Bog izgovara Svoje riječi i provodi Svoje djelo u skladu s različitim dobima, a u različitim dobima On izgovara različite riječi. Bog se ne pridržava propisa, ne ponavlja isto djelo niti osjeća nostalgiju za stvarima iz prošlosti; On je Bog koji je uvijek nov i nikada nije star te svaki dan izgovara nove riječi. Ti bi se trebao pridržavati onoga čega se danas treba pridržavati; to je čovjekova odgovornost i dužnost. Od presudnog je značaja da praktično djelovanje bude usredotočeno na današnje Božje svjetlo i riječi. Bog se ne pridržava propisa i u stanju je govoriti iz mnogo različitih perspektiva kako bi otkrio Svoju mudrost i svemogućnost. Nije važno govori li On iz perspektive Duha, čovjeka ili druge osobe – Bog je uvijek Bog i ne možeš reći da On nije Bog zbog toga što govori iz perspektive čovjeka. Neki su ljudi razvili predodžbe kao rezultat različitih perspektiva iz kojih Bog govori. Takvi ljudi nemaju spoznaju Boga niti spoznaju Njegovog djela. Kad bi Bog uvijek govorio iz jedne perspektive, ne bi li Ga čovjek ograničio? Bi li Bog mogao dopustiti čovjeku da tako postupa? Bez obzira na to iz koje perspektive Bog govori, On za to ima razloge. Kad bi Bog uvijek govorio iz perspektive Duha, bi li se ti mogao povezati s Njim? Stoga ponekad govori iz perspektive druge osobe kako bi te opskrbio i usmjerio u stvarnost. Sve što Bog čini jest prikladno. Ukratko, sve to čini Bog i ti ne bi trebao sumnjati u to. On je Bog i stoga, bez obzira na to iz koje perspektive govori, On će uvijek biti Bog. To je nepromjenjiva istina. Kako god On djelovao, On je i dalje Bog i Njegova se bit neće promijeniti! Petar je toliko ljubio Boga i bio je čovjek koji je u skladu s Božjim nakanama, ali Bog nije svjedočio o njemu kao o Gospodinu ili Kristu jer bit bića jest ono što jest i nikada se ne može promijeniti. U Svojem djelu Bog se ne pridržava propisa, već primjenjuje različite metode kako bi Svoje djelo učinio učinkovitim i produbio čovjekovu spoznaju o Njemu. Svrha svake Njegove metode djelovanja jest pomoći čovjeku da Ga spozna i usavršiti čovjeka. Koju god metodu djelovanja primijenio, svaka je u svrhu izgrađivanja čovjeka i usavršavanja čovjeka. Iako je jedna od Njegovih metoda djelovanja možda trajala jako dugo, to je zato da bi se prekalila čovjekova vjera u Njega. Stoga u vašim srcima ne bi trebalo biti sumnje. Sve su to koraci Božjeg djela i vi im se morate pokoriti.

Ono o čemu je danas riječ jest ulazak u stvarnost – ne uznesenje na nebo niti držanje vlasti poput kraljeva; sve o čemu se govori jest težnja za ulaskom u stvarnost. Nema praktičnije težnje od ove, a govoriti o držanju vlasti poput kraljeva jest nerealno. Čovjek posjeduje veliku znatiželju i on današnje Božje djelo mjeri svojim religioznim predodžbama. Iskusivši toliko Božjih metoda djelovanja, čovjek još uvijek ne poznaje Božje djelo, još uvijek traži znakove i čudesa i još uvijek gleda jesu li se Božje riječi ispunile. Nije li to krajnja sljepoća? Bez ispunjenja Božjih riječi, bi li ti i dalje vjerovao da je On Bog? Danas mnogi takvi ljudi u crkvi čekaju da vide znakove i čudesa. Oni kažu da ako se Božje riječi ispune, onda je On Bog; ako se Božje riječi ne ispune, onda On nije Bog. Vjeruješ li, dakle, u Boga zbog ispunjenja Njegovih riječi ili zato što je On Sâm Bog? Čovjekovo gledište o vjeri u Boga mora se ispraviti! Kad vidiš da se Božje riječi nisu ispunile, ti bježiš – kakav je to vjernik? Kad vjeruješ u Boga, moraš sve prepustiti milosti Božje orkestracije i pokoriti se cjelokupnom Božjem djelu. Bog je izgovorio toliko riječi u Starom zavjetu – ispunjenje kojih od njih si vidio vlastitim očima? Možeš li reći da Jahve nije istiniti Bog jer to nisi vidio? Iako su se mnoge riječi možda i ispunile, čovjek to