. Budući da su također stvorena bića, ljudi koji čine pravedna djela također su iskvareni, ali to su ljudi koji su voljni osloboditi se svoje iskvarene naravi i koji su postali sposobni pokoriti se Bogu. Ljudi koji čine pravedna djela nisu ispunjeni pravednošću. Naprotiv, to su ljudi koji su zadobili spasenje, oslobodili se svojih iskvarenih naravi i pokorili se Bogu, ljudi koji će na kraju ostati postojani. Nije riječ o ljudima koje Sotona nikada nije iskvario.Po završetku Božjeg djela među svim Njegovim stvorenim bićima bit će onih koji će biti uništeni i onih koji će opstati. To je neizbježan trend Njegova djela upravljanja; to nitko ne može zanijekati. Zlotvorima neće biti dozvoljeno opstati, a oni koji se pokore Bogu i slijede Ga do kraja sigurno će opstati. Budući da je to djelo upravljanja čovječanstvom, bit će onih koji će ostati i onih koji će biti eliminirani. To su različiti ishodi za različite vrste ljudi i to su najprikladnija uređenja za Božja stvorena bića. Konačan Božji plan za čovječanstvo jest da ga podijeli razbijanjem obitelji, slamanjem etničkih skupina i brisanjem granica među nacijama, čime će nastati uređenje bez obitelji i državnih granica jer ljudi, na kraju krajeva, potječu od jednog pretka i Božja su stvorena bića. Ukratko, sva stvorena bića koja čine zlo bit će uništena, dok će stvorena bića koja se pokoravaju Bogu opstati. Tako u vremenu počinka koje dolazi neće više biti obitelji ni država, a pogotovo etničkih grupa; ta vrsta čovječanstva bit će najsvetija vrsta čovječanstva. Adam i Eva izvorno su stvoreni kako bi čovječanstvo moglo upravljati svime na zemlji; drugim riječima, ljudi su izvorno bili gospodari svega stvorenog. Jahvina želja pri stvaranju ljudi bila je da im dozvoli da postoje na zemlji i da upravljaju svime na njoj jer čovječanstvo u početku nije bilo iskvareno i nije bilo u stanju činiti zlo. Međutim, nakon što su postali iskvareni, ljudi više nisu bili upravitelji svih stvari. Svrha Božjeg spasenja jest obnoviti tu funkciju čovječanstva, obnoviti čovjekov prvobitni razum i prvobitnu pokornost. Čovječanstvo u počinku odražavat će upravo onaj rezultat koji se Bog nada ostvariti Svojim djelom spasenja. Iako to više neće biti život kakav je bio u edenskom vrtu, njegova će bit biti ista; samo što čovječanstvo više neće biti ono neiskvareno čovječanstvo, već će to biti čovječanstvo koje je bilo iskvareno i zatim primilo spasenje. Ti ljudi koji su primili spasenje ući će na kraju (to jest, nakon što Božje djelo bude obavljeno) u počinak. Isto tako, ishodi onih koji će biti kažnjeni također će se potpuno razotkriti na kraju, a oni će biti uništeni tek nakon što se Božje djelo dovrši. Drugim riječima, nakon što Njegovo djelo bude dovršeno, bit će razotkriveni svi zlotvori i svi oni koji su spašeni jer će se djelo razotkrivanja svih vrsta ljudi (bilo da su zlotvori ili pripadaju onima koji su spašeni) obaviti nad svima istovremeno. Zlotvori će biti eliminirani, a istovremeno će biti razotkriveni oni kojima je dozvoljeno da ostanu. Dakle, ishodi svih vrsta ljudi bit će razotkriveni u isto vrijeme. Bog neće dopustiti da skupina ljudi kojima je podario spasenje uđe u počinak prije nego što zlotvore odvoji na stranu da bi im, malo pomalo, sudio i kažnjavao ih; to nisu činjenice. Kad zlotvori budu uništeni i kad oni koji mogu opstati uđu u počinak, Božje djelo u svemiru bit će dovršeno. Među onima koji primaju