Jedna faza djela iz dva prethodna doba obavljena je u Izraelu, a druga u Judeji. Općenito govoreći, nijedna etapa tog djela nije se dogodila izvan Izraela, a obje su obavljene nad prvim izabranim narodom. Na temelju toga Izraelci vjeruju da je Bog Jahve samo Bog Izraelaca. Budući da je Isus djelovao u Judeji, gdje je obavio djelo raspeća, Židovi na Njega gledaju kao na Otkupitelja židovskog naroda. Smatraju da je On samo kralj Židova, a ne nekog drugog naroda – da On nije Gospodin koji otkupljuje Engleze ni Gospodin koji otkupljuje Amerikance, već Gospodin koji otkupljuje Izraelce i da su Židovi bili ti koje je otkupio u Izraelu. U stvari, Bog je Gospodar svih stvari. On je Bog svega stvorenja. On nije samo Bog Izraelaca ni Židova – On je Bog svega stvorenja. Prethodne dvije etape Njegova djela odvijale su se u Izraelu, što je kod ljudi stvorilo izvjesne predodžbe. Oni vjeruju da je Jahve obavio Svoje djelo u Izraelu, da je Isus osobno djelovao u Judeji – dapače, utjelovio se kako bi djelovao – i da se to djelo u svakom slučaju nije odvijalo izvan Izraela. Bog nije djelovao među Egipćanima ili Indijcima, već samo među Izraelcima. Zbog toga ljudi stvaraju različite predodžbe i opisuju Božje djelo u određenom opsegu. Kažu da, kad Bog djeluje, On to mora činiti nad izabranim narodom i u Izraelu. Osim nad Izraelcima, Bog ne djeluje nad drugima niti postoji širi opseg Njegova djelovanja. Posebno su strogi kad je riječ o nadzoru nad utjelovljenim Bogom i ne dopuštaju Mu da se preseli izvan Izraela. Nisu li sve to samo ljudske predodžbe? Bog je stvorio nebo i zemlju i sve stvoreno, stvorio je sve stvorenje, pa kako bi onda Svoje djelovanje mogao ograničiti samo na Izrael? Da je tako, koja bi bila svrha da stvara sve stvorenje? On je stvorio cijeli svijet, a Svoj šest tisućljetni plan upravljanja provodi ne samo u Izraelu, već nad svakom osobom u svemiru. Bez obzira na to živi li ona u Kini, Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenom Kraljevstvu ili Rusiji, svaka je osoba Adamov potomak – sve ih je stvorio Bog. Nijedna od njih ne može izbjeći granice stvorenja i nijedna od njih ne može sa sebe skinuti žig „Adamova potomka”. Sve su one Božja stvorenja, sve su potomci Adama i sve su iskvareno potomstvo Adama i Eve. Božje stvorenje nisu samo Izraelci, već svi ljudi; samo što su neki prokleti, a neki blagoslovljeni. Izraelci su po mnogočemu bili prikladni. Bog je u početku radio na njima jer su bili najmanje iskvareni. Kinezi se s njima ne mogu usporediti; daleko su slabiji. Dakle, Bog je u početku djelovao nad narodom Izraela, a druga etapa Njegova djelovanja provedena je samo u Judeji, što je dovelo do mnogih predodžbi i pravila među ljudima. Zapravo, kad bi Bog djelovao u skladu s ljudskim predodžbama, On bi bio samo Bog Izraelaca i ne bi bio u stanju svoje djelovanje proširiti na neznabožačke narode jer bi bio samo Bog Izraelaca, a ne Bog svega stvorenja. Proročanstva su govorila da će se Jahvino ime veličati među neznabožačkim narodima, da će se proširiti na neznabožačke narode. Zašto je to bilo prorečeno? Da je Bog samo Bog Izraelaca, djelovao bi samo u Izraelu. Štoviše, ne bi širio to djelo niti bi izrekao takvo proročanstvo. Budući da je izrekao to proročanstvo, zasigurno će Svoje djelovanje proširiti među neznabožačkim narodima, među svim narodima i svim zemljama. Budući da je to izrekao, On to mora učiniti – to je Njegov plan jer On je Gospodin koji je stvorio nebo i zemlju i sve stvoreno te Bog svega stvorenog. Bez obzira na to djeluje li među Izraelcima ili širom cijele Judeje, djelo koje obavlja je djelo čitavog svemira i djelo cijelog ljudskog roda. Djelo koje On danas obavlja u narodu velikog crvenog zmaja – u neznabožačkom narodu – i dalje je djelo čitavog ljudskog roda. Izrael je mogao biti baza za Njegovo djelovanje na Zemlji; isto tako i Kina može biti baza za Njegovo djelovanje među neznabožačkim narodima. Nije