nije u stanju jasno vidjeti jer čovjek nema istinu i ništa ne razumije. Neki žele pobjeći kada osjete da se Božje riječi nisu ispunile. Pokušaj. Vidi možeš li pobjeći. Nakon što pobjegneš, ipak ćeš se vratiti. Bog te kontrolira Svojom riječju i ako napustiš crkvu i riječ Božju, nećeš imati načina da nastaviš živjeti. Ako u to ne vjeruješ, pokušaj sâm – misliš li da možeš samo tako otići? Duh Božji kontrolira te. Ne možeš otići. To je Božja upravna odluka! Ako neki ljudi žele pokušati, mogu! Ti kažeš da ta osoba nije Bog, onda Ga uvrijedi i vidi što će On učiniti. Moguće je da tvoje tijelo neće umrijeti i da ćeš se i dalje moći prehraniti i odjenuti, ali mentalno će to biti nepodnošljivo; osjećat ćeš stres i bol; ništa neće biti mučnije. Čovjek ne može podnijeti mentalnu muku i pustošenje – možda si u stanju izdržati tjelesnu patnju, ali potpuno si nesposoban izdržati mentalni stres i dugotrajnu muku. Danas neki ljudi postaju negativni jer nisu uspjeli vidjeti nikakve znakove i čudesa, a ipak se nitko ne usuđuje pobjeći koliko god negativni postali jer Bog kontrolira čovjeka Svojom riječju. Unatoč tome što se činjenice još nisu ostvarile, ipak nitko ne može pobjeći. Nisu li to Božja djela? Danas je Bog došao na zemlju kako bi čovjeka opskrbio životom. On te ne nagovara neprestano, kao što ljudi zamišljaju, pokazujući znakove i čudesa kako bi osigurao miran odnos između Boga i čovjeka. Svi su oni koji nisu usredotočeni na život i koji se umjesto toga usredotočuju na to da natjeraju Boga da pokazuje znakove i čudesa farizeji! A upravo su farizeji pribili Isusa na križ. Ako mjeriš Boga prema vlastitom gledištu o vjeri u Boga, vjerujući u Njega ako se Njegove riječi ispune, a sumnjajući, pa čak i bogohuleći ako se ne ispune, ne pribijaš li Ga onda na križ? Takvi ljudi ne bave se ispravnim zadacima i priželjkuju udobnost!

Jedan vid najveće poteškoće s kojom se čovjek suočava jest to što ne poznaje Božje djelo. Iako čovjekov stav nije stav poricanja, to je stav sumnje. Čovjek ne poriče, ali on također u potpunosti ne priznaje. Kada bi ljudi imali temeljitu spoznaju Božjeg djela, ne bi bježali. Drugi je vid to da čovjek ne poznaje praktičnost. Danas je riječ Božja nešto s čime je svaka osoba došla u dodir; iskreno govoreći, nemoj misliti da ćeš u budućnosti moći vidjeti znakove i čudesa. Otvoreno ti kažem: tijekom sadašnje faze, sve što si sposoban vidjeti jesu riječi Božje i iako nema činjenica, Božji se život i dalje može usaditi u čovjeka. Upravo je to djelo glavno djelo Tisućljetnog kraljevstva i ako ne možeš pojmiti to djelo, tada ćeš oslabiti i pasti; posrnut ćeš usred kušnji i, u težim slučajevima, Sotona će te zarobiti. Bog je došao na zemlju prvenstveno kako bi izgovarao Svoje riječi; ono s čime dolaziš u dodir jest riječ Božja, ono što čitaš jest riječ Božja, ono što čuješ jest riječ Božja, ono čega se pridržavaš jest riječ Božja, ono što doživljavaš jest riječ Božja i ovaj put postavši tijelom, Bog prvenstveno koristi riječ kako bi usavršio čovjeka. On ne pokazuje znakove i čudesa, a osobito ne provodi djelo koje je Isus provodio u prošlosti. Iako su Oni Bog i obojica su tijelo, Njihove službe nisu iste. Kada je Isus došao, On je također proveo dio Božjeg djela i izgovorio neke riječi – ali koje je glavno djelo On ostvario? Ono što je On uglavnom ostvario bilo je djelo raspeća. On je postao obličje grešnog tijela kako bi dovršio djelo raspeća i otkupio cijelo čovječanstvo te je poslužio kao žrtva za grijeh radi grijeha cijelog čovječanstva. To je glavno djelo koje je On ostvario. Konačno, On je pokazao put križa onima koji su došli poslije. Kada je Isus došao, to je prvenstveno bilo kako bi dovršio djelo otkupljenja. On je otkupio cijelo čovječanstvo i donio čovjeku