blagoslove i onima koji trpe jad neće biti prioriteta; oni koji prime blagoslove živjet će vječno, dok će oni koji trpe jad zauvijek propasti. Ta dva koraka Božjeg djela bit će obavljena istovremeno. Upravo zbog postojanja buntovnih ljudi razotkrit će se pravednost onih koji se podčinjavaju, a upravo zato što ima onih koji su primili blagoslove razotkrit će se jad koji su zlikovci pretrpjeli zbog svojih zlih djela. Kad Bog ne bi razotkrio zlotvore, ljudi koji se iskreno pokoravaju Bogu nikad ne bi ugledali svjetlo dana. Kad one koji Mu se podčinjavaju Bog ne bi odveo na prikladno odredište, oni koji se bune protiv Boga ne bi mogli dobiti zasluženu kaznu. To je proces Božjeg djela. Kad On ne bi obavio to djelo kažnjavanja zla i nagrađivanja dobra, Njegova stvorena bića nikad ne bi mogla zakoračiti u svoja odgovarajuća odredišta. Kad čovječanstvo uđe u počinak, zlotvori će biti uništeni, a čitavo će čovječanstvo biti na pravom putu; sve vrste ljudi bit će razvrstane prema svojoj vrsti na temelju funkcija koje trebaju obavljati. Samo će to biti dan počinka čovječanstva i samo je to neizbježan smjer razvoja čovječanstva. Tek kada čovječanstvo uđe u počinak, Božje veliko djelo bit će konačno privedeno kraju; to će biti završni dio Njegova djela. To će djelo okončati sav dekadentni tjelesni život čovječanstva, kao i život iskvarenog čovječanstva. Ljudi će od tada zakoračiti u novi svijet. Iako će svi živjeti u tijelu, bit tog života i života iskvarenog čovječanstva bit će izrazito različita. Razlikovat će se i značaj tog postojanja i postojanja iskvarenog čovječanstva. Iako to neće biti život nove vrste ljudi, može se reći da će to biti život spašenog čovječanstva, kao i život u kojem su ljudskost i razum ponovno zadobiveni. To će biti ljudi koji su se nekoć bunili protiv Boga, koje je Bog osvojio, a zatim spasio; to će biti ljudi koji su obeščastili Boga, a kasnije svjedočili za Njega. Nakon što prođu Njegovu kušnju i ostanu, njihovo će postojanje biti najsmislenije postojanje; oni će biti ljudi koji su svjedočili za Boga pred Sotonom i ljudi dostojni življenja. Uništeni će biti oni koji ne mogu ostati postojani u svom svjedočanstvu Bogu i nisu dostojni nastaviti živjeti. Njihovo će uništenje biti rezultat njihovih zlih djela, a takvo je uništenje najbolje odredište za njih. U budućnosti, kada čovječanstvo uđe u prekrasan svijet, neće biti odnosa između muža i žene, između oca i kćeri ili između majke i sina kakve ljudi zamišljaju da će ondje zateći. Tada će svaki čovjek biti razvrstan prema svojoj vrsti, a obitelji će već biti rasute. Nakon što u potpunosti doživi poraz, Sotona više nikada neće ometati čovječanstvo, pa ljudi više neće imati sotonske iskvarene naravi. Ti buntovni ljudi već će biti uništeni i preživjet će samo oni koji se pokoravaju. Stoga će vrlo malo obitelji ostati na okupu, pa kako onda tjelesni odnosi mogu nastaviti postojati? Prijašnji tjelesni život čovječanstva bit će potpuno zabranjen; kako onda mogu postojati tjelesni odnosi među ljudima? Bez sotonskih iskvarenih naravi ljudski život više neće biti stari život iz prošlosti, već novi život. Roditelji će izgubiti djecu, a djeca roditelje. Muževi će izgubiti žene, a žene muževe. Tjelesni odnosi trenutačno postoje među ljudima, ali više neće postojati kada svi uđu u počinak. Samo će takvo čovječanstvo posjedovati pravednost i svetost; samo takvo čovječanstvo može štovati Boga.