li sada ispunio proročanstvo kako će se „Jahvino ime veličati među neznabožačkim narodima”? Prvi je korak Njegova djelovanja među neznabožačkim narodima ovo djelo, djelo koje čini u narodu velikog crvenog zmaja. To što će utjelovljeni Bog djelovati u toj zemlji i nad tim prokletim ljudima osobito je suprotno ljudskim predodžbama. U pitanju su najniži ljudi, koji nemaju nikakvu vrijednost i koje je Jahve u početku napustio. Ljude mogu napustiti drugi ljudi, ali ako ih Bog napusti, lišeni su svakog položaja i najniže su vrijednosti. Ako Božje stvorenje zaposjedne Sotona ili ga ljudi napuste, za njega je to veoma bolno – ali za stvorenje kojeg se odrekne Stvoritelj niži položaj ne postoji. Moabovi potomci bili su prokleti i rođeni su u ovoj zaostaloj zemlji. Bez sumnje, od svih ljudi pod utjecajem tame Moabovi potomci imaju najniži položaj. Budući da su ti ljudi dosad imali najniži položaj, djelo što je obavljeno nad njima najbolje je za razbijanje ljudskih predodžbi i ujedno je najkorisnije za cijeli šest tisućljetni Božji plan upravljanja. Obavljanjem takvog djela među ovim ljudima na najbolji se način razbijaju ljudske predodžbe i time Bog pokreće eru. On time razbija sve ljudske predodžbe i završava djelo čitavog Doba milosti. Njegovo prvo djelo obavljeno je u Judeji, u granicama Izraela. Među neznabožačkim narodima On nije učinio nikakvo djelo da pokrene novu eru. Završna etapa djela odvija se među neznabošcima, ali još više među onima koji su prokleti. Ta činjenica dokaz je koji najviše može poniziti Sotonu, čime Bog „postaje” Bog svega stvorenog u svemiru, Gospodin svih stvari i predmet obožavanja svega živoga.

Danas ima onih koji još uvijek ne razumiju koje je novo djelo Bog započeo. Među neznabožačkim narodima Bog je pokrenuo novi početak. On je otpočeo novu eru i započeo novo djelo – i On to djelo obavlja nad Moabovim potomcima. Nije li to Njegovo najnovije djelo? Nitko u dosadašnjoj povijesti nije doživio to djelo. Nitko nije ni čuo za njega, a kamoli da ga je cijenio. Božja mudrost, Božje čudo, Božja nedokučivost, Božja veličina i Božja svetost očituju se kroz ovu fazu djela, djela u posljednjim danima. Nije li to novo djelo, djelo koje razbija ljudske predodžbe? Ima onih koji razmišljaju ovako: „Budući da je Bog prokleo Moaba i rekao da će napustiti njegove potomke, kako bi ih sada mogao spasiti?” To su neznabošci koje je Bog prokleo i prognao iz Izraela, a Izraelci su ih zvali „neznabožačkim psima”. U svačijim očima oni ne samo da su neznabožački psi, već su, još gore, sinovi uništenja. Drugim riječima, oni nisu Božji izabrani narod. Možda jesu rođeni u granicama Izraela, ali ne pripadaju narodu Izraela i izbačeni su među neznabožačke narode. Najniži su među svim ljudima. I baš zato što su najniži među ljudskim rodom, Bog među njima provodi Svoje djelo pokretanja novog doba jer oni predstavljaju iskvareni ljudski rod. Božje djelovanje selektivno je i ciljano. Djelo koje On danas obavlja u tim ljudima također je djelo koje se obavlja prilikom stvaranja. Noa je bio Božje stvorenje, kao i njegovi potomci. Svaki onaj na svijetu koji je od krvi i mesa jest Božje stvorenje. Božje djelo usmjereno je na sve stvorenje; ne ovisi o tome je li netko proklet nakon što je stvoren. Njegovo djelo upravljanja usmjereno je na sve stvorenje, a ne na izabrane ljude koji nisu prokleti. Budući da Bog Svoje djelo želi izvršiti nad Svojim stvorenjem, On će ga zasigurno uspješno dovršiti i djelovat će među onim ljudima koji su Njegovu djelu od koristi. Stoga, On ruši sve konvencije kad djeluje među ljudima. Za Njega su riječi „proklet”, „izgrđen” i „blagoslovljen” besmislene! Židovski je narod dobar, kao i izabrani narod Izraela – to su ljudi dobra kova i ljudskosti. U početku je Jahve upravo među njima pokrenuo Svoje djelo i obavio Svoje najranije djelovanje, no danas bi bilo besmisleno nad njima izvršiti djelo osvajanja. Oni također mogu