evanđelje o kraljevstvu nebeskom i, nadalje, pokazao je put u kraljevstvo nebesko. Kao rezultat toga, svi oni koji su došli poslije rekli su: „Trebamo hoditi putem križa i žrtvovati se za križ.” Naravno, u početku je Isus također činio neka druga djela i govorio neke riječi kako bi naveo čovjeka da se pokaje i prizna svoje grijehe. Ali Njegova služba i dalje je bila raspeće, a tri i pol godine koje je proveo propovijedajući put bile su priprema za raspeće koje je uslijedilo. Tih nekoliko puta kada se Isus molio također je bilo radi raspeća. Normalan ljudski život koji je vodio i trideset i tri i pol godine koje je živio na zemlji bili su prvenstveno radi dovršetka djela raspeća; oni su Mu trebali dati snagu da izvrši to djelo. Zato se kaže da Mu je Bog povjerio djelo raspeća. Koje će djelo utjelovljeni Bog ostvariti danas? Danas je Bog postao tijelo prvenstveno kako bi dovršio djelo „Riječi koja se pojavljuje u tijelu”. On koristi riječ kako bi usavršio čovjeka i navodi čovjeka da prihvati orezivanje riječju i oplemenjivanje riječju. Svojim riječima On ti pruža opskrbu i omogućuje da zadobiješ život te da vidiš Njegovo djelo i postupke. Bog koristi riječ da te grdi i oplemenjuje, stoga čak i ako trpiš bol, to je također zbog riječi Božje. Danas Bog ne djeluje činjenicama, već riječima. Tek nakon što Njegova riječ dođe na tebe, Duh Sveti može djelovati u tebi i učiniti da trpiš bol ili okusiš slatkoću. Samo te riječ Božja može uvesti u stvarnost i samo te riječ Božja može usavršiti. Stoga u najmanju ruku moraš razumjeti ovo: djelo koje Bog provodi tijekom posljednjih dana prvenstveno je uporaba Svoje riječi u svrhu usavršavanja svake osobe i usmjeravanja čovjeka. Sve djelo koje On provodi jest pomoću riječi; On ne koristi činjenice da te grdi. Ima trenutaka kada se neki ljudi opiru Bogu. Bog ti ne uzrokuje veliku nelagodu, tvoje tijelo ne podnosi grdnju niti trpi ikakvu bol – ali čim Njegova riječ dođe na tebe i oplemeni te, to ti je nepodnošljivo. Nije li tako? U vrijeme služitelja, Bog je rekao da se čovjeka baci u bezdan. Je li čovjek doista završio u bezdanu? Jednostavno upotrebom riječi za oplemenjivanje čovjeka, čovjek je ušao u bezdan. Stoga tijekom posljednjih dana, kada Bog postane tijelo, On prvenstveno koristi riječ kako bi sve ostvario i sve razotkrio. Samo u Njegovim riječima možeš vidjeti što On jest; samo u Njegovim riječima možeš vidjeti da je On Sâm Bog. Kada utjelovljeni Bog dođe na zemlju, On ne čini nikakvo drugo djelo osim izgovaranja riječi – stoga nema potrebe za činjenicama; same su riječi dovoljne. To je zato što je On prvenstveno došao obaviti to djelo kako bi omogućio čovjeku da u Njegovim riječima vidi Njegovu veliku moć i vrhovništvo, kako bi omogućio čovjeku da u Njegovim riječima vidi Njegovu poniznost i skrivenost i kako bi omogućio čovjeku da u Njegovim riječima spozna Njegovu cjelovitost. Sve što On ima i sve što On jest nalazi se u Njegovim riječima. Njegova mudrost i čudesnost u Njegovim su riječima. Pritom možeš vidjeti mnoge metode kojima Bog izgovara Svoje riječi. Bog djeluje već tako dugo i On je uglavnom opskrbljivao čovjeka, razotkrivao ga ili ga orezivao. Bog ne proklinje osobu olako, a čak i kada to čini, On je proklinje riječju. Stoga u ovom dobu Boga koji je postao tijelom nemoj očekivati da ćeš ponovno vidjeti Boga kako liječi bolesne i istjeruje đavle, i prestani stalno tražiti znakove – oni nisu ni od kakve koristi! Ti znakovi ne mogu usavršiti čovjeka! Jednostavno rečeno: danas Sâm praktični Bog u tijelu ne djeluje; On samo govori. To je istina! On koristi riječi kako bi te usavršio te koristi riječi kako bi te hranio i zalijevao. On također koristi riječi kako bi djelovao i koristi riječi kako bi zamijenio činjenice i naveo te da spoznaš Njegovu praktičnost. Ako jasno vidiš ovaj način Božjeg djelovanja, onda vjerojatno nećeš postati negativan. Umjesto da se usredotočujete na stvari koje su negativne, trebali biste se usredotočiti samo na ono što je pozitivno – to jest, bez obzira na to jesu li se Božje riječi ispunile ili ne, ili jesu li se pojavile činjenice ili ne, Bog omogućuje čovjeku da zadobije život iz Njegovih riječi, a to je najveći od svih znakova; i još više od toga, to je neosporna činjenica. To je najbolji dokaz kojim se može spoznati Boga te je to čak i veći znak od znakova. Samo te riječi mogu usavršiti čovjeka.

Čim je počelo Doba kraljevstva, Bog je počeo objavljivati Svoje riječi. U budućnosti će se te riječi postupno ostvariti, a u to će vrijeme čovjekov život već sazreti. Bog koristi riječ kako bi razotkrio čovjekove iskvarene naravi; to je praktičnije i potrebnije. On ne koristi ništa osim riječi u provođenju Svojeg djela kako bi usavršio čovjekovu vjeru jer danas je Doba riječi i ono zahtijeva čovjekovu vjeru, odlučnost i suradnju. Djelo utjelovljenog Boga u posljednjim danima jest korištenje Njegove riječi kako bi služio čovjeku i opskrbljivao ga. Tek nakon što utjelovljeni Bog završi s izgovaranjem Svojih riječi, one će se početi ispunjavati. U vrijeme dok On govori Njegove se riječi ne ispunjavaju jer kada je On u tjelesnoj fazi, Njegove se riječi ne mogu ispuniti. To je zato kako bi čovjek vidio da je Bog tijelo, a ne Duh; kako bi čovjek vlastitim očima vidio Božju praktičnost. Onoga dana kada Njegovo djelo bude dovršeno, kada sve riječi koje On treba izgovoriti na zemlji budu izgovorene, Njegove će se riječi početi ispunjavati. Sada nije doba ispunjenja Božjih riječi jer On još nije završio s njihovim izgovaranjem. Dakle, kada vidiš da Bog još uvijek izgovara Svoje riječi na zemlji, nemoj čekati njihovo ispunjenje; kada Bog prestane izgovarati Svoje riječi i kada Njegovo djelo na zemlji bude dovršeno, tada će se Njegove riječi početi ispunjavati. U riječima koje On govori na zemlji s jedne strane postoji opskrba životom, a s druge strane postoji proročanstvo – proročanstvo o stvarima koje će doći, o stvarima koje će biti učinjene i o stvarima koje se tek trebaju ostvariti. Proročanstvo je također postojalo u Isusovim riječima. S jedne strane, On je opskrbljivao životom, a s druge je strane izgovarao proročanstva. Danas nema govora o tome da se riječi i činjenice ostvaruju istovremeno jer postoji prevelika razlika između onoga što čovjek može vidjeti vlastitim očima i činjenica koje Bog ostvaruje. Može se samo reći da će se, nakon što Božje djelo bude dovršeno, Njegove riječi ispuniti, a činjenice će se ostvariti nakon riječi. Tijekom posljednjih dana utjelovljeni Bog dolazi na zemlju kako bi vršio službu riječi, a u vršenju službe riječi On samo izgovara riječi i ne brine o drugim stvarima. Kada se Božje djelo promijeni, Njegove će se riječi početi ispunjavati. Danas se riječi prvo koriste da te usavrše; kada On zadobije slavu u cijelom svemiru, Njegovo će djelo biti dovršeno – sve riječi koje trebaju biti izgovorene bit će izgovorene i sve će riječi postati činjenice. Bog je došao na zemlju tijekom posljednjih dana kako bi vršio službu riječi da bi Ga čovječanstvo moglo spoznati i da bi čovječanstvo iz Njegove riječi moglo vidjeti što On jest, kao i Njegovu mudrost i sva Njegova čudesna djela. Tijekom Doba kraljevstva Bog prvenstveno koristi riječ kako bi osvojio cijelo čovječanstvo. U budućnosti će Njegova riječ također doprijeti do svih religija, društvenih slojeva, naroda i vjeroispovijedi. Bog koristi riječ kako bi osvajao, kako bi omogućio svim ljudima da vide da Njegova riječ ima autoritet i moć – i stoga se danas vi suočavate samo s riječju Božjom.