Bog je stvorio ljude, On ih je postavio na zemlju te ih od tada vodi, poslije ih je spasio i ljudskom rodu poslužio kao žrtva za grijeh, i na kraju, On još uvijek mora osvojiti ljudski rod, u potpunosti spasiti ljudski rod i vratiti čovjeku njegovo prvobitno obličje. To je djelo kojim se On bavi od početka do kraja – vraćanje čovjeka na njegovu izvornu sliku i obličje. Bog će uspostaviti Svoje kraljevstvo i obnoviti prvobitno obličje čovjeka, što znači da će Bog obnoviti Svoj autoritet na zemlji i među svim stvorenim bićima. Ljudi su izgubili svoje bogobojazno srce, kao i funkciju koju stvorena bića trebaju imati, nakon što ih je Sotona iskvario. Svi su postali neprijatelji koji se bune protiv Boga, živjeli su pod Sotoninom vlašću i bili podvrgnuti Sotoninoj manipulaciji; stoga Bog nikako nije mogao djelovati među Svojim stvorenim bićima te je postao još manje sposoban zadobiti njihov strah. Čovjeka je stvorio Bog i on bi Ga trebao štovati, ali Mu je zapravo okrenuo leđa i, umjesto Njega, štovao Sotonu. Sotona je u njegovu srcu postao idol. Tako je Bog izgubio Svoje mjesto u njegovu srcu, što znači da se izgubio smisao Njegovog stvaranja čovjeka. Stoga, da bi obnovio smisao stvaranja čovjeka, On mora obnoviti njegovo prvobitno obličje i osloboditi ga njegovih iskvarenih naravi. Da bi čovjeka povratio od Sotone, On ga mora izbaviti iz grijeha. Samo tako Bog postupno može obnoviti njegovo prvobitno obličje i funkciju te, konačno, obnoviti Svoje kraljevstvo. Potpuno uništenje onih sinova buntovništva na kraju će također biti obavljeno kako bi se čovjeku omogućilo da bolje štuje Boga i da bolje živi na zemlji. Budući da je Bog stvorio ljude, On će učiniti da Ga oni štuju; budući da On želi obnoviti prvobitnu funkciju čovjeka, On će je obnoviti u potpunosti i bez ikakve primjese. Obnoviti Njegov autoritet znači učiniti da Ga čovjek štuje i da Mu se pokorava. To znači da će Bog učiniti da čovjek živi zbog Njega i da Njegovi neprijatelji budu uništeni kao rezultat Njegova autoriteta. To znači da će Bog učiniti da sve u vezi s Njim opstane među ljudima bez ičijeg protivljenja. Kraljevstvo koje Bog želi uspostaviti jest Njegovo vlastito kraljevstvo. Ljudski rod kakav On želi jest onaj koji Ga štuje, koji Mu se potpuno pokorava i koji posjeduje Njegovu slavu. Kad Bog ne bi spasio iskvareni ljudski rod, izgubio bi se smisao zbog kojeg ga je stvorio; među ljudima više ne bi imao autoritet i Njegovo kraljevstvo više ne bi moglo postojati na zemlji. Kad Bog ne bi uništio one neprijatelje koji se bune protiv Njega, ne bi mogao zadobiti Svoju potpunu slavu niti uspostaviti Svoje kraljevstvo na zemlji. Potpuno uništenje onih među ljudskim rodom koji se bune protiv Njega i dovođenje u počinak onih koji su upotpunjeni – to će biti znakovi dovršetka Njegova djela i Njegova velikog postignuća.Kad prvobitno obličje ljudi bude obnovljeno i kad oni budu u stanju ispuniti svoje dužnosti, držati se mjesta koje im pripada i pokoriti se svim Božjim uređenjima, Bog će na zemlji zadobiti grupu ljudi koji Ga štuju, a također će na zemlji uspostaviti kraljevstvo koje Ga štuje. Ostvarit će vječnu pobjedu na zemlji, a svi oni koji su Mu se suprotstavljali bit će uništeni za vijeke vjekova. Time će biti obnovljena Njegova prvobitna namjera prilikom stvaranja čovječanstva; bit će obnovljena Njegova namjera prilikom stvaranja svega stvorenog, a obnovit će se i Njegov autoritet na zemlji, među svim stvorenim i među Njegovim neprijateljima. To će biti znakovi Njegove potpune pobjede. Tada će čovječanstvo ući u počinak i započeti život koji je na pravom putu. Bog će također ući u vječni počinak s čovječanstvom i započeti vječni život koji će dijeliti i On i ljudi. Na zemlji više neće biti prljavštine i buntovništva, sav će se plač raspršiti, a sve što se na ovom svijetu protivi Bogu prestat će postojati. Ostat će samo Bog i oni ljudi kojima je On donio spasenje; ostat će samo Njegovo stvorenje.