biti dio stvaranja i u njima može biti mnogo toga pozitivnog, ali bilo bi besmisleno među njima obavljati tu fazu djelovanja. Bog ne bi mogao osvojiti ljude niti bi mogao uvjeriti sve stvorenje, što je upravo smisao prebacivanja Njegova djelovanja na te ljude koji pripadaju narodu velikog crvenog zmaja. Ovdje je od najvećeg značaja Njegovo pokretanje jedne ere, rušenje svih pravila i svih ljudskih predodžbi te okončanje djela čitavog Doba milosti. Kad bi se Njegovo sadašnje djelo obavljalo među Izraelcima, do trenutka kad se Njegov šest tisućljetni plan upravljanja približi kraju svi bi povjerovali da je Bog samo Bog Izraelaca, da su samo Izraelci Božji izabrani narod te da samo oni zaslužuju baštiniti Božji blagoslov i obećanje. Božjim utjelovljenjem tijekom posljednjih dana u neznabožačkom narodu u zemlji velikog crvenog zmaja ostvaruje se Božje djelo kojim je Bog Bog svega stvorenja. On dovršava cjelokupno Svoje djelo upravljanja, a središnji dio Svojeg djela završava u narodu velikog crvenog zmaja. Srž tih triju faza rada jest spasenje čovjeka – to jest, navođenje svega stvorenja da obožava Stvoritelja. Dakle, svaka faza rada ima velik značaj jer Bog ne čini ništa što je besmisleno i bezvrijedno. S jedne strane, ta faza rada uvodi novu eru i okončava prethodne dvije, dok s druge strane razbija sve ljudske predodžbe i stare oblike ljudskog vjerovanja i znanja. Rad iz prethodna dva doba odvijao se prema različitim ljudskim predodžbama. Ova faza, međutim, potpuno uklanja ljudske predodžbe, čime u potpunosti osvaja ljudski rod. Osvajanjem Moabovih potomaka i djelovanjem koje se zbiva među Moabovim potomcima Bog će osvojiti sve ljude širom svemira. U tome je najdublji značaj ove faze Njegova djelovanja i to je najznačajniji vid ove faze Njegova djelovanja. Čak i ako sada znaš da je tvoj položaj loš i da nisi nimalo vrijedan, svejedno ćeš osjetiti da si se susreo s nečim najradosnijim: baštinio si velik blagoslov, primio veliko obećanje i možeš pomoći da se ovo veliko Božje djelo obavi. Vidio si Božje pravo lice, spoznao Božju urođenu narav i vršiš Božju volju. Prethodne dvije faze Božjeg djela odvijale su se u Izraelu. Kad bi se ova faza Njegova djelovanja tijekom posljednjih dana također odvijala među Izraelcima, ne samo da bi sve stvorenje povjerovalo da su samo Izraelci Božji izabrani narod, već čitav Božji plan upravljanja ne bi uspio postići željeni učinak. Tijekom razdoblja u kojem su se dvije etape Njegova djelovanja odvijale u Izraelu, nijedan novi posao – ni bilo kakvo djelovanje na pokretanju nove etape – nije obavljen među neznabožačkim narodima. Današnja etapa djelovanja – djelovanje na pokretanju nove ere – najprije se odvija među neznabožačkim narodima. Dapače, u početku se odvija nad Moabovim potomcima, čime se pokreće čitava era. Bog je razbio sve znanje sadržano u ljudskim predodžbama, ne dopustivši da išta od njega preostane. U Svojem djelu osvajanja razrušio je ljudske predodžbe, ta stara, prijašnja ljudska znanja. On dopušta ljudima da vide da kod Boga ne postoje pravila, da nema ničeg starog u vezi s Bogom, da je djelo koje On obavlja sasvim oslobođeno, potpuno slobodno i da je On u pravu u svemu što čini. Moraš se u potpunosti pokoriti svakom poslu koji On obavlja nad svim stvorenjem. Sve što On čini ima smisla i odvija se prema Njegovoj volji i mudrosti, a ne prema ljudskim izborima i predodžbama. Ako je nešto korisno za Njegovo djelo, On to čini, a ako nešto nije korisno za Njegovo djelo, On to neće učiniti ma koliko dobro bilo! On djeluje i bira primatelje i mjesto Svojeg djelovanja u skladu sa značenjem i svrhom Svojeg djelovanja. Dok djeluje, On se ne pridržava prijašnjih pravila niti slijedi stare postupke. Umjesto toga, svoje djelovanje planira u skladu sa značajem djela. Na kraju će ostvariti pravi učinak i očekivani cilj. Ako danas ne razumiješ ove stvari, to djelo neće imati nikakav utjecaj na tebe.