Riječi koje Bog govori u ovom dobu razlikuju se od onih koje su izgovorene u Dobu zakona, a također se razlikuju od riječi izgovorenih u Dobu milosti. Djelo riječi nije se provodilo u Dobu milosti; samo se spominjalo da je Bog razapet kako bi otkupio cijelo čovječanstvo. Biblija se samo osvrće na to zašto je Isus trebao biti razapet, na patnju kojoj je bio podvrgnut tijekom raspeća i na to kako bi čovjek trebao biti razapet za Boga. Tijekom tog doba sve djelo koje je Bog izvršio bilo je usmjereno na raspeće. U Dobu kraljevstva utjelovljeni Bog izgovara riječi kako bi osvojio sve one koji vjeruju u Njega. To je „Riječ koja se pojavljuje u tijelu”; Bog je došao tijekom posljednjih dana izvršiti ovo djelo i ostvariti pravo značenje Riječi koja se pojavljuje u tijelu. On samo izgovara riječi, a činjenice se rijetko ostvaruju. To je sama bit Riječi koja se pojavljuje u tijelu, a kad utjelovljeni Bog izgovara Svoje riječi, to je pojava Riječi u tijelu i to je Riječ koja dolazi u tijelo. „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog i Riječ tijelom postade.” To (djelo pojavljivanja Riječi u tijelu) je djelo koje će Bog ostvariti u posljednjim danima i to je posljednje poglavlje Njegova cjelokupnog plana upravljanja te zbog toga Bog mora doći na zemlju i Svoje riječi očitovati u tijelu. Ono što se čini danas, ono što će biti učinjeno u budućnosti, ono što će Bog postići, čovjekovo konačno odredište, tko će biti spašen, tko će biti uništen i tako dalje – to cjelokupno djelo koje se na kraju treba provesti jasno je izloženo i sve je to namijenjeno postizanju stvarnog značaja Riječi koja se pojavljuje u tijelu. Ranije objavljene upravne odluke i ustav, tko će biti uništen, tko će ući u počinak – sve se te riječi moraju ispuniti. To je djelo koje utjelovljeni Bog prvenstveno dovršava tijekom posljednjih dana, kako bi ljudi mogli razumjeti gdje pripadaju oni koje je Bog predodredio, a gdje oni koje Bog nije predodredio, kako će Njegov narod i sinovi biti razvrstani, što će se dogoditi s Izraelom, što će se dogoditi s Egiptom – u budućnosti će se svaka od ovih riječi ostvariti. Tempo Božjeg djela ubrzava se. Bog koristi riječ kao sredstvo da čovjeku otkrije što treba biti učinjeno u svakom dobu, što utjelovljeni Bog treba učiniti posljednjih dana i koju službu treba vršiti, a sve te riječi služe za ostvarenje stvarnog značaja Riječi koja se pojavljuje u tijelu.

Ranije sam rekao da će „svi koji su usredotočeni na to da vide znakove i čudesa biti napušteni; oni nisu ti koji će biti usavršeni”. Iako sam izrekao toliko riječi, čovjek ne zna baš ništa o ovom djelu, a ljudi, stigavši dovde, i dalje traže znakove i čudesa. Je li tvoja vjera u Boga samo težnja za znakovima i čudesima ili se njena svrha ogleda u zadobivanju života? Isus je također izgovorio mnogo riječi, a neke od njih tek se trebaju ostvariti. Možeš li reći da Isus nije Bog? Bog je posvjedočio da je On bio Krist i ljubljeni Sin Božji. Možeš li to poreći? Danas Bog samo izgovara riječi i ako to ne temeljito ne spoznaš, onda ne možeš ostati postojan. Vjeruješ li u Njega zato što je On Bog ili se tvoja vjera u Njega temelji na tome jesu li se Njegove riječi ostvarile ili nisu? Vjeruješ li u znakove i čudesa ili vjeruješ u Boga? Danas On ne pokazuje znakove i ne čini čudesa – je li onda On doista Bog? Ako se riječi koje izgovara ne ostvaruju, je li On zaista Bog? Određuje li se bit Boga po tome jesu li se riječi koje On izgovara ostvarile ili nisu? Zašto neki ljudi uvijek čekaju hoće li se Božje riječi ostvariti prije nego što povjeruju u Njega? Ne znači li to da Ga nisu spoznali? Svi oni koji imaju takve predodžbe poriču Boga. Oni koriste predodžbe kako bi mjerili Boga; ako se Božje riječi ostvare, oni vjeruju u Njega, a ako se ne ostvare, onda ne vjeruju; i stalno teže za znakovima i čudesima. Nisu li ti ljudi farizeji suvremenog doba? Jesi li u stanju biti postojan ili nisi ovisi o tome jesi li spoznao praktičnog Boga ili ne – to je od presudnog značaja! Što je stvarnost Božje riječi u tebi veća, to je veća i tvoja spoznaja Božje praktičnosti i to si više u stanju ostati postojan pred kušnjama. Što se više usredotočuješ na to da vidiš znakove i čudesa, to si manje u stanju biti postojan i pokleknut ćeš pred kušnjama. Znakovi i čudesa nisu temelj; samo je Božja praktičnost život. Neki ljudi ne znaju kakve učinke Božje djelo treba postići. Provode dane u zbunjenosti, ne težeći za spoznajom Božjeg djela. Cilj njihove težnje uvijek je samo Božje ispunjenje njihovih želja i tek će tada biti ozbiljni u svojoj vjeri. Kažu da će težiti za životom ako se riječi Božje ostvare, ali ako se Njegove riječi ne ostvare, onda ne postoji mogućnost da teže za životom. Ljudi misle da je vjera u Boga težnja za znakovima i čudesima te težnja za uznesenjem na nebo i za trećim nebom. Nitko od njih ne kaže da je njihova vjera u Boga težnja za ulaskom u stvarnost, težnja za životom i težnja da budu zadobiveni od Boga. Kakva je vrijednost takve težnje? Oni koji ne teže za time da spoznaju Boga i udovolje Mu nisu ljudi koji vjeruju u Boga; to su ljudi koji bogohule!

Razumijete li sada što je vjera u Boga? Znači li vjera u Boga gledanje znakova i čudesa? Znači li to odlazak na nebo? Vjerovanje u Boga nipošto nije jednostavna stvar. Religiozne načine vjerovanja trebalo bi odbaciti; težnja za iscjeljivanjem bolesnih i istjerivanjem đavlova, usredotočenost na znakove i čudesa, priželjkivanje više Božje milosti, mira i radosti, težnja za izgledima i udobnostima tijela – to su religiozni načini vjerovanja, a takvi načini vjerovanja nejasna su vrsta vjere. Što je danas praktična vjera u Boga? To je prihvaćanje Božje riječi kao tvoje život-stvarnosti, spoznavanje Boga iz Njegove riječi i pritom postizanje osjećaja istinske ljubavi prema Njemu. Da razjasnimo: vjera u Boga služi tome da bi se ti mogao pokoriti Bogu, ljubiti Boga i ispuniti dužnost koju bi stvoreno biće trebalo ispuniti. To je cilj vjerovanja u Boga. Moraš spoznati Božju divotu, koliko je Bog dostojan štovanja i kako je Božje djelovanje na Njegovim stvorenim bićima njihovo spasenje i njihovo usavršavanje – to su same osnove tvoje vjere u Boga. Vjera u Boga prvenstveno je prijelaz sa života u tijelu na život u ljubavi prema Bogu i sa života u iskvarenosti na življenje Božjih riječi; to je oslobađanje od Sotonine vlasti i življenje pod Božjom brigom i zaštitom; to je zato da bi se mogao pokoriti Bogu umjesto tijelu, da bi Bog mogao zadobiti cijelo tvoje srce i usavršiti te i da bi se mogao osloboditi sotonskih iskvarenih naravi. Vjera u Boga prvenstveno je tu zato da bi se velika moć i slava Božja mogle očitovati u tebi, da bi mogao slijediti Božju volju, da bi se Božji plan mogao ostvariti i da bi mogao svjedočiti za Boga pred Sotonom. Vjera u Boga ne bi se trebala vrtjeti oko želje da se vide znakovi i čudesa niti bi trebao vjerovati radi svog vlastitog tijela. Ona bi trebala biti usmjerena na spoznavanje Boga, sposobnost pokoravanja Bogu i, kao u Petrovom slučaju, pokoravanja Bogu do smrti. Glavna je svrha postići to. Čovjek jede i pije riječ Božju također kako bi spoznao Boga i udovoljio Mu. Jedenje i pijenje riječi Božje daje ti veću spoznaju Boga, tek Mu se nakon toga možeš pokoriti. Samo spoznavši Boga, možeš Ga ljubiti i to je jedini cilj koji bi čovjek trebao imati u svojoj vjeri u Boga. Ako u svojoj vjeri u Boga uvijek želiš vidjeti znakove i čudesa, onda je to gledište o vjeri u Boga pogrešno. Vjera u Boga prvenstveno je prihvaćanje Božjih riječi kao svoje život-stvarnosti. Kada ljudi provode u djelo riječi koje izlaze iz Božjih usta i kada se one ostvare u njima, Božji je cilj postignut. Vjerujući u Boga, čovjek bi trebao težiti tome da ga Bog usavrši, da se može pokoriti Bogu i da postigne potpunu pokornost Bogu. Ako se možeš bez prigovora pokoriti Bogu, voditi računa o Božjim nakanama i doseći Petrov rast, živeći po Petrovom primjeru o kojem Bog govori, tada ćeš postići uspjeh u vjeri u Boga i to će značiti da te Bog zadobio.

Bog provodi Svoje djelo u cijelom svemiru. Svi oni koji vjeruju u Njega moraju prihvatiti Njegovu riječ te jesti i piti Njegovu riječ; nitko ne može biti zadobiven od Boga gledanjem znakova i čudesa koja Bog pokazuje. Kroz sve vjekove i naraštaje, Bog je uvijek koristio riječ kako bi usavršio čovjeka. Stoga ne biste trebali posvetiti svu svoju pozornost znakovima i čudesima, već biste trebali težiti tome da vas Bog usavrši. U starozavjetnom Dobu zakona, Bog je izgovorio neke riječi, a u Dobu milosti, Isus je također izgovorio mnoge riječi. Nakon što je Isus izgovorio mnoge riječi, kasniji su apostoli i učenici vodili ljude da praktično djeluju prema zapovijedima koje je Isus izdao i doživljavali su sve prema riječima koje je Isus izgovorio i načelima koja je prenio. U posljednjim danima, Bog prvenstveno koristi riječ kako bi usavršio čovjeka. On ne koristi znakove i čudesa kako bi prisilio čovjeka da se uvjeri; to ne može razotkriti veliku Božju moć. Kad bi Bog samo pokazivao znakove i čudesa, to ne bi moglo razotkriti Božju praktičnost i to ne bi moglo usavršiti čovjeka. Bog ne usavršava čovjeka znakovima i čudesima, već koristi riječ kako bi zalijevao i pastirski vodio čovjeka, nakon čega se čovjek može u potpunosti pokoriti Bogu i zadobiti spoznaju o Bogu. To je cilj djela koje On provodi i riječi koje On izgovara. Bog ne koristi metodu pokazivanja znakova i čudesa kako bi usavršio čovjeka – On koristi riječi i mnoge metode djelovanja kako bi usavršio čovjeka. Bilo da se radi o oplemenjivanju, orezivanju ili opskrbi riječima, Bog govori iz mnogo različitih perspektiva kako bi usavršio čovjeka i omogućio čovjeku da zadobije veću spoznaju o Božjem djelu, mudrosti i čudesnosti. Kada čovjek bude upotpunjen u vrijeme kada Bog zaključi doba u posljednjim danima, tada će biti podoban gledati znakove i čudesa. Kada spoznaš Boga i budeš u stanju pokoriti se Bogu bez obzira na to što On čini, više nećeš imati nikakve predodžbe o Njemu kada vidiš znakove i čudesa. Trenutačno si iskvaren i nisi u stanju potpuno se pokoriti Bogu – misliš li da si podoban vidjeti znakove i čudesa? Kada Bog pokazuje znakove i čudesa, to je onda kada kažnjava čovjeka, a i kada se doba mijenja i, još više, kada doba završava. Kada se Božje djelo normalno provodi, On ne pokazuje znakove i čudesa. Njemu je iznimno lako pokazivati znakova i čudesa, ali to nije načelo Božjeg djela niti je to cilj Božjeg upravljanja čovjekom. Kad bi čovjek vidio znakove i čudesa i kad bi se duhovno tijelo Božje također ukazalo čovjeku, ne bi li svi ljudi „povjerovali u” Boga? Prethodno sam rekao da će skupina pobjednika biti zadobivena s Istoka, pobjednika koji će izaći iz velike nevolje. Što te riječi znače? One znače da su ti ljudi koji su zadobiveni istinski pokorni tek nakon što pretrpe sud, grdnju, orezivanje i sve vrste oplemenjivanja. Vjera tih ljudi nije nejasna, već praktična. Oni nisu vidjeli nikakve znakove i čudesa niti ikakva čuda; oni nisu u stanju govoriti uzvišene riječi i doktrine niti iznositi duboke uvide; umjesto toga, oni imaju stvarnost i riječi Božje te praktičnu i istinsku spoznaju o Bogu. Nije li takva skupina više u stanju otkriti veliku Božju moć? Božje djelo tijekom posljednjih dana praktično je djelo. Tijekom Isusovog doba, On nije došao usavršiti čovjeka, već otkupiti čovjeka, stoga je pokazao neka čudesa kako bi naveo ljude da Ga slijede. Jer On je prvenstveno došao dovršiti djelo raspeća, a pokazivanje znakova nije bilo dio djela Njegove službe. Takvi znakovi i čudesa bili su djelo koje je učinjeno kako bi Njegovo djelo bilo učinkovito; oni su bili dodatno djelo i nisu predstavljali djelo cijelog doba. Tijekom starozavjetnog Doba zakona, Bog je također pokazao neke znakove i čudesa – ali djelo koje Bog danas provodi jest praktično djelo i On sada zasigurno ne bi pokazivao znakove i čudesa. Kad bi On pokazivao znakove i čudesa, Njegovo bi praktično djelo bilo uneređeno i On ne bi bio u stanju provoditi nikakvo daljnje djelo. Kad bi Bog rekao da će riječju usavršiti čovjeka, ali bi istodobno pokazivao znakove i čudesa, bi li se time moglo otkriti vjeruje li čovjek doista u Njega ili ne? Stoga Bog ne čini takve stvari. U čovjeku ima previše religije; Bog je došao tijekom posljednjih dana kako bi izbacio sve religiozne predodžbe i nadnaravne stvari iz čovjeka, kako bi naveo čovjeka da spozna Božju praktičnost i kako bi uklonio sliku Boga koja je nejasna i nerealna te za koju se može reći da uopće ne postoji. Stoga je sada jedino dragocjeno to da spoznaš praktičnost! Istina nadilazi sve. Koliko istine danas posjeduješ? Je li sve što pokazuje znakove i čudesa Bog? Zli duhovi također mogu pokazivati znakove i čudesa; jesu li svi oni Bog? Ono što čovjek traži u svojoj vjeri u Boga jest istina i ono čemu teži jest život, a ne znakovi i čudesa. To bi trebao biti cilj svih onih koji vjeruju